Pratite nas

Milanović demantirao da Vlada povlači ‘lex Perković’

Objavljeno

na

U Vladi je navodno u srijedu poslijepodne pala odluka da se ‘lex Perković’ promijeni kao i rok od kojega vrijedi europski uhidbeni nalog povuče, no iste te navode, koje je objavio Jutarnji list, za isti list demantirao je ured premijera.

[dropcap]Š[/dropcap]to će Hrvatska odgovoriti na zahtjev Viviane Reding o povlačenju famoznog Lex Perković, to ni u Ministarstvu pravosuđa ni dva dana do isteka postavljenog roka još ne znaju. Zato što se odgovor na neugodno pismo europske povjerenice za pravosuđe očito piše na nekom drugom, višem mjestu. Nije poznato čak ni to hoće li do petka, dana do kojeg je Europska komisija zatražila očitovanje hrvatske Vlade, odgovora uopće biti. Lako je moguće da gospođa Reding ostane bez odgovora, odnosno pisma iz Zagreba, piše Jutarnji.

Ali to ne znači da se njenim zahtjevima neće udovoljiti. Što je jučer u dva navrata, nakon sastanka Vijeća ministara vanjskih poslova EU u Bruxellesu te u razgovoru za HTV, najavila i potpredsjednica hrvatske vlade Vesna Pusić. “Moje mišljenje, za koje vjerujem da će na kraju doći do izražaja, jest da Hrvatska, naravno, mora primjenjivati europski uhidbeni nalog. To je naš interes. To su sve pravila koja smo prihvatili i unutar toga moramo prilagoditi vlastite zaključke”, izjavila je Pusić. Objašnjavajući da se konačna odluka o takozvanom Lex Perković neće donijeti na današnjoj sjednici Vlade, ministrica Pusić izričito je ustvrdila da će to biti riješeno u sljedećih nekoliko tjedana. “Hrvatska će pronaći način kako da primjenjuje europski uhidbeni nalog i udovolji svim obvezama koje je preuzela”, bila je nedvosmislena.

Slična smo razmišljanja jučer čuli i u Ministarstvu pravosuđa. Međutim, kasno sinoć iz kabineta premijera Zorana Milanovića demantirali su takvu mogućnost. Što bi moglo značiti da odluka o tome kako će se Hrvatska izvući iz neugodne situacije ipak još nije definitivno donešena, odnosno da u Vladi oko toga ne postoji puna suglasnost. Naime, izjave ministrice Pusić praktično impliciraju promjenu spornog zakona i povlačenje roka od kojeg vrijedi europski uhidbeni nalog. U Vladi priznaju da je dugoročno to vrlo vjerojatan rasplet, ali u ovom trenutku još će pokušati kupovati vrijeme.

Sasvim nepotrebno natezanje s administracijom Europske unije unijelo je, očito, nervozu i proizvelo nova sporenja u redovima vladajuće koalicije. Medijske glasine da je ministar pravosuđa Orsat Miljenić proizveo problem s Bruxellesom te je zbog toga već od premijera Zorana Milanovića morao popiti jezikovu juhu ne stoje. Upravo suprotno! Ministar je bio spreman na promjenu zakona, čim se vidjelo da bi datum početka primjene europskog uhidbenog naloga mogao uzrokovati probleme. U tom smislu bio je priredio i poseban amandman. Ali njegova očito nije bila posljednja.

U Ministarstvu pravosuđa priznaju da je Hrvatska promjenom, odnosno skraćivanjem vremenskog okvira u kojem se europski uhidbeni nalog primjenjuje, prekršila dogovore postignute u pristupnom procesu s EU. Ali imaju primjedbi na način intervencije Europske komisije. Ne smatraju ga posve korektnim. Uostalom, sporenja između EK i zemalja članica, kažu, svakodnevna su pojava, pa nema razloga da se problem Hrvatske pretjerano dramatizira.

Drugo je pitanje što stoji iza HNS-ova proglašavanja ministra Miljenića glavnim krivcem za sigurno posve nepotreban međunarodni skandal u vezi s uhidbenim nalogom. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, kojem je na čelu HNS-ova šefica Vesna Pusić, na sporni je zakon dalo svoj imprimatur. Dobro informirani krugovi HNS-ov napad na ministra pravosuđa dovode u vezu s nekim događajima koji nemaju nikakve veze s Bruxellesom.

Miljenić se, naime, što je javnosti ostalo nepoznato, usprotivio projektu o izgradnji Trga pravde, vrijednog 1,6 milijardi kuna, kojega je HNS-ov ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak nedavno najavio. Pompozno predstavljanje projekta dogodilo se samo dan nakon što je ministar pravosuđa svog kolegu Vrdoljaka pismenim putem obavijestio da u toj stvari njegovu podršku nemaju. Sredstva za Trg pravde nisu osigurana. Usto, posve je neprilično s obzirom na tešku financijsku krizu s kojom se država bori protežirati neproizvodne investicije, kao što je izgradnja pravosudnih dvora.

jutarnji

facebook komentari

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari