Pratite nas

Kolumne

MI ŽELIMO SAMO ISTINU PA KAKVA GOD ONA BILA!

Objavljeno

na

Predugo čekana odluka Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima došla nam je u korizmeno vrijeme. Koje li znakovitosti.

Svake godine pa tako i u ovo korizmeno vrijeme prisjećamo se muka koje je za nas podnio Gospodin Isus Krist. Pilat, poslušnik moćnih gospodara, prepušta odluku razjarenoj rulji zaslijepljenoj mržnjom do beskrajnih granica, on opra ruke od te osude no ipak svojim vojnicima dade odriješene ruke. Iako je činio samo dobro, živio i propovijedao samo ljubav, Isusa nepravedno osudiše i razapeše kako kakvog lopova.

Podsjeća li vas to na riječi našeg dragog A.G. Matoša koji u posljednjoj strofi njegove dobro poznate pjesme „1909.“ kaže:

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,

Ko lopova, dok njeno ime briše,

Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

U MUTNOM SE RIBA LOVI!

Odavno poznata teza: „Ako nešto želiš zamagliti, jednostavno osnuj povjerenstvo“ ponovno je doživjela svoje priznanje na slučaju rasvjetljavanja „nedemokratskih“ režima.

Potpuno svjestan kako je pitanje HOS-ovog pozdrava „Za Dom spremni“ izuzetno vruć krumpir koji mu u trenutnom omjeru snaga može ugroziti položaj, premijer poput Pilata pere ruke i formira Vijeće koje bi trebalo umjesto njega donijeti odluku. Je li to Vijeće radilo prema njegovim naputcima pa ako odluka prouzroči burne reakcije s bilo koje strane, on se uvijek može uplesti  i adekvatnom reakcijom gurati sve u pravcu koji bi ga zadržao na vlasti jer je on tobože „istinski pravednik“.

S današnje točke gledišta vrijeme dano za donošenje odluke nije bilo toliko dugačko kako bi se sveobuhvatnije sagledale činjenice već je imalo zadatak razvodnjavanja cjelokupnog problema.

U međuvremenu donesena je katastrofalna (čitaj protu-zakonska) odluka o premještanju HOS-ove ploče. Donesena je samo zato kako bi se zadovoljio koalicijski partner bez čije potpore daljnje vladanje ne bi bilo moguće.

Nakon toga bili ste svjedoci obilježavanja jasenovačke tragedije na kojoj ipak nisu sudjelovali oni radi kojih je ploča premještena. Nije li to vrlo znakovito. Kako je ova komemoracija bila održavana pod pokroviteljstvom vlade RH toj „gospodi“ nije odgovaralo prisustvovati jer u tom slučaju oni nisu mogli biti glavni i još jednom osramotiti Hrvate po višegodišnjem partijskom i  velikosrpskom obrascu.

 TKO SU BILI ČLANOVI VIJEĆA?

Članovi Vijeća bili su Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je i predsjednik Vijeća, Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, Antun Vujić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Ivica Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područje Jasenovac, Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Budislav Vukas, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Mario Vinković, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Nevio Šetić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Mladen Ančić, redoviti profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, Jasna Omejec, redovita profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Marta Dragičević Prtenjača, docentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Vanja-Ivan Savić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nenad Zakošek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Tihomir Cipek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Upitajte bilo kojeg neovisnog političkog analitičara o sastavu Vijeća s obzirom na članstvo i dobit će te jednostavan odgovor kako to Vijeće nije u stanju donijeti meritornu odluku. A kako bi to i bilo moguće kad su u njemu osobe dijametralnih ideoloških stavova te oni kojima sudjelovanje u politici osigurava jedino sukob ljevice i desnice. Sjetite se izreke oca domovine dr. Ante Starčevića „Dva Hrvata – tri stranke“. U ovom Vijeću bilo je  cca 18 članova od kojih neki čitav niz godina pokušavaju satrti hrvatski nacionalni identitet.

MOŽE LI BILO KOJE POVJERENSTVO RIJEŠTI OVAJ PROBLEM?

Ni ovo, a ni bilo koje drugo povjerenstvo, vijeće ili komisija ne mogu donijeti meritornu odluku sve dok se u potpunosti ne razjasne historiografske činjenice vezane uz naš narod. Svakodnevna nova saznanja o do sada skrivanim masovnim zločinima koje je počinio totalitarni komunistički režim u potpunosti mijenjaju nama prezentiranu sliku hrvatske povijesti.

Ono što je bila povijest ex Jugoslavije pa tako i danas službena povijest Hrvata nije ništa drugo do smišljena ideološka paradigma komunističkog totalitarnog režima utemeljena na lažima.  Koristiti za totalitarni režim  izraz „nedemokratski sustav“ predstavlja pokušaj ublaživanja okrutne stvarnosti koju je proživio hrvatski narod. Pogubljenje preko 500.000 ljudi netko, tko je povjesničar ili znanstvenik nekog drugog profila, pokušava nazvati nedemokratskim.

S obzirom na brojku, planiranje i način pogubljenja potpuno je jasno da se radi o najvećem mogućem ratnom i poratnom zločinu koji ima i  drugo pravo ime: GENOCID.  Da se Vijeće rukovodilo Rezolucijom Vijeća Europe 1481/2006., što je naša obveza jer smo potpisnici iste,  govorilo bi se o komunističkom totalitarnom režimu i  njegovoj osudi, a ne o nekakvoj ne demokraciji.

ZAŠTO JE ODLUKA VIJEĆA KVAZI-ZNANSTVENI URADAK

Odluku Vijeća utemeljenu na lažnim povijesnim činjenicama ne mogu a ne nazvati kvazi-znanstvenim uratkom čija će bilo kakva primjena učiniti nesagledive štete i ostaviti dalekosežne posljedice. Donošenjem zaključaka i odluka na temelju neistina multiplicirat će se sijaset novih neistina koje će još dublje i pogubnije polarizirati društvo. Drugim riječima, svaki pokušaj rješavanja ovog problema bez prethodnog utvrđivanja povijesne istine ne samo da je nemoguć već je i u potpuno sulud.

KOJU ZVIJEZDU SE MOŽE SLAVITI?

Kroz povijest zadnjih sto godina Hrvati su dobro upamtili  tri zvijezde: komunističku, socijalističku i agresorsku. Ona komunistička počinila ratni i poratni zločin i genocid nad Hrvatima, socijalistička ih je 40 godina likvidirala po Domovini i u emigraciji, a agresorska je ponovno natopila naše tlo hrvatskom krvlju rušeći sve što joj se našlo na putu. Sve tri još i opljačkaše Hrvatsku. Koju od ove tri trebamo i dalje  gledati te tko su oni koji će se njome okititi.

U borbi protiv sve tri zvijezde zajedno s kokardom Hrvati su koristili stari hrvatski pozdrav „ZA Dom spremni, koji se bitno razlikuje od  pozdrava „Za Dom i poglavnika spremni“,  kompromitiranog u NDH. Iako su oba bila odgovor na velikosrpsku hegemonističku politiku, hrvatski bojovnici nikada nisu  koristili onaj s poglavnikom.

Svi su oni rođeni davno poslije NDH i o njoj ne znaju gotovo ništa, a ono što im je kroz obrazovni proces servirano kao službena povijest, zasnovano je na komunističkoj  neistini.  Gospodo farizeji, pod tim znakom bojovnici HOS-a ugradili su svoje živote u temelje moderne Hrvatske države. Sjetite se, pozdrav „Za Dom spremni“ je legitimni pozdrav dijela naših oružanih snaga upisan u obilježje njihove postrojbe, prihvaćen i zakonski reguliran upravo za vrijeme vaše vladavine, koji ga sada želite ukloniti. Jeste li radi njega dobili packu od vaših ideoloških mentora te zapovijed kako ga morate maknuti pod svaku cijenu jer se ne uklapa u „Memorandum 2“.

TKO JE ZAKAZAO?

Ne mogu a ne upitati se kakve su to institucije Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski institut za povijest, koji kroz proteklih 27 godina, a s obzirom na cijeli niz otkrivenih povijesnih neistina, nisu osjećale potrebu za rasvjetljavanjem povijesne istine te time zaštitile hrvatski nacionalni identitet i državni suverenitet.

Upravo te institucije trebale su biti organizatori znanstvenog projekta u koji bi se uključile i druge relevantne institucije i znanstvene katedre te strani neovisni znanstvenici i timovi. Jedino kroz multidisciplinarni pristup moguće je doći do povijesne istine na temelju koje bi se omogućila revizija lažne povijesti.

KOJI VREMENSKI PERIOD TREBA ISTRAŽITI?

Znanstvena analiza ovih timova trebala bi  obuhvatiti vremenski period od 1918. do 1995. jer će se jedino tako moći relevantno utvrditi uzroci i posljedice društveno političkih kretanja. Svaki pravi Hrvat prihvatit će povijest utvrđenu na stvarnim povijesnim činjenicama pa kakva god ona bila.

Kao istinski katolički vjernici mi imamo duboko usađene moralne norme, spremni smo priznati svoje grijehe, zatražiti oprost a isto tako spremni smo i opraštati.  Naš vjernički moto su istina i ljubav, a ne laž, mržnja i osveta.

BUDUĆNOST SE MOŽE GRADITI SAMO NA ISTINI !

Nakon utvrđenja povijesne istine pasti će smokvin list pod kojim se Titov lažni antifašistički pokret želio svrstati u pošteni i pravedni svjetski antifašistički pokret. Istina će također raskrinkati zločinački komunistički totalitarni režim i omogućiti njegovu osudu u skladu s Rezolucijom Vijeća Europe 1481/2006. Istina će ukloniti lažne stigme koje se bacaju na hrvatski narod po političkoj potrebi tuđinskih interesnih skupina i mrzitelja Hrvata i omogućiti lustraciju toliko potrebnu ovom napaćeno narodu. Hrvatski protagonisti lažnog antifašizma vjerojatno ni tada neće shvatit kako nisu ništa drugo do korisne budale i pomoćnici veliko-srpske memorandumske politike?

To će dakako omogućiti i donošenje određenih ustavnih promjena kojima se treba jednom za uvijek jasno definirati te isto tako i zaštiti hrvatski nacionalni identitet i državni suverenitet.

Upravo kroz takvu analizu potvrdit će se činjenica kako je moderna Hrvatska  država nastala voljom hrvatskog naroda izraženom na višestranačkim izborima 1990. godine i pravednom obrambenom Domovinskom ratu, a ne na lažnoj antifašističkoj borbi i drugim povijesnim neistinama.

Činjenica da se u Ustavu RH o Hrvatima govori kao građanima neke „svemirske republike“ jednom zauvijek mora prestati.  Izmišljene nacionalne manjine treba nazvati pravim imenom, etničkim skupinama pa bile one veće ili manje. Konačno treba shvatiti da su svi koji žive u Hrvatskoj politički Hrvati i potpuno su jednaki pred zakonom.

OKO ČEGA SE OKUPITI?

Još jednom se pokazalo kako je naša katolička vjera jedini preostali stup koji nas je kroz povijest držao uspravno i zaštitio od svih zala i ponora pakla u koji bi nas neki rado srušili. Odvojeno mišljenje gospodina prof. dr. sc. Željka Tanjića, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, napisano odmah nakon odluke Vijeća moralni je čin vrijedan divljenja.

Jedini on nije dopustio kriminalizaciju pravednog i oslobodilačkog Domovinskog rata, jedini nije želio stati uz one koji besramno pljuju po hrvatskim braniteljima, osobito onima koji su svoje živote ugradili u temelje moderne Hrvatske države. Budimo i mi tako moralni i čvrsti i ne dopustimo blaćenje naše Hrvatske. Okupimo se poput njega oko vjere i istine i zaštitimo znak pod kojim smo pobijedili („In hoc signo vicit“).

Zoran Čapalija – Čaplja / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Izbore u HDZ-u uvelike će odrediti prikriveni akteri

Objavljeno

na

Objavio

Da je Andrej kao Vladimir, HDZ možda i ne bi imao unutarnje izbore. Kod Vladimira Putina to je mnogo jednostavnije. U utorak u svome predsjedničkom govoru naciji najavi promjenu Ustava s većim ovlastima premijera i parlamenta.

U srijedu, zatečena najavom da Putin mijenja Ustav, cijela vlada daje ostavku da mu ne smeta u provedbi njegovih političkih vizija, a neokrunjeni car Rusije kao zeca iz šešira vadi premijera, svojeg partnera u hokeju i bivšeg šefa porezne uprave.

U četvrtak taj novi premijer, Mihail Mišustin mu je ime, najavljuje “kardinalne promjene u strukturi vlade”, a aktualni privremeni posjednici fotelja u vrhu ruske državne vlasti iščekuju što li je Putin njima namijenio u toj svojoj novoj viziji. Izvjesno je jedino koji je krajnji cilj najnovije Putinove ustavne revolucije: zadržati vlast i sveobuhvatnu kontrolu nad Rusijom i nakon isteka ovog, četvrtog po redu, predsjedničkog mandata.

U nas je ipak krhka tranzicijska demokracija napredovala u odnosu na ruski model dotle da Andrej Plenković, sve kada bi i želio, ne može ustavnom revolucijom ostati premijer i u sljedećemu mandatu. Ali je u odnosu na početničke devedesete i toliko nazadovala da glas birača ne vrijedi gotovo ništa, da politički inženjering starih struktura iz komunističkog doba ima najveći utjecaj u biranju i kontroliranju vlasti u državi.

Nazadovanje je toliko da je HDZ, stranka koja je pobijedila na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, u posljednjih deset godina imao predsjednicu (Jadranku Kosor) izabranu javnom aklamacijom u sportskoj dvorani. Ona je poželjela svesti unutarstranačke izbore na izbor od jednog kandidata, no nakon javnog testiranja ideje morala je od nje odustati i izgubiti. Ali su nasljednici otišli korak dalje i uspjeli su ostvariti taj ideal izbora s jednim kandidatom: i Karamarko i Plenković.

A do prije nekoliko dana u stranačkim se kuloarima ozbiljno razmatrala još jedna inovacija u HDZ-ovoj stranačkoj demokraciji: da se izazove pad vlade kako bi se dobio alibi za promjenu statuta i tako izbjegla obveza izravnog izbora (jedan član jedan glas) za ključne stranačke funkcije.

Za očuvanje statusa quo u stranci, kao pozicije s koje se teži osvajanju ili zadržavanju vlasti u državi, Andreju je bilo dovoljno promijeniti stranački statut, zbog izvanrednih okolnosti (pad vlade) koje bi sam stvorio. Nije bilo nužno u ovom trenutku mijenjati i Ustav, kao u slučaju druga Vlade.

To što se takav rasplet ipak nije dogodio, već su iz vrha HDZ-a najavljeni unutarstranački izbori prije isteka statutarnog roka (17. travnja), ne govori o privrženosti demokratskim procedurama u sadašnjem vodstvu, već o spoznaji da bi to bila Pirova pobjeda, nakon koje slijedi urušavanje i izvjesni gubitak vlasti i moguće trajno propadanje stranke i njezinih klijenata.

I tako se HDZ, čak i prije nego što se očekivalo, našao pred unutarstranačkim izborima, s izvjesno više kandidata. Ne zato što to vodstvo želi, već zato što nema izbora. A o tim unutarstranačkim izborima iz nužde ovisi izravno rezultat parlamentarnih izbora – hoće li oni biti vrhunac izbornog inženjeringa starih struktura duboke države iz komunističkog doba, okrunjen velikom koalicijom (SDP-HDZ), stranaka koje su izgubile svaki politički sadržaj i prepoznatljivost osim osobnih interesa i klijentelističkog uvezivanja.

Jer ni od Davora Bernardića niti od Andreja Plenkovića više nije moguće očekivati neku novu političku energiju.
U konačnici, odlučuje se o tome hoće li se Hrvatska sveobuhvatnim političkim inženjeringom vratiti u novo sadržajno jednostranačje, koje ne donosi stabilnost, već propadanje? Ili će se promjenama u HDZ-u otvoriti vrata novom pokušaju političkog pluralizma? A o ishodu će odlučivati ne samo javni, već i oni prikriveni politički akteri.

Potpuna je poznanica aktualni šef HDZ-a i Vlade Andrej Plenković, političar koji je imao baš sve adute za kvalitativni politički iskorak Hrvatske prema pravnoj državi s ojačanim demoktratskim standardima, koja s dobro postavljenim savezništvima i partnerstvima može zaštititi svoje interese u hirovitom okruženju.

Imao je bolje karte od bilo kojeg svojeg prethodnika. A pretvorio se u autoritarnog birokrata, koji zaista vjeruje da su on i njegovi podobnici, mahom djeca iz crvenog inkubatora, predestinirani vladati nama, za naše dobro. Samo što to mi ne razumijemo.

Sudeći prema nedavnoj izjavi Davora Ive Stiera, da će alternativa sadašnjem vodstvu stranke biti za izbore spremna, s ciljem da ujedini stranku i promijeni smjer s jasnim porukama o klijentelizmu i identitetu, čini se da će Plenković protiv sebe imati ujedinjenu stranačku oporbu. Tome u prilog govore i recentni istupi vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, zastupnika Mira Kovača, ministra Olega Butkovića…

No, rezultat će u velikoj mjeri odrediti i prikriveni akteri. Ovisit će i o tome jesu li stare strukture duboke države procijenile kako se više ne može održati vlast i stabilnost, već je oportuno prihvatiti promjene i nastojati ostvariti kontrolu nad epilogom. I drugo, jesu li klijentelističke strukture HDZ-a (koje se dobrim dijelom poklapaju s prethodnom kategorijom) prepoznale da će bez promjena u sljedećem krugu nestati i plijena.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Premijer Plenković obećao Imoćanima brzu cestu Zagvozd-Imotski do 2023.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

KAD PRORADI ĆUD!

Objavljeno

na

Objavio

Na osnovi prethodnog ponašanja neke osobe vrlo je lako predvidjeti njezino buduće ponašanje. Ako je u prethodnom periodu osoba bila vedra i vesela, puna optimizma i vjere, tada isto takvo njezino ponašanje možemo očekivati i u budućnosti.

Na žalost kod mrguda je potpuno isto. Od njih možete uvijek očekivati namrgođenost, zatvorenost i čudnu samovolju. Tako vam je i s našim novo izabranim predsjednikom koji je već i prije službenog predsjednikovanja započeo s diplomatskim gafovima i samovoljom.

Pokazuje li nam to način na koji će biti predsjednik? Prilikom intervjua koji je Nova TV organizirala s budućim predsjednikom RH potvrdila se stara narodna poslovica „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“.

Prisjetimo se dosadašnjih inauguracija. Držeći izborni proces kao praznik demokracije sve dosadašnje inauguracije organizirane su svečano i dostojanstveno i odvijale su se pred očima cijele nacije. Istina, neki od predsjednika nisu željeli staviti lentu pa je tako uvijek bilo pitanja mora li se staviti lenta.

Lentu čini trobojnica koja je vjekovni simbol identiteta Hrvata. Hrvati su ju nosili, nose i nosit će u svim svečanim prilikama ponoseći se svojim rodom i domovinom. Pri tome nisu i nikada neće vrijeđali i umanjivali druge narode što je razvidno iz vjekovnog hrvatskog gostoprimstva. S pravom si možemo postaviti pitanje tko su ti koji ne žele nositi lentu. Jesu li oni uopće zaslužili biti izabrani predsjednicima RH. Kojem narodu ili političkoj opciji oni pripadaju.

Iako je nošenje lente određeno zakonom (Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (NN 55/90) – nosi se na Dan državnosti, pri predaji odličja, pri akreditiranju diplomatskih i konzularnih predstavnika i u drugim svečanim prilikama) predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović to nisu učinili pa su tako već i prije ustoličenja prekršili zakon, a Kolinda Grabar Kitarović pokušala se opravdati nestankom lente. S pravom si možemo postaviti pitanje treba li takvoj inauguraciji prisustvovati i voditi ju predsjednik Ustavnog suda kad se njenim provođenjem krši zakon. Kako je oko ove inauguracije krenulo ne bi se nimalo začudio da se zatražiti brisanje samog kraja teksta prisege u kojem se izriče „Tako mi Bog pomogao“.
Polaganje prisege u uredu predsjednika, kako je to najavio budući predsjednik, podsjeća me na neke tajne organizacije poput masonerije, o čemu javnost ne bi trebala ništa znati. Hoće li se inauguracija svesti na tulum predsjednika s par članova SDP-a.

Što to znači ne pozvati na inauguraciju diplomatske predstavnike drugih zemalja? Je li to možda predznak načina budućeg komuniciranja s međunarodnom javnošću?

Sjetimo se izjava gospodina Zorana Milanovića o drugim državama i njihovim predsjednicima, koje su nas u vrijeme dok je obavljao dužnost predsjednika Vlade posvađale s vjekovnim prijateljima i saveznicima. Sjetimo se zakona „Lex Perković“ zbog kojeg smo dobili packe, zakona koji nas je također udaljio od zapadne demokracije. Pitam se samo kako će se budući predsjednik zauzimati za provođenje u djelo Rezolucije Europskog parlamenta koja je usvojena 19. rujna 2019. pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)“, kojom se izjednačuje nacističke i komunističke zločine. Ta rezolucija nastaje u kontekstu obilježavanja 30. godina pada Berlinskog zida, i na jasan način upozorava te podsjeća kako neke zemlje bivšeg komunističkog bloka (poput Hrvatske), unatoč pada Berlinskog zida i uvođenju demokracije, još uvijek nisu provele svoju „političku tranziciju“ usvajanjem prikladnog zakona o lustraciji poput drugih bivših komunističkih zemalja Srednje i Istočne Europe. Da je provedena Rezolucija EU 1481/2006. sasvim sigurno ne bi postojala potreba donošenja ove nove Rezolucije. Može li se očekivati provođenje ove rezolucije?

To će biti potpuno jasan znak jesu li predsjednik i SDP stvarni socijaldemokrati ili pripadaju stranci koja je samo promijenila ime a zadržala sadržaj i okvir komunističke paradigme. U tom kontekstu treba svakako imati na umu i ekstremnu izjavu koalicijskog partnera gospodina Kreše Beljaka kako UDBA od 1945. do 1990. očito nije ubila dovoljno ljudi, ali i svojedobnu izjavu gospodina Nenada Stazića izrečenu u Hrvatskom saboru kako je posao 1945. trebalo bolje odraditi. Na izjavu gospodina Stazića gospodin Milanović nije uopće reagirao, a vidjet ćemo što će učiniti povodom izjave gospodina Beljaka, svog podržavatelja i koalicijskog partnera SDP-a.

Izjava gospodina Milanovića o gradu Kninu, kako se u stvari radi o malom kolodvorskom sjecištu u Dalmatinskoj zagori potpuno je neumjesna i što više neprihvatljiva od osobe koja bi trebala biti predsjednikom Republike Hrvatske. Povijesni hrvatski kraljevski grad nazvati kolodvorskim sjecištem znači u potpunosti zgaziti hrvatski nacionalni identitet. Kad uzmemo u obzir najavu promjena u proslavi „Oluje“ u Kninu, o njezinom minimiziranju, s pravom se moramo zapitati kuda sve to vodi. Tako velebna vojno-redarstvena operacija kakva u povijesti ratovanja nikada do tada nije provedena, ratna operacija kojom bi se ponosila svaka druga država zaslužuje i velebnu proslavu, a ne neku mizernu lokalnu proslavu. Vojno-redarstvena operacija „Oluja“ ne samo da je simbol pobjede nad agresorom već je i upozorenje svakom tko bi eventualno pokušao napasti Republiku Hrvatsku. Umanjimo li značaj ove proslave sami ćemo sebi učiniti isto ono što su nam činili komunisti i velikosrpska kamarila proteklih 100 godina.

Kako išta dobro očekivati kad u jednom ovako kratkom intervjuu budući predsjednik počini toliko diplomatskih i političkih gafova? Hoće li jednom prestati to stogodišnje hrvatsko prokletstvo? Hoće, sasvim sigurno, no kako mi se čini ja to neću dočekati.

Način predstavljanja kandidata u ovoj predsjedničkoj kampanji samo je potvrdio moje prijašnje razmišljanje kako bi svi predsjednički kandidati trebali proći rigorozan zdravstveni pregled, a javnost bi trebala biti upoznata sa svim detaljima njihovog zdravstvenog stanja. Kad idete na ispit radi upravljanja motornim vozilima morate prije proći zdravstveni pregled kojim se potvrđuje vaša zdravstvena sposobnost za upravljanje motornim vozilima.

Upravljanje državom, a naročito vojskom neusporedivo je veća i odgovornija dužnost od upravljanja autom. Prisjetite se kako neki i ne prođu zdravstveni pregled pa ne mogu ni pristupiti vozačkom ispitu.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari