Connect with us

BiH

Milanović Hrvatsku vodi putem Janukovičeve Ukrajine?

Objavljeno

on

Kao što Janukovič jedva zna ukrajinski, tako ni Milanovićev hrvatski nije onaj kojim govore hrvatski građani.

[dropcap]O[/dropcap]vog ponedjeljka za obilježavanja Dana sjećanja na holokaust premijer Milanović jedva je dočekao priliku da napadne vodstvo Katoličke crkve. Napad je bio tipično milanovićevski, gard bahatog štemera koji uživa mlatiti slabijeg. Doduše, Kaptol je više nego zabrljao u ovom slučaju.

Na ovakvim događajima mora prisustvovati obvezno netko ranga biskupa. Ako zbog ničega drugoga, onda zbog svih hrvatskih katolika koje su pali pod rasne zakone u NDH i skončali život zbog njih, ali i zbog jedne svetice i mučenice imena Edith Stein, karmelićanke koju su ubili 1942. u Auschwitzu, samo zato jer  je bila sunarodnjakinja Isusa Krista.

Iskreno, više fascinira kako premijer Milanović istinski ne shvaća svijet oko sebe. Kao što je neki biskup u ponedjeljak trebao sjediti u Saboru, tako je i Milanović, zbog pijeteta spram žrtava, trebao izbjegavati dnevnopolitičke teme. Jer, mirno je mogao pričekati jedan dan. Ali nije. Iz perspektive našega premijera, sve je borba na život i smrt u ideološkom sukobu s političkim protivnicima. A njih Milanović ima na pretek. Tu je glavna oporbena stranka odlučila zanemariti ekonomski program i ekonomske teme, te sekundira premijeru u otvaranju ideološkog pakla. Zatim, tu su sindikati koji bi štitili radnike, a to nije cool. Jer, premijerovim prijateljima tajkunima treba jeftinija radna snaga, pa da mogu mirno čagati u Pepermintu.

Katolička crkva pak mrsi na svakom koraku zacrtane ideološke reforme društva koje uglavnom bezuspješno provodi Strelnikov iz MZOS-a, dr. Jovanović. Topovskog mesa, u ovom ideološkom boju, također ne nedostaje. Koriste se manjine (nacionalne i seksualne), koristi se izbezumljeno stanovništvo Vukovara i dok hrvatska ekonomija klizi u bezdan, Milanović hoda po Hrvatskoj kao piroman s kanistrom benzina i kao određeni zlokobni lik iz Goetheovog Fausta, dijeli sve i svakoga, praveći razdor kamo god da dođe.

Trenutno se u Ukrajini događa nešto strašno. Dignuo se dio Ukrajinaca protiv vlasti predsjednika Janukoviča. Čovjeka koji veći dio svoga života nije znao prozboriti riječ ukrajinskoga. Slično kao naš premijer. Milanovićev glavni problem je da on ne govori jezikom koji govori većina stanovništva. Možda on i govori hrvatskim, možda i većina građana govori hrvatski, ali Milanović istinski ne shvaća prosječnog Hrvata. Jer, nikada se nije družio s prosječnim Hrvatom, nikad nije bio u kontaktu s ekipom koja cuga pivo u kvartu, nikada nije bio po kvartovskim kafićima, nikada nije plesao u nekom zagrebačkom klubu kada je tamo bio puk, on ne zna što narod misli, on u životu nije proveo dan s prosječnim Hrvatom, bilo u Zagrebu, bilo izvan njega.

Jednako kao što Janukovič nema pojma što muči prosječnog Ukrajinca u siromašnijem zapadnom dijelu Ukrajine ili kakvog klinca iz Kijeva koji baca molotoljeve koktele po režimskim specijalcima. Za Janukoviča i njegove, glavni grad nije Kijev, nego Moskva. Janukovičeva kabala se sastoji od bivših kgbovaca, partijaca, trenutnih ukrajinskih oligarha (ruska verzija tajkuna) i aparatčika, koji vladaju zemljom, a prosječni mladi Ukrajinac ne vidi za sebe nikakvu perspektivu. I zato se dignuo protiv vlasti.

A riječ je o masi koju ne dijeli ništa zajedničkog, osim ideološke borbe spram bivših preobučenih komunista koji su preuzeli ukrajinsku politiku i gospodarstvo. Prosvjednici su različiti, među starijima su žrtve komunizma i veterani Afganistanskog rata, mlađi su baštinici tradicije Ukrajinske ustaničke armije (UUA), formacije koja se u Drugome svjetskom ratu borila protiv nacista, komunista i Poljaka, zatim tu su ekstremni neonacisti, nacionalno osviješteni anarhisti, liberali i različite fele zaintersiranih ukrajinskih nacionalista.

Ti svi ljudi nemaju apsolutno ništa izgubiti, ideološki su različiti, što različitiji mogu biti. UUA je pucala po Nijemcima i njihovim ukrajinskim suradnicima, a njihovi baštinici sad su skupa protiv Janukoviča. Nije za odmet spomenuti, da među ustaničkom masom su grkokatolički svećenici, a policiju ohrabruju pravoslavni svećenici. Neki dan, Janukovič je obećao Ukrajinskoj (grko)katoličkoj crkvi da će je ukinuti ako ne makne svećenike s ulica. Da podsjetimo, Staljin je 1946. ukrajinske grkokatolike nasilno pripojio Ruskoj pravoslavnoj crkvi.

Nije teško preslikati stanje stvari iz Ukrajine u Hrvatsku. Već dugo vremena postavljam sebi pitanje, priželjkuje li Zoran Milanović, iz njemu samo znane potrebe i razloga, da Hrvatska uđe u građanski rat? Želi li premijer krv na ulicama? S obzirom na jučerašnje obrušavanje na hijerarhiju Katoličke crkve i dvije godine u kojima je otvarao najveće emocionalne rane hrvatskog društva, postavljam si također pitanje, hoće li središte Zagreba u dogledno vrijeme izgledati kao središte Kijeva? Nedao dobri Bog da se tako nešto dogodi, ali Milanović sigurno i odlučno vodi Hrvatsku putem Ukrajine.

Kamo sreće da je tako odlučan u gospodarskim pitanjima. Već bismo odavno izašli iz gospodarske krize. Ali eto, kao naivni kršćanin, ufam se da će premijer Milanović uvidjeti greške na svom putu i da će iz nositelja razdora, postati istinski promicatelj dijaloga, razumijevanja i ljubavi u Hrvatskoj. Događala su se i veća čuda.

Mislav Miholek/p+

* Mislav Miholek je teolog iz Zagreba, piše za vjerski portal Križ života

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR