Pratite nas

Kultura

‘Mi Hrvati’ – Marušićevo traganje za mirisom vrijeska

Objavljeno

na

Predstavljanje knjige „Mi Hrvati“ u Gradskoj knjižnici u Širokom Brijegu

Ovih je dana objavljena nova knjiga profesora emeritusa Sveučilišta u Splitu, Matka Marušića, pod naslovom „Mi Hrvati“. Marušić je široko poznat po svojoj knjizi za djecu „Snijeg u Splitu“, a u liječničkim krugovima po uspješnici „Medicina iznutra“.

Piše ANĐA  RAIČ,  prof

„Mi Hrvati“ su zbirka pripovjedaka o petnaest sastavnica čovjekova života, koje su na 620 stranica složene u petnaest poglavlja. Ona nije ni enciklopedija, ni potpuna, zacijelo niti sa sasvim točnim podatcima, ali jest iskrena i iscrpna; ona je informacija o Hrvatima kakvi su i zašto su takvi. Čitajući je, možda ćete pomisliti da to nisu pripovijesti o svim, nego samo o nekim Hrvatima, prije svega o autoru i njegovoj obitelji, rodbini i prijateljima. Ali nije tako. Ona je prava istina o svim Hrvatima i o njihovoj stoljetnoj čežnji za slobodnom, samostalnom državom. Svi Hrvati dijele tu istu čežnju, a time i povijest, iskustva i žudnju. Hrvatstvo je, prema Marušiću, žudnja potlačenih za slobodom.

Onako kako je to opjevao Vladimir Nazor u „Zvonimirovoj lađi“: Knjiga je duhovita poput „Medicine iznutra“, tužna poput „Plaču li anđeli?“, a lirska poput „Snijega u Splitu“. Moglo bi se reći da je to „Snijeg u Splitu“ za odrasle. Ima u njoj i smijeha i suza, i mudrosti i ironije, domoljublja i vjere, ali nema mržnje. Lako se čita, ali je preopsežna da se pročita u jednom dahu. I ne treba, a i ne treba redoslijedom kojim su priče posložene; treba je čitati polako i pažljivo jer će u svakom poglavlju čitatelj naći poruku i prepoznati sebe.

Na kraju Predgovora knjizi autor zaključuje: „Vjerujem da ćete u ovoj knjizi prepoznati i svoje živote, svoje prijatelje i neprijatelje, radosti i žalosti, uspjehe i pobjede, pogrješke i poraze, dvojbe, pouzdanje, snagu i smisao. Da ćete u tuzi prisjećanja prošlosti naći zrnca radosti življenja sadašnjosti. I da ćete se obradovati što ste to što jeste. Mi, koji se nikad ne ćemo predati.“

Izvadci iz odabranih pripovjedaka

Prvih četrdeset pet godina života proživio sam u komunizmu i to je obilježilo sve što sam slušao, učio, radio i doživio. Bio je to život strepnje od terora i neugode zbog neiskrenosti. Od terora smo se čuvali oprezom, šutnjom i lažima i nije nas značajno dohvatio, ali laž nas je potpuno poto- pila jer smo i sami morali lagati. Svi smo sve lagali, komunisti i nekomu- nisti, toliko da se strahoti komuni- stičkoga terora može u povijesnim strahovladama naći parnjaka, ali veli- čini komunističke laži ne može. (Godine začađenoga stakla)

Prošli smo strašnu povijest i teške slabosti, ali nismo izdali i nismo pokleknuli. Europska titula za naša stradanja je Antemurale Christianitatis, a nju smo platili i preplatili. Nismo je zaslužili samo patnjom i iskorjenjenjem, nego prije svega zato što nismo pali. Načeta, nakrivljena, pa i nasukana, Zvonimirova lađa sačuvala je svoje jarbole uspravnim i svoja jedra neraskinutim. Sve do naših dana, koji su joj dali i zastavu, i vjetar, pa i nas malene, toliko malene da se ne usuđujemo njome ponositi, barjake razviti i pjesmu pobjednika pjevati. Ali, gle, naše crkve blistaju po brežuljcima, obranjene, obnovljene i nove, i one za nas pjevaju našu odanost Kristu, vjeri katoličkoj i domovini Hrvatskoj. (Vjera)

Kad je čovjek svoj gospodar onda on vjeruje da najbolje živi. U tom se vjerovanju nalaze ponos i odgovornost, dva vrlo važna osjećaja; ponos stoga što samo ponosan čovjek može biti svoj gospodar, a odgovornost stoga što gospodarenje znači odgovornost. (Domoljublje)

Ako čovjek ne mrzi učenje i pristojnost, u školi nema ništa nego ugoda, toplina, svjetlo, nastavnici koji te vode, prijatelji koje voliš i, naravno, uvijek neka djevojka zbog koje ti je dvostruko draže ići u školu, nego da je nema. To blaženstvo ne treba kvariti nesretnim ljubavima, dječjim nesporazumima među prijateljima, profesorskom nervozom ili kakvim manjim incidentima, jer većih u školi nikad nije bilo. Mali nesporazumi i nevolje ne ugrožavaju blagu sliku svake škole koju sam pohađao, a pohađao sam ih mnogo, i ni za jednu nemam nego zahvalnost i divljenje. (Škola)

Možeš li voljeti nekoga koga ne poštuješ? To se ne smije miješati s požudom, strahom od samoće, zaštitom ili novcem. Govorimo o ljubavi. Može li ljubav biti gruba, bez nježnosti? Kako te mogu voljeti ako ti se ne divim? Kad te volim, sretan sam i kad si daleko, sretan sam s mislima na tebe, s nježnim mislima, čežnjom bez feromona, s divljenjem bez slike, poštovanjem bez straha, privrženošću bez ovisnosti, požudom bez dodira. (Ljubav)

Dok sam radio u Zagrebu, znao sam pri kraju radnoga dana nazvati majku u Split, da se ne brine, jer ona se uvijek brinula za nas, iako smo se mi trebali brinuti za nju.

– Ja sam, mama. Kako si?

– Kako si ti, dite moje? Je li zima u

Zagrebu?

– Je, ali ne brini; ovdje dobro griju.

– Neka griju, ali isto se ti dobro obuci. Oklen zoveš?

– S fakulteta.

– Ajme meni, jadna ti sam ja! Još radiš? Pa znaš li ti koliko je sati?

– U nas se radi do četri. Nije ti to Split.

– ljutim se, jer se ona svaki put zgraža

kad otkrije da sam iza dva na poslu.

– Pa kako ubiješ vrime? (Posao)

Za nesporazume s umjetnošću kriva je umjetnost, a ne ljudi. Točno je da se umjetnost ne smije prilagođavati tuđim ukusima, ali ne smije zaboraviti tuđe duše. Umjetnik je liječnik duše. Umjetnost nije sama sebi svrha, ali to nije ni medicina. Ne može izliječiti, ali može zaliječiti. Ne može spasiti, ali može olakšati, ne može riješiti, ali može objasniti. Mora biti dobra; što god radila i kazivala, dobrota je njezina prva svrha. Kad te volim, kad me privlačiš i opčaravaš, trebaš mi biti dobra i milostiva, a ne zla i varava. Nesporazumi s umjetnošću nisu stvar nerazumijevanja, nego manjka ljubavi. Manjak ljubavi ne potječe iz karaktera, nego iz oholosti, a oholost je smrtni grijeh i dolazi od Sotone. (Umjetnost)

Briškula je drukčija. Ljudi iz unutrašnjosti, neoprezni u svojoj civiliziranosti i olakom shvaćanju života u Dalmaciji, misle da je to lagana, blesava igra, u kojoj je dopušteno otvoreno dogovaranje s partnerom za vrijeme igre, pa i tako apsurdne stvari kao što je davanje znakova, tradicionalnih i izmišljenih. No to je teška, tragična zabluda! Moje osobno iskustvo, intelektualno, rezultatsko i nadasve ono emotivno, svjedoči da je briškula najsloženija i najokrutnija igra koju je čovjek izmislio nakon gladijatorskih obračuna i običnog bacanja nevinih žrtava divljim zvijerima. (Slobodno vrijeme)

A Lesandrić se nije dao, nego se vinuo u prvi tenor i pjevao po našu, a Talijanima to nije bilo krivo, nego su pratili i pratili, i onda je moj tata plakao, i ta se priča nije smjela pred njim pripovijedati. Pa je mama meni tajno pripovijedala, ponovno i uvijek jednako, pa sam tako zavolio Talijane i ustaše i partizane, sve ljude koji su ljudskošću i tugom okružili tugu drugih, nepoznatih a jadnih, bijednih i neukih, koji nikad more nisu vidjeli nego pred smrt, iako je ono, s divnim pogledom s Dubaca, bilo na puškomet daleko, hajde na dva puškometa, nije dalje… (Glazba, pjesme, pjevanje)

Veslači izgledaju krasno, ali tu me smetaju dvije stvari. Jednom sam čuo njihovu prepiv rku kad su izgubili utrku i međusobno se optuživali da su jedan drugoga u čamcu vozili kao češke turistice i to mi je taj časni napor nekako ponizilo. S druge strane, natječu se tko će prvi doći na cilj, a cilju žure okrenuti leđima. To mi je pak psihološki sumnjivo. Ne mogu ništa dokazati, ali sumnje se ne mogu riješiti. (Šport)

Nastavničko igranje protiv studenata uvijek je na tragu određenog rizika: kad nastavnici pobjeđuju, studenti odgovaraju grubom igrom i onda se po gradu hvale da su legalno prebili svoje nastavnike. Kad studenti pobijede, uživaju i oni i kolege nastavnici koji nemaju veze s nogometom, a kad izgube, tvrde da su nam pustili da možda budemo blaži na ispitima. No bilo je jako privlačno nakon pobjede doći na nastavu u odijelu i kravati i pogružene studente ljubazno pitati:

„Kako ste danas?“, a onda ozbiljno, nastavnički mudrovati da „ipak je to samo igra, važno je znanje, i navlastito visoka ocjena iz predmeta Fiziologija“. (Nogomet)

Ne trebaš, Gospodine, ni meni niti njemu dati sreću, ali ne daj da pati koliko je patio, a onda i ja s njime. Meni neka u duši bude teže, jer znam za bolji život i nisu mi očeve kosti u provaliji kraj koje mi majka zapali smrič da ne padnem ćaći kad pođem u školu. Njemu je gore, ali on to ne zna. On ne zna za život dostojan čovjeka, a voli čovjeka, voli mene iako me nikad nije susreo, voli našu stranku iako mu ona nije dala ni prepoznavanje niti zahvalnost. Moli se, i nada se pobjedi. Nada se pobjedi koja mu ništa ne će donijeti, nego možda mrvicu osjećaja da se može pobijediti, da se može ne izgubiti uvijek, da nisu sve jame za nas, da ne ćemo svi ostati siročad, poniženi, iskorijenjeni, zanemareni, prezreni. Znam da si dobar, Gospodine, i da ćeš i na njega pogledati, neka je moja vjera slaba, a život grješan. (Demokracija)

Od svih titula, postignuća i komplimenata koje sam mogao dobiti, najdraže mi je kad bi tko rekao da sam isti otac. Bolje me se nije moglo opisati, iako je ta ocjena previđala materino uvjerenje da postoji bolji život i da ga možemo dosegnuti. U oca i u mene, snaga koja je izvirala iz brige natkriljivala je lijepo da bi ono postalo sigurno, makar bilo i manje lijepo. Tako se ne mogu postići najveće ljepote, ali se mogu izbjeći najveće nesreće. Pa kad bi se zbrojile sve one srećice postignute u životu, a odbile nesreće, moj zbroj bi bio veći od drugih. I očev, znam. Znam čak i ako on to nije znao. Ali mislim da je znao, no nije htio reći. Brinuo je da se ne uzoholimo. (Predmeti smrti i zaborava)

Crtica o autoru

Matko Marušić, znanstvenik i književnik, rođen je 1946. u Splitu. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu, a umirovljen je kao ugledni znanstvenik i profesor emeritus na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Osim brojnih znanstvenih članaka i knjiga, objavio je i velik broj pripovjedaka, rasprava, edukacijskih i polemičkih tekstova, te zbirke priča za djecu „Snijeg u Splitu“, koja je uvrštena u lektiru za osnovne škole, ratne pripovijetke „Plaču li anđeli?“ i humoristične knjige „Škola plivanja“ i “Medicina iznutra“. „Mi Hrvati“ su njegovo „životno“ književno djelo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Heroji četvrte brigade

Objavljeno

na

Objavio

Koliko je tužnih obljetnica,
koliko suza obrisano s lica?
Na današnji dan 1992 godine,
na oltar Domovine živote su položili
pripadnici Četvrte gardijske brigade ZNG:

Frank Zagorčić 14/08/1967 Imotski
Zoran Lendić 28/11/1969 Imotski
Petar Akrap 12/08/1967 Sinj
Stanko Vukojević 09/11/1968 Ljubuški

Pok.Frank i pok.Zoran bili su izvidnici,
a pok.Petar i pok.Stanko pripadnici
druge bojne Četvrte gardijske brigade.
Zahvaljujem gosp. Ivici Lozini koji je tog
tužnog i teškog dana,kao izvidnik bio sa
našim pokojnim herojima i koji me uputio
na ovu tužnu obljetnicu!

HEROJI
ČETVRTE BRIGADE

Ovog dana, devedeset druge,
na svijećama zapali se plamen,
pa nebo proplaka od tuge,
suzu pusti i imotski kamen!

Izgubio svoja dva je sina,
domovina najbolje mu uze,
darovao njoj ih od davnina,
a za uzvrat dobijao suze!

Branili su hrabro Imoćani
svaki korak naše domovine.
Krvavi to su bili dani,
majke nisu skidale crnine!

Frank i Zoran živote su dali
na kamenu hrvatskoga juga,
ali jedno oduvijek su znali:
Nikad na svom nemoj biti sluga!

Čuješ li me domovino moja,
u naručje živote su ti dali,
a uz njih još dva heroja,
tog su dana,crnoj zemlji pali.

Ratnici Četvrte brigade
na Liscu položiše živote.
Četri srca tog dana stade,
na kamenu hrvatske Golgote!

Dok Ljubuški Stanka oplakuje,
Herceg zemlja briše svoje suze,
iz Petrova Sinja plač se čuje,
u zagrljaj nebo nam ga uze!

Spominji ih moj hrvatski rode,
pa zaborav otet nam ih neće,
pali su zbog tvoje slobode,
a od te žrtve ne postoji veće!

POČIVALI U MIRU BOŽJEM

Velimir Velo Raspudić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Četiri pisca istupila iz PEN Centra BiH zbog pisma protiv ‘mise za Bleiburg’

Objavljeno

na

Objavio

Četiri člana PEN Centra u Bosni i Hercegovini: Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Željko Ivanković i Ivica Đikić  protestno su napustili tu organizaciju ili su podnijeli ostavke u njoj zbog pisma kojim su se drugi članovi usprotivili misi za Bleiburg u Sarajevu.

Povodom europskog Dana pobjede nad fašizmom jedan broj članova PEN Centra u Bosni i Hercegovini objavio je ‘protestno pismo‘ protiv najavljene mise za Bleiburgu Sarajevu.

Zbog “načina na koji je artikulirano to pismo” Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili su iz PEN-a te se pismom obratili Upravi centra.

“Kako ne nalazim svjetonazorske, kulturne ni identitetske veze između P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini u čijem sam osnivanju 31. listopada 1992. sudjelovao i P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini koji danas postoji, obavještavam vas da se ne smatram članom vaše udruge i zahtijevam da me s današnjim danom brišete sa vaših lista i spiskova”, naveo je Miljenko Jergović razloge svoje ostavke.

Brisanje iz članstva u PEN Centru u BiH zatražio je i Ivan Lovrenović ističući da je “piščevo da historiju ispituje i nastoji razumjeti u njenim satirućim učincima na konkretne ljudske živote i sudbine, u svim njenim stranama”.

“Ne mislim da je povijest moguće, osim ideološki omeđeno, razvrstati na njezinu bolju i goru, humaniju i nehumaniju stranu, niti da pisac ima zadaću ‘zastupanja’ neke od tih strana, kao što se sugerira u pismu članova bosanskohercegovačkoga P.E.N.-a od 9. maja 2020. godine”, naveo je Lovrenović, prenosi Aljazeera.

Neopozive protestne ostavke

Svoje razloge protestne ostavke u PEN Centru BiH pojasnio je i Ivica Đikić.

“Nisam ni na koji način bio obaviješten o nastanku i objavi tog teksta. Ne mogu pristati na to da se pod okriljem P.E.N. Centra jednoj vrlo kompleksnoj i delikatnoj temi, kao što je tema koju znamo pod skupnim imenom ‘Bleiburg’, pristupa jednodimenzionalno, kategorično i parolaški ostrašćeno”, pojasnio je Đikić.

Željko Ivanković podnio je neopozivu ostavku na mjesto predsjednika Skupštine PEN Centra u BiH.

“Žurba, forsiranje i prekratko vrijeme da se uopće išta suvislo kaže te iznenađujuće isključivanje nekih ljudi, a na što sam i pismom ukazao, učinili su izjavu nedovoljno diferenciranom i nijansiranom, ponegdje čak grubom i nezgrapnom, nedostojnom P.E.N.-a. No, to bi bila stvar autorā i potpisnikā da nije objavljena na službenoj stranici P.E.N. Centra BiH kad je postala, opravdale su se moje slutnje, penovska pa time za dio članstva i – diskvalifikacijska”, naveo je Ivanković.

Tim povodom Asmir Kujović, predsjednika Upravnog odbora PEN Centra BiH, i Zlatko Dizdarević, člana Upravnog odbora PEN Centra BiH, nisu željeli komentirati podnesene ostavke kolegam, piše Aljazeera.

Odanost antifašističkim vrijednostima

Protestnim pismom koje je objavljeno 9. svibnja, povodom europskog Dana pobjede nad fašizmom, članovi i članice PEN Centra BiH istakli su da potvrđuju svoju odanost antifašističkim vrijednostima slobode, jednakosti i tolerancije među ljudima, koje su istovremeno i vrijednosti koje zagovara Povelja Međunarodnog PEN-a.

Zbog toga smatramo da je ideja da se u Sarajevu organizira komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere koji su nastradali u povlačenju fašističkih i nacističkih snaga prema Bleiburgu sramotna za ovaj grad i za ovu zemlju. Antifašistička pozicija koju zastupamo je bolja i humanija strana povijesti, i u to ime, iz poštovanja prema brojnim nevinim žrtvama ustaških zločina, zahtijevamo da se planirana misa otkaže“, naveli su u protestnom pismu.

Potpisnici protestnog pisma su: Adisa Bašić, Aleksandra Čvorović, Amir Brka, Amira Sadiković, Andrea Lešić, Andrej Nikolaidis, Anisa Avdagić, Asmir Kujović, Bjanka Alajbegović, Damir Arsenijević, Darko Cvijetić, Elma Porobić, Elvedin Nezirović, Emina Žuna, Enver Kazaz, Ervin Mujabašić, Fadila Nura Haver, Ferida Duraković, Goran Sarić, Goran Simić, Izet Perviz, Jasmina Husanović, Jasna Šamić, Lejla Kalamujić, Ljubica Ostojić, Mirsad Sijarić, Mustafa Zvizdić, Nedžad Ibrahimović, Nidžara Ahmetašević, Predrag Finci, Sanja Šoštarić, Selvedin Avdić, Senada Kreso, Senadin Musabegović, Senka Marić, Šejla Šehabović, Tanja Miletić Oručević, Tanja Stupar Trifunović, Tarik Haverić, Vladimir Arsenić, Zlatko Dizdarević i Zvonimir Radeljković.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori