Pratite nas

Vijesti

Mi bi zaista mogli u europskoj zajednici patentirati izdajice kao ekskluzivni brend

Objavljeno

na

Tito igra Kozaracko kolo

Približava se dan kad će s najljepšeg zagrebačkog trga biti uklonjen naziv  trga koji se „rugao hrvatskom narodu i hrvatskoj državi“, koji se rugao svim hrvatskim rodoljubima i domoljubima koji su se stoljećima borili za svoje, trpeći pri tome i gubeći živote za nju, za svoj narod, za svoje pretke i za svoje buduće naraštaje.

Koliko je samo života ugašeno u borbama za tri bitne odrednice svog naroda, ljubavi za svoje tlo, svoj jezik i svoju vjeru. Rijetko koji je narod imao toliko mrzitelja, onih koji su ga htjeli porobiti, izbrisati, uzeti njegove temeljnice kao što je imao hrvatski narod. Ne samo među tuđinskim narodima , nego, što je žalosnije, i među svojim. Pa tako i danas.

Sva sreća da je zadnji rat protiv Hrvatske tuđin izgubio, a hrvatski narod dobio, sva sreća da se veći dio hrvatskog naroda tome raduje, jer da je rat izgubljen, sve bi se opetovalo kao i 1945.g.. Opet bi Hrvati proglašeni ustašama, fašistima, nacistima, ubojicama. Opet bi se obnovio Goli otok, bezbroj branitelja bi pobijeno i pozatvarano, a hrvatski narod bi dobio „pametnog i pravednog tutora“ da njime upravlja.

Opet bi se pojavili kojekakvi suci Ranogajeci koji bi poslali na vješanja ili strijeljanja brojne branitelje i civile samo zato jer su željeli svoju slobodnu državu.  A branitelji i obožavatelji uspomene na „ najvećeg sina svih naroda i narodnosti istočnih i zapadnih Balkana-ljubičicu bijelu bi se slavila kao onog koji je još 1945. godine imao pravo kad su u pitanju antikomunisti, klerikalci, demokrščani, uglavnom Hrvati.  Sve pohvatati, pobiti ili pozatvarati. A sada, eto čuda. Miču neki ljudi naziv i stavljaju drugi, ne poštivajući uspomenu na dragog nam svezajedničkog oca. Kako tužno.

Ima onih koji će taj dan plakati, tuči glavom o zid, padati u nesvijest od nevjerice i tuge. Već sad vidim barem tri žene u crnini kako prekrivene crnim velom, jedna crvene kose i crvena u srcu, ne u duši jer crvenkasti ne priznaju dušu, i dvije jako zabrinute dežurne Slovenke, dobro plačene u Hrvatskoj, koje redovito budno prate i zapisuje sve pogriješke koje rade Hrvati i o tome marljivo pišu, govore i stvaraju zapise da ih se čuje i vidi u cijeloj Europi, tužne i nesretne, kako nariču da ih se čuje sve do Kuće cvijeća. A za svaku sigurnost, ako im pozlije, uz njih i na njih će budno paziti veliki rebarski profesor doktor koji već odavno žali zbog promjene na maršalovom trgu. Dakako, bit će tu jako puno ožaloščenih iz dičnih lijevih, demokratskih, slobodoumnih stranaka kao novih  ljevica u kojima visoko mjesto zauzimaju već spomenute žene, pametnih stranaka, kojekakvih fronta  i t.d.   No, i za takve postoji nada u budućnosti, ako se negdje, kao u jednoj Koreji budu podizali spomenici velikanima dobrote kao što  je bio drug maršal ili njegovi uzori i idoli, učitelji, drugovi Lenjin i Staljin, da se razvesele. Nije važno što su skupa odgovorni za ubijanje više desetaka miljuna ljudi. Ipak su oni bili antifašisti.

Nevjerojatno je koliko jedan stari hrvatski pozdrav, najplemenitiji pozdrav narodu, svojoj državi, svojoj domovini, svome tlu, pozdrav „Za dom spremni“, može biti iskorištavan u borbi protiv svetinja hrvatskog naroda, njezinih branitelja od kojih su mnogi izgubili živote za njenu slobodu. Ja razumijem sve koji koriste taj pozdrav kao dio borbe protiv slobodne hrvatske države, ali ne mogu razmijeti političare kojima je narod dao slobodu da vode državu. Ne mogu razumijeti niti brojne povjesničare koji nisu u stanju kazati istinu. A ona je jednostavna i glasi. To je pozdrav koji je stvoren u hrvatskom narodu mnogo prije 1941.godine, mnogo prije drugog svjetskog rata. Taj pozdrav, onima kojima smeta može se kazati da je u doba drugog svjetskog rata, u doba NDH UZET, UZURPIRAN u nečiste svrhe. Okaljan.  Tek za vrijeme Domovinskog rata je rehabilitiran, vraćena mu je čast i dostojanstvo, njegova ljubav za svoje. Oni koji to negiraju, negiraju i postojanje Hrvatske prije i poslije drugog svjetskog rata.

No, ostavimo njih za sada. Sjetio sam se nekidan jedne velike rečenice, jedne poruke, jednog slikovitog tumačenja povjesnog događanja u hrvatskoj povijesti, velikog stručnjaka koji će ako nastavi ovim tempom brzo postati šef katedre, pa dekan, pa rektor i tko zna dokle će stiči. Kako je moj ujak, glazbenik, violinist u vojsci tadašnje hrvatske države NDH, i kao violinist u sastavu glazbe ubijen na Križnom putu 1945.godine, a za mene su Blaiburg i Križni put sinonimi, to me pogodilo kad je to stvorenje, živo biće, kazalo da se „sere na Blaiburg“. Je li moguće da netko tako kaže. Moguće je, jer u svakom narodu, pa i u našem ima uljeza u narod ili kako bi Ivan Raos kazao „ iscidak“. Pa takvo stvorenje je u stanju za kojih desetak godina kazati „ serem se na Vukovar, Škabrnju, Pakrac i t.d. A osim njega, ima još takvih koji uče i odgajaju hrvatsku djecu u školama i na fakultetima.

A što kazati o velikom vatikanologu i uz njega njemu sličnim, kojima jako smeta i uništava im mir i zdravlje kad otvore televizor i vide program vjerskog sadržaja. Oni bi najradije da se za Papu izabere netko iz udruga Antifa i da taj ukori sve koji to dopuštaju a pogotovo Crkvu u Hrvatskoj koja se pretjerano miješa u život ljudi, a pogotovo mladeži. Bože sveti kakvih sve stvorenja ima na ovom svijetu. Kao da su pobjegli ili su pušteni uz devetog kruga Pakla  kao oni koji pripadaju izdajicama, bezosječajnim kreaturama koji mrze dobrotu, ljubav i istinu, volju i svjetonazor večine. I rijetko na kojem mjestu kao u Hrvatskoj. Mi bi zaista mogli u europskoj zajednici zatražiti patentiranje tog soja kao ekskluzivni brend.

 

U Zadru, 30. kolovoza 2017.g.

dr.sc.Damir Letinić/Kamenjar.com

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

Objavljeno

na

Objavio

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu donio je nepravomoćnu presudu Ratku Mladiću i odredio mu doživotnu kaznu zatvora za Ratka Mladića.

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno se danas suočio s pravdom na koju se čekalo više od dva desetljeća.

Haški sud proglasio ga je, između ostalim, krivim za genocid te osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Raspravno vijeće Haškoga suda u utorak je proglasilo krivim zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora

 

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine. Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.


Ratko Mladić je zbog ometanja postupka izbačen iz sudnice. Pogledajte trenutak izbacivanja Ratka Mladića iz sudnice:

 

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

U dvorištu vukovarske bolnice zapaljene svijeće

Objavljeno

na

Objavio

Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće bolnice te molitvom mnogobrojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali su u petak navečer počast žrtvama agresije bivše JNA i paravojnih srpskih postrojba na Vukovar 1991. godine, a Vukovarcima se u molitvi pridružila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će biti i na središnjem obilježavanju 26. godišnjice vukovarske tragedije.

Predsjednica Grabar-Kitarović zapalila je svijeću podno spomen-obilježja u dvorištu bolnice, a to su učinili i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te drugi.

Svijeće su zapaljene i kod zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa, koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između toga grada i slobodnoga vinkovačkog područja.

Program u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se i ove godine održava pod geslom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, počet će u subotu u 10 sati u dvorištu vukovarske Opće bolnice, odakle će sudionici u Koloni sjećanja proći gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva te mnogobrojni hrvatski građani položiti vijence i zapaliti svijeće i gdje će se služiti misa zadušnica koju će predvoditi požeški biskup, mons. Antun Škorčević.

Počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odalo je večeras i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je vodio župan Božo Galić.

“Došli smo položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na stradanje grada Vukovara te njegovih branitelja i civila, kao i onih u Škabrnji te svih onih ljudi koji su položili živote za Hrvatsku. Hvala im i slava, neka počivaju u miru”, rekao je Galić.

Počast žrtvama odalo je i nekoliko stotina Vinkovčana koji su večeras prošli u koloni sjećanja od središta Vinkovaca do podvožnjaka u Ulici kralja Zvonimira i podno murala 12 redarstvenika ubijenih 2. svibnja 1991. u Borovu položili vijenac i zapalili svijeće. Prije toga u vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica.

U spomen na žrtvu Vukovara diljem Hrvatske građani paljenjem svijeća odaju počast poginulima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari