Pratite nas

Religija i Vjera

Mile Prpa: Božić u našim domovima

Objavljeno

na

Svake godine, gotovo na isti način, doživljavamo Božić u svojim domovima i obiteljima, crkvama, gradskim trgovima, hotelima, izletištima, među svojim prijateljima i sl. ali i u svojim  dušama.

Ma koliko god da je kroz povijest, ali i danas,  pokušaja da se taj događaj (spomen Kristova utjelovljenja u lik čovjeka, kojim je postao jedan od nas, spustio se na našu razinu) – mariginalizira, umanji, pripiše neukima, malte ne i praznovjernima, takva nastojanja uvijek padaju u vodu pred snagom Kristove poruke i pred snagom Kristova misterija kojim se nadahnjuju brojni narodi svijeta već puna dva tisućljeća. Ne kao pomodarstvo, ne kao trenutni blijesak, već kao duboki trajni misterij koji nadživljava sve poretke, sve režime, sve vlasti, ali i sve generacije ljudi.

Kroz posljednje dvije tisuće godina svjetske  povijesti ta snaga je bila jača i moćnija od svih i demokratskih i diktatorskih režima zajedno, moćnija i od svih ideologija koje su okrutno i bezbožno poharale čovječanstvo u dvadesetom stoljeću, a posebno i naš hrvatski narod. Ta snaga je preživjela sve dosadašnje udare.

Biblijski Stari zavjet je pisan u vremenskom rasponu od oko tisuću i petsto godina prije Krista. U njemu je u tom vremenu zapisano 330 proročanstava o pojavi Krista, od toga 60 opširnijih i 270 kraćih koja su se odreda sva precizno ostvarila. Tko su bili, ti Bogom nadahnuti proroci, koji su u svojim vizijama vidjeli i tisuću godina unaprijed. Vidjeli su tu vremenski daleku buduću Kristovu snagu, a nisu vidjeli jednog bezbožnog Nerona, Dikolecijana, Napoleona, Staljina, Hitlera, Mao Zedonga, Broza, Pol Pota i da ih sve ne nabrajam, koji su bili „bogovi“ u svome vremenu, u svojim sredinama i svojim narodima, i odlučivali su o životu i smrti svojih podanika po svojoj vlastitoj i hirovitoj ljudskoj volji.

Zato se svake godine trebamo prisjetiti s radošću u našim srcima Krista kao simbola života, kao dragovoljne žrtve za Život za spasenje ljudi bez obzira kojem narodu pripadaju i bez obzira u kojem vremenu žive. Stog evo jednog podsjećanja:

Godine 1954. u SAD-u bio je raspisan nagradni natječaj za Najkraći životopis Isusa Krista. Nagradu je dobio tekst nepoznatog autora (nije naveo svoje ime). Nagrađeni rad je objavio jedan američki časopis koji je izlazio na 12 jezika u 17 milijuna primjeraka.

Donosimo citat iz tog kratkog nagrađenog teksta nepoznatog autora:

„.. od tada je prošlo više od devetnaest stoljeća, a i danas je on glavna superzvijezda koja ne pozna zalaza. On je na čelu svakog napretka ljudskog roda.

Bez pretjerivanja, mirne duše tvrdim:

–  da sve vojske koje su ikada promarširale svijetom

–  da sve flote koje su ikada bile naoružane,

–  da svi parlamenti koji su se ikada sastali,

–  da svi vladari koji su ikada vladali na zemlji

–  da svi oni zajedno nisu imali toliki utjecaj na zemaljski život  čovjeka koliko ovaj – JEDINI SAMOTNIČKI ŽIVOT“ (Završen citat.)

Što na to reći? Mi kršćani znamo i pitanje i odgovor – jer ga nosimo u svojim srcima kao ljubav, kao čovjekoljublje, kao bogoljublje, ali i kao domoljublje. Naša filozofija života je da čovjek čovjeku treba biti čovjek, da na svakom koraku čovjek prema čovjeku treba iskazivati pažnju, ljubav i razumijevanje, a ne da čovjek čovjeku bude vuk, kao što smo to dobrano iskusili od bezbožničkih poimanja života i vladanja nad ljudima tijekom dvadesetog vijeka. Živi i svojim življenjem i druge snaži!

Svim čitateljima portala u domovini i u inozemstvu i svim ljudima dobre volje želim Sretan i blagodaran Božić, te sve najljepše u Novoj 2018 godini.

Za Božićne blagdane  želim sve najbolje našim braniteljima. Posebno,onima zatočenim u haškim i „hrvatskim“ kazamatima, s porukom da ne gube nadu, jer njihova žrtva nije uzaludna. Nosimo vas u svojim mislima. U mislima imamo i one potrebite koji na Božićni stol nemaju što staviti, zato koliko možemo pomozimo gladnim obiteljima da osjete ljubav Božića.

ECCE HOMO

Gle čovjeka! – duha zvjezdana žara.

Ecce homo! – evo, narodima svima!

Ljubav u njem gori, nikad ne zgara,

za sve naraštaje ljudi uvijek je ima.

Nebeska slava eonima ga puni.

Ko duh u tijelu kročeći nam tlima,

gle, trnova kruna glavu mu kruni!

Biva Kralj vjekova – dobrima i zlima!

Prema njemu misli naroda svijeta,

naraštaja sviju stalno se smjere!

Iz života naših – ovih gnanih ljeta,

gle, on zablude s nas kao teret bere.

(Psalam br. 1. iz knjige M.Prpa. ECCE HOMO s 515 psalama)

Mile Prpa

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo: Čin pobačaja mogao bi se usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo u subotu je rekao da se, kada je posrijedi zabrana pobačaja, ne radi o pitanju vjere nego o pitanju čovjeka, dodajući da bi se čin pobačaja mogao usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice.

“Je li zakonito uništiti ljudski život kako bi se riješio problem? Je li dopušteno unajmiti plaćenog ubojicu da riješi taj problem? Ne pozivajte se na vjeru u nečemu u čemu bi se u prvi plan trebao staviti čovjek”, rekao je Franjo.

Argentinski papa govorio je pred sudionicima simpozija na kojemu se raspravljalo o borbi protiv medicinski indiciranog pobačaja kojemu se pribjegava u slučaju kada se tijekom trudnoće otkriju teške malformacije fetusa.

“Ni za jedno ljudsko biće ne može se kazati da nije stvoreno za život”, kazao je Papa, čak i kad je nerođeno dijete osuđeno na skoru smrt.

U takvim slučajevima briga za teško bolesno dijete nije uzaludna, već pomaže roditeljima da se suoče s tugom te da o tomu ne razmišljaju kao o gubitku već kao o jednoj životnoj fazi. To će dijete zauvijek ostati u njihovim životima da bi ga oni mogli voljeti, rekao je Sveti Otac.

Umjesto da predlaže medicinski indicirani pobačaj Papa smatra da bi trebalo stvoriti “mrežu ljubavi”, što bi omogućilo da se spriječi strah od bolesti i patnje i da se obitelj osudi na izolaciju. U listopadu 2018. Papa je pobačaj usporedio s angažiranjem plaćenog ubojice, potaknuvši žive reakcije javnosti.

(Hina)

 

Marijan Knezović: Doktori su valjda oni koji liječe, a ne oni koji ubijaju

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić blagoslovio bijeli križ istine u Ilovi

Objavljeno

na

Objavio

Velika je simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II.

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak, 24. svibnja u Ilovi bijeli križ istine u spomen na 40 uglednih seljaka Hrvata jasenovačke i sisačke Posavine.

Pri kraju Drugog svjetskog rata, 6. svibnja 1945. godine agenti partizanske OZNA-e zarobili su i obmanom poveli ‘na šumsku sječu ogrijeva i popravak želježničke pruge’ stanovnike Drenova, Boka, Košutarice, Krapja, Sigeca, Pulske, Plesma i Lonje.

Žrtve su odvedene u zatvor OZNE u Kutini gdje su tri dana mučeni, a potom su na obali rijeke Ilove u predjelu Pjeskare, ubijeni. O tom užasnom zločinu svjedočili su rođaci ubijenih, koji su ih kasnije i tajno pokopali u njihovim selima.

Blagoslovu su uz domaće vjernike nazočili i članovi Udruge ”Hrvatski domobran” iz Siska te gradonačelnik Kutine Zlatko Babić, a na početku okupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković i predsjednik Ogranka Matice hrvatske iz Kutine Dragutin Pasarić koji je podsjetio i na stradanja drugih žrtava u ovome kraju, a koja su se većinom dogodila nakon ‘oslobođenja’ Kutine, odnosno završetka Drugog svjetskog rata.

Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Prečistog Srca Marijinog predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik Tomasz Cybula.

U homiliji biskup je rekao kako je velika simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II. koji je za Veliki jubilej 2000. godine potaknuo da se provede popis svih žrtava totalitarnih režima 20. stoljeća, a kako se ne bi zaboravili žrtve i oni koji su poginuli za istinu i pravdu, a osobito za vjeru.

– Među tim mnogim mučenicima, a tu se radi o milijunima ljudi u prošlom stoljeću, bilo je jako puno vjernika koji su umirali s molitvom na usnama i s krunicom u ruci. Nakon ekshumacija mnoge žrtve su upravo tako pronađene. U našoj domovini strašno je puno takvih grobišta ostalo neotkriveno i žrtava koje nikad nisu dobili dostojan pogreb.

U Maclju ekshumirane su samo 23 masovne grobnice s 1163 žrtve, a još je 130 grobnica ostalo netaknuto s otprilike 12 000 žrtava koje su tamo ubijene. Takvih grobišta samo u Hrvatskoj je 900, a u Sloveniji 600. Za ostale zemlje kojima je išao križni put hrvatskog naroda sve do Makedonije nikada nećemo saznati.

Također vjerojatno nećemo nikada ni saznati kolika je konačna brojka ubijenih, ali prema zapisima engleske vojske riječ je o pola milijuna civila i dvjesto tisuća vojnika. A još i danas ima onih koji brane zločince koji su to učinili i nametnutu diktaturu.

Mnogi od njih su imali privilegije i zato štite svoje djedove i očeve, jer još uživaju te povlastice te osporavaju masovnost tih zločina i ne priznaju ih. A što je pobiti civile i razoružanog vojnika bez suda? Zločin! Dobro je što je u svibnju 1945. završio taj najkrvaviji rat u povijesti čovječanstva i pobijeđen je nacizam, ali nije dobro što je u našim krajevima jedno zlo zamijenjeno drugim, odnosno drugom diktaturom koja je odnijela tolike živote.

Ti zločini i u Drugom svjetskom ratu i poraću, a kasnije i u Domovinskom ratu napravljeni su pod zvijezdom petokrakom i baš zato je mi ne volimo. Mrsko mi je kad vidim pred školama na spomenicama te zvijezde i da se tome netko klanja – rekao je biskup te problematizirao pitanje komunističkih spomenika koji na javnim prostorima ne prikazuju dobro već agresiju i zlo.

Biskup je rekao kako oni zagađuju lijepu našu i kako takve spomenike treba ukloniti i staviti u neki zatvoreni park.

Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj biskup je rekao kako ona donosi poruku pomirenja i ljubavi.

– Kaže Isus: ‘Ljubite jedne druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove, tko da svoj život za prijatelje….’ Za našu slobodu život su dali mnogi i mi se danas za njih molimo. Oni doista nisu imali nešto veće što su mogli dati nego život koji im je na silu oduzet. Isus nas je pozvao da ljubimo i svoje neprijatelje, a to znači da ne želimo osvetu i ne želimo vratiti mržnju na mržnju te da im oprostimo, ali na temelju istine.

Treba hrabro i otvoreno reći što se dogodilo i zatvoriti tu stranicu povijesti. Ali sve dok se svađamo i dok se ne želi priznati istina nema pomaka. Molimo se dragom Bogu da dođu vremena kada će Hrvati, kako je rekao biskup Petanjak nedavno u Bleiburgu, moći sjesti za stol i kada neće biti međusobnih sukoba i podjela koje vladaju među nama. To nije podjela različitih mišljena, već podjela na istinu i laž, dobro i zlo – rekao je biskup te zaključio da ako naša domovina želi poći naprijed mora se odreći tog zla. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari