Pratite nas

Komentar

Fra Mario Knezović: Milanoviću, prekardašio si, smiri se, sjedni

Objavljeno

na

Vrag mi ne da mira! Ne. Ja ne želi na takve poticaje pisati. Meni savjest i logika praktičnoga uma ne da mira, a ne vrag. Za mnoge, pa i za Zorana Milanovića, imao sam razumijevanja i čak povremeno, ovisno o njegovim postupcima, podržavao njegove čine, ali sad je kap prelila čašu. Ma što kap! Slapovi vode su prelili čašu. Što je previše je previše pa taman i od Milanovića bilo. Hrvatski blaženik Miroslav Bulešić je djelujući u Istri kao svećenik bio ubijen jer nije htio ušutkati svoju savjest i nije htio prestati govoriti što je zlo koje čine tadašnji predstavnici komunističkoga režima. Ubili su ga. Ubili su Udbini tvorci i ideolozi čovjeka i svećenika jer je Istinu stavljao na prvo mjesto. Danas nam trebaju Bulešići koji će biti spremni iskrvariti za načela istine. Taj isti Bulešić, sada blaženik, je 45 godina i nakon ubojstva bio ozloglašen i etiketiran kao da je najveći klerofašist, neprijatelj naroda, lažov, čimbenik mržnje itd. No, istina je, tama presporo ipak stigla. Stigla bi ta istina i ranije da nije bilo represivnoga sustava koji je svaku klicu istine koja bi se začela ubijao i gušio.

Nama je nedavno došla istina iz Njemačke. I istinu smo počeli uvoziti. Ta istina se opet želi prigušiti, ubiti. Ta istina se želi čak zlorabiti i oplemenjena lažima krivo usmjeriti. To čini Zoran Milanović i njegovi politički istomišljenici i sinovi sinova koji nikako da shvate što je izvor zla. U ime naroda ubijalo se narod!

Što je svijet Zorana Milanovića?

Stvorena je za predstojeće izbore „Narodna koalicija“. Ključno je pitanje koji je to narod u pitanju? Ako se Zoran Milanović odriče svojih donedavnih političkih istomišljenika Perkovića i Mustača, ako se odriče mnoštva koje slavi i obilježava Oluju, ako ne odlazi u svoj zavičaj na Alku, pitati se tko je onda ostao od toga naroda koji bi se mogao ugurati u taj „narodni tor“. Za Perkovića i Mustača je Milanović kazao da to nisu njegovi. Time se, poštovani ljevičari, odrekao vaših sinova i kćeri koje politički želi zastupati. Slabić je. Zar ti narode možeš i pomisliti da bi sutra tvoje interese mogao zastupati čovjek koji se odrekao osoba zbog kojih je cijelu državu bio upregnuo kako bi im ostvari zakonske povlastice? Zbog Perkovića je zakone mijenjao i prilagođavao. A sad ih se olako odrekao. Ostali su politička siročad. Ako se Milanović takvih odrekao zbog kojih je sve bio spreman učiniti što će biti od „običnoga“ svijeta kojega ponovno ima nakanu voditi? Sutra će svakome od nas, kad mu zatreba, reći „to nije moj svijet“.

Ako se na vlast želi doći kao „Narodna koalicija“ kako je moguće da taj vođa bježi od naroda? On kaže da bi u Kninu bio izviždan. I umjesto da se Milanović trezveno zapita zašto bi bio izviždan on krivi narod koji bi u demokratskome sustavu iznio svoje negodovanje. Ako bježiš od naroda kako možeš sebe zvati „narodnim“? Gospodine Milanoviću, kao svećeni i fratar, kao osoba kojoj savjest ne da mira, svim silama ću se boriti za to da i vi mene možete izviždati i uputiti mi kritiku. Stojim na dispoziciji. Ali neću pobjeći od vas gdje god vas susretnem, neću vas izbjegavati. Ja sam i vaš duhovni pastir bez obzira što kao stota ovca lutate izvan stada. Branit ću vaša politička i moralna uvjerenja s kojima se ne slažem, ali nikada i nikako ne mogu braniti drskost, uvrede, neistine koje izgovarate.

Nisam „dernečio“ u Kninu

Ja sam bio u Kninu na obilježavanju 21. obljetnice slavne akcije Oluja. Tek sam od vas naknadno saznao da sam ja bio na „derneku“ HDZ-a. Tako ste vi obilježili, uvrijedili, prozvali sve koji su tog dana bili u Kninu. Eto, po vama, i ja sam „dernečio“. I mene i mnoge ste svrstali ondje gdje ne pripadamo. Ja sam i vas očekivao u Kninu. Vi ste predvodnik „Narodne koalicije“ i ja sam dio toga naroda – nisam i nismo valjda mi biološka vrsta koja se ne bi mogla narodom zvati? U Kninu je bilo šarenilo političke različitosti. Nisu tamo bili samo HDZ-ovci. Jer ako su u Kninu bili isključiovo poklonici HDZ-a onda ne treba na demokratske izbore ni izlaziti. Većina bi se već dana znala. U Kninu je bilo mnoštvo svijeta koje voli Domovinu. U Kninu na „derneku“ HDZ-a je bio i mladića, članova vaše stranke SDP-a.

Ne želim im reći imena jer ćete uih „u ime naroda“ politički odstrijeliti. Vi očito, a to je stil i drugih vođa hrvatskih stranaka,ne podnosite drugačije. Ti vaši SDP-ovci su mi prišli. Zagrljeni s fratrom su pjevali stihove pjesme „Moja Domovina“. Nama je prišao i mladić u crnoj majici s križem. I njega smo zagrlili i pjevali. Bilo je tu osoba koji su me uvjeravali da je Mosta najbolje rješenje za Hrvatsku. Bio jer tu i onih, čuo sam ih, koji nisu sretni događajima i politikom HDZ-a. No, bez obzira na sve pjevali smo skupa i pjesme Hajduka i Dinama. U Kninu su bile osobe različitih uvjerenja i glazbenih ukusa. Zar to nije hrvatsko zajedništvo koje nam je potrebno? Dakle, u Kninu nije bilo jednoumno okupljanje niti je to bio nečiji predizborni skup. Ako je HDZ htio da to bude njihova promidžba sramim se te njihove nakane. Ali za to nemam dokaze. U Kninu je bila, ma koliko vam se činilo to nemogućim, svjesna Hrvatska, a ne zaluđena Hrvatska, koja je pjevala i plakala za Hrvatsku, ali i plakala nad stanjem pozicije Hrvata u BiH. Plakala je nad politikom i političarima koji su postali toliko sebeljubni da i najslavnije povijesne pobjede zlorabe u svrhu pridobivanja glasača i osvajanja vlasti. U Kninu je bila hrvatska mladost koja je unatoč serviranim lažima uspjela odrasti u istini o Domovinskome ratu.

Da su slušali političke čelnike ti istinu ne bi očuvali!

Spalimo mržnju, a ne srpsku zastavu

Da. U Kninu je bilo i događaja kojih ne treba biti. To osuđujem. Paliti nečiju zastavu ne treba. Vrijeđati bilo koga ne treba. U Kninu treba spaliti antagonizam. Treba spaliti mržnju.

Treba spaliti politikanstvo i populizam koje se gradi na krvi bojovnika. U Kninu treba spaliti mržnju. U Kninu se trebaju Hrvati, kao i 1995., zagrliti i pjevati „Zagrlimo se pred svima, neka vide da nas ima“. U Kninu treba s osjećajima progovoriti i o nevinome stanovništvu koje je zaluđeno vođama SAO Krajine svoj narod odvela u izgnanstvo. U Kninu treba izreći molitve za nevino stradale Srbe. U Kninu treba moliti za čin kajanja onih koji su iskočili iz sustava i činili zlo.

Gospodine Milanoviću, mogu razumjeti da vi ne doživljavate Hrvatsku kao mi.

Vam je Hrvatska kronološki događaj i pitanje slučajnosti. Meni i mnogima je Hrvatska ispunjenje sna. Vi vjerojatno niste kao mi imali prigodu od svoga oca ili majke, djeda ili bake slušati o ubojstvima Udbe, o Golim otocima, Staroj Gradišci. Vi niste odrastali u nametnutoj šutnji o Kardinalu Stepincu. Vi ste možebitno slušali o ljetovanjima u Kuparima, Brijunima, Igalu itd. To razumijem. Padom Jugoslavije i stvaranjem Hrvatske kod vas su se promijenili samo faktografski podatci. Ostalo je uglavnom ostalo isto. Ne. Ja vam ne niječem da vi ne volite Hrvatsku. Također ne želim kazati da je ja volim više od vas. Ja samo postavljam pitanje kakvu vi i koju Hrvatsku volite?

Zato se pitam, ako smijem, molim: Zar nije čudno, e moj narode, da netko poput Milanovića želi voditi Hrvatsku a ne slavi njezinu najznačajniju vojnu pobjedu? Zar je moguće stajati na čelu države koja je i Olujom stvorena a tu istu pobjedu ignorirati, a one koji je slave nazivati „dernečarima“?

Tko se ne odriče Tita podržava djela Perkovića i Mustača

Bojim se da ćemo ritmom takve politike opet doći da nam se presuđuje „u ime naroda“.

U ime naroda je Josip Broz Tito ubijao, zatvarao, progonio te raznim Perkovićima i Mustačima to naređivao. Možda će neki kazati pa nije to Tito činio? Ako to Tito nije naređivao i činio onda mu ne pripadaju nikakve zasluge, onda mu ne pripada politička veličina koju mu pripisuju njegovi. Ako nije naređivao onda nije imao vlast, a to znači ni značaja.

On je, to je svima jasno, sve naređivao i za sve znao. Time se Jugoslavija dičila. Naređivao je gdje će se graditi ceste, tvornice, kombinati itd. To mu priznaju njegovi i to mu ubrajaju u uspjehe. Zašto mu onda ti isti ne priznaju da je naređivao i sve ostalo?. Zar se mogao netko u totalitarnome sustavu drznuti i samoinicijativno nešto učiniti? Dakle, tko god i dalje misli da je Tito pozitivna ličnost taj podržava izravno čin i zlodjela Perkovića i Mustača. Tu nema jalovih filozofiranja i razvodnjavanja stvari. Gospodo činjenice su na stolu.

Ako se ne odreknete Tita, vi izravno podržavate djela koja su činili, što je i sud utvrdio, Perković i Mustač. Milanoviću je li i dalje za vas Tito pozitivna ličnost?

Zorane, smiri se, sjedni

Zorane, Zorane, smiri se, sjedni. To vam u je sabornici upućivao vaš stranački kolega Josip Leko. Tada vas je uhvatio nemir i strah. Strast je zavladala. Bili ste izgubili kompas.

Ne znam jeste le li ga još pronašli? Očito niste. I ja vam ponavljam. Smirite strasti.

Ostati bez vlasti nije kraj svijeta niti je osvajanje vlasti ispunjenje svih snova. Nemojte gaziti po ljudima koji kao ja i mnogi drugi drugačije promišljamo Hrvatsku. Godina je Božjega milosrđa. Kao grešan čovjek i nesavršen svećenik koji želi tražiti istinu, a vjerujem da je ta klica u vama još živa, uvijek ću vam stati na raspolaganje. Ispovjedaonice su pripravne. Kajanje je krepost i veliki dar. Griješiti je ljudski čin, a pokajati se je svetački čin koji poduzimaju samo veliki. Želim da idete putem svetosti i vi i svi drugi dužnosnici ma bilo kojoj političkoj opciji pripadali. Nije se grijeh pokajati. Zlo je u grijehu ostati.

Niste vi političari toliko važni

Draga politička gospodo. Nemojte si utvarati da ste prevažni. Rijetko vas je tko spominjao u Kninu. To je bio dan heroja, a ne dan političara. Toga dana ni Kolinda Grabar, ni Milanović, ni Plenković, ni Petrov nisu bili zvijezde. Zvijezde su, bar na jedan dan, bili branitelji kojima smo trajni dužnici.

I još ovo. Narode, zar nismo naivni i plitki. Srbi slave i obilježavaju poraz u Oluji, a mi svoju pobjedu prestajemo slaviti?

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sarajevskoj ‘poštenjačini’ obraz dozvoljava sve

Objavljeno

na

Objavio

Bljesak.info

“Povjerena mi je velika čast, ali i velika obveza da ponovno zastupam interese građana BiH i naroda iz kojeg potječem”, izjavio je u nastupnom govoru u zgradi Predsjedništva BiH Željko Komšić, na početku obnašanja šizofrene pozicije kojom će biti obilježeno njegovo treće za redom stolovanje u državnom vrhu zemlje.

Dok će Milorad Dodik i Šefik Džaferović u Predsjedništvu BiH zastupati interese srpskog, odnosno bošnjačkog naroda, koji su ih na izborima zato ovlastili, Komšić će po vlastitom priznanju zastupati “građane” u tijelu koje je po Ustavu predstavništvo tri naroda i “narod iz kojeg potječe”- koji ga nije izabrao, niti tim činom obvezao da ga zastupa. S obzirom da su ga izabrali Bošnjaci, koje on naziva građanima ne spominjući nacionalnost tih građana, Komšićevo obećanje moglo bi se protumačiti na sljedeći način: Građani Bošnjaci su mi ukazali veliku čast i obvezu da zastupam građane Hrvate, protivno njihovoj volji.

Novost u Komšićevom istupu je da on prvi put osim građana spominje “narod iz kojeg potječe”, čije će interese tobož zastupati, priznajući time, suprotnoj svojim ranijim tvrdnjama, kako je BiH ne samo država građana, već i naroda. Unatoč svom obećanju, jasno je, međutim, kako Komšić ne može zastupati “narod iz kojeg potječe”, niti će to činiti, jer je interes naroda “iz kojeg potječe” da ga on ne zastupa.

Koristeći formulacija “narod iz kojeg potječe”, a ne “narod kojem pripada” Komšić prvi put, na neizravan način, priznaje da on ne samo da nije predstavnik hrvatskog naroda, već nije ni njegov pripadnik, nego tek netko tko “potječe” iz tog naroda. Takva Komšićeva formulacija nije slučajna budući on po vlastitom priznanju ne samo ne govori hrvatskim jezikom, već se i na popisu stanovništva, prema nepotvrđenim informacijama, nije izjasnio kako Hrvat, već kao Bosanac.

Vrhunac cinizma i perverzije je i da čovjek koji je sredstvo i simbol obespravljaivanja Hrvata obećaje kako će kao član Predsjedništva BiH biti “pobornik svake vrste ravnopravnosti, nacionalne, vjerske, rodne, socijalne, svake ravnopravnosti”.

Sarajevskoj “poštenjačini” obraz očito dozvoljava sve.

Milan Šutalohms.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Barbara Jonjić: Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Objavljeno

na

Objavio

– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Pita novinarka hatevea
Zakićena
Mikrofonon su kvadratićon i tri slova
Mlađariju isprid sebe

A mlađarija?
Hipi vrizure još na broju
Oko vrata in one iste crno bile marame Koje su u tome apose svitu očito
Vični
Ultimativni dokaz
Nekakve političke avangarde na državnin jaslan

Ispitiva se mlađariju vilozovskoga vakulteta u Zagrebu
Onoga vakulteta na veliku glasu, di se i ove godine brucoše pozdravilo su
Drugovi i drugarice

Oni vakultet koji živi za plenume
A glavna rađa mu nosat barjake šaravite u onin
Paradama neukusa i kvazi ponosa
Doklen se u isti vakat k’o fole studira po sto godina, nešto vrlo egzotično
I priko potribno narodu i Državi
U majici crljenoj na
Čea i petokraku

Novinarka pita
Mlađarija odgovara kroza smij

Pitanje ispucano k’o plotun
Koji nekako ostane visit
Iznad kašete su trobojnicon

I unda iđu minute prave jeze

Slušaš
Pa pojačavaš
Bečiš oči
I naćulivaš uši
Načisto ne viruješ
Jerbo očito
Niti šta čuješ kako triba
A niti šta vidiš

Ma, nemoguće je to ne znat
Misliš onako sam za se’

Nemoguće kako ni’ko od nji’ ne zna
Pa dica sva kroza školanje sviće palu
Niza cile prozore i ulice redaju

Postroji se njijov rumeni, krvavi
Odjsjaj
Pa kaplje vosak u bilin slapovima
Pomalako
Curi i sliva se
U lokve svakoga studenoga

Pa unda ponavljaš snimak
Jopet i jopet
I s’vatiš

Oni znaju!
Zaprave znaju
Znaju al’ se rugaju
Dogovorno

Jerbo su bahati
Ponosni vrlo na tu svoju bešćutnost

Gledaju u kameru očiju zacakljeni’
Potpunin izostankon
Iti zere poštivanja žrtve
Iti zere ljubavi za žrtve

Šta se dogodilo na dan osamlesti studenoga dvi tisuće i osmleste?

Kolona sjećanja više nema smisla
Tako skriči Jutarnji
Skriči i provocira u nevakat
K’o i uvik
Onaj isti Jutarnji koji je posta’ glasnik
Ove odnarođene vlade
I njezine bivše ministrice koja
Knjige o njijovoj mutnoj rađi piše

Da se razumimo
Ne polaže Jutarnji autorska prava na taj prikopametni zaključak
Ni čut
Smislila je to puuuuuuno ranije
Prikopametna Vesna Pusić
Ona naša mala Kurikula još puno prije Kurikularne
Još unda
Kad je sva ushićena predlagala
Neku kombinaciju socijalističkoga sleta
I pušćanja lampijona
Na obljetnicu
U Vukovaru

Jerbo
Nje se triba pitat
Dašta
Skroz logično
Ona je garant i dala Pupiju onu ideju kako cviće skladit i šta sunjin radit
Lipo ga pušćat niza Dunav
Misto lampijona
Pa spomenit
Neodređeno
Umrs
Nekakve i nečije
Nevine žrtve
Ae
To ga dođe umisto sleta

Ne znan kako jin se omaklo
Ne zataknit u ono srpsko cviće crljenu petokraku
I ona njijova čet’ri es

Veeeeeliki je to promašaj bijo

Red je bilo zataknit i simbole poda kojima se rušilo
Klalo
Granatiralo
Masakriralo branitelje
Ubijalo mučki ranjenike i civile

U dicu našu se pucalo i uperenoga prsta i’ se odvodilo
U mrak

Malo je bilo metnit samo zastavu te koljačke vojske pa je pušćat niza vodu

Malo je

Valjda će Plenki naredit svomu bliskomu suradniku da to gleda nekako isporavit druge ture

Nu
Nadat nan je se

U kolonu brez ikakva smisla kako kažu Vesna i Jutarnji poslalo i žbire
Ae
Di god se kupu Hrvati
Eto ti žbira
Da pobroju
‘Ko se zasmija
‘Ko je kakav barjak ponijo
‘Ko se privarijo u lokacijan
‘Ko se opušća
Komu vali zub
A ‘ko ima viška crne boje na sebi

Pobrojali i zabilužili sve
Tak’e
Pa navisili zgražanje
Uvik po istomu

Ne pišu kako je u toj sili naroda i ove godine sve prošlo ured
Brez iti jednoga incidenta
Mirno se okupili naši Hrvati
Pa
Mirno razišli

Ne znan
Jesu pobrojali k’liki su došli bolesni, poda tabletan
Prazni’ očiju
Brez ikakve volje za vidit ikoga
Najmanje volje za vidit ikoga od vlasti

Jerbo prošlo je dvadeset i sedan godina
Kako njijovi nema živi a niti su imali plotuna iznad trobojnice na kašeti
Nigdi su
Nosi i’ se samo u sebi
Traži i’ se samo pogledon uperenin
U maglon zgusnutu daljinu
U mrak
Koji pada

Lipo je oni pratar reka’
Našoj vlasti

Zamaglile van se ćale
Poradi osobne koristi
Zamaglile

– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Ne triba meni mikrofon
Neće mi ga ni dati
Jerbo se neću rugat
Ni smijat

I znan odgovor
Onako kako ga znaju i sva Imocka dica

JNA
Ta armija zločinačke Jugoslavije
I četniki iz Srbije
Upali su silon
U naše
Pa ubijali Hrvate
Samo zato što su Hrvati
Koji volu i ne daju na svoju Državu

A Hrvat van meni nije oni koji ne zna
Šta se trevilo na taj dan
Hrvat je svaki Hrvat, Vrancuz, Irac, Škot i
Svaki Srbin
Koji je puškon branijo našu
Hrvacku
Našu

Hrvat nikako nije oni koji je dopustijo onomu
Srbinu od zanata
Naki jad u kojemu
Srpsku zastavu na cviću
Pušća Dunavon
Baš u one dane

To more samo Hrvat zamagljeni ćala
Ae
A zamagljene ćale nije ured razbijat
Nikako

Njizi se najzgodnije otare
Samo otare
Onon karton na izborima

Jerbo
Nami triba vlast koja zna
Onu drugovačiju, gustu maglu spušćat
Brez da se ikomu
Ćale zamaglu

Barbara Jonjić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari