Pratite nas

Kultura

‘Mi Hrvati’ – Marušićevo traganje za mirisom vrijeska

Objavljeno

na

Predstavljanje knjige „Mi Hrvati“ u Gradskoj knjižnici u Širokom Brijegu

Ovih je dana objavljena nova knjiga profesora emeritusa Sveučilišta u Splitu, Matka Marušića, pod naslovom „Mi Hrvati“. Marušić je široko poznat po svojoj knjizi za djecu „Snijeg u Splitu“, a u liječničkim krugovima po uspješnici „Medicina iznutra“.

Piše ANĐA  RAIČ,  prof

„Mi Hrvati“ su zbirka pripovjedaka o petnaest sastavnica čovjekova života, koje su na 620 stranica složene u petnaest poglavlja. Ona nije ni enciklopedija, ni potpuna, zacijelo niti sa sasvim točnim podatcima, ali jest iskrena i iscrpna; ona je informacija o Hrvatima kakvi su i zašto su takvi. Čitajući je, možda ćete pomisliti da to nisu pripovijesti o svim, nego samo o nekim Hrvatima, prije svega o autoru i njegovoj obitelji, rodbini i prijateljima. Ali nije tako. Ona je prava istina o svim Hrvatima i o njihovoj stoljetnoj čežnji za slobodnom, samostalnom državom. Svi Hrvati dijele tu istu čežnju, a time i povijest, iskustva i žudnju. Hrvatstvo je, prema Marušiću, žudnja potlačenih za slobodom.

Onako kako je to opjevao Vladimir Nazor u „Zvonimirovoj lađi“: Knjiga je duhovita poput „Medicine iznutra“, tužna poput „Plaču li anđeli?“, a lirska poput „Snijega u Splitu“. Moglo bi se reći da je to „Snijeg u Splitu“ za odrasle. Ima u njoj i smijeha i suza, i mudrosti i ironije, domoljublja i vjere, ali nema mržnje. Lako se čita, ali je preopsežna da se pročita u jednom dahu. I ne treba, a i ne treba redoslijedom kojim su priče posložene; treba je čitati polako i pažljivo jer će u svakom poglavlju čitatelj naći poruku i prepoznati sebe.

Na kraju Predgovora knjizi autor zaključuje: „Vjerujem da ćete u ovoj knjizi prepoznati i svoje živote, svoje prijatelje i neprijatelje, radosti i žalosti, uspjehe i pobjede, pogrješke i poraze, dvojbe, pouzdanje, snagu i smisao. Da ćete u tuzi prisjećanja prošlosti naći zrnca radosti življenja sadašnjosti. I da ćete se obradovati što ste to što jeste. Mi, koji se nikad ne ćemo predati.“

Izvadci iz odabranih pripovjedaka

Prvih četrdeset pet godina života proživio sam u komunizmu i to je obilježilo sve što sam slušao, učio, radio i doživio. Bio je to život strepnje od terora i neugode zbog neiskrenosti. Od terora smo se čuvali oprezom, šutnjom i lažima i nije nas značajno dohvatio, ali laž nas je potpuno poto- pila jer smo i sami morali lagati. Svi smo sve lagali, komunisti i nekomu- nisti, toliko da se strahoti komuni- stičkoga terora može u povijesnim strahovladama naći parnjaka, ali veli- čini komunističke laži ne može. (Godine začađenoga stakla)

Prošli smo strašnu povijest i teške slabosti, ali nismo izdali i nismo pokleknuli. Europska titula za naša stradanja je Antemurale Christianitatis, a nju smo platili i preplatili. Nismo je zaslužili samo patnjom i iskorjenjenjem, nego prije svega zato što nismo pali. Načeta, nakrivljena, pa i nasukana, Zvonimirova lađa sačuvala je svoje jarbole uspravnim i svoja jedra neraskinutim. Sve do naših dana, koji su joj dali i zastavu, i vjetar, pa i nas malene, toliko malene da se ne usuđujemo njome ponositi, barjake razviti i pjesmu pobjednika pjevati. Ali, gle, naše crkve blistaju po brežuljcima, obranjene, obnovljene i nove, i one za nas pjevaju našu odanost Kristu, vjeri katoličkoj i domovini Hrvatskoj. (Vjera)

Kad je čovjek svoj gospodar onda on vjeruje da najbolje živi. U tom se vjerovanju nalaze ponos i odgovornost, dva vrlo važna osjećaja; ponos stoga što samo ponosan čovjek može biti svoj gospodar, a odgovornost stoga što gospodarenje znači odgovornost. (Domoljublje)

Ako čovjek ne mrzi učenje i pristojnost, u školi nema ništa nego ugoda, toplina, svjetlo, nastavnici koji te vode, prijatelji koje voliš i, naravno, uvijek neka djevojka zbog koje ti je dvostruko draže ići u školu, nego da je nema. To blaženstvo ne treba kvariti nesretnim ljubavima, dječjim nesporazumima među prijateljima, profesorskom nervozom ili kakvim manjim incidentima, jer većih u školi nikad nije bilo. Mali nesporazumi i nevolje ne ugrožavaju blagu sliku svake škole koju sam pohađao, a pohađao sam ih mnogo, i ni za jednu nemam nego zahvalnost i divljenje. (Škola)

Možeš li voljeti nekoga koga ne poštuješ? To se ne smije miješati s požudom, strahom od samoće, zaštitom ili novcem. Govorimo o ljubavi. Može li ljubav biti gruba, bez nježnosti? Kako te mogu voljeti ako ti se ne divim? Kad te volim, sretan sam i kad si daleko, sretan sam s mislima na tebe, s nježnim mislima, čežnjom bez feromona, s divljenjem bez slike, poštovanjem bez straha, privrženošću bez ovisnosti, požudom bez dodira. (Ljubav)

Dok sam radio u Zagrebu, znao sam pri kraju radnoga dana nazvati majku u Split, da se ne brine, jer ona se uvijek brinula za nas, iako smo se mi trebali brinuti za nju.

– Ja sam, mama. Kako si?

– Kako si ti, dite moje? Je li zima u

Zagrebu?

– Je, ali ne brini; ovdje dobro griju.

– Neka griju, ali isto se ti dobro obuci. Oklen zoveš?

– S fakulteta.

– Ajme meni, jadna ti sam ja! Još radiš? Pa znaš li ti koliko je sati?

– U nas se radi do četri. Nije ti to Split.

– ljutim se, jer se ona svaki put zgraža

kad otkrije da sam iza dva na poslu.

– Pa kako ubiješ vrime? (Posao)

Za nesporazume s umjetnošću kriva je umjetnost, a ne ljudi. Točno je da se umjetnost ne smije prilagođavati tuđim ukusima, ali ne smije zaboraviti tuđe duše. Umjetnik je liječnik duše. Umjetnost nije sama sebi svrha, ali to nije ni medicina. Ne može izliječiti, ali može zaliječiti. Ne može spasiti, ali može olakšati, ne može riješiti, ali može objasniti. Mora biti dobra; što god radila i kazivala, dobrota je njezina prva svrha. Kad te volim, kad me privlačiš i opčaravaš, trebaš mi biti dobra i milostiva, a ne zla i varava. Nesporazumi s umjetnošću nisu stvar nerazumijevanja, nego manjka ljubavi. Manjak ljubavi ne potječe iz karaktera, nego iz oholosti, a oholost je smrtni grijeh i dolazi od Sotone. (Umjetnost)

Briškula je drukčija. Ljudi iz unutrašnjosti, neoprezni u svojoj civiliziranosti i olakom shvaćanju života u Dalmaciji, misle da je to lagana, blesava igra, u kojoj je dopušteno otvoreno dogovaranje s partnerom za vrijeme igre, pa i tako apsurdne stvari kao što je davanje znakova, tradicionalnih i izmišljenih. No to je teška, tragična zabluda! Moje osobno iskustvo, intelektualno, rezultatsko i nadasve ono emotivno, svjedoči da je briškula najsloženija i najokrutnija igra koju je čovjek izmislio nakon gladijatorskih obračuna i običnog bacanja nevinih žrtava divljim zvijerima. (Slobodno vrijeme)

A Lesandrić se nije dao, nego se vinuo u prvi tenor i pjevao po našu, a Talijanima to nije bilo krivo, nego su pratili i pratili, i onda je moj tata plakao, i ta se priča nije smjela pred njim pripovijedati. Pa je mama meni tajno pripovijedala, ponovno i uvijek jednako, pa sam tako zavolio Talijane i ustaše i partizane, sve ljude koji su ljudskošću i tugom okružili tugu drugih, nepoznatih a jadnih, bijednih i neukih, koji nikad more nisu vidjeli nego pred smrt, iako je ono, s divnim pogledom s Dubaca, bilo na puškomet daleko, hajde na dva puškometa, nije dalje… (Glazba, pjesme, pjevanje)

Veslači izgledaju krasno, ali tu me smetaju dvije stvari. Jednom sam čuo njihovu prepiv rku kad su izgubili utrku i međusobno se optuživali da su jedan drugoga u čamcu vozili kao češke turistice i to mi je taj časni napor nekako ponizilo. S druge strane, natječu se tko će prvi doći na cilj, a cilju žure okrenuti leđima. To mi je pak psihološki sumnjivo. Ne mogu ništa dokazati, ali sumnje se ne mogu riješiti. (Šport)

Nastavničko igranje protiv studenata uvijek je na tragu određenog rizika: kad nastavnici pobjeđuju, studenti odgovaraju grubom igrom i onda se po gradu hvale da su legalno prebili svoje nastavnike. Kad studenti pobijede, uživaju i oni i kolege nastavnici koji nemaju veze s nogometom, a kad izgube, tvrde da su nam pustili da možda budemo blaži na ispitima. No bilo je jako privlačno nakon pobjede doći na nastavu u odijelu i kravati i pogružene studente ljubazno pitati:

„Kako ste danas?“, a onda ozbiljno, nastavnički mudrovati da „ipak je to samo igra, važno je znanje, i navlastito visoka ocjena iz predmeta Fiziologija“. (Nogomet)

Ne trebaš, Gospodine, ni meni niti njemu dati sreću, ali ne daj da pati koliko je patio, a onda i ja s njime. Meni neka u duši bude teže, jer znam za bolji život i nisu mi očeve kosti u provaliji kraj koje mi majka zapali smrič da ne padnem ćaći kad pođem u školu. Njemu je gore, ali on to ne zna. On ne zna za život dostojan čovjeka, a voli čovjeka, voli mene iako me nikad nije susreo, voli našu stranku iako mu ona nije dala ni prepoznavanje niti zahvalnost. Moli se, i nada se pobjedi. Nada se pobjedi koja mu ništa ne će donijeti, nego možda mrvicu osjećaja da se može pobijediti, da se može ne izgubiti uvijek, da nisu sve jame za nas, da ne ćemo svi ostati siročad, poniženi, iskorijenjeni, zanemareni, prezreni. Znam da si dobar, Gospodine, i da ćeš i na njega pogledati, neka je moja vjera slaba, a život grješan. (Demokracija)

Od svih titula, postignuća i komplimenata koje sam mogao dobiti, najdraže mi je kad bi tko rekao da sam isti otac. Bolje me se nije moglo opisati, iako je ta ocjena previđala materino uvjerenje da postoji bolji život i da ga možemo dosegnuti. U oca i u mene, snaga koja je izvirala iz brige natkriljivala je lijepo da bi ono postalo sigurno, makar bilo i manje lijepo. Tako se ne mogu postići najveće ljepote, ali se mogu izbjeći najveće nesreće. Pa kad bi se zbrojile sve one srećice postignute u životu, a odbile nesreće, moj zbroj bi bio veći od drugih. I očev, znam. Znam čak i ako on to nije znao. Ali mislim da je znao, no nije htio reći. Brinuo je da se ne uzoholimo. (Predmeti smrti i zaborava)

Crtica o autoru

Matko Marušić, znanstvenik i književnik, rođen je 1946. u Splitu. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu, a umirovljen je kao ugledni znanstvenik i profesor emeritus na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Osim brojnih znanstvenih članaka i knjiga, objavio je i velik broj pripovjedaka, rasprava, edukacijskih i polemičkih tekstova, te zbirke priča za djecu „Snijeg u Splitu“, koja je uvrštena u lektiru za osnovne škole, ratne pripovijetke „Plaču li anđeli?“ i humoristične knjige „Škola plivanja“ i “Medicina iznutra“. „Mi Hrvati“ su njegovo „životno“ književno djelo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljen film Jakova Sedlara ‘3069’

Objavljeno

na

Objavio

U Domu specijalne policije u Zagrebu predstavljen je dokumentarni film Jakova Sedlara „3069“ koji se bavi suicidom među populacijom hrvatskih branitelja ratnika. Film će u sklopu Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“ biti pretpremijerno prikazan u Vukovaru u sklopu svečane akademije povodom obljetnice ustrojavanja 204. vukovarske brigade 23. rujna 2019. godine.

Direktor Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“ je g. Dragutin Poturica, a autor gospodin Marijan Capek koji je zahvalio redatelju Jakovu Sedlaru na odabiru FDF „Gordan Lederer“ za prezentera filma „3069“ „Izuzetna nam je čast jer ste među rijetkim hrvatskim redateljima koji iznosi istinu i samo istinu o Domovinskom ratu“ rekao je g. Capek te dodao kako je Festival domoljubnog filma nastao upravo zbog tema koje obrađuje Jakov Sedlar, i nastavio: „Previše je samoubojstava, previše nesreće i nepravde prema hrvatskim braniteljima stoga smo imali potrebu napraviti ovakav festival kako bi s istinom kroz dokumentarne i igrane filmove dali doprinos u objavljivanju istine o onom što se događalo 90-tih godina.

Nama suborcima teško pada kada jedan od nas i pomisli, a kamoli kad digne ruku na sebe. Nažalost među nama hrvatskim ratnicima nema onog tko ne poznaje nekog od suboraca koji je izvršio suicid.“ Uz zahvalu redatelju Jakovu Sedlaru g. Capek je dodao kako se nada da će Festival i dalje u Ministarstvu hrvatskih branitelja imati partnera koji će podržavati snimanje filmova s temom Domovinskog rata te najavio slijedeći film koji je u pripremi.

Redatelj Jakov Sedlar je zahvalio jer je film „3069“ prvi film koji će se prikazivati u drugoj sezoni Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“. Također je zahvalio Ministarstvu hrvatskih branitelja na značajnoj pomoći projektu i ministru Medvedu koji doista puno čini za hrvatske branitelje. „Bio sam osobno prisutan kada su ga zvali oni koji su htjeli napraviti suicid i vidio sam što je taj čovjek učinio da ne dignu ruku na sebe“ rekao je g. Sedlar. Također je zahvalio svima koji su pomogli snimanje ovog te najavio novi igrani film na istu temu.

„Unatoč velikom iskustvu, a snimio sam do sada preko 80 filmova, nikada mi nije bilo toliko teško snimiti neki film kao ovaj. Naime bilo je lakše doći do ljudi no teško do njihovih priča. Kada govori brat o tome kako se ubio njegov brat, kada govori kćer ili supruga o tome kako se ubio otac ili suprug ili kada govori majka kojoj su se dva sina ubila, vjerujte koliko je njima bilo teško pričati toliko je i nama bilo teže slušati i snimati. Osam sudbina snimljenih u ovom film prikazat će dovoljno jasno o čemu se radi. Žao mi što se u Hrvatskoj o ovome ne govori dovoljno, a mišljenja sam kako društvo nije napravilo dovoljno za ovu skupinu koja je izlaz potražila dižući ruku na sebe.“ istaknuo je govoreći o samom filmu te nastavio: „Film traje 60 minuta, dvije godine se bavim ovom temom. Zahvaljujem svima onima koji svjedoče u filmu o svojim osobnim i tragedijama u obitelji.

Trebalo je puno hrabrosti za to i na svakoj premijeri pa tako i ovoj u Vukovaru zahvalit ću im. Također zahvaljujem gospođi Zorici Gregurić koja je prva podržala ovaj projekt osobno i kao predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara jer je razumjela važnost teme te da ne smijemo zaboraviti one koji su najbolji dio sebe dali za Hrvatsku“ .

Najavljene premijere filma „3069“ u nekoliko hrvatskih gradova te Kanadi i Americi donosimo redom. U Vukovaru 23. rujna u Hrvatskom domu (početak u 12:15 sati) te u Zagrebu 25. rujna u Studentskom centru (početak u 19 sati). U Rijeci film će se prikazivati 24. rujna u Dvorani Euroherc (početak u 20 sati), a u Splitu 26. rujna u Dvorani nadbiskupskog sjemeništa (početak u 19 sati). U listopadu film gostuje u Kanadi (3.10. Vancouver, Hrvatski dom) te u dva grada američke savezne države Kalifornije (5.10. San Jose, Croatian Chatolic Mission Hall i 6.10. Los Angeles).

Za grafičko oblikovanje naslovnice filma i pratećih plakata, zaslužan je mladi dizajner Max Križanić. Pozadina naslovnice su stilizirani vukovarski bijeli križevi koji simboliziraju stradanje hrvatskog naroda, koji donose kontrast tamnoj podlozi kao simbol konačnog oslobođenja u Domovinskom ratu.
Film „3069“ osim što otvara javnosti tabu temu suicida, nosi poruku i apel hrvatskim braniteljima: “Ne dižite ruku na sebe, živite unatoč tomu koliko je izabrani put težak, jer niste sami.”

Zagreb, 16. rujna 2019. godine
Zorica Gregurić, promotorica Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predsjednica Republike dodijelila Povelju Republike Hrvatske Festivalu kajkavskih popevki

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ured predsjednice Republike Hrvatske

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dodijelila je Povelju Republike Hrvatske, za izniman doprinos očuvanju stvaralaštva na kajkavskom narječju, njegovanju tradicijske kulture i baštine Hrvatskog Zagorja te promicanju hrvatske nacionalne kulture i identiteta Festivalu kajkavskih popevki Krapina.

Predsjednica Grabar-Kitarović je istaknula da je Festival kajkavskih popevki kruna manifestacije Tjedna kajkavske kulture u Krapini te je čestitala organizatorima i poručila da i na lokalnoj, ali i na državnoj razini treba uložiti što je moguće više napora kako bi se sačuvali naši dijalekti. Rekla je da ta manifestacija svake godine iznova podsjeća na ljepotu i bogatstvo hrvatskog jezika bogatog narječjima na kojima su stoljećima stvarana sjajna književna djela koja su obogatila hrvatsku kulturu, baš kao i brojne pjesme izvedene na Festivalu kajkavske popevke.

“Kroz ovaj festival živi draga, domaća riječ, živi zagorska svakodnevica opjevana u lirskim stihovima, žive boje i raskoš zagorskih jeseni na prekrasnim zagorskim bregima, kletima, pod brajdama – kad u ozračju kaja i popevka dohaja. Upravo zato, zbog iznimnog doprinosa očuvanju tradicije Hrvatskoga zagorja, kulture i jezične baštine, s velikim zadovoljstvom i posebnom čašću dodjeljujem Festivalu kajkavskih popevki Povelju Republike Hrvatske”, istaknula je predsjednica Grabar-Kitarović.

Dodala je da Povelju Republike Hrvatske dodjeljuje za sve ono što su organizatori Festivala učinili u protekle 54 godine, ali i sve ono što se očekuje od njih da će učiniti sljedećih 50 i više godina. “Posebno se veselim novim uspješnim godinama ovoga festivala i mnogim brojnim hitovima koje ćemo pjevati na svadbama, krstitkama ili jednostavno kad slavimo život”, kazala je.

Prilikom boravka u Krapini, Predsjednica je posjetila 27. Zagorski gospodarski zbor, najveće okupljalište gospodarstvenika u Hrvatskom zagorju i razgledala ponudu brojnih izlagača iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja te nazočila „Večeri novih popevki“ na 54. Festivalu kajkavskih popevki .

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari