Pratite nas

Kolumne

Miklenić: Raskidanje okova zla ključno je za razumijevanje hrvatske situacije

Objavljeno

na

Uskrs 2015. godine u Hrvatskoj ne može biti ni dobro ni primjereno proslavljen ako suvremeni Isusovi učenici ne ispune tu zadaću odnosno ako ne odgovore na velike aktualne izazove – u duhu Isusove riječi: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

Uskrs – prilika za oslobađanje od straha koji nas je zarobio

Isusovi učenici – poput, i po primjeru, jednoga od najuzornijih hrvatskih vjernika i svećenika bl. Alojzija Stepinca – sve svoje pouzdanje stavljaju u Boga te se u Bogu i s Bogom, koji je toliki ljubitelj ljudi da je dopustio muku i smrt, ali i ostvario uskrsnuće svojega Sina, spremno suočavaju sa svim oblicima nesigurnosti i straha koji u hrvatskom društvu uzimaju sve više maha. Ako su nesigurnost i strah zarobili i članove Crkve Kristove, onda je upravo ovogodišnja liturgijska proslava Isusova uskrsnuća temelj, razlog i jamstvo nužno potrebnoga njihova oslobađanja. Premda je mnogo razloga u suvremenom hrvatskom društvu za nesigurnost i strah, počevši od neprimjerenoga upravljanja Hrvatskom i njezinim bogatstvima preko bolne činjenice izumiranja i depopulacije sve većega dijela hrvatskoga teritorija do sve većega tereta dugova i besperspektivnosti za mlade naraštaje, Isusovo, upravo u uskrsnuću, definitivno raskidanje i razaranje svih okova i oblika zla ključno je polazište za ispravno razumijevanje aktualnoga stanja u Hrvatskoj. Činjenica da je upravo u Isusovoj dragovoljnoj žrtvi i uskrsnuću konačno i definitivno pobijeđeno svako zlo snažno relativizira, štoviše dovodi u pitanje stvarne razloge za nesigurnost i strahove u suvremenom hrvatskom društvu.

[ad id=”68099″]

Onaj tko oklijeva i zanemaruje, odgovoran je za gubitak nade

Liturgijska proslava, napose euharistija, aktualizira i posadašnjuje upravo Isusovu žrtvu i uskrsnuće i sadašnje Isusove učenike uvezuje, sada i ovdje, dakle u konkretnim hrvatskim prilikama, u tu konačnu pobjedu nad zlom, pa u njihovu životu ne može biti mjesta ni za nesigurnost ni za strah. Ima li ipak u životu suvremenih hrvatskih Isusovih učenika nesigurnosti i straha, onda je to poziv na preispitivanje svoje osobne povezanosti i svojega stvarnoga odnosa s Isusom, jer tko je stvarno Isusov, svu stvarnost gleda Isusovim očima i siguran je da ne može biti izazova ili poteškoće koje zajedno s Uskrslim ne bi riješio. To svoje autentično vjerničko iskustvo Isusovi učenici dužni su unijeti u hrvatsku društvenu zbilju i hrvatsku javnost i tako postati kvasac oslobođenih i ljudi i društva. Tko bi god od Isusovih učenika u tome oklijevao, od toga bježao ili to zanemarivao, bio bi teško odgovoran za gubitak nade i širenje bespomoćnosti u hrvatskom društvu te kao takav prispodobiv soli koja se baca da bi ljudi po njoj gazili.

Činjenica uskrsnuća relativizira sve materijalno

Isusovi učenici u hrvatskom društvu, uvezani u definitivnu Isusovu pobjedu pravde nad nepravdom, ljubavi nad mržnjom, života nad smrću, sposobni su razotkriti suvremeno idolopoklonstvo ne samo bogatstvu, nego i materijalnom kao takvom. Isusovo uskrsnuće otkriva – a proslava Uskrsa uvijek, posebno ove 2015. godine, trebala bi to iznova unositi u javnu i osobnu svijest – da je pravo bogatstvo, nepropadljivo i vječno, samo život, koji nema kraja, i ljubav kao nezasluženi dar, a materijalno samo je prolazno i propadljivo. Uskrsli Isus, premda je bio prepoznatljiv u svojoj ljudskoj fizionomiji i opipljiv po svojim ranama, nakon uskrsnuća nije više zarobljen u materijalnom ljudskom tijelu, nego živi oslobođen u proslavljenu tijelu, koje je za nas ljude misterij, a koje snažno nadmašuje sve mogućnosti materijalnoga ljudskoga tijela. Ta činjenica snažno relativizira i dovodi u pitanje sve materijalno, posebno u svim slučajevima kad to materijalno postane glavni smisao ljudskoga djelovanja i života. Materijalno ima svoju relativnu vrijednost, ali, gledajući u svjetlu Isusova uskrsnuća, nikada ne smije postati glavni cilj ili božanstvo, zauzeti mjesto Boga. Dosljedno tomu i oskudijevanje u materijalnom ne smije biti najveća bol ili rana, koliko god materijalno bilo nužno i poželjno, ali uvijek i isključivo kao sredstvo za bolji život, a nikada kao cilj života. Isusovi učenici u suvremenom hrvatskom društvu pozvani su biti svjedoci te istine, i to kako u svojem osobnom, obiteljskom tako i društvenom i javnom životu i na taj način pridonositi stavljanju na svoje mjesto svih vrjednota i viših i nižih.

Gledati očima uskrsloga

Kad bi u suvremenom hrvatskom društvu sve vrjednote od onih materijalnih do etičkih i univerzalnih bile stavljene na pravo mjesto, bili bi uklonjeni temelji za glavninu svih razloga za krize svih oblika koje sada vladaju hrvatskim društvom. Isusova dragovoljna žrtva i Isusovo uskrsnuće kao nagrada za tu žrtvu iznimno su snažan podsjetnik na neprimjerenost i vulgarnost svake sebičnosti, od one osobne, obiteljske, do stranačke i grupaške, a koje tako snažno cvatu u suvremenom hrvatskom društvu. Isusovi učenici upravo su pozvani biti prokazatelji besmislenosti svake sebičnosti da bi i na taj način pomogli stvarnom oslobađanju i ljudi i društva za stvarnu solidarnost, štoviše za pravu ljubav. Oni pak Isusovi učenici koji su inficirani ili očarani materijalnim ili sebičnošću, upravo ovogodišnju proslavu Uskrsa trebali bi prepoznati kao neodgodiv poziv i izazov da i na bogatstvo i na materijalno općenito, kao i na sebičnost počnu gledati očima Uskrsloga.

Mons. Ivan Miklenić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati