Pratite nas

Kolumne

MILITANTNI ATEIZAM U “PAMETNOM” CELOFANU

Objavljeno

na

Julian Baggini, britanski filozof i predani ateist, daje definiciju militantnog ateizma.

Ona glasi: “Militantni ateizam je ekstremni oblik ateizma. Njegove dvije glavne karakteristike su neprijateljstvo prema religiji i za svoj cilj ima uništenje svih tragova Boga i religije.”

Pa, tko sam ja da sudim Juliana?

Čovjek je i sam militantni ateist, pa valjda on najbolje zna što su i kakvi su militantni ateisti.
I koji im je cilj. I na koji način žele svoj cilj ostvariti.

Ali pustimo mi Britance i Juliana, jer mi imamo svoju domaću ateističku “pamet” koja strastveno želi izaći izvan okvira salonskih filozofskih rasprava o “uništenju svih tragova Boga i religije” u Hrvata i jednostavno to želi provesti u djelo. U svršen čin. Fait accompli.

Stranka “pametno” očigledno želi zatucane katolike i ostale kršćane dovesti “pameti”.

Kako?

Vidjevši da je dosadašnja perjanica borbenog ateizma SDP & comp dobro očerupana veliki meštri su iz svojih loža i trezora ukapali neke škude u novu zvijezdu na obzorju hrvatske političke scene. Njihov prošli (od bilo kakve ideologije kastriran) projekt zvani “most” obavio je samo djelomično svoju zadaću.

Preko “mosta” zamalo su se, nakon višegodišnjeg flerta, i formalno pravno spojile dvije sestrinske stranke HDZ i SDP.

Kako se ono kaže… “dlaka je falila”.

Ali kako su se neki dijelovi “mosta” (Petrina, Lovrinčević, Prgomet…), zbog brzine sklapanja “mosta”, pokazali nekompatibilnima, “most” nije bio u stanju preuzeti na sebe svu težinu povjerene mu operacije.

Ipak “most” je uspio u jednom. Lustraciju, na koju su “mostovci” bili posebno alergični, više nitko u HDZu ozbiljno ne uzima u obzir. Ostalo je nekakvo domoljubno potemkinovo selo koje svojim oronulima pročeljima još pokušava privući naivne patriote od kojih se najveći broj njih još uvijek nada da je Franjo Tuđman živ i “a priori” vjeruje svakome tko se na njega pozove.

Kopernikanski obrat pri izboru predsjednika stranke, totalna amnezija članstva, nova pravovjernost i odanost do fanatizma novom, još do jučer marginalnom članu stranke, od HDZa su, ionako rastočenog doktorovim kultom ličnosti, ostavili samo tužni podsjetnik na dane kada nije bilo ni popularno, a još manje berićetno dati im svoje povjerenje, a kamo li imati njihovu člansku iskaznicu.

Stvari su sada tu gdje jesu. Čekaju nas još jedni rezultati izbora čiji će rezultati stvarati kod plebsa osjećaj da sve ovo više nema smisla i da bi bilo “pametno” da netko “pametan” sve to dovede “pameti” i uzme pod kontrolu.

Onaj kanadski kemičar je bio najobičniji lakmus papir koji je pokazao da Hrvati vole “pametan svit”. Nema veze što Tim nema veze, ali kako je on došao iz Kanade a Kanada je kako Mujo kaže “Najljepša zemlja na svijetu!” onda, to znači, tamo žive i najpametniji ljudi na svijetu.

Milanovićeve retoričke eskapade na granici blasfemije za pravovjerne antife, služe kako bi predao štafetu HDZu, jer HDZ je jedini u stanju učiniti ono što je s “nepredvidivim” Hrvatima jedino moguće. Treba ih baršunastim rukavicama povući za uši i odvesti u novo babilonsko ropstvo. Nježno. Da se (i dok se) jadu ne dosjete.

A tamo ih čeka “pusta pamet”. Bez Boga naravno. Tu na scenu stupaju naši “junaci novog doba” koji su sada po prvi put stavljeni pod svjetla pozornice, jer oni bi sutra tamo trebali dugo trajati. To će biti beskrajna jednočinka u kojoj će neka “pametna” tehnička vlada vladati do iznemoglosti (naravno naše), a veće “pameti” od stranke “pametno” jednostavno nema, zar ne?!

Stranka “pametno” u biti vraća “pameti” zalutale birače SDP & comp. Ne zanimaju njih kršćani iako ima i takvih “kršćana” koji će se odreći Boga kako bi dokazali da nikome ne žele suditi (lustracija).

Vratimo se F. Dostojevskom koji je sve rekao jednom jednostavnom rečenicom. “Ako Bog ne postoji, sve je dopušteno.” I redefinicija braka, i pobačaj, i eutanazija, i progoni kršćana, i eliminiranje križeva iz javnih prostora, i genetska modifikacija, i rodna manipulacija, i pedofilija, i incest… naravno sve “lege artis”… ili kako oni to zovu “jokićev kurikulum” za nazadne kršćane Hrvate.

Pametno.

Nema tu više 10 Božjih zapovijedi. U biti nema ni jedna, jer “pametni” kažu – Nema Boga!

Kako bi se narod bavio sam sa sobom “pametni” će ne samo dopustiti nego i poticati idolopoklonstvo. Treba se klanjati bogu novca, bogu moći, bogu slave. Narod već kleči pred tim bogovima koje je instalirala “pamet” ovoga svijeta.

I danas postoje Jeremije koje plaču i preklinju svoj narod neka se vrati svome Stvoritelju ali sve se više čuje izrugivanje i smijeh, jer “pametnih” je sve više. Jednog dana kada Babilon, na ovaj ili onaj način, bilo “pameću”, bilo preko “mosta”, bilo sa “oraha”, bilo kroz “zid”, bilo kroz HDZ&SDP… raseli dovoljno mladih i uistinu pametnih i kada naseli neke kojima ovo sveto tlo ništa ne znači, mi ćemo i ne pomaknuvši se s mjesta biti odvedeni u babilonsko ropstvo.

Zato ovih izbora birajte po SVOJOJ PAMETI i po svome srcu, a ne po “pameti” onih koji su spremni i Boga “ubiti” u vama.

I sjetite se, Sodoma bi bila pošteđena da je u ono vrijeme samo 10 pravednika bilo u njoj. Zato napravimo pomak i uvedimo za početak u sabor ne “pametne” ovoga svijeta nego pravednike iz naroda koji se ne će “za sva blaga ovoga svijeta” odreći svojega Boga Oca, svoje hrvatske nacije i svoje domovine Hrvatske.

Ivica Ursić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Veliki proces zbog dva stola na tržnici

Objavljeno

na

Objavio

Bučno najavljivan i praćen proces protiv Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika, zbog toga što je dozvolio udruzi “U ime obitelji” prikupljanje potpisa za referendum na stolovima gradske tržnice, djeluje zaista bizarno.

Što je tu kriminalno? Bit će nemoguće dokazati kako je Bandić od tog posla imao neku materijalnu korist ili da je Grad Zagreb nešto izgubio, pa će optužnica najvjerojatnije biti odbačena. I mladi zastupnik optužbe djelovao je zbunjeno i nesuvislo jer se našao u nezgodnoj situaciji okrivljivanja bez krivnje. Kome je, prema tome, ovaj proces bio potreban?

Milan Banidć nije svetac, to već svatko zna.Osim što je politički prefarban svim mogućim duginim bojama, pa će ponosno staviti bedž s Titovim likom na rever da bi uklonio naziv trga s njegovim imenom, a sve za potrebe političkog trenutka, dugogodišnji čelnik glavnoga grada raspolaže enormnim bogatstvima, a sve to zahvaljujući svojem nesebičnom političkom radu za građane.

Uspio je čak podići i dvorac u Poganoj Vlaki. Našao se čak jednom prilikom u pritvoru zbog daleko ozbiljnije optužbe za korupciju i zloupotrebu položaja, ali to je već stavljeno ad acta, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Zato se ovaj proces zbog štandova ili banaka za potpise može razumjeti kao manevar tužiteljstva da, kad već nisu ulovili Bandića zbog nečeg velikog, barem nečim opravdaju svoju kampanju protiv njega, ili pak kao namjerno prikrivanje onoga što je teže i delikatnije.

Slično je svojedobno Ivo Sanader u suradnji s Državnim odvjetništvom, dok je bio na vlasti, aferom “Indexi” htio uvjeriti javnost i Bruxelles u vlastitu čistoću.

I nije samo Bandić u pitanju. O nesposobnosti ili (lošim) namjerama pravosudnih tijela (odvjetništava i sudova) svjedoči čitav niz drugih pokrenutih ili nepokrenutih slučajeva protiv visokih državnih dužnosnika (Sanader, Vidošević, Kalmeta, Jakovčić…) koji su, umjesto da štite državu, državu organizirali kao pljačkašku instituciju. Svi se ti slučajevi vuku godinama. Ili su optužnice loše sastavljene, ili sudovi zakone pretvaraju u sofističku filozofiju, pa i ako se donese neka presuda, u pomoć priskoči Ustavni sud.

U ovom Bandićevu procesu moguća je još jedna pretpostavka. Ovaj bi proces lako mogao biti i proces protiv Željke Markić i njezine udruge. Ako im se ne može (a možda i može) suditi, može ih se zastrašiti, uzdrmati, obeshrabriti, kompromitirati. Njihove referendumske inicijative ozbiljno drmaju jedan sustav koji je po mjeri vladajuće kaste. Vidimo kakvi se sve napori ulažu kako bi se pronašla kakva pogrješka u prikupljenim potpisima.

A ako je netko trebao sjesti na optuženičku klupu u vezi s referendumom, onda to nije trebao biti Bandić, koji je pomogao akciju jedne civilne udruge, nego onaj riječki gradonačelnik, koji je neustavno zabranio njezino prikupljanje potpisa u svojem gradu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Benjamin Tolić: Penavin proboj

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prije desetak dana hrvatskoj javnosti poziv na miran prosvjed zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku. Prosvjed će se, rekao je, održati 13. listopada 2018. na Trgu Republike u Vukovaru.

Vijest je grunula iznenada. I još uvijek orlja poput potmule grmljavine koja izdaleka navješćuje oluju.

Što je u toj vijesti uzbudilo javnost? Ponajprije činjenica da je Penava HDZ-ov gradonačelnik. A kada je koja HDZ-ova niža vlast osudila postupanje ili nepostupanje HDZ-ove više vlasti? Događaj se osim toga doima kao prkos Plenkoviću. Penava je svoju tiskovnu konferenciju održao unatoč tomu što mu se nad glavom klatio još posve svjež primjer ličko-senjskoga župana i HDZ-ova veterana Darka Milinovića. Toga je HDZ-ova dužnosnika Plenkovićeva paradigmatična „inkluzivnost“ (uključivost) presudom svoga „visokoga časnog suda“ bez imalo oklijevanja isključila iz HDZ-a. „Visoki“ se „časni sud“ pri tomu držao malo previsoko: nije dopustio Milinoviću da izloži svoju obranu. Tim okolnostima treba dodati i neobično oštru obrazložbu Penavina poziva na prosvjed:

“Želim da prosvjed bude miran, apolitičan, bez stranačkih obilježja, a za afirmaciju temeljnih ljudskih prava. Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih služba i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti. Osobno ne želim, niti hoću graditi niti biti sukrivac za tako bolesno društvo, a svojom šutnjom, šutnjom gradonačelnika Vukovara, staviti svoj potpis za takvu prljavu i zloćudnu rabotu. Dosta mi je osjećaja gorčine, nepravde i izdaje i nedostojnosti prema tim ljudima svaki put kad im dođem na grob zapaliti svijeću i stoga je vrijeme da kažem dosta i dignem glas protiv društva koje ne štiti najslabije, koje ne poštuje i zaboravlja svoje heroje.“

Državna se vlast zgranula. Nije ju toliko prenerazio poziv koliko ju je osupnula lutherovska strast koja izbija iz svake riječi vukovarskog gradonačelnika. HDZ-ovi su obnašatelji državne vlasti upali u neobičan klanac zatvoren s obiju strana. Nisu mogli ni naprijed ni natrag. U prvom bi slučaju morali javno odbiti kazneni progon počinitelja ratnih zločina; u drugom slučaju izgubili bi Milorada Pupovca i – vlast, a dobili Ivana Penavu i – oporbu. Stoga su se malko pogubili, pa su s najviših mjesta padale neobične opaske o Penavinu pozivu.

Najviše su se, kako je i red, proslavili predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Stoga, iako je prostor članka ograničen, moram zabilježiti samo dva bisera. Jandroković je more iuganorum (po juganskom običaju) zaključio da iza te vukovarske prosvjedne „frtutme“ stoje ni manje ni više nego – „samoproglašeni suverenisti“, a Plenković nas je, oponašajući Kralja Sunce, obasjao hiperdemokratskom izjavom: Ne će meni nitko određivati s kime ću stvarati zastupničku većinu.

Naravno, ružičasti su mediji, Večernji list i HTV, odmah razumjeli kojim smjerom treba krenuti da se te dvije mudrosti temeljito razrade. Tako su se tamo čihala i još će se čihati „demokratska“ pitanja: Tko stoji iza prosvjeda? Koje udruge branitelja iz Domovinskog rata? Tko je taj vukovarski gradonačelnik? Što hoće taj čovjek? Zašto baš 13. listopada?

A nitko ne će ući u bit Penavina vapaja.

Ipak, malko su nas prosvijetlili. Ivana Puljić Šego, ona novinarka što je prijetila da će se iseliti na Mjesec ako Donald Trump bude izabran za američkoga predsjednika, poučila nas je, na Jandrokovićevu tragu, da suverenisti nemaju (?!) monopol na domoljublje, a Branimir Glavaš, na Plenkovićevu tragu, da se braniteljske udruge iz Domovinskoga rata ne smiju ponašati poput SUBNOR-a (?!).

Priopćili su nam i ponešto što nikomu od nas ne treba. Na primjer, da je Ivan Penava podrijetlom iz posuškoga Batina. I ponešto što svima nama treba. Na primjer, da nadnevak prosvjeda 13. listopada čuva uspomenu na onaj nesretni dan kada je godine 1991. propao pokušaj proboja hrvatskih oružanih snaga u opkoljeni Vukovar.

Što na to reći? Samo: Puno sreće Ivanu Penavi! Dao Bog da protivne sile ne osujete njegov prilično zakašnjeli, ali svakako plemeniti pokušaj proboja u srce i dušu hrvatskoga naroda.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari