Pratite nas

Kolumne

Milanović radikalizira lažne optužbe protiv HDZ-a od prije 25 godina

Objavljeno

na

Je li Milanović SDP-u već nametnuo strategiju kaosa, odnosno, strategiju da on i njegova stranka imaju pravo i na nedemokratske metode kako bi spriječili HDZ?

Prije 25 godina održan je povijesni prvi opći Sabor HDZ-a na kojem je donesen povijesni program borbe za stvaranje samostalne hrvatske države i na kojem je za predsjednika HDZ-a izabran dr. Franjo Tuđman. Taj opći Sabor HDZ-a izazvao je pravu histeriju komunista, Jugoslavena i titoista koji su ga proglasili obnovom ustaštva i Nezavisne države Hrvatske.

Piše: Zdravko Tomac / Direktno.hr

Ivica Račan, tadašnji predsjednik SKH SDP, rekao je onu čuvenu rečenicu: “HDZ je stranka opasnih namjera”. Od tada do danas HDZ na čelu s dr. Tuđmanom u povijesnom razdoblju stvaranja i obrane samostalne hrvatske države bio je ključna, presudna stranka bez koje ne bi bilo Hrvatske, usprkos svih pogrešaka koje je činio. Poslije smrti Franje Tuđmana nastupila je velika kriza, gubitak izbora i predsjedničkih i parlamentarnih. Na vlast su došli Stipe Mesić i Ivica Račan. Od tada traje retrogradni proces povratka na titoizam i političko jugoslavenstvo i detuđmanizacija Hrvatske i pretvaranje herojskog doba stvaranja države na čelu s Tuđmanom u navodno mračnu noć i diktaturu. Istovremeno se provodi sotonizacija ne samo dr. Franje Tuđmana nego i Domovinskog rata. Nakon smrti Ivice Račana, dolaskom Zorana Milanovića na čelo SDP-a, ti procesi povratka u prošlost još su se više ubrzali. Milanovićeva agresivnost i lažne optužbe protiv HDZ-a prevršile su svaku mjeru. Račan je nazvao HDZ strankom opasnih namjera ali se ipak priklonio onoj struji u SDP-u koja je politički dozvolila održavanje Sabora HDZ-a, koja je prihvatila da u Zračnoj luci izdaje putovnice i vize za oko 150 izaslanika iz cijelog svijeta koji su do tada tretirani kao ustaška i neprijateljska emigracija. Prihvatili su i da se u Dvorani Lisinski masovno vijore hrvatske zastave, kako su govorili, bez socijalističkih obilježja. Uostalom, tadašnji SKH SDP priznao je legalnost i legitimnost Tuđmanove i HDZ-ove vlasti. Dao je značajan doprinos uspjehu Tuđmanove vlasti  učestvovanjem  u Vladi demokratskog jedinstva.

Današnji SDP, na čelu s Milanovićem, otišao je u svojim optužbama i mnogo dalje od stranke opasnih namjera. Milanović i njegov SDP, danas HDZ, nazivaju kriminalnom zadrugom i zločinačkom organizacijom, te javno govore kako imaju pravo svim sredstvima, ne samo demokratskim nego i nedemokratskim, spriječiti tu kriminalnu zadrugu i zločinačku organizaciju da preuzme vlast u Hrvatskoj. Prema svim pokazateljima, bez obzira kada bili parlamentarni izbori, nakon pobjede na predsjedničkim izborima, HDZ i njegova koalicija će uvjerljivo pobijediti i nakon predsjedničke vlast preuzeti u svoje ruke i Hrvatski sabor i Hrvatsku vladu. Postavlja se s pravom pitanje je li Milanović SDP-u već nametnuo strategiju kaosa odnosno strategiju da on i njegova stranka imaju pravo i na nedemokratske metode kako bi spriječili HDZ da na demokratskim izborima preuzme nakon predsjedničkih dvora i Banske dvore i Hrvatski sabor.

Pokušat ću analizirati političku poziciju Zorana Milanovića koji, po mom mišljenju, istinski vjeruje da je mesija, da je spasitelj Hrvatske, da je njegov program tako sjajan i velik da su ciljevi toliko veliki da u njihovom ostvarivanju ima pravo na sva sredstva. Nema nikakve dvojbe da je Milanović ateist, on ne vjeruje u Boga i ne poštuje Deset zapovijedi Božjih, ali on nije nevjernik, on vjeruje u njegov socijalistički raj u Hrvatskoj. On sebe i svoju stranku prikazuje kao svjetlo i dobro, a svoje protivnike kao tamu i zlo. On sebe vidi kao spasitelja, kao lučonošu koji ima pravo na sva sredstva u osiguravanju pobjede svjetla nad tamom i dobra nad zlom. On sebe i svoje naziva nebom a svoje protivnike kršćane podzemljem. Na temelju takvog svog umišljenog mesijanstva on političke protivnike pretvara u neprijatelje, podzemlje, tamu, zločinačku organizaciju, kriminalnu udrugu, ne samo u stranku opasnih namjera nego u stranku koju treba institucionalno, izvan institucionalno, demokratski i nedemokratski, dakle svim sredstvima, spriječiti da pobjedi na demokratskim izborima.

Milanović ne skriva svoju strategiju, on ju izražava rečenicom “mi ili oni”, i poduzimanjem mjera, uključujući i stvaranje političkog kaosa pa i podupiranja uličnih sukoba s ciljem spriječiti pobjedu HDZ-a. Najnovija istraživanja javnog mijenja pokazuju da nema nikakve šanse za pobjedu na izborima. I zato treba očekivati da će on blokirati sustav, posebno predsjednicu države, te da će koristiti represivni aparat kako bi zakočio demokratske procese i promjene.  Nema nikakve dvojbe da je Milanović mentalni komunist po strukturi svijesti, da je fundamentalist koji smatra da u ostvarivanju svojih političkih ciljeva koji su navodno tako veliki da ima pravo na upotrebu svih sredstava, uključujući i ne demokratska. Staljin je to vrlo jednostavno objasnio: “naši ciljevi su tako veliki da su sve žrtve opravdane i da su sva sredstva dozvoljena u ostvarivanju tako velikih ciljeva”. I Slobodna Milošević koji je nanio toliko zla bio je mentalni Staljinist a ne samo ekstremni velikosrpski nacionalist. Poznata je njegova rečenica u kojoj je on svoju zločinačku politiku opravdavao primjenjujući i demokratske i ne demokratske metode. Milom i silom,  institucionalno i izvan institucionalno, demokratski i nedemokratski  sve je dozvoljeno što je u interesu velike Srbije i srpskog naroda, govorio je Milošević.

Za Milanovića i njegove mentalne komuniste i političke Jugoslavene HDZ je oduvijek bio zlo a Tuđman diktator a herojske vremena stvaranja hrvatske države i njene obrane bili su mračno doba vladavine diktatora i zločinca Tuđmana.

U takvoj atmosferi ovih dana svečano je obilježena 25. obljetnica prvog Općeg Sabora HDZ-a održanog 24. i 25. veljače 1990. godine. na kojem je za predsjednika HDZ izabran Franjo Tuđman i usvojena povijesna platforma stvaranja suverene i samostalne hrvatske države. Danas je svim objektivnim povjesničarima i analitičarima, pa i običnim ljudima, jasno da bez HDZ-a kao masovnog političkog pokreta i narodne stranke ne bi bilo moguće ostvariti povijesne težnje hrvatskog naroda za svojom samostalnom i suverenom državom. Bila je to prilika da se još jedanput podsjetimo na one važne povijesne dane kada se odlučivalo biti ili ne biti ali i da HDZ ponudi novi program izlaska iz krize. Hrvatska se nalazi u velikoj krizi, sadašnja Vlada je nesposobna izvući Hrvatsku iz krize, svaki dan njene vlasti stvara nove probleme. Ali oni se ne žele odreći vlasti. Oni su se odlučili na stvaranje političkog kaosa i korištenje svih oblika svoje vlasti kako bi obnovili sve moguće ideološke i političke sukobe odnosno kako bi izazivanjem političkog kaosa pokušali spriječiti da na demokratski način izgube vlast. Prvi dani predsjednikova Kolinde Grabar Kitarović pokazuju da Zoran Milanović namjerno opstruira obnašanje njenih dužnosti, da je spreman u krajnjoj liniji tako zaoštriti političku situaciju da može doći i do prolijevanja krvi. Na sreću, upravo u svom sjajnom govoru predsjednik HDZ Tomislav Karamarko, na Milanovićevu strategiju “mi ili oni” ponudio je istu strategiju s kojom je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila na izborima. Ponudio je strategiju novog zajedništva na rješavanju krupnih problema sadašnjosti i budućnosti bez odgovaranja na grozne optužbe Zorana Milanovića koji HDZ proglašava tamom, zlom, kriminalnom udrugom i zločinačkom organizacijom te prijeti da će silom onemogućiti da na demokratski način dođu na vlast.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Amsterdamska u sjeni “Ivo Lola koalicije”

Objavljeno

na

Objavio

Kako izgleda politička scena u Hrvatskoj na izmaku 2017.? Godinu koju smo započeli remakeom vlade HDZ-a i Mosta, završavamo “obraz koalicijom” HDZ-a i HNS-a, poduprtom manjincima i, na početku godine još uvijek SDP-ovim, Sauchom, koji je tijekom 2017. doživio čudesno političko prosvjetljenje i obraćenje.

Iako je redovni rok izbora tek za nešto manje od tri godine, zlu ne trebalo, već se zauzimaju startne izborne pozicije o čemu svjedoči i formiranje nove koalicije političkih patuljaka. Radi se o pokušaju da se, uz oslonac na IDS, formira košara u koju će se skupiti lijevi glasovi koji bi inače propali, a koja bi potom u koaliciji s SDP-om mogla in spe formirati vlast. Koalicija se ne zove PIG (Pametno, IDS, Glas), već “Amsterdamska”, jer su na kongresu održanom u tom gradu europskom liberalnom savezu ALDE pristupile stranke Glas i Pametno. HNS je i prije raskola bio debelo ispod izbornog praga.

Nakon što je na njihovu mizernu izbornu bazu postavljen dodatni razdjelnik odlukom o koaliciji s HDZ-om, koja se dogovarala još u Karamarkovo vrijeme, otpao je dio koji se nazvao Glas, a koji se sada u spoju s Pametno i IDS-om pokušava nametnuti kao nova liberalna opcija. Izbor neformalnog imena njihovog saveza je zgodan marketinški trik – “Amsterdamska koalicija” bi se u svijesti birača trebala asocijativno vezati uz nizozemski grad i sugerirati liberalizam, toleranciju, naprednost, iako je, kad ih se vidi, prva asocijacija prije Joca Amsterdam.

Previše je tu prežvakane i mumificirane IDS-ove i HNS-ove klijentele, što garnirano s nekakvim mutnim scijentizmom stranke koja je nominalno pametna, daje sumnjiv politički proizvod. Zajedničko našom novim “liberalima” je da veličaju komunistički totalitarizam kojeg je obilježavala planska privreda, jednostranački režim, gušenje ljudskih prava i masovni zločini. Ukratko, klasične liberalne vrijednosti. Ako Amsterdamci i uspiju prebaciti izborni prag mimo Istre, upitno je može li SDP ovakav kakav jest, u bilo kakvom zamislivom scenariju dobaciti dovoljno da s njima formira vlast.

Davor Bernardić je ovog tjedna, pored svih voleja koji mu se nabacuju na svim razinama, našao za shodno papriti HDZ-u preko leđa Hrvata u BiH, tezom kako je nestanak dijela Hrvata iz BiH posljedica njihove “pogrešne politike” Ispada kako od napada JNA na Ravno u listopadu 1991. pa do kraja rata 1995. Hrvate u BiH nije napadala, ubijala i protjerivala ni JNA ni vojska Republike Srpske, ni muslimanska Armija BiH, ni mudžahedini, već “pogrešna politika” konkurentske stranke. To neznanje, neodgovornost, sirovo lupetanje tuđim životima i sudbinama kako bi se odradila dnevna norma kritike političkog protivnika pokazuje da je Bernardić beznadan slučaj.

Što su mogli Hrvati u BIH 1991. i nadalje? Ostati u krnjoj Jugoslaviji pod Miloševićem? Pustiti tenkove na Dalmaciju, bacati cvijeće na njih? Pobjeći svi u Hrvatsku nakon agresije JNA, za koju su iz Sarajeva dobivali poruku kako to nije njihov rat? Pustiti da se friško osviješteni muslimani nakon poraza od Srba 1992. do kraja teritorijalno namire na njima? Ne odupirati se ofenzivi Neretva ‘93 koju je predvodio Sefer Halilović i čiji je eksplicitno izražen bilo izbijanje na more kod Ploča? Što Bernardić uopće zna o tome i zašto bi ga bilo briga? Za razliku od “pogrešne politike” HDZ-a u BiH, ispravna politika je valjda ona koju su HDZ-ovci ovog tjedna pokazali u zagrebačkoj gradskoj skupštini.

Tu je formirana ad hoc “Ivo Lola koalicija” koju čine SDP, HDZ, Radnička fronta i ostatak ekipe “Zagreb je naš”, a koja je uspjela obranili bistu Ive Lole Ribara. Je li HDZ-ovcima proradio refleks iz mladosti, ili je opet, kao u slučaju uvođenja rodne ideologije u gradske dokumente, riječ o nalogu iz središnjice? HDZ u Zagrebu tako danas čvrsto čuva leđa hagiografima čelnika Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dok mu Bandićevci, koji su ga nedavno vratili da ublaže bol zbog “izdaje Tita”, oportunistički rade o glavi, tj. o bisti, ucijenjeni od Nezavisnih za Hrvatsku, a koji će, pak, nakon afere “Lola Ribar” dodatno zagrabiti u HDZ-ovo biračko tijelo u glavom gradu.

Ovog tjedna se, nakon dugo vremena, nešto dobro dogodilo i Mostu. Na naivnim počecima njegova metkovska jezgra skupljala je kadar s koca i konopca, pa su im u zadnje dvije godine u svakom zavoju ispadali kadrovi koje su dovukli u Sabor, od Stipe Petrine, preko Prgometa do Lovrinovića. Kao šlag na kraju, sada ih je svoje prisutnosti u saborskog klubu rasteretio Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova koji spaja stajling Davora Domazeta Loše i sadržaj Gorana Beusa Richembergha. Da je između Orepića i Mosta definitivno puklo bilo je jasno nakon njegove neumjesne javne reakcije na Grmojinu hiperbolu kako bi Hrvatska, kao odgovor na bošnjačke prijetnje tužbama i traženjem odšteta nakon zadnje haške presude, mogla ispostaviti račun za sve izbjeglice koje je primila i svu pomoć koju je činila. Orepićevo napuštanje kvantitativno je oslabilo, ali kvalitativno ojačalo klub zastupnika Mosta, u smislu političkog i vrijednosnog profiliranja. On je ionako politički bliži Amsterdamu nego Petrovu i Grmoji.

Mostu se otpadanjem zadnjih ljevičara opet pruža prilika za konzervativno vrijednosno profiliranje kao preduvjet prave političke borbe s HDZ-om. Lijevo ionako više nemaju što tražiti. Jedini koji kraj godine dočekuje jači nego što je bio na njenom početku je Živi zid. Što je stanje u zemlji gore, što je više razočaranih, očajnih, dezorijentiranih birača, to više raste političko odlagalište nada, bijesa, ali i zdravog razuma, na kojem parazitira Živi zid. Prenijeti na četiri godine svoj djelić suverenosti na Pernara, Sinčića i ostalu ekipu, smatrajući kako će oni svojom pameću, obrazovanjem, kompetencijama i programom najbolje zastupati vaše interese, nije više bizarni hir za samo jedne izbore već očito trajni politički fenomen. Da je riječ o širim tendencijama sugerira i primjer iz Italije, koja je u političkim novostima često bila korak ispred ostatka Europe, od fašističkog totalitarizma preko berluskonizma devedesetih do antisistemskog populizma internetskog doba oličenog u Pokretu 5 zvijezda komičara Beppea Grilla danas.

Zanimljivo je da taj prosvjedni pokret nije ispuhao nakon što je na prošlim lokalnim izborima dobio mjesta gradonačelnika Rima i Torina, na kojima se nisu iskazali. Iako se, kad su dobili svoj komad vlasti, jasno pokazalo kako nitko nema čarobni štapić i kako ni s novim mesijama na vlasti nije ništa bolje, potpora im nije opala i izgledno je da će na parlamentarnim izborima sljedećeg proljeća biti pojedinačno najjača stranka. O čemu to svjedoči? Prije svega kako je fenomen novog populizma žilav. Zatim, kako je odbojnost prema starim velikim strankama kod dijela birača toliko velika, da će novim prosvjednim pokretima oprostiti sve pogreške i opetovano ima davati povjerenje.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da veliki dio birača, unatoč svemu, vjeruje u brza i laka rješenja, ali i u iluzije kako se ne moraju vraćati krediti i plaćati dugovi. Takvih je u Hrvatskoj desetak posto već kronično zalijepljeno za Živi zid i vidjet ćemo može li ih biti i više. Ako Plenković uspije provesti HDZ između Scile Agrokora i Haribde raskoraka između konzervativne baze i europskog vodstva, možda izbjegne prijevremene izbore sljedeće godine. Vjerojatnijim se čini da će ih ipak biti i da bi mogli donijeti takav odnos snaga u kojem će najizglednija biti “Ivo Lola koalicija” HDZ-SDP.

Nino Raspudić / Večernji.hr

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

Objavljeno

na

Objavio

Prav’ za prav’, sve bi se naše koalicije mogle zvati amsterdamskima, po gradu trgovine, financija i, da prostite, prostitucije.

No eto, sudbina je htjela da se koalicija IDS-a, GLAS-a i Pametnog nazove baš po toj niskozemskoj luci, gdje su se nedavno za susreta europskih liberala i demokrata (znači li ovaj veznik između kako liberali nisu demokrati i obrnuto?) našli predsjednici triju stranaka: Boris Miletić, Anka Mrak Tarataš i Marijana Puljak.

GLAS nema što izgubiti, ionako su beznačajni i neprimjetni. Gospođa Mrak sama kaže: ili uspjeti ili izgorjeti, ili hop ili trop. Ona druga gospođa pak pokazuje razumljive ambicije da se na putu od Pazdigrada do Amsterdama možda jednoga lijepog dana skrasi u Saboru.

Nejasno je samo što će IDS-u kao regionalnoj stranci ovakva koalicija? Niti on može pomoći saveznicima u nacionalnim okvirima niti saveznici njemu u regionalnim okvirima.

Konture jednoga političkog programa, ako je suditi po prvim izjavama, već se naziru. Dominira okretanje budućnosti i naročito ideologiji, odnosno tzv. svjetonazorskim temama.

Oni hoće modernu i liberalnu demokraciju, društvo jednakih šansi, prava manjina, ljudska prava hoće, prava žena na izbor, što je samo drugi izraz za nešto što bi zazvučalo manje lijepo i liberalno, političke i tržišne slobode, manje poreze, istospolne brakove, sekularno društvo, kidanje povezanosti Crkve i države, sužavanje braniteljskih prava u odnosu na predložena nova zakonska rješenja…

Kreatori nove koalicije dijelom preuzimaju opća mjesta svakog civiliziranog društva, a drugim dijelom sviraju na fonu liberalnog totalitarizma, koji s liberalizmom u njegovu autentičnom značenju nema ništa, te koji pokušava cijelom svijetu nametati nove standarde, novi moral i preodgajati narode.

Sve ono što je, primjerice, Marijana Puljak, koja je, eto, pod lošim izgovorima bojkotirala čak i minutu šutnje za jednog umrlog čovjeka, slučajno i hrvatskoga generala, za nju “osuđenog ratnog zločinca”, izgovorila u subotnjem intervjuu Slobodnoj Dalmaciji može se naći u svakoj početnici “liberalne demokracije”, to je nešto što se, uostalom, nastoji kroz program građanskog odgoja navrnuti djeci od petog razreda osnovne škole kao europska vrijednost.

Gledano iz aspekta političkog tržišta, roba koju nam nudi nova podružnica europskih liberala i demokrata teško će ovdje naći svoje kupce. Ta roba nema naročitu prođu ni na europskom tržištu, ovdje je pogotovo deplasirana.

Sve smo to već vidjeli, sve je to već dovoljno razvikano i bez odjeka, ne treba nam još jednom Vesna Pusić ili neka nova Vesna Pusić. Hrvatskoj treba neka nova, istinska alternativa, koja neće biti epigon problematičnih “europskih vrijednosti”, nego izraz stvarne volje, emocija i potreba građana, a to može biti samo istinsko demokršćanstvo ili istinska socijaldemokracija.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Željko Glasnović ‘začepio usta’ prevladavajućim medijima! (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari