Pratite nas

Religija i Vjera

Mile Prpa: Božić u našim domovima

Objavljeno

na

Svake godine, gotovo na isti način, doživljavamo Božić u svojim domovima i obiteljima, crkvama, gradskim trgovima, hotelima, izletištima, među svojim prijateljima i sl. ali i u svojim  dušama.

Ma koliko god da je kroz povijest, ali i danas,  pokušaja da se taj događaj (spomen Kristova utjelovljenja u lik čovjeka, kojim je postao jedan od nas, spustio se na našu razinu) – mariginalizira, umanji, pripiše neukima, malte ne i praznovjernima, takva nastojanja uvijek padaju u vodu pred snagom Kristove poruke i pred snagom Kristova misterija kojim se nadahnjuju brojni narodi svijeta već puna dva tisućljeća. Ne kao pomodarstvo, ne kao trenutni blijesak, već kao duboki trajni misterij koji nadživljava sve poretke, sve režime, sve vlasti, ali i sve generacije ljudi.

Kroz posljednje dvije tisuće godina svjetske  povijesti ta snaga je bila jača i moćnija od svih i demokratskih i diktatorskih režima zajedno, moćnija i od svih ideologija koje su okrutno i bezbožno poharale čovječanstvo u dvadesetom stoljeću, a posebno i naš hrvatski narod. Ta snaga je preživjela sve dosadašnje udare.

Biblijski Stari zavjet je pisan u vremenskom rasponu od oko tisuću i petsto godina prije Krista. U njemu je u tom vremenu zapisano 330 proročanstava o pojavi Krista, od toga 60 opširnijih i 270 kraćih koja su se odreda sva precizno ostvarila. Tko su bili, ti Bogom nadahnuti proroci, koji su u svojim vizijama vidjeli i tisuću godina unaprijed. Vidjeli su tu vremenski daleku buduću Kristovu snagu, a nisu vidjeli jednog bezbožnog Nerona, Dikolecijana, Napoleona, Staljina, Hitlera, Mao Zedonga, Broza, Pol Pota i da ih sve ne nabrajam, koji su bili „bogovi“ u svome vremenu, u svojim sredinama i svojim narodima, i odlučivali su o životu i smrti svojih podanika po svojoj vlastitoj i hirovitoj ljudskoj volji.

Zato se svake godine trebamo prisjetiti s radošću u našim srcima Krista kao simbola života, kao dragovoljne žrtve za Život za spasenje ljudi bez obzira kojem narodu pripadaju i bez obzira u kojem vremenu žive. Stog evo jednog podsjećanja:

Godine 1954. u SAD-u bio je raspisan nagradni natječaj za Najkraći životopis Isusa Krista. Nagradu je dobio tekst nepoznatog autora (nije naveo svoje ime). Nagrađeni rad je objavio jedan američki časopis koji je izlazio na 12 jezika u 17 milijuna primjeraka.

Donosimo citat iz tog kratkog nagrađenog teksta nepoznatog autora:

„.. od tada je prošlo više od devetnaest stoljeća, a i danas je on glavna superzvijezda koja ne pozna zalaza. On je na čelu svakog napretka ljudskog roda.

Bez pretjerivanja, mirne duše tvrdim:

–  da sve vojske koje su ikada promarširale svijetom

–  da sve flote koje su ikada bile naoružane,

–  da svi parlamenti koji su se ikada sastali,

–  da svi vladari koji su ikada vladali na zemlji

–  da svi oni zajedno nisu imali toliki utjecaj na zemaljski život  čovjeka koliko ovaj – JEDINI SAMOTNIČKI ŽIVOT“ (Završen citat.)

Što na to reći? Mi kršćani znamo i pitanje i odgovor – jer ga nosimo u svojim srcima kao ljubav, kao čovjekoljublje, kao bogoljublje, ali i kao domoljublje. Naša filozofija života je da čovjek čovjeku treba biti čovjek, da na svakom koraku čovjek prema čovjeku treba iskazivati pažnju, ljubav i razumijevanje, a ne da čovjek čovjeku bude vuk, kao što smo to dobrano iskusili od bezbožničkih poimanja života i vladanja nad ljudima tijekom dvadesetog vijeka. Živi i svojim življenjem i druge snaži!

Svim čitateljima portala u domovini i u inozemstvu i svim ljudima dobre volje želim Sretan i blagodaran Božić, te sve najljepše u Novoj 2018 godini.

Za Božićne blagdane  želim sve najbolje našim braniteljima. Posebno,onima zatočenim u haškim i „hrvatskim“ kazamatima, s porukom da ne gube nadu, jer njihova žrtva nije uzaludna. Nosimo vas u svojim mislima. U mislima imamo i one potrebite koji na Božićni stol nemaju što staviti, zato koliko možemo pomozimo gladnim obiteljima da osjete ljubav Božića.

ECCE HOMO

Gle čovjeka! – duha zvjezdana žara.

Ecce homo! – evo, narodima svima!

Ljubav u njem gori, nikad ne zgara,

za sve naraštaje ljudi uvijek je ima.

Nebeska slava eonima ga puni.

Ko duh u tijelu kročeći nam tlima,

gle, trnova kruna glavu mu kruni!

Biva Kralj vjekova – dobrima i zlima!

Prema njemu misli naroda svijeta,

naraštaja sviju stalno se smjere!

Iz života naših – ovih gnanih ljeta,

gle, on zablude s nas kao teret bere.

(Psalam br. 1. iz knjige M.Prpa. ECCE HOMO s 515 psalama)

Mile Prpa

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari