Pratite nas

Komentar

Mile Prpa: Tko šuti smatra se da pristaje

Objavljeno

na

Qui tacet consentire videtur (Tko šuti smatra se da pristaje) – kaže stara latinska izreka.
Evo, Milorad Pupovac, podignuo je i javno obznanio u svome tjedniku “Novosti” najtežu međunarodnu optužnicu protiv Republike Hrvatske u cijeloj njenoj povijesti, a skoro i protiv cijelog nacionalnog korpusa Hrvata. Podižući optužnicu da je Hrvatska – ni manje ni više fašistička država, i to jedina fašistička država u svijetu. Tim činom i on osobno i njegovo tzv. vijeće prešli su Rubikon i više im nema povratka.

Kod svih nadležnih državnih institucija – tajac. Nitko od službenih vlasti da stane u obranu ovog jadnog naroda, nitko da kaže – Ej, Milorade, stvarno si pretjerao i više ti nije mjesto tu gdje se sada nalaziš. Siješ i izmišljaš mržnju protiv naroda na čijem znoju i krvi, na čijoj grbači živiš poput kakvog nedodirljivog lorda i imaš status velikog etnokneza koji ne podliježe pravnom poretku države,ponaša se kao njen suveren i jedini pravi vlasnik kojemu je sve dopušteno, pa i uzimanje iz državnog proračuna bez ikakve i ičije kontrole..

Ta optužnica ima snagu razorne međunarodne diverzije protiv Hrvatske države i njenih institucija. Tim činom je doveo hrvatsku vlast pred zid – ili mora otići etnoknez sa svojim tzv “Srpskim narodnim vijećem”s političke scene ili mora odstupiti cijela vlada RH, zajedno sa Predsjednicom RH.

Niti jedan drugi narod na svijetu, niti jedna druga država na svijetu ne bi tako nešto krupno i tako antidržavno i duboko diverzantno prešutili, jer razara same temelje državne opstojnosti i legalno demokratski izabrane vlasti. Postao je prvorazredna prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Naprotiv svi drugi digli bi svoje represivne aparate i jednim potezom stvar doveli svome redu.
Ali kod nas se događa princip – “Šuti vlast pa šuti i narod, ili Šuti narod pa šuti i vlast”.

Ne koristi prozivati ni Vladu RH ni njenog Premijera, ne koristi prozivati ni Predsjednicu RH, ne koristi prozivati ni Ministre Unutarnjih poslova i obrane, ne koristi prozivati ni DORH. Stotinu puta su prozvani da izvole izvjestiti cijeli nacionalni korpus Hrvata tko je nacrtao svastiku na Hajdukovom nogometnom igralištu, (iako brojni Splićani znaju tko je crtač), a to ne zna državni represivni aparat i političari.

Jednako tako stotinu puta su prozvani da istraže tko je ubio hrvatskog branitelja Pajića, iako smo svi vidjeli na televiziji policajca koji se zaletio svom snagom i zgrabio branitelja Pajića za ramena i žestoko s njime udario glavom o zid i branitelj se srušio sav obliven krvlju i bez pola glave.

Svi smo to vidjeli osim represivnih vlasti.

Zapamtite – svastika i smrt branitelja Pajića nikada vam neće biti zaboravljena. To će vam visjeti kao Damaklov mač nad glavom. I ne bi se smjeli pojaviti pred javnošću dok to ne rasčistite.

Danas je politički imperativ svake vlasti u Hrvatskoj – odmaknuti se od Milorada Pupovca, i njegovog tzv Srpskog narodnog vijeća, koji predstavlja samo jednu dobro organiziranu ćeliju s nepoznatim namjerama, koje se mogu samo pretpostaviti, i kojom je premrežio cijelu Hrvatsku što se dobro vidi o prispjelim izvještajima iz svakog sela i zaseoka, koje je uključio u svoje antihrvatsko izvješće objavljeno u svom biltenu na 139 stranica. Sve ukazuje da je na etno osnovi razapeo mrežu informatora koja sve više dobiva karakter paradržavne vlasti. Ovdje valja spomenuti onu narodnu – tko s takvima tikve sadi o glavu mu se razbijaju.

Odmaknite se od njegove prljave rabote širenja mržnje između Hrvata i Srba. Niti jedna nacionalna manjina u Hrvatskoj nije niti najmanje ugrožena, Hrvati su miroljub i pošten katolički narod, a srpska manjina u Hrvatskoj uživa privilegije kao nijedna u svijetu. Njemu nije cilj miran suživot, njemu je cilj razdor i koristi za to sva sredstva, pa i Božićne i Uskrsne domjenke, na koje nažalost nasjedaju i visoki hrvatski državnici, a posebno su razorni njegovi i njegovih kolega postupci u Saboru.

Mi u našoj zemlji imamo vrlo mnogo dobroćudnih ljudi pravoslavne vjere, među njima ima mnogo Srba koji prihvaćaju svoju domovinu i Hrvatsku državu kao svoju, mnogi su je i branili i ponovno bi to učinili, ali iz nikoga od njih ne sipa otrov. Savršeno su se uklopili u hrvatski nacionalni korpus, a da su pri tom zadržali i svoje etničke tradicije i kulturu.

To je populacija koju Hrvatska država treba uvrstiti u svoja državna tijela, a etnokneza i biznismena baziranog na hrvatskom proračunu, treba pravnim sredstvima onemogućiti i otvoriti put za sudjelovanje čestitih građana srpske nacionalnosti u Hrvatskoj koje inače Pupovac ne prihvaća u svoje redove.

Ekstremni i vrlo manjinski dio te populacije protiv Hrvatske pravi brojne nepodopštine, posebno u Istočnoj Slavoniji, od kojih Pupovac niti jedan slučaj, pa ni onaj najmanji nije uvrstio u svoj izvještaj o tzv ugrožavanju Srba u Hrvatskoj kao manjine. Njegov izvještaj je jednosmjeran, a počiva na onom Kristovom principu – u oku brata svoga vidiš trn, a u svome oku ne vidiš balvan.
Dobro je zapažen njegov česti odlazak u Srbiju, gdje su se na vrh vlasti instalirali četnički vojvode i to mu niti manje ne smeta, već s njima surađuje u pokušaju razbijanja hrvatske države ili barem ocrnjivanja iste pred svijetom.

Dragi Milorade, to tako više ne ide – moraš ići do kraja, ili se povuci ili se potuci, pa kome opanci kome obojci – da se izrazim stilom srbijanskim. Možda ćeš bolje razumjeti. Predaleko si otišao da bi se iz svega mogao iskoprljati.

Hrvatske vlasti, uskoro će se pokazati da vaše nedjelovanje, će biti glavni krivac za nastup velike i nepopravljive štete za Hrvatsku.

Mile Prpa / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Mišetić: Milorad Pupovac i Dejan Jović NIKADA neće priznati: ‘Srebrenica je genocid’

Objavljeno

na

Objavio

Odvjetnik Luka Mišetić je u objavi na društvenim mrežama čestitao novinarima N1 jer su, kako je kazao, razotkrili Milorada Pupovca koji, kao i Dejan Jović, NIKADA neće priznati: ‘Srebrenica je genocid’

Čestitke za N1 što ste Pupovacu postavili teška pitanja. Može me osobno napasti onoliko koliko želi, ali novinari bi trebali vidjeti kroz njegove taktike. Milorad Pupovac i Dejan Jović NIKADA neće priznati: ‘Srebrenica je genocid'”, napisao je Mišetić.

Potom je u drugom tvitu napisao:

Većina u medijima dopušta Pupovcu i Joviću da se predstavljaju kao ‘Europljani’ i ‘progresivci’, dok istovremeno izbjegavaju moguću ‘kompromitaciju’ kod njihove glasačke baze priznavanjem genocida u Srebrenici. Zato, čestitke još jednom, N1. Časna ste iznimka. Razotkrili ste ga, napisao je Mišetić.

Podsjetimo, gostujući u studiju N1 Milorad Pupovac komentirao je i prozivku odvjetnika Luke Mišetića da negira genocid u Srebrenici.

Gospodin Mišetić je mene za nešto prozivao. Taj gospodin ne zavređuje da se osvrćem na njegove objede jer on je jedan običan ratni profiter koji nesreću Bošnjaka, Hrvata i Srba iz svoje američke debelje fotelje naplaćuje debelim i golemim sumama novca, uključujući i novce ove države. Zadnji je koji meni i Joviću može spočitavati da negiramo bilo kakvu vrstu zločina i bilo čije stradanje. Prema tome, molim Vas, nemojte me pitati o tome jer to je za mene uvredljivo, kazao je Pupovac.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Država je uzročnik, a ne ovisnik o demografskim problemima

Objavljeno

na

Objavio

“Demografija je u ovom trenutku, nažalost, pitanje svih pitanja, o čijem rješavanju ovisi budućnost našeg naroda, a samim time i budućnost Hrvatske kao države jer bez ljudi neme ni države”, poručuje Kolinda Grabar Kitarović.

Nije demografija ključno pitanje jer demografija je znanstvena disciplina, a demografsko stanje na nekom prostoru je uvijek posljedica nekih uzroka. Uzroci mogu biti dugotrajne egzistencijalne nesigurnosti ljudi zbog ratova, bezakonja, teških klimatskih uvjeta, različitih prirodnih poremećaja i katastrofa.

U Hrvatskoj se posve očito ne radi o prirodnim i klimatskim poremećajima, ne radi se ni o ratovima i trajnim ratnim sukobima, niti se radi o neuređenim društvenim odnosima, jer Hrvatskom upravlja država Republika Hrvatska. Društveni odnosi mogu biti uređeni svakako, dobro i loše, destruktivno i razvojno, mogu poticati smrt, mogu život.

U Hrvatskoj treba razmotriti te odnose, tu je ključ problema. Višegodišnje konstatacije o opasnim demografskim trendovima svakako su primjerene demografima Akrapu ili Štercu, analitičarima u raznim institutima, kolumnistima, no nisu primjerene nekome tko se nalazi na čelu države.

Ponavljanje, i to netočnih teza, nije kako se to želi predstaviti, pokušaj senzibiliziranja javnosti i prije svega ljudi i struktura koje donose odluke i upravljaju društvenim procesima, ako je i bilo u prvim porukama toga tipa. Višegodišnje ponavljanje s pozicije predsjednice Republike je izravno priznanje neuspješnosti države, svoje osobne neuspješnosti, a ako se ponavljaju netočne teze, onda je to i puno gore od toga.

Budućnost hrvatskog naroda ponajprije ovisi od stupnja uspješnosti i ostvarenih rezultata njegove države, pogotovo o tome koliko je ta država i njezine politike utemeljena na svim pojedinačnim voljama pripadnika naroda čije ime nosi. Ili drugačije, budućnost hrvatskog naroda izravno ovisi od suglasnosti razvojnih i poželjnih ciljeva tog naroda i ciljeva državnog poretka. Ključno je pitanje, ako je odavno to upitno, jesu li ciljevi državnog poretka suglasni s ciljevima većine hrvatskog naroda?

Čak ni to ne znamo pouzdano, iako bi znati to bio prvi temeljni korak u detektiranju uzroka svih bitnih problema, zatim definiranju njihovih rješenja, pa onda otklanjanju slabosti i konačno provođenju politika razvoja.

Ne može se razgovarati o demografskim problemima na pojedinačnim i izoliranim slučajevima ili lokalitetima, a imati unitarnu državu hrvatskog naroda, koja je dužna voditi računa o cjelini nacionalnih ciljeva i stanja uspostavljanjem razvojnih ravnoteža međusobne ovisnosti skupina, podzajednica i regija.

Ne mogu se problemi s iseljavanjem iz Slavonije rješiti u Slavoniji, jer tamo nisu nastali, niti se problemi iseljavanja Slavonije mogu rješiti bez paralelnog rješavanja odumiranja Like. Niti se mogu ti problemi rješavati jednim obrascem. Ne može se govoriti o realnim uzrocima iseljavanja primjerice, bez ijednoga jedinoga složenog multidisciplinarnog istraživanja koje bi, uz ostalo, odgovorilo na pitanje – tko su ljudi koji se iseljavaju?

Jednako je važno odgovoriti na pitanje, tko su ljudi koji ne iseljavaju, te što prvi znače za prirodni priraštaj stanovništva, a što drugi? Iz kakvih obitelji potječu ljudi koji odlaze, jesu li to tradicionalne hrvatske i kršćanske obitelji, kakva im je socijalna i vrjednosna etnogeneza, kakav im je kulturološki profil i društveni status tjekom zadnjih recimo sedamdeset do sto godina, u kakvoj korelaciji su te obitelji i pojedinci iz njih bile prema državnim poretcima?

Prilično je lako i izvjesno zadati očekivani rezultatski okvir i usmjerenje istraživačkog postupka u ovom slučaju. Samo treba postaviti pitanje – kome se, kako, kojim modelima i institucionalnim upravljačkim mehanizmima države u zadnjih dvadesetak, ali i stotinu godina, isplati ostati u Hrvatskoj, tko tu ostvaruje svoj životni i društveni san, je li taj san i koliko je općehrvatski po svojim obilježjima, a tko ne može ostvariti svoj životni i društveni san, ili kome je to otežano? Onda ćemo lako doći na područje ostvarene egzistencije, realnog društvenog utjecaja i postavljenih društvenih normi, koje na sve to presudno utječu.

Tu leži razlog izrazito neugodnih demografskih procesa, jer, društveni uzori javne, u javnosti pretežite strukture, nisu ni blizu tradicionalne, one stvaralačke, natalitetne, proizvodne i stvaralačko-vrjednosne Hrvatske, kojoj preferira golema većina hrvatskog naroda, nego raspodjelne i bezuvjetno upravljačke Hrvatske, koja se množi nužno preuzimajući izvan svake konkurentnosti i dokazivanja na području stvaranja, isključivo sve manipulativnijim modelima i kontrolira sve društvene procese upravljanja. Kolinda Grabar Kitarović dovodi u vezu opstanak države s demografskim trendovima. To uopće nije zakonitost.

Države je bilo i kad je poubijano više Hrvata nego je iseljeno zadnjih par godina, države je bilo od stoljeća sedmog. Uvijek je netko upravljao, a onaj tko upravlja država je. Države se ne određuju po tome nad kim imaju ovlasti, nego po tome tko odlučuje o nositeljima državnih pozicija odlučivanja. Kada su Beč ili Budimpešta imali ključni utjecaj, država je bila njihova, kada je Beograd imao taj utjecaj, bila je srpska, a danas, kada više od pola hrvatskog naroda ne može utjecati na državne politike – nije hrvatska. Iako se tako zove. I u tom grmu leži zec.

Svi hrvatski problemi nastaju zbog tog raskoraka i ništa se ne može započeti uspješno rješavati bez spajanja izravne volje kompletnog naroda i nacionalnih ciljeva s odlučivanjem o njima. Država se može osigurati da bude neupitno hrvatska, bez obzira na demografske trendove. I mora. To je prvi preduvjet za početak zaustavljanja tih trendova, jer će isključiti namjerne poticaje, politikama ili nečinjenjem, državnih uprava obezhrvaćivanju hrvatskih životnih prostora s ciljem da ih zauzme netko drugi.

Profil i karakter države i njena hrvatska komponenta uvijek ovisi od onoga tko bira, ne od onoga nad kim se upravlja. Zato bi Predsjednica Republike, umjesto konstatacija o demografiji morala pokrenuti kampanju vraćanja države u ruke cjelokupnom hrvatskom narodu, jer je to jedini način stvaranja uprave, odnosno države, na nacionalnu sliku i priliku. Posljedično će iz toga nastati i takve politike.

Stvorit će se preduvjeti u Hrvatskoj, upravo takvim političkim odlukama, da oni koji odlaze ostaju, a vrlo vjerojatno oni koji danas ostaju jer im se isplati da oni drugi odlaze, da tada iseljavaju. Potpuno sam siguran da taj proces iseljavanja, koga bi pratio kontraproces ostajanja, ne bi loše odrazio na demografsko stanje, nego bi bilo potpuno suprotno.

Figurativno, odlazili bi promotori smrti, ostajali promotori života. Ne bi se na ulicama hodalo za život, nego u institucijama. Zato svi procesi u Hrvatskoj isključivo ovise i uvjetovani su državno političkim poretkom i njegovim kvalifikacijama, sve drugo su posljedice i jedini način rješavanja neugodnih i opasnih posljedica je promjena poretka, koji ih uzrokuje.

Nikada se nije dogodilo da uzročnik otklanja posljedice koje uzrokuje. Stoga je preduvjet rješavanja demografskih problema, a to znači kompleksa uzroka koji utječu na stanje života, potpuna promjena izbornog sustava, a samim time i državno-političkog poretka, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Predsjednica: Demografija je ključno pitanje za opstanak hrvatskog naroda i države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari