Pratite nas

Komentar

Fra Mario Knezović: Milanoviću, prekardašio si, smiri se, sjedni

Objavljeno

na

Vrag mi ne da mira! Ne. Ja ne želi na takve poticaje pisati. Meni savjest i logika praktičnoga uma ne da mira, a ne vrag. Za mnoge, pa i za Zorana Milanovića, imao sam razumijevanja i čak povremeno, ovisno o njegovim postupcima, podržavao njegove čine, ali sad je kap prelila čašu. Ma što kap! Slapovi vode su prelili čašu. Što je previše je previše pa taman i od Milanovića bilo. Hrvatski blaženik Miroslav Bulešić je djelujući u Istri kao svećenik bio ubijen jer nije htio ušutkati svoju savjest i nije htio prestati govoriti što je zlo koje čine tadašnji predstavnici komunističkoga režima. Ubili su ga. Ubili su Udbini tvorci i ideolozi čovjeka i svećenika jer je Istinu stavljao na prvo mjesto. Danas nam trebaju Bulešići koji će biti spremni iskrvariti za načela istine. Taj isti Bulešić, sada blaženik, je 45 godina i nakon ubojstva bio ozloglašen i etiketiran kao da je najveći klerofašist, neprijatelj naroda, lažov, čimbenik mržnje itd. No, istina je, tama presporo ipak stigla. Stigla bi ta istina i ranije da nije bilo represivnoga sustava koji je svaku klicu istine koja bi se začela ubijao i gušio.

Nama je nedavno došla istina iz Njemačke. I istinu smo počeli uvoziti. Ta istina se opet želi prigušiti, ubiti. Ta istina se želi čak zlorabiti i oplemenjena lažima krivo usmjeriti. To čini Zoran Milanović i njegovi politički istomišljenici i sinovi sinova koji nikako da shvate što je izvor zla. U ime naroda ubijalo se narod!

Što je svijet Zorana Milanovića?

Stvorena je za predstojeće izbore „Narodna koalicija“. Ključno je pitanje koji je to narod u pitanju? Ako se Zoran Milanović odriče svojih donedavnih političkih istomišljenika Perkovića i Mustača, ako se odriče mnoštva koje slavi i obilježava Oluju, ako ne odlazi u svoj zavičaj na Alku, pitati se tko je onda ostao od toga naroda koji bi se mogao ugurati u taj „narodni tor“. Za Perkovića i Mustača je Milanović kazao da to nisu njegovi. Time se, poštovani ljevičari, odrekao vaših sinova i kćeri koje politički želi zastupati. Slabić je. Zar ti narode možeš i pomisliti da bi sutra tvoje interese mogao zastupati čovjek koji se odrekao osoba zbog kojih je cijelu državu bio upregnuo kako bi im ostvari zakonske povlastice? Zbog Perkovića je zakone mijenjao i prilagođavao. A sad ih se olako odrekao. Ostali su politička siročad. Ako se Milanović takvih odrekao zbog kojih je sve bio spreman učiniti što će biti od „običnoga“ svijeta kojega ponovno ima nakanu voditi? Sutra će svakome od nas, kad mu zatreba, reći „to nije moj svijet“.

Ako se na vlast želi doći kao „Narodna koalicija“ kako je moguće da taj vođa bježi od naroda? On kaže da bi u Kninu bio izviždan. I umjesto da se Milanović trezveno zapita zašto bi bio izviždan on krivi narod koji bi u demokratskome sustavu iznio svoje negodovanje. Ako bježiš od naroda kako možeš sebe zvati „narodnim“? Gospodine Milanoviću, kao svećeni i fratar, kao osoba kojoj savjest ne da mira, svim silama ću se boriti za to da i vi mene možete izviždati i uputiti mi kritiku. Stojim na dispoziciji. Ali neću pobjeći od vas gdje god vas susretnem, neću vas izbjegavati. Ja sam i vaš duhovni pastir bez obzira što kao stota ovca lutate izvan stada. Branit ću vaša politička i moralna uvjerenja s kojima se ne slažem, ali nikada i nikako ne mogu braniti drskost, uvrede, neistine koje izgovarate.

Nisam „dernečio“ u Kninu

Ja sam bio u Kninu na obilježavanju 21. obljetnice slavne akcije Oluja. Tek sam od vas naknadno saznao da sam ja bio na „derneku“ HDZ-a. Tako ste vi obilježili, uvrijedili, prozvali sve koji su tog dana bili u Kninu. Eto, po vama, i ja sam „dernečio“. I mene i mnoge ste svrstali ondje gdje ne pripadamo. Ja sam i vas očekivao u Kninu. Vi ste predvodnik „Narodne koalicije“ i ja sam dio toga naroda – nisam i nismo valjda mi biološka vrsta koja se ne bi mogla narodom zvati? U Kninu je bilo šarenilo političke različitosti. Nisu tamo bili samo HDZ-ovci. Jer ako su u Kninu bili isključiovo poklonici HDZ-a onda ne treba na demokratske izbore ni izlaziti. Većina bi se već dana znala. U Kninu je bilo mnoštvo svijeta koje voli Domovinu. U Kninu na „derneku“ HDZ-a je bio i mladića, članova vaše stranke SDP-a.

Ne želim im reći imena jer ćete uih „u ime naroda“ politički odstrijeliti. Vi očito, a to je stil i drugih vođa hrvatskih stranaka,ne podnosite drugačije. Ti vaši SDP-ovci su mi prišli. Zagrljeni s fratrom su pjevali stihove pjesme „Moja Domovina“. Nama je prišao i mladić u crnoj majici s križem. I njega smo zagrlili i pjevali. Bilo je tu osoba koji su me uvjeravali da je Mosta najbolje rješenje za Hrvatsku. Bio jer tu i onih, čuo sam ih, koji nisu sretni događajima i politikom HDZ-a. No, bez obzira na sve pjevali smo skupa i pjesme Hajduka i Dinama. U Kninu su bile osobe različitih uvjerenja i glazbenih ukusa. Zar to nije hrvatsko zajedništvo koje nam je potrebno? Dakle, u Kninu nije bilo jednoumno okupljanje niti je to bio nečiji predizborni skup. Ako je HDZ htio da to bude njihova promidžba sramim se te njihove nakane. Ali za to nemam dokaze. U Kninu je bila, ma koliko vam se činilo to nemogućim, svjesna Hrvatska, a ne zaluđena Hrvatska, koja je pjevala i plakala za Hrvatsku, ali i plakala nad stanjem pozicije Hrvata u BiH. Plakala je nad politikom i političarima koji su postali toliko sebeljubni da i najslavnije povijesne pobjede zlorabe u svrhu pridobivanja glasača i osvajanja vlasti. U Kninu je bila hrvatska mladost koja je unatoč serviranim lažima uspjela odrasti u istini o Domovinskome ratu.

Da su slušali političke čelnike ti istinu ne bi očuvali!

Spalimo mržnju, a ne srpsku zastavu

Da. U Kninu je bilo i događaja kojih ne treba biti. To osuđujem. Paliti nečiju zastavu ne treba. Vrijeđati bilo koga ne treba. U Kninu treba spaliti antagonizam. Treba spaliti mržnju.

Treba spaliti politikanstvo i populizam koje se gradi na krvi bojovnika. U Kninu treba spaliti mržnju. U Kninu se trebaju Hrvati, kao i 1995., zagrliti i pjevati „Zagrlimo se pred svima, neka vide da nas ima“. U Kninu treba s osjećajima progovoriti i o nevinome stanovništvu koje je zaluđeno vođama SAO Krajine svoj narod odvela u izgnanstvo. U Kninu treba izreći molitve za nevino stradale Srbe. U Kninu treba moliti za čin kajanja onih koji su iskočili iz sustava i činili zlo.

Gospodine Milanoviću, mogu razumjeti da vi ne doživljavate Hrvatsku kao mi.

Vam je Hrvatska kronološki događaj i pitanje slučajnosti. Meni i mnogima je Hrvatska ispunjenje sna. Vi vjerojatno niste kao mi imali prigodu od svoga oca ili majke, djeda ili bake slušati o ubojstvima Udbe, o Golim otocima, Staroj Gradišci. Vi niste odrastali u nametnutoj šutnji o Kardinalu Stepincu. Vi ste možebitno slušali o ljetovanjima u Kuparima, Brijunima, Igalu itd. To razumijem. Padom Jugoslavije i stvaranjem Hrvatske kod vas su se promijenili samo faktografski podatci. Ostalo je uglavnom ostalo isto. Ne. Ja vam ne niječem da vi ne volite Hrvatsku. Također ne želim kazati da je ja volim više od vas. Ja samo postavljam pitanje kakvu vi i koju Hrvatsku volite?

Zato se pitam, ako smijem, molim: Zar nije čudno, e moj narode, da netko poput Milanovića želi voditi Hrvatsku a ne slavi njezinu najznačajniju vojnu pobjedu? Zar je moguće stajati na čelu države koja je i Olujom stvorena a tu istu pobjedu ignorirati, a one koji je slave nazivati „dernečarima“?

Tko se ne odriče Tita podržava djela Perkovića i Mustača

Bojim se da ćemo ritmom takve politike opet doći da nam se presuđuje „u ime naroda“.

U ime naroda je Josip Broz Tito ubijao, zatvarao, progonio te raznim Perkovićima i Mustačima to naređivao. Možda će neki kazati pa nije to Tito činio? Ako to Tito nije naređivao i činio onda mu ne pripadaju nikakve zasluge, onda mu ne pripada politička veličina koju mu pripisuju njegovi. Ako nije naređivao onda nije imao vlast, a to znači ni značaja.

On je, to je svima jasno, sve naređivao i za sve znao. Time se Jugoslavija dičila. Naređivao je gdje će se graditi ceste, tvornice, kombinati itd. To mu priznaju njegovi i to mu ubrajaju u uspjehe. Zašto mu onda ti isti ne priznaju da je naređivao i sve ostalo?. Zar se mogao netko u totalitarnome sustavu drznuti i samoinicijativno nešto učiniti? Dakle, tko god i dalje misli da je Tito pozitivna ličnost taj podržava izravno čin i zlodjela Perkovića i Mustača. Tu nema jalovih filozofiranja i razvodnjavanja stvari. Gospodo činjenice su na stolu.

Ako se ne odreknete Tita, vi izravno podržavate djela koja su činili, što je i sud utvrdio, Perković i Mustač. Milanoviću je li i dalje za vas Tito pozitivna ličnost?

Zorane, smiri se, sjedni

Zorane, Zorane, smiri se, sjedni. To vam u je sabornici upućivao vaš stranački kolega Josip Leko. Tada vas je uhvatio nemir i strah. Strast je zavladala. Bili ste izgubili kompas.

Ne znam jeste le li ga još pronašli? Očito niste. I ja vam ponavljam. Smirite strasti.

Ostati bez vlasti nije kraj svijeta niti je osvajanje vlasti ispunjenje svih snova. Nemojte gaziti po ljudima koji kao ja i mnogi drugi drugačije promišljamo Hrvatsku. Godina je Božjega milosrđa. Kao grešan čovjek i nesavršen svećenik koji želi tražiti istinu, a vjerujem da je ta klica u vama još živa, uvijek ću vam stati na raspolaganje. Ispovjedaonice su pripravne. Kajanje je krepost i veliki dar. Griješiti je ljudski čin, a pokajati se je svetački čin koji poduzimaju samo veliki. Želim da idete putem svetosti i vi i svi drugi dužnosnici ma bilo kojoj političkoj opciji pripadali. Nije se grijeh pokajati. Zlo je u grijehu ostati.

Niste vi političari toliko važni

Draga politička gospodo. Nemojte si utvarati da ste prevažni. Rijetko vas je tko spominjao u Kninu. To je bio dan heroja, a ne dan političara. Toga dana ni Kolinda Grabar, ni Milanović, ni Plenković, ni Petrov nisu bili zvijezde. Zvijezde su, bar na jedan dan, bili branitelji kojima smo trajni dužnici.

I još ovo. Narode, zar nismo naivni i plitki. Srbi slave i obilježavaju poraz u Oluji, a mi svoju pobjedu prestajemo slaviti?

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hoće li zahtjevi za kažnjavanjem ratnih zločina ‘poremetiti međunacionalne odnose’ u Vukovaru?

Objavljeno

na

Objavio

Dožupan Vukovarsko-srijemske županije iz redova SDSS-a, Đorđe Ćurčić dao je (18. rujna o.g.) za hrvatske medije vrlo zanimljivu izjavu.

Govoreći o predstojećem mirnom prosvjedu u Vukovaru, izrazio je sumnju da će on “doprinijeti poboljšanju međunacionalnih odnosa” i rekao kako to sad ovom gradu “ne treba”, te nas sve skupa poučio kako je kažnjavanje ratnih zločina posao države i da to moraju “rješavati institucije”.

Na pitanje novinara, je li istina da je u vrijeme ubijanja naših ranjenika, branitelja i civila bio na Ovčari, kratko je odgovorio kako je on o tomu “već dao izjavu” – tako da je javnost ostala uskraćena za tu informaciju.

Ja bih doista, jako želio znati je li današnji dožupan Vukovarsko-srijemske županije bio na mjestu masovnog zločina te 1991. godine, ili nije (i ako je bio što je tamo radio), dok me njegovo mišljenje o prosvjedu baš i ne zanima previše, jer stavovi Milorada Pupovca i SDSS-a su prilično jasni, a i predvidljivi.

Da sam na njegovom mjestu, a nisam tog 20 studenoga 1991. godine bio na Ovčari, ja bih bez ikakve dvojbe to potvrdio na svakom mjestu, pa i pred novinarima. Ali, da sam bio…ne znam, vjerojatno bih se ponašao slično kao Čurčić (ništa ne prejudiciram, samo glasno razmišljam).

Dakle, stav spomenutog dožupana je da će zahtjevi za kažnjavanjem ratnih zločina dovesti do poremećaja međunacionalnih odnosa, iz čega se analogijom može izvući zaključak kako je po međunacionalne odnose najbolje da sve ostane kako je bilo do sada – odnosno, što više nekažnjenih zločinaca, to bolje za međunacionalne odnose!

Vrlo zanimljivo i reklo bi se, znakovito razmišljanje.

Ne znam zašto njega, Zorana Pusića i njihove istomišljenike “žulja” to što se od institucija hrvatske države traži da konačno poslije gotovo 27 godina započnu s odrađivanjem onoga što su odavno trebale riješiti, pogotovu ako je istina to što je Pusić izjavio jučer (17. rujna 2018.) u emisiji Studio 4 (HTV 4. Program). On je, naime, ustvrdio kako su u Vukovaru Hrvati ubijali Srbe već u lipnju 1991. godine, “dok još nije bilo rata”. Drugim riječima, da nisu Hrvati (iz čistog mira) ubijali Srbe, rata možda ne bi ni bilo – zaključujem ja, opet čistom analogijom.

To je poruka koja se može iščitati iz ovakvih tvrdnji.
Na Internetu se može pročitati (na raznim mjestima), kako je u Vukovaru “do kolovoza 1991. godine ubijeno 50-80 Srba”.

E, pa lijepo, neka istina konačno izađe na sunce! Hrvati to upravo i traže. I zato će se okupiti na mirnom prosvjedu.
Mi smo već navikli na selektivnu memoriju naših “boraca za prava srpske manjine”, pri čemu su “zaboravili” sve što se događalo u vrijeme njihovih velikosrpskih mitinga u Hrvatskoj (već od veljače 1989. godine – kad još nigdje nije bilo HDZ-a!), pa u vrijeme “balvanijade”, uključujući i naoružavanje Srba diljem Slavonije, Banovine, Korduna, Like, sjeverne Dalmacije – već od ljeta 1990. godine (što su u brojnim slučajevima pred sudovima potvrdili sami akteri događanja).

“Zaboravili” su i ubacivanje četnika i “dobrovoljaca” iz Srbije i BiH, sva ona ubojstva iz zasjeda i s leđa (hrvatskih redarstvenika, civila, novinara), čak i to da su prisvojili tadašnju “JNA” i pod dirigentskom palicom Miloševića i Beograda krenuli u uništavanje svega što je hrvatsko. “Ne sjećaju” se ni Borova Sela i tamošnjeg pokolja, ni masovnih zločina četnika, “JNA” i njihovih “dobrovoljaca” diljem Hrvatske, naročito na vukovarsko-borovskom području. Da ne spominjemo sve što se događalo nakon pada Vukovara i počinjenja najvećeg zločina genocida i urbicida u poratnoj Europi.

Oni “ne znaju” kako žrtve zločina (pa i silovane žene) na tim područjima i danas sreću svoje mučitelje (Zoran Pusić, primjerice, “ne zna”), iako je ta stvar općepoznata, a neke od žrtava silovanja su podnosile i kaznene prijave vezano za to.

Oni, uostalom ni danas “ne znaju” točno tko je razorio Vukovar i počinio sve te strašne, masovne, neljudske zločine, pa to jednostavno prešućuju, kao da se nikad nije dogodilo! Ali zato znaju da su tamo “Hrvati započeli rat”. Takve perverzije i izvrtanja istine normalan ljudski razum ne može prihvatiti. To je podlo, prljavo, monstruozno.

Naravno, danas je jako teško dokazati mnoge stvari koje su se događale prije 27 i više godina, pa i počinjeni zločini (svjedoka je sve manje, arhivi bivše “JNA” nisu otvoreni, Srbija krije podatke o nestalima i štiti ratne zločince, pitanje je koliko je preživjelim žrtvama ostalo snage za sudske procese i dokazivanje istine), ali tragično je to što je najveći broj zločinaca ostao neoptužen i nekažnjen i s time se Vukovarci pomiriti ne mogu!

Vukovarci se pomiriti ne mogu i s mnogim drugim stvarima. S lažnim popisom stanovništva na temelju kojega se Vukovarcima nasilno nameće ćirilica.
Dragi građani Hrvatske, znate li ijednu zemlju koja dopušta da u državnim službama – čak u policiji i Državnom odvjetništvu rade oni koji radno vrijeme provode u jednoj, a žive u drugoj zemlji?

Ako ne znate, dođite u Vukovar. Mirna reintegracija iskorištena je kako bi Srbi u istočnoj Slavoniji zadržali svoj privilegirani položaj. A jedna od fatalnih pogrješki hrvatske države je ta što je srljajući u “mirnu reintegraciju” prihvatila nametnuti Erdutski sporazum – takav kakav jeste.

Dožupanu Ćurčiću treba zahvaliti na njegovoj “mudroj” opasci vezano za rad državnih institucija i podsjetiti ga kako se mirni prosvjed u Vukovaru i organizira upravo zato što institucije ništa ili gotovo ništa nisu poduzele u proteklih 27 godina.

Ja vjerujem i znam da bi njemu, Zoranu Pusiću, Miloradu Pupovcu, Radu Leskovcu, Vojislavu Stanimiroviću, Čedomiru Višnjiću, Ratku Gajici i mnogim drugima itekako odgovaralo da te institucije “rade” kao i do sada, ali eto, žrtvama ratnih zločina to ne odgovara.

Čitam tu i tamo, kako se SDSS javno pita (ljudi su u dilemi – a možda i “uplašeni”, opet “ugroženi”, tko zna!?), hoće li to biti zahtjevi za kažnjavanjem svih zločina ili će se ići po nekom nacionalnom ključu, pa ih treba umiriti i ponoviti po stoti put ono što već jako dobro znaju (ali se kao i obično prave nevješti):
Mirnim prosvjedom u Vukovaru traži se ubrzani rad na procesuiranju svih ratnih zločina, neovisno kojoj naciji, vjeri ili svjetonazoru pripadali počinitelji ili žrtve.
Ako će to izazvati poremećaj nacionalnih odnosa, neka izazove!

I ovako nisu bili bogzna kakvi. Na trulim temeljima se kuća ne gradi. Bez istine i pravde nema skladnog života nigdje, pa ni u Vukovaru, gradu mučeniku i heroju koji je prošao krvavu golgotu kao ni jedan drugi grad u Europi u posljednje 72 godine.

U SDSS-u bi konačno trebali shvatiti jednu prostu istinu: nije krivnja na onima koji traže kažnjavanje zločina, nego na zločincima koji su ih činili!

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari