Pratite nas

Milanović me smijenio da zaštiti sebe, svoje prijatelje i obitelj

Objavljeno

na

Linić će ispuniti obećano javnosti – govorit će o svom odnosu s predsjednikom SDP-a i Vlade

Slavko Linić je 12.30, u prostorijama na riječkom Korzu, ispunio obećano javnosti – te u ovim trenucima govorić o svom odnosu s predsjednikom SDP-a i Vlade i o razlozima svoje smjene s dužnosti ministra financija.

 Linić će govoriti o 5 točaka razilaženja s predsjednikom vlade Zoranom Milanovićem. O Spačvi, o tome zašto Milanović tako grčevito brani Čavlović Smiljanec, o Ini , HBOR-vom kreditu tvrtki Mali biskviti d.o.o. i o sprječavanju u provođenju reforma zacrtanih u planu 21 i programu rada vlade.

13.05 sati – HBOR u svibnju 2013. zaprima zahtjev za odobrenje kredita od 20 milijuna kuna tvrtki koju je osnovao gospodin Ljutić s 20.000 kuna. Iako je uprava pod pritiscima odobrila krediti, inzistiram da taj predmet riješi Nadzorni odbor.

13.00 sati – Pravi razlozi moje smjene su INA i kredit tvrtki Mali biskviti. Siniša Petrović, premijerov prijatelj, postavljen je u Nadzorni odbor INE koji smjenjuje članove istog odbora što je nezamislivo i to zato jer je štitio interese radnika. Premijer mi zabranjuje da u javnosti komuniciram o INI jer je on odlučio preuzeti stvar u svoje ruke. Sukobi počinju početkom ove godine. Porezni nadzor koji je započeo još u vrijeme Kosor okončan je krajem prošle godine i utvrđeno je da je INA prevarila državu za 230 milijuna kuna poreza te niz ugovora o koncesiji nije potpisano. Naplata poreza izaziva bijes Petrovića koji me optužuje da štetim državi. Iako MOL upravlja tvrtkom, premijer ne poduzima ništa vezano uz neplaćanje poreza. Poseban pritisak da me se smjeni radi Petrović jer ugrožavam njegove interese i to je jedan od glavnih razloga zašto premijer počinje razmišljati o mojoj ostavci. Milanović je podlijegao pritiscima Petrovića iz samo njemu znanih interesa koji sigurno nisu u državničkom interesu.

12.50 sati  – Vrhunac cinizma je kad je Milanović Smiljanec nazvao ‘zviždačicom’. Postavlja se razlog zašto je štiti, pa zaključujem da je to zbog sprege nje i premijerovog brata. Njegov brat Krešimir  htio je iskoristiti poznanstvo za posredovanje u nekim predmetima Porezne uprave poput pokušaja zamjene građevinskog zemljišta u Cavtatu i naplata poreznog duga tvrtke Mostarkić. Od mog odlaska nije uslijedila reakcija institucija. Milanović ne napada samo mene, nego i moje suradnike. Prema tome, mogu samo zaključiti da su interesi obitelji ispred državničkih te je to jedan od razloga za razriješenjem.

12.48 sati – Dok ja obavljam svoje poslove, premijer se bavi podmetanjem. Odjednom izbacuje novu procjenu nakon 10 mjeseci. Ja za tu procjenu nisam znao, ali za nju znaju premijer i Čavlović. O njoj me obavijestila tek kasnije. Tražio sam novu jer je ova od 6 milijuna bila tek osobna procjena i van okvira porezne. Sve je to bio razlog da je Smiljanec našla novog procjenjitelja i nakon dva tjedan odjednom nova procjena. Sve to pokazuje da je Milanović zajedno sa Smiljanec podmetao dokumente punih godinu dana nakon same završene predstečajne nagodbe. Premijer napušta borbu protiv nelikvidnosti i jasno poručuje da nagodbe nisu rješnje te destabilizira svakog onog tko mora odlučivati. Premijerovu ocjenu smatram čistim spletkama.

12.44 sati – Vukovarska porezna uprava nije bila uspješna u naplati duga Spačve. Ta porezna uprava i njihova procjena bila je osnov za odlučivanje Porezne uprave. Koordinacijsko tijelo koje odlučuju o Poreznoj upravi jednoglasno se odlučilo za predstečajnu nagodbu. Za stečaj smo se odlučili jer su se vlasnici koji su stvorili dugove odbili odstupiti od vlasništva. 660 radnika bio je razlog zašto smo se borili za Spačvu koja danas radi normalno. Sve u vezi sa Spačvom je riješeno u skladu s zakonom

12.39 sati – Nakon 29. siječnja premijer i ja više nismo komunicirali, osim što sam na dan kad sam predložio smjenu Šegona dao svoj mandat na raspolaganje. Znači, mogao me tada smijeniti. A i mandat sam predao na raspolaganje pismenim putem. Naša komunikacija nije imala utjecaja na moj rad, ali premijer me istovremeno pokušava optužiti da sam kriminalac. Okomio se na predstečjane nagodbe zaboravljajući pritom da je to Vladin zakon. Posebno ga je zainteresirala Spačva te moram jasno naglasiti da je predmet predtečajne nagodbe završen u svibnju 2013. godine i to sporazumom vjerovnika. Visoka potraživanja imali smo zbog nesposobne Porezne uprave, Poštanske banke i Hrvatskih šuma.

12.37 sati – Otkad sam gradonačelnik Rijeke bilo je podmetanja i sudskih postupaka jer su se protiv mene borili politički protivnici. Od 1990. do danas ništa nije procesuirano.

12.35 sati – Ja ću reći svoju istinu o Spačvi koja je malo drukčija od istine premijera. Moja smjena je razlog Milanovićeve medijske spletke zahvaljujući kojoj sam proglašen kriminalcem da bi zaštitio svoju obitelj i prijatelj i svoje osobene interese. Javnost me je prepoznala i dala mi potporu i to je bio razlog zašto je premijer trebao baciti blato na mene.

12.35 sati – Govorio sam kako ne možemo više kao građani i država živjeti na dug. Javnost je sa mnom znala podijeliti ta razmišljanja. Bitka za radno mjesto bila je najveća bitka vlade, vodili smo brigu oko gospodarstva

12.30 sati – Govorit ću o glavnim razlozima svoje smjene. O Spačvi, o tome zašto Milanović tako grčevito brani Čavlović Smiljanec, o Ini , HBOR-vom kreditu tvrtki Mali biskviti d.o.o. i o sprječavanju u provođenju reforma zacrtanih u planu 21 i programu rada vlade, rekao je Linić.

– O tome nisam govorio odmah jer su pred strankom bili izbori. Obzirom na sve što sam i sam uložio u stranku smatrao sam da vrijeme pred izbore nije vrijeme za to

12.16 sati – Slavko Linić stigao je na konferenciju. Članovi pokreta otpora Linića dočekali uzvicima Liniću srami se.

LiveStream

DUGO očekivana konferencija za novinare bivšeg ministra financija Slavka Linića, na kojoj će se obračunati s premijerom Zoranom Milanovićem, počela je u 12.30 sati u Rijeci, u prostorijama gradskog SDP-a.

“Izlaganje će biti o točkama razilaženja s Milanovićem. Govorit ću o predmetima Spačva, te zašto Milanović toliko drži Nadu Čavlović Smiljanec, također o kreditu HBOR-a za tvrtku Mali biskviti, kao i o Ini.”

“Moja dužnost je radi stranke i javnosti reći uzrok smjene”

“Prepoznat sam u javnosti i imao podršku u javnosti, govorio sam da ne možemo kao građani ni kao država živjeti na dug, nego da ono što stvorimo može biti raspoloživo za potrošnju. Javnost je znala sa mnom podijeliti ta razmišljanja.”

“U programima nismo zaboravljali građane, koji su imali određeni pomoć, povećavali smo neoporezivi dio, povećavali smo minimalne plaće.. Građanima smo pokušali olakšati odnose s bankama, tu bih posebno istaknuo uspjeh vezano za kredite u švicarcima. Vodili smo politiku brige i o građanima i o gospodarstvenicima”.

O Spačvi

“Ja ću reći svoju istinu, koja je malo drugačija od istine premijera, i ostavljam da svatko prosuđuje, čije je to istina prava. Moja smjena je razlog Milanovićeve medijske spletke koja je poslužila da se mene proglasi kriminalcem, ostaje pitanje zašto. Zato da bi zaštitio članove svoje obitelji, svoje prijatelje i određenih krugova, a da bi zanemario državu. Konačni obračun sa mnom započeo je 29. siječnja 2014. Telefonski razgovor u kasnim večernjim satima, ja na radnom mjestu, gdje Milanović izričito zahtijeva da smijenim Šegona. Jasno mu naznačujem da ne vidim razloga dok ne dobijem podatke od DORH-a i dok ne dobijem očitovanje Povjerenstva sabora o sukobu interesa. Nakon toga mog odgovora i izričitog odbijanja, Milanović me optužio da sam kriminalac i lopov. Telefonski razgovor je završio sa psovkom.”

“Za ništa od devedestih do danas nisam procesuiran, no kada vas predsjednik Vlade optuži, na takve gnjusne optužbe ne mogu ostati nijem. Od tada 29. siječnja, nisam komunicirao s premijerom. Dao sam mandat na raspolaganje kada je Šegon smijenjenm pisanim putem, mogao me je tada smijeniti. Od kraja siječnja do kraja travnja, kao ministar financija predano sam radio bez obzira na našu nekomunikaciju. Naša negativna komunikacija nije imala negativan utjecaj na moj rad.”

“U isto vrijeme dok ja obavljam svoje poslove, predsjednik Vlade me pokušava optužiti da sam kriminalac. Posebno se okomio na predstečajne nagodbe, koje pokušava zaustaviti, zaboravljajući pritom da je to zakon ove Vlade i Sabora.”

“Posebno je gospodina premijera zainteresirala Spačva. Tu moram vrlo jasno naznačiti da je predmet predstečajne nagodbe u svibnju 2013. sporazumom vjernika dovršen. Razlog zašto smo imali visoka potraživanja u Spačvi je nedovoljno sposobna Porezna uprava, ne samo oni, nego i Poštanska banka. Nekoliko subjekata hrvatske države nije naplatilo što je trebalo. Sveukupni dugovi iznosili su preko 550 tisuća kuna uz 600 zaposlenih. To je glavni razlog što smo u nekoliko mjeseci okončali postupak nagodbe. Vukovarska porezna je izradila procjenu vezano za zemljište u Spačvi, ta procjena iznosila je 33 milijuna kuna, to je bio osnov za odlučivanje u nadležnim službama u Ministarstvu financija. Vrlo jasno želim reći da odluke koordinacijskog tijela koje odlučuje o nagodbi u kojima sjede i ljudi iz Ministarstva poljoprivrede i turizma, svi su se odlučili za taj model predstečajne, sve je potpisala i Nada Čavlović Smiljanec, zato je nagodba prihvaćena na sudu. Vlasnici koji su odgovoru za ovakve dugove su odbili odstupiti i tada kao nadležni ministar posljendi puta okupljam vlasnike i bankare, i tržaim da vlasnici odstupe i da dobijemo svježi kapital i da bankari s jednime dijelom isplate i jednim dijelom otpisa prihvatimo nagodbu. Bankari su se složili, vlasnici ne, tada sam jasno naznačio da onda ide stečaj. Moram reći da strepnja je bila itekako opravdana, jer su vlasnici ipak odustali od svojih zahtjeva.

Kako doznaje Index, Linić bi trebao javnosti objaviti nekoliko situacija pomoći kojih će pokušati unišititi Milanovića. Prema našim izvorima spomenut će Tedeschija, Inu, Nadu Čavlović Smiljanec…

Da je riječka frakcija SDP-a iznimno jaka i da neće olako prijeći preko Milanovićeve smjene Linića bilo je jasno još početkom svibnja kad se šef Vlade i SDP-a odlučio Liniću “zahvaliti na suradnji”. Riječki SDP-ovci snažno podupiru Linića pa ne čudi što je upravo na ovotjednoj sjednici SDP-a Primorsko-goranske županije Linić najavio žestoku bitku te poručio da želi pokazati kako izgleda današnji SDP, zbog čega je spreman i žrtvovati svoj ostanak u stranci, jer je uvjeren da će ga Milanović nakon svega izbaciti iz SDP-a.

Kakvo je sve SDP-ovo i Milanovićevo “prljavo rublje” osvetoljubivi Linić nakon izbacivanja iz Vlade spreman otkriti javnosti tek ćemo vidjeti.

Hina/vl

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: PARTIJA IMA NOVI SLOGAN: SDP – Samo Dva Promila!

Objavljeno

na

Objavio

Vojkova Vera mrtva pijana ubila je čovjeka. Crveni gradonačelnik kaže da “čeka činjenice” i da je do daljnjega njegova pročelnica suspendirana. I to je kao neka kazna…

Druže Vojko, evo ti tri činjenice i nemoj misliti da je narod glup:

1. LUĐAKINJA NA CESTI – Vera BB je vozila čak 3 km u suprotnome smjeru, zbog čega je Bina-Istra zatvorila sve ulaze na Ipsilon i tako pokušala spriječiti zlo koje se na kraju ipak dogodilo.

2. DVA PROMILA – Vojkova Vera napuhala je čak 1,81 promila, čega se ne bi posramio čak niti njezin stariji partijski drug Neđa Stazić! Ali, uz bitnu razliku – Neđa, kada malo više popije, vozi bicikl pa je opasnost uglavnom veća za njega samoga, nego za okolinu.

3. MRTAV ČOVJEK – Pijana pročelnica ubila je, vozeći u suprotnome smjeru, 41-godišnjeg Hrvata i ozlijedila dijete koje je završilo u riječkoj bolnici.

Unatoč ovim činjenicama, Vojko Obersnel nije imao snage otići u bolnicu i pogledati u oči tom djetetu i toj obitelji, nego je sućut izrazio iz udobnosti svoje fotelje, čuvajući pritom onu pročelničku za drugaricu Veru.

Inače, Vojkova Vera već je vozila pijana i izazvala prometnu – u svibnju prošle godine! Pobjegla je s mjesta nesreće i tek kasnije, nakon nekoliko sati, napuhala 0,4 promila. Rekla je da je “bila pod stresom i popila dvije da dođe k sebi”! Vojko ju je i tada štitio, a riječki ‘Novi list’ zajedno s većinom “neovisnih” medija priču je prvo zataškao, a potom je “otkrio” – tek nakon mjesec dana, jer su bili lokalni izbori i nije se smjelo ugroziti SDP i Vojka.

I sada zamislite da je u suprotnome smjeru autocestom mrtav pijan vozio neki HDZ-ovac ili još tvrđi “desničar” – i da je ubio čovjeka, ugrozio život djeteta i jedne cijele obitelji… DORH bi promptno podnio zahtjev za njegovo pritvaranje “radi opasnosti od ponavljanja djela”, a imbexovski mediji mjesecima bi ga razapinjali i gazili, ne bi silazio s naslovnica… “Velike” televizije iz dana u dan bi vrtile snimku nadzornih kamera sa autoceste… Naravno, pljuštale bi i ostavke, na koju crveni gradonačelnik niti ne pomišlja, a da je prije godinu dana smijenio svoju Veru, možda se ovaj zločin ne bi dogodio. Možda bi čovjek danas bio živ, a dijete ne bi završilo u bolnici?!

Da se razumijemo, nitko od nas nije anđeo i mnogi koji puta popiju previše, ali nismo svi toliko glupi i bahati da pijani sjedamo za volan i ugrožavamo tuđe, pa i svoj vlastiti život. No, ovi što su crveni u duši misle da smiju biti crveni i za volanom – od alkohola! Jer, crveni od srama i onako nikada nisu bili…

I na kraju, nemojte me tjerati da nabrojim koliko je SDP-ovaca vozilo pijano i koliko je toga ‘milicija’ Ostoje Rankovića zataškala, kada su bili na vlasti. Popis je dugačak, a po alkoholu smrde od glave… U Rijeci su samo malo bahatiji, jer sa vlasti nisu silazili od ‘45.

P.S. Čekamo komentar grbavog Peđe ili Aleksandra (Momčile) Đujića – pa kada se oglase, objavit ćemo u kakvim su sve situacijama oni vozili. I koga… komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kupnja izraelskih zrakoplova: strateška prilika za modernizaciju i raskid s jugoostavštinom

Objavljeno

na

Objavio

Preuzimanjem barem dijela izraelskog modela, Hrvatska bi iznutra doživjela goleme pozitivne promjene

Nije posebna tajna da su pojedini utjecajni židovski krugovi pomogli Trumpovoj predsjedničkoj kampanji, koja je protiv sebe imala praktički sav ideologizirani mainstream, uključujući i dobar dio republikanskih krugova.

Zbog toga je vjerojatno danas izraelska veza s Trumpovom administracijom vrlo snažna, što se zorno vidi u aktualnoj američkoj politici na Bliskom istoku, posebice u odnosu prema Iranu.

No odnosi između desničarske Likudove vlade Benjamina Netanjahua i Donalda Trumpa i dublje su naravi, protežu se sve do svjetonazorskih podjela unutar židovskih utjecajnih krugova. 

O javnom sukobu Netanjahua i Georgea Sorosa u vezi s migracijama strani je tisak nedavno prilično opširno pisao. Slično, Soros je aktivno radio i protiv Donalda Trumpa.

Uz dobre trenutačne veze sa SAD-om, Izrael ujedno održava izravne odnose s Rusijom i Vladimirom Putinom. To se također vidi i na terenu, poglavito u Siriji, gdje je Rusija izravno vojno nazočna.

Mala zemlja Izrael tako, potpuno nerazmjerno broju svojih stanovnika, ima velik utjecaj i uspijeva opstati i razvijati se unatoč veoma složenom i često izrazito neprijateljskom okruženju, oslanjajući se već desetljećima koliko god može i na svoju dijasporu.

Međunarodne okolnosti Hrvatskoj trenutačno idu na ruku jer su ključni svjetski čimbenici izgubili koherenciju po pitanju kontrole pojedinih regija. Štoviše, kao što vidimo, postoje duboki ideološki prijepori unutar, za svjetski poredak, najvažnijih zapadnih država, što manjim državama i narodima otvara mogućnost samostalnije politike.

Gdje smo kao nacija zapeli?

Protivnicima suverenističke Hrvatske je u 20. stoljeću nametanje povijesne krivnje bilo glavno sredstvo za držanje cjelokupnoga hrvatskog društva u vječno podređenom položaju i pod tutorstvom stranih interesa.

No, haaška poluga više ne postoji i hrvatske vojne pobjede danas su dobrim dijelom međunarodno afirmirane. Štoviše, napokon se polako stječu vanjskopolitički uvjeti za punim raščišćivanjem pitanja Drugoga svjetskoga rata, kojim se posebice uspješno manipuliralo protiv uspostave hrvatske državnosti, i na čemu su i brojni Hrvati izgradili i izgrađuju svoje “karijere”.

Kupnja izraelskih zrakoplova Hrvatskoj je posebice dala snažan poticaj za razvijanje hrvatsko-izraelskih veza, koje, naravno, imaju i svoje političke aspekte. Iako bitno odudaraju od stvarnosti nedavne riječi izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina, kojima nas je podsjetio na Josipovićevu izjavu u Knessetu o ustaškoj zmiji koja je još živa, važna je činjenica da je izraelski predsjednik spomen-područje Jasenovac posjetio zajedno s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović. Tom je prigodom hrvatska predsjednica izrekla rečenicu koja je vrlo važna i koju smo ovdje posebno izdvojili:

“Upravo zato najoštrije osuđujem manipulacije brojem žrtava holokausta u koncentracijskom logoru Jasenovac, koje nisu utemeljene na povijesnim činjenicama i koriste se u dnevno-političke svrhe ili pak za nametanje kolektivne krivnje Hrvatskoj i hrvatskom narodu.”

Takvoj tvrdnji izrečenoj prilikom posjeta izraelskog predsjednika više nitko ne može oduzeti legitimitet, niti može hrvatske političare koji se zalažu za istinit pristup povijesti Drugoga svjetskog rata optužiti za neoustaštvo, kako se to sustavno radi još od jugoslavenskih vremena u Srbiji i u mnogobrojnim mainstreamovskim medijima i ideološko-interesnim grupacijama ovdje u Hrvatskoj.

Povezivanje s Izraelom i SAD-om, kojemu smo ovih dana svjedoci, i koje je u političkom smislu kulminiralo preletom izraelskih zrakoplova na proslavi Dana pobjede u Kninu, Hrvatskoj sada daje sasvim dovoljno prostora za aktivnu ulogu u obračunu s desetljećima nataloženom antihrvatskom propagandom kod kuće i u svijetu.

Toga su potpuno svjesni u Srbiji i otud tolika histerija koja je nastupila ove godine oko 5. kolovoza među najistaknutijim srbijanskim političarima.

Što se tiče manipulacija događajima iz Drugoga svjetskoga rata, sada su na potezu najodgovorniji politički čimbenici u Hrvatskoj, koji moraju osigurati uvjete i financijska sredstva za istraživanja povijesne istine i znanstvenu, dakle činjeničnu evaluaciju svih žrtava.

Tim istraživanjima treba pristupiti stručno i krajnje odgovorno, a dio njih treba objaviti i u stranim časopisima, kada se prikupi dovoljno rezultata. Povjesničara i odgovarajućih ustanova u Hrvatskoj za to vjerojatno imamo dovoljno, a ako to nije slučaj, onda i tom problemu treba što prije posvetiti dodatnu pozornost.

Kakav mainstream hoćemo?

Izrael je zemlja s izvozom u protuvrijednosti od 60 milijardi dolara, gdje približno pola od toga otpada na izvoz proizvoda utemeljenih na visokim tehnologijama, a veliki dio te svote rezultat je rada malog i srednjeg poduzetništva. Izraelski zrakoplovi koji dolaze u Hrvatsku uključuju, naravno, visoke tehnologije, čije održavanje i servis predstavlja tehnološki izazov.

No preko te nabavke zrakoplova s Izraelom se može uspostaviti još cijeli niz suradnja, te je posebna odgovornost na hrvatskoj vladi i administraciji da za te mogućnosti razvoja pripreme odgovarajuće hrvatske partnere, u vojnom i civilnom sektoru.

Iz Izraela se mogu prenijeti još brojna druga iskustva, na području javne uprave, u povezivanju s iseljeništvom, u pristupu inovacijama, razvojnim tvrtkama i općenito poduzetništvu.

Već preuzimanjem i manjega dijela izraelskog modela upravljanja i obrane nacionalnih interesa, Hrvatska bi iznutra doživjela goleme pozitivne promjene.

Posao s izraelskim zrakoplovima težak je 400 milijuna eura, a takve poslove obično prate kompenzacijski ugovori u sličnoj protuvrijednosti. Ako se samo četvrtina ovih sredstava u sklopu kompenzacijskih poslova usmjeri u razne oblike jednogodišnjeg usavršavanja i doškolovanja u Izraelu, takvim programom moglo bi se obuhvatiti čak 5000 osoba, uz pretpostavku da bi godišnji trošak iznosio 20.000 eura.

Ovim prvenstveno želimo ilustrirati o koliko se velikim novčanim svotama ovdje radi. Zato je jasno da suradnja s Izraelom, ako joj se ozbiljno pristupi, zahtijeva potpuno novi pristup na razini vlade i koordinaciju između različitih ministarstava, zaklada i agencija.

Najgore bi bilo da se cijeli kompenzacijski posao s Izraelom svede na nekoliko projekata od kojih će koristi imati nekoliko snalažljivih pojedinaca, bez zahvaćanja šireg konteksta. Toga smo se već puno puta nagledali.

Pitanje ljudi i političke volje

Za promjene nije dovoljno imati samo povoljno međunarodno okruženje, nego je potrebno imati i ljude koji će to provesti, a do njih danas u Hrvatskoj više nije lako doći. Institucije hrvatske države posve su slabe, povjerenja u političku vlast nema, a naši intelektualni kapaciteti dobrim su dijelom raspršeni i daleko od procesa odlučivanja.

Vladajući, međutim, kao što smo već rekli, ne mogu reći da im okolnosti za stvarne promjene i modernizaciju ne idu na ruku, a posao s Izraelom idealan je poligon za korak u tom smjeru.

Narod je već davno pokazao da želi modernu Hrvatsku koja je u punom smislu riječi ravnopravni dio razvijenog svijeta, da cijeni razvoj i teži uspjesima na svjetskoj razini. Nemirenje s postojećim stanjem i nedostatak pokazatelja da se stvari u bitnome imalo mijenjaju sigurno je dijelom pridonijelo posljednjem velikom valu iseljavanja.

Na potezu su oni koji odlučuju što će biti naš mainstream sutra. Korupcija, stranački uhljebi, nekompetencija i politička nevjerodostojnost, što imamo danas, ili društvo otvoreno za ambiciozne, stručne i poduzetne, i država kojoj se ne dive samo prilikom uspjeha njezinih športaša.

O. Barišić / HKV

 

Hrvatska i Izrael: Neka pati koga smeta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati