Komentar
Milijan Brkić: Pružili smo ruku Mostu, SDP im je bacio kukavičje jaje
Milijan Brkić komentirao je za HRT informaciju o pojavi šalabahtera s imenima te rješenje s koalicijskim partnerom Mostom.
[ad id=”93788″]
“Nikakvi šalabahteri nisu bili u opticaju, još nisu gotovi rezultati, svatko ima svoje mjesto, na čelu je samo jedan predsjednik, a to je Tomislav Karamarko koji je dobio četverogodišnji mandat.
Svi izabrani potpredsjednici, svatko će imati svoju ulogu za koju je određen.
Most i Petrov nisu Most ali se nadam da će oni shvatiti da su samo instrument SDP-a i da su ima bacili mamac, kukavičje jaje. Ali pripisujem to njihovom neiskustvu.
Mi smo im pružili ruku.
Ne možemo imati određene zasluge, fotelje, a da ne postoji odgovornost. Ako smo zajedno preuzeli zasluge onda zajedno moramo i odgovarati, a ne se ponašati kao jedina moralan vertikala”, rekao je Milijan Brkić.
“Demokracija podrazumijeva različita mišljenja i stavove, hvala bogu situacija je takva kakva je. Ima prostora za suradnju, HDZ je pružio ruku Mostu i nadam se da će oni napokon shvatiti da je neiskustvo i neznanje u nacionalnoj politici, uz dužno poštovanje pojedincima, uzelo danak. Nadam se da će shvatiti da moramo biti odgovorni i ne možemo konzumirati samo prava i benefite ministarskih mjesta i neimati odgovornost za smjer u kojem Hrvatska ide., kazao je Brkić
Što vi mislite o ovoj temi?
Komentar
Kako je dr. sc. Davor Marijan ‘razvalio’ Jovićev pamflet ‘Rat i mit’
Dr. sc. Davor Marijan o knjizi prof. dr. sc. Dejana Jovića „Rat i mit: Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj“
U novome, listopadskom broju Časopisa za suvremenu povijest dr. sc. Davor Marijan objavio 
je opširnu i iznimno zanimljivu recenziju knjige prof. dr. sc. Dejana Jovića „Rat i mit: Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj“.
Pri kraju recenzije, kao svojevrstan zaključak o knjizi Marijan apostrofira sljedeće:
„Iz svega navedenog očito je da Rat i mit nije znanstvena knjiga. Poanta knjige je usporedba Jugoslavije i Hrvatske na štetu Hrvatske, po kojoj je Jugoslavija pod krinkom liberalizirane komunističke Hrvatske bila bolja od samostalne Hrvatske.
Možemo se na određeni način složiti s tvrdnjom D. Markovine da je ovo jedna od knjiga koje obilježavaju desetljeće – tendencioznija i pristranija teško da će u dogledno vrijeme biti napisana.
Autor je ostao na poziciji društveno-političkoga radnika iz osamdesetih, kada je bio perspektivni (i jedno vrijeme maloljetni) novinar Poleta i gradio karijeru koju je prekinuo raspad Jugoslavije i velikosrpska agresija JNA na Hrvatsku.
Razlika je u tome što je iz tabora komunista prešao u drugi tabor nacionalista. Onih čijega je vijeća član. Jović dovodi u pitanje karakter i smisao rata, relativizira ulogu Srba, te Hrvatska, koja je iz rata izišla homogenija nego Srbija, postaje stoga glavni negativac u raspadu SFRJ.
Knjiga je ipak dugoročno zanimljiva. Kao prvo, zato što će vjerojatno biti prevedena na engleski i koristit će ju razina stručnjaka tipa spominjanoga Gagnona.
Dobit će „relevantan” status i pridružiti se povelikom broju neutemeljenih studija o raspadu Jugoslavije i ratovima koji su pratili taj raspad na temelju kojih će uskoro neki novi Jović napisati sličan, bezvrijedan, ali „relevantan” rad.
Knjiga će biti zanimljiva i za istraživače položaja srpske manjine u Hrvatskoj. Kao što je 1990./1991. većina Srba u Hrvatskoj pokazala da ne može prihvatiti njezinu neovisnost, tako dio njezine intelektualne elite i danas ima problema s Republikom Hrvatskom kao političkom činjenicom.
I treće, reakcije na knjigu nisu nezanimljive, hvali ju onaj dio populacije za koji se može reći da se nije u stanju suočiti s karakterom druge Jugoslavije i koji Socijalističku Republiku Hrvatsku stavlja ispred Republike Hrvatske.
Zbog toga je dio te populacije spreman podržati navodnoga liberala i po tko zna koji put demonstrirati koliko u Hrvatskoj i dalje živi, političkim rječnikom rečeno, obrazac korisnih budala“.
Cijelu recenziju, koja dekonstruira Jovićeve lažne mitove i konstrukcije, može preuzeti i pročitati u prilogu:
HKV/Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
Komentar
‘Zaboravite Stepinca dok je živ južnoamerički ljevičar papa Franjo’
Jorge Bergoglio nastavlja tradiciju ljevičarskih pročetničkih krugova, a ne pape Ivana Pavla II.
Pročelnik vatikanske kongregacije za kauzu svetaca kardinal Angelo Becciu izjavio je da je usporen proces kanonizacije kardinala Stepinca te da tek treba “proučiti situaciju” nakon svršetka rada katoličko-pravoslavne komisije.
Ništa novo, prije oko godinu dana napisao sam da Stepinac neće biti proglašen svetim sve dok je papa Franjo živ, piše Milan Ivkošić/Večernji List.
Znalo se to otkad je formirao povjerenstvo u kojem su i predstavnici Srpske pravoslavne crkve koja je, uza žestoke reakcije srbijanske i crnogorske javnosti, 2006. godine kanonizirala dvojicu četničkih koljača i koja je bila jedan od najglasnijih huškača na rat protiv Hrvatske.
Tako se južnoamerički ljevičar Bergoglio jasno okrenuo protiv Stepinca i Hrvatske te nastavio tradiciju ljevičarskih prosrpskih i pročetničkih krugova i izrovao i pomrsio put koji su s oduševljenjem kanonizaciji Stepinca utirali njegovi prethodnici Ivan Pavao Drugi i Benedikt XVI.
Na žalost, ni riječi protivljenja toj sramoti nismo čuli iz crkvene hijerarhije u Hrvatskoj ni iz njezinih medija, zavladala je ponižavajuća, sluganska šutnja i obmane o skoroj kanonizaciji nakon rada spomenute komisije.
Šutnja posve suprotna hrabrosti s kojom se kardinal Stepinac usprotivio dvama zločinačkim totalitarnim režimima – Pavelićevu i Titovu.
Milan Ivkošić/Večernji List
