Pratite nas

Komentar

Miklenić: izabranoj predsjednici treba poželjeti uspjeh i poduprijeti ju molitvom

Objavljeno

na

U svom najnovijem tjednom komentaru u Glasu Koncila, pod nazivom “Što znače biskupske čestitke?“, glavni urednik Ivan Miklenić ističe kako su novoizabranoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović čestitku uputila sva četvorica nadbiskupa metropolita, kao i nadbiskup predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i još jedan biskup te predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica i na taj način očitovali svoju nadu ne toliko za kakav interes Crkve koliko za boljitak cjelokupnoga hrvatskoga društva i hrvatske države u novom petogodišnjem predsjedničkom mandatu.

Izbori na svim razinama u Republici Hrvatskoj, piše dalje mons. Miklenić,  od njezina osnutka očituju u tom segmentu društvenoga i političkoga života vrlo visok stupanj demokracije i funkcioniranja pravne države pa su i nedavni predsjednički izbori potvrda te činjenice. Vodstvo Katoličke Crkve u Hrvatskoj, što je normalno i primjereno, uvijek je poštivalo i prihvaćalo rezultate glasovanja odnosno uvijek je prihvaćalo i izabrane predstavnike političkih stranaka bez obzira na njihovu političku ili ideološku opciju. Naime, vodstvo Crkve u Hrvatskoj jako dobro poznaje elementarnu činjenicu da ne bi bilo moguće uopće govoriti o demokratskom državnom poretku bez višestranačja i bez više političkih opcija koje održavaju i stanje svijesti i političke opredijeljenosti u dijelovima hrvatskih državljana s pravom glasa. To vodstvo također dobro poznaje činjenicu da se i sami članovi Crkve u skladu sa svojim osobnim uvidima i po svojoj savjesti različito politički svrstavaju, učlanjuju u stranke lijeve ili desne političke opcije ili pak ostaju izvan stranaka, a dio članova je čak i indiferentan prema politici. Stoga vodstvo Crkve u Hrvatskoj, želeći služiti općemu dobru svih članova hrvatskoga društva, od svake legalno i legitimno izabrane skupine ili osobe, neovisno o njihovoj političkoj opciji ili ideološkom opredjeljenju, očekuje pošten i zauzet rad za boljitak i Hrvatske i svih njezinih stanovnika te je logično da onima koji dolaze na vlast na tome i čestita i želi uspješnost.

Višestruko ili može se reći snažnije čestitanje visokih crkvenih predstavnika izabranoj predsjednici nakon nedavnih predsjedničkih izbora svakako je vrlo znakovito i bilo je moguće samo u sadašnjem hrvatskom povijesnom trenutku koji ima jedno lice na javnoj sceni, a sasvim drugo u stvarnosti. Visoki predstavnici Crkve svoje čestitke uputili su izravno izabranoj predsjednici, dakle točno određenoj osobi, te se bez podmetanja i konstruiranja ne može tumačiti kao njihovo priklanjanje određenoj političkoj opciji ili koaliciji odnosno kao svrstavanje protiv druge političke opcije ili koalicije. Već po ustavnoj definiciji uloga predsjednika države u Hrvatskoj je nestranačka i nadstranačka, a legalitet i legitimitet koji obnašatelj te funkcije dobiva pobjedom na neposrednim izborima daje i izabranoj predsjednici iznimno, povlašteno mjesto na hrvatskoj političkoj sceni.

Dobre želje, radost i obećanje molitvene potpore izraženi u čestitkama izabranoj predsjednici u sadašnjem hrvatskom povijesnom času, bremenitom brojnim neriješenim problemima, svakako su više nego izraz kurtoazije. Mnogi u Hrvatskoj u posljednjih 15 godina vape za osobom koja bi bila sposobna zaustaviti sadašnji krivi smjer Hrvatske – a koji prema anketama takvim smatra čak 80 posto hrvatskih građana – ili barem za osobom koja bi bila simbol i inicijator žuđene slobodne, demokratske, pravne, gospodarski prosperitetne i stabilne, normalne i europske države Hrvatske.

Naime, posljednjih 15 godina, bez obzira na to koja je opcija bila na vlasti, umjesto oslobađanja od totalitarnoga mentaliteta i drugih negativnih nasljeđa kroz proces tzv. detuđmanizacije ostvarivala se denacifikacija i rekomunizacija društva. Nakon što je Vijeće Europe g. 2006. objavilo Rezoluciju 1481 »o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih sustava« koju je usvojila Skupština Europskoga parlamenta, u Hrvatskoj je taj dokument izigran. Hrvatski sabor donio je »Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine« prepisujući dijelove izvorne Rezolucije i preskačući one zahtjeve u Rezoluciji po kojima bi trebala započeti dekomunizacija Hrvatske. S obzirom na 4. članak Rezolucije trebalo je jasno reći da komunistička partija u Hrvatskoj spada u one partije koje su uspostavile totalitarni režim, no to se nije dogodilo pa se zbog toga komunistički antifašizam izjednačava s demokratskim, a političke stranke umjesto da se demokratiziraju postaju kopije partije. Posljedica toga je da je na državnoj razini zavladala korupcija koja se tek verbalno progoni. U takvim okolnostima izabranoj predsjednici stvarno treba poželjeti uspjeh i poduprti je i molitvom, završio je urednik Miklenić.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari