Pratite nas

Politika

Milanka Opačić: Mi smo, nažalost, u posljednjih nekoliko mjeseci postali potpuno irelevantna stranka

Objavljeno

na

Potpredsjednica Sabora i zastupnica SDP-a Milanka Opačić izjavila je u srijedu kako novi parlamentarni izbori u ovom trenutku nisu dobri za SDP, jer je stranka podijeljena, a lokalni izbori su pokazali da je SDP u posljednjih nekoliko mjeseci postao irelevantna stranka, koja gubi svoju političku poziciju.

“Mi smo, nažalost, u posljednjih nekoliko mjeseci postali potpuno irelevantna stranka, kako u samom parlamentu u smislu dogovora, jer se dogovaraju svi drugi a mi smo po strani, tako i u lokalnim izborima.

Bitka se vodila između HDZ-a i Mosta, a SDP se vrlo malo spominjao. Mi smo i po izbornim rezultatima često treća, četvrta ili peta lista i sve to pokazuje da SDP gubi političku poziciju”, kazala je Opačić u Saboru.

Ustvrdila je i kako se SDP odrekao HNS-a puno prije, no što je ta stranka počela razgovarati o bilo kakvoj koaliciji s HDZ-om.

Upitana je li istina da neki saborski zastupnici razmišljaju o osnivanju frakcije u SDP-u te sudjeluje li ona u tim razgovorima, Opačić odgovara kako ta mogućnost postoji u Statutu SDP-a, a hoće li do toga doći, ovisi o tome da li će se do petka donijeti odluka o raspuštanju Sabora i novim izborima.

“Sudjelujem u svome onome što može pomoći da se SDP vrati na pozicije koje smo imali, a to je 35 posto. Bez 35 posto ne možete računati da ćete biti bilo kakav faktor u političkom životu Hrvatske, da ćete na bilo koji način sastaviti vladu.

Stranka smo koja je u financijskim problemima jer smo imali dvoje izbore, sada samo se iscrpili na lokalnim izborima, mislim da je najlošiji tajming za izbore za SDP. Ali, ako ne bude išlo drugačije, ako HDZ nema većinu s partnerima, ići ćemo na izbore.”, kazala je Opačić.

Ponovila je kako je Davor Bernardić na čelu SDP-a loš izbor za tu stranku te da ima treba osoba koja će izvući SDP iz sadašnje krize.

“Neki dan sam rekla da je Bernardić loš izbor za SDP. Način na koji radi u SDP-u, u kojem nisu bile nikad veće podjele, u kojem se jedan dio ljudi stavio potpuno na margine političkoga rada, naprosto nije dobar za stranku. Ni prema biračima ne ostavljamo dojam ozbiljne strane koja zna što hoće i koja ima određeni korpus vrijednosti. Mi smo se prilično pogubili, dobrim dijelom i zahvaljujući samo predsjedniku stranke. Prema tome, mislim da je za SDP bolje da pronađe neku svoju energiju i da nađe prostor za samoodržanje i zamjenu za gospodina Bernardića”, ocijenila je Opačić.

Upitana koja bi to osoba mogla unijeti promjene i vratiti povjerenje birača, kaže to treba biti netko tko će imati želju i snagu povući SDP da ponovno postane vodeća stranka u Hrvatskoj.

“Teško je to sada reći – netko tko će pokazati volju i želju da uopće uđe u unutarstranačke izbore. Kao što je Zoran Milanović pred deset godina izašao pred Glavni odbor i rekao ‘ja želim biti predsjednik stranke’, tako to netko od mojih kolega i kolegica mora napraviti i reći ‘ja želim izvući SDP iz svojevrsne krize’, pomiriti sve što je u ovom trenutku podijeljeno, prikupiti sve glave na kup i krenuti raditi da SDP ponovno bude vodeća stranka u Hrvatskoj. Sada to, na žalost, nismo”.

Opačić, unatoč svemu, ne bi podržala sadašnju Vladu iako smatra kako je u sadašnjoj situaciji, posebno kada je u pitanju Agrokor, važno da postoji stabilna vlada i većina u parlamentu, kao kontrolni mehanizam nad tim cijelim procesom.

“Ljudi često puta kažu bolje nam je bez vlade, možemo i bez vlade jer stvari idu. Međutim, nije to baš tako. To što u dvije godine nismo mogli raditi, što se ne donose odluke, što vrlo dugo imamo tehničke ministre koji potpisuju samo plaću, sve će se to odraziti i na proračunu i na gospodarstvu.

U trenucima kada se mi ovdje prepucavamo hoćemo li ili nećemo imati stabilnu vladu, u tom trenutku gospodarstvenici nose najveći teret na svojim leđima, a oni su ti koji pune hrvatski proračun”, izjavila je Opačić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Ruža Tomašić: U drugom krugu izbora glasat ću za Kolindu Grabar-Kitarović

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednička utrka postaje sve zanimljivija, posebno nakon što je gotovo riješeno da na izbore ide i bivši šef SDP-a Zoran Milanović.

Njegova kandidatura mogla bi ići u prilog aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović jer će, ako u utrku uđe i kandidat desnice kao suparnik aktualnoj predsjednici (što je posve izvjesno), amortizirati udarce na nju pošto će morati biti raspoređeni i na lijevog kandidata Milanovića.

Osim toga, ulazak Milanovića u ring nakon što je tri godine bio izvan političkog stroja mogao bi mobilizirati birače HDZ-a, a možda ih i vratiti toj stranci u strahu da na Pantovčak ne dođe predsjednik lijeve provenijencije.

S obzirom na to da će Kolinda Grabar-Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a, svaka mobilizacija HDZ-ovih glasača nakon što je ta stranka na euroizborima osvojila tek 22,7 posto glasova ići će njoj u prilog.

Desnica, koju je Andrej Plenković odstranio iz HDZ-a i koja je na euroizborima osvojila ukupno 17 posto glasova, nezadovoljna Plenkovićevom i politikom Kolinde Grabar-Kitarović, sprema svojeg predsjedničkog kandidata. Još je nepoznato hoće li to doista biti glazbenik Miroslav Škoro kojeg ankete plasiraju na treće mjesto nakon aktualne predsjednice i Zorana Milanovića.

Hrvatski suverenisti koji su na euroizborima osvojili jedan mandat (Ruža Tomašić) već su se unaprijed odredili da neće podržati K. Grabar-Kitarović iako se ona još službeno nije ni kandidirala.

Činjenica da u utrku ulazi Milanović ne mijenja odluku Hrvoja Zekanovića iz stranke Hrast, koja je dio platforme Suverenista, da Grabar-Kitarović neće imati podršku te stranke. Ruža Tomašić, pak, jasno poručuje da će, ako u drugom krugu budu aktualna predsjednica i Milanović, ona dati podršku Kolindi Grabar-Kitarović. Ali ne bezuvjetnu.

“Bude li takva situacija, tražit ću s njom sastanak da se očituje kakvu će politiku voditi. Glavna tema na kojoj ću inzistirati bit će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić za kojeg je ona izjavila da bi ga ponovno pozvala u Hrvatsku. Pa on je radio budalu od nje i Plenkovića kad je bio u Hrvatskoj, zašto bi ga opet zvala? Ako mi ne bude dala čvrsta jamstva, odnosno ako ne odredi crtu ispod koje neće ići, posebno u slučaju Vučić, onda ću ostati kod kuće i neću glasati za nju”, rekla je Ruža Tomašić Večernjem listu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Tomislav Karamarko: Povjerenstvo ne može djelovati kao svojevrsno etičko sudište

Objavljeno

na

Objavio

Kako ja to mogu ustavnom tužbom protiv jedne odluke izvršiti “udar” na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?!

Zamolio sam svoje pravne zastupnike, gospođu Vesnu Alaburić i gospodina Ivu Farčića, da mi objasne kakvu su to ustavnu tužbu napisali i u kakav su me to “udar” na Povjerenstvo “uvalili”. Evo što su mi odgovorili:

Medijski komentari o Vašem navodnom “udaru” na Povjerenstvo odnose se samo na osporavanje dijela odluke Povjerenstva kojim se utvrđuje da ste propustom deklariranja svojih ranijih poslovnih odnosa s Josipom Petrovićem “počinili povredu načela djelovanja” iz čl.5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Mi u tužbi tvrdimo da Zakon ne propisuje sankciju utvrđenja “povrede načela djelovanja” i da Povjerenstvo nije Zakonom ovlašteno odlučivati o kršenju “načela djelovanja” kao samostalnoj/posebnoj povredi Zakona, pa da stoga odluka nije temeljena na Zakonu.

Znam da je spominjanje propisa zamorno, ponekad čak i pravnicima, ali ću Vam ipak ukratko prezentirati relevantne zakonske odredbe:

(I) Zakon u članku 5. navodi određena načela djelovanja dužnosnika (dužnost treba obavljati časno, pošteno, savjesno, odgovorno, nepristrano; čuvajući vjerodostojnost i dostojanstvo dužnosti i povjerenje građana; ne koristeći javnu dužnost za osobne probitke, a građani imaju pravo biti informirani o ponašanju dužnosnika koje je u vezi s obnašanjem dužnosti).

(II) Člankom 42. stavak 1. Zakon utvrđuje da Povjerenstvo može izreći (samo) tri vrste sankcija za povredu odredaba Zakona: opomenu, obustavu isplate dijela plaće i javno objavljivanje odluke. Zakon, dakle, ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima bi “samo” deklariralo povredu nekog načela djelovanja ili neke zakonske odredbe.

(III) Stavkom 2. članka 42. Zakon propisuje koja se sankcija može izreći za povredu pojedine od taksativno nabrojenih zakonskih odredbi. Članak 5., koji utvrđuje načela djelovanja, uopće se ne spominje u tom kontekstu, što znači da se za povredu tih načela ne može izreći nikakva sankcija.

U spomenutim načelima djelovanja dužnosnika nema ničeg posebno spornog. Radi se o uopćenim, općeprihvaćenim načelima političkog djelovanja. Netko bi se stoga mogao zapitati: ako su načela zapisana u Zakonu, zašto Povjerenstvo ne bi imalo pravo utvrđivati povredu tih načela? Odgovor je vrlo jednostavan: zato što to proturječi jednom temeljnom pravnom načelu – načelu zakonitosti. To pravno “načelo svih načela” temelj je vladavine prava.

Ono, uz ostalo, zahtijeva da (i) svaka sankcija izrijekom bude propisana javno dostupnim zakonom i (ii) da zakon bude dostatno precizan i predvidljiv kako bi mu građani mogli prilagoditi svoje ponašanje.

Dakle, zahtijeva se određena nomotehnička kvaliteta pravne norme, kako u pogledu sadržaja kažnjivog ponašanja tako i u pogledu sankcija. A takva norma o načelima djelovanja dužnosnika u Zakonu ne postoji.

Osim toga, za tijela javne vlasti vrijedi pravno pravilo da mogu raditi samo i isključivo ono za što su propisima ovlaštena, za razliku od građana, kojima je dopušteno sve osim onog što je izričito zabranjeno.

Zato, ako Zakon izričito ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima utvrđuje povredu načela djelovanja dužnosnika, Povjerenstvo tako nešto ne smije činiti.

Nekoliko riječi o tome može li se utvrđenje neke relevantne činjenice smatrati sankcijom. U pravu nema dvojbe da takvo utvrđenje ima odgovarajući pravni učinak.

Deklaratorno utvrđenje o neetičkom ili nečasnom postupanju dužnosnika predstavlja veću društvenu stigmu od izricanja bilo koje druge sankcije (izrijekom) propisane Zakonom (opomena, obustava isplate dijela mjesečne plaće i javno objavljivanje odluke Povjerenstva). Reakcije javnosti to nedvojbeno potvrđuju. Zato takva deklaracija po svojoj pravnoj naravi jest sankcija.

Načela djelovanja dužnosnika iz članka 5. Zakona važna su za tumačenje Zakona, ali nikako ne mogu biti samostalna/posebna osnova za izricanje bilo kakvih sankcija/utvrđenja.

Zakon regulira situacije sukoba interesa, njegovog spriječavanja i razriješavanja. Taj Zakon ne predstavlja etički kodeks dužnosnika (niti mu je to svrha), pa posljedično ni Povjerenstvo ne može djelovati kao svojevrsno etičko sudište.

Ipak, dakle, nisam “izvršio udar” na Povjerenstvo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari