Pratite nas

Vijesti

Mi u Hrvatskoj postajemo moderni sizifi, mitski likovi koji guraju kamen na brdo

Objavljeno

na

Siromaštvo hrvatskih građana, suđenje za Fimi Mediju, odlazak trogirskog slavuja Vinka Coce… Te i ostale teme o kojima se najviše govorilo u tjednu za nama – komentira Ivana Petrović.

Lijepo je popet se do vrha bilo kojeg brda ili planine – od Zagreba do Nepala. Ali u nas to u metaforičkom smislu nikako ne uspijeva. Mi u Hrvatskoj postajemo moderni sizifi, mitski likovi koji guraju kamen na brdo i uvijek se vraćaju na početak.

Zbog čega je to tako? Veliki Tenžera poigravajući se s Camusovim mitom o sizifu nudi odgovor. On kaže da sizif nije bio besmislen zato jer je gurao kamen na brdo i stalno se vraćao na dno. Sizif je besmislen jer nije imao srce da u njega smjesti vlastite razloge zbog čega to čini. Sizif se zamjerio bogovima, mi nismo, ali očito jesu oni koje smo ovlastili da nas vode.

>> Nema OIB-a, nema mirovine: Pod istragom 2.400 umirovljenika

Mnoge priče u Hrvatskoj više se ne mogu objasniti drugačije doli nedostatkom srca. Jer kako rastumačiti da skoro 3 tisuće umirovljenika neće dobiti mirovinu jer nisu dostavili oib. Vlasti to tumače malverzacijama mirovina umrlih. Ako su sumnje opravdane, postoji kazneni mehanizam kojim se to utvrđuje. Ne treba zato zbog oiba udariti po najslabijima koji ionako jedva spajaju kraj s krajem.

Državni zavod za statistiku objavio je rezultate o stanju siromaštva. U Hrvatskoj je 32 posto siromašnih, i s još najmanje toliko onih koji se lako mogu dovesti na rub te kategorije. Po broju onih koji jedva preživljavaju, naša je zemlja na petom mjestu u Europskoj Uniji – zajednici u koju smo ušli i na kojoj kao da se zadnja 4 mjeseca sustavno radi da se Unija zatre u svijesti ljudi kao nas politički i civilizacijski okvir.

>> PORAŽAVAJUĆI podaci: Na 100 Hrvata njih 32 je SIROMAŠNO!

Tako da i 1989. mjesto na koje nas svjetska banka rangira kad su u pitanju uvjeti ulaganja i poslovanja je i refleksija tog stanja, neuklapanja u procese koje smo ugovorno prihvatili.

To je i refleksija neimanja strategije nacionalne sigurnosti bez čijeg se okvira ne može provoditi ni ono što se zove gospodarska diplomacija. U zemlji minimalnog demokratskog obrazovanja, s 32 posto siromašnih, s lošom oporbom koja također ubija svaku intelektualnu ili konstruktivnu misao – Vlada doista može slobodno i nesmetano stalno ponavljati jedno te isto. Futur egzaktni je omiljeno vrijeme naših ministara

U predmetu Fimi medija optuženi iznose svoje obrane. I svi se nešto ispričavaju, kažu da im je žao. Pozivaju se, kakve li ironije, na savjest. Mi bi valjda sad trebali uvažiti njihovu savjest zato jer su nas pokrali.

>> ‘HDZ je naručivao, a Fimi media je sve to plaćala’

Ovakvi procesi uvijek nas straše, jer pokazuju kojim mediokritetima povjeravamo brigu za naše društvo. Maček je ipak kazao zanimljivu stvar – stranački ustroj usporedivši s akvarijem. U kojem tko ne sluša vođu i satelite biva pojeden. To je opis mentaliteta gotovo svih hrvatskih stranaka. Totalitarnog i autoritarnog. Koji proizvede delirij moći i odlijepi od stvarnosti.

Sisačka županica tako mrtvo hladno pojašnjava kako njoj baš treba glamurozni automobil koji je -tvrdi- povoljno kupljen. Županica se ponaša kao da je doktorirala managment na London school of economics i upravlja naftnim lobijem, a ne kao političarka opterećena botox aferama – od kojih se danima i danima branila da su netočne. Očito je ni to iskustvo nije podučilo da je na čelu županije koja je siromašna i u kojoj je sve u kolapsu. Pa su je na to odlučili podsjetiti građani. Simboličnim prosvjedom.

>> AUTIĆI ZA ŽUPANICU: ‘Ovo je prebahato i preskupo, imamo mi i većih problema’

Peđa Grbin je najvažniji saborski odbor, onaj za Ustav i poslovnik doista pretvorio u karikaturu narodnog predstavništva. U nekoj drugoj zemlji veće demokratske svijesti on bi već bio podnio ostavku. Ne ulazeći sad u sve kontradikcije koje vladajući, s njim kao najisturenijom osobom iznose u vezi s referenduma o definiciji braka – Grbinov govor se iz dana u dan sve više odmiče od parlamentarnog i postaje govor aktivizma. A to su dva različita govora koja se međusobno isključuju.

Nevjerojatna je ta lakoća izraza s kojom uzima sebi za pravo komentirati upozorenje ustavnog suda da se ne poigravaju s narodnim inicijativama te kojim demantira ili ignorira profesore ustavnog prava kao da je on njima bio mentor na doktoratu. Grbin je jako mlad političar i vjerojatno su mu ambicije velike. Pa u toj želji za usponom možda nije ni svjestan da svojim izjavama stvara dojam o Hrvatskoj kao zemlji baršunaste diktature u kojoj izvrsna i zakonodavna vlast uzimaju u ruke sve poslove pa i posao sudbene vlasti. A takav dojam nije dobar.

>> Peđa Grbin: Ja to ne želim, ali prisililo me 750.000 građana

Stožer za obranu Vukovara još se jednom sastao s premijerom. I opet se ništa nisu dogovorili. Nakon osude javnosti i udruga, pala je u vodu ideja o dvije kolone sjecanja na dan godišnjice pada Vukovara. Bilo bi zanimljivo znati kome je ta nedopustiva ideja prvom pala na pamet i zašto. Britaniju je inače poharala oluja zanimljiva imena – sveti juda -a njezin dolazak u nas su zaustavile austrijske alpe.Svijet potresa afera prisluškivanja generirana dokumentacijom Eduarda Snowdena, bivšeg američkog obavještajca sada ruskog azilanta.

Je li moguće da svjetski vođe nisu znali da ih se prisluškuje? Teško da nisu, jer to uostalom rade službe svih svjetskih sila. Stoga ova priča ima dva lica. Lice reakcije koja mora postojati zbog građana. I lice kreiranja poretka u svijetu u kojem ljudska prava postoje tek kao fasada za narod – pojam o kojem se mnogo govori i pod čijom se krinkom mnogo toga izvodi. Kao selektivan mehanizam poluga politike.

>> Mnoštvo fanova na posljednjem ispraćaju, došla i Torcida!

U tjednu koji je za nama hrvatska se oprostila od Vinka Coce, hrvatskog Pavarotija, prerano otišlog slavuja iz Trogira. Bio je blagdan Svih Svetih. S pijetetom se sjetismo i svih onih na koje se možda više nema tko sjećati. Na nestale u Domovinskom ratu.

U mistici svjetla i noći sjetismo se trenutaka s našim najmilijima koji više nisu s nama. Paleći svijeće – simbole vječnoga života sjetimo se i sebe. Jer Svi Sveti su i blagdan živih. Trenutak je to da promislimo i upitamo se koliko je dobar i plemenit vosak na kojem još svijetle plamičci naših života.

dnevnik.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari