Pratite nas

Kolumne

Miljenko Stojić: Kupusijada

Objavljeno

na

Čovjek se nije ispovijedao desetljećima. Ponizno je kleknuo i sav raskajan priznao svoje grijehe, svoje pogrješke, svoja lutanja. Za svjetski poznato molitveno mjesto u župi Međugorje ništa neobično.

[ad id=”68099″]

Nije ni prvi ni posljednji, kao što nije ni prvi ni posljednji onaj tko je rekao da je ozdravio od te i te tjelesne slabosti. Svi koji razmišljaju spoznaju da je to pravi izvor. Čist, bistar, kako može biti izvor kojemu je Bog uzročnik. No, s tokom rijeke koja tu izvire nije uvijek tako jednostavno. Prljaju je, nekada svjesno, nekada nesvjesno, krivo razumiju. Doživjeli smo to ovih dana. Mediji su vrištali napisima da se papa Franjo obrušio na nju. I zaredala su tumačenja. Nakon njih zaredala su tumačenja na ta tumačenja. Naizgled, nemoguće se snaći. Sve je primirio tekst onoga što je papa zaista rekao. Moglo je tako biti od početka, logično zaključujemo. Ali nije.

Tko pozorno u zadnje vrijeme prati događaje glede Kraljice mira spoznaje da se već nekoliko mjeseci protiv nje vodi specijalni rat. Pojave sadržaja s njom u glavnoj ulozi kod nekih medija točno su raspoređene. Namjera im nije razbistriti vodu, već je dodatno zamutiti. Neki kažu da se taj val pokrenuo spoznajom da bi papin izričaj koji slijedi o događajima u župi Međugorje mogao biti itekako uravnotežen, zdrav, s namjerom unijeti više jasnoće. A to tajnim središtima moći raspoređenima na raznim stranama nikako ne odgovara. Kraljica mira odavno je postala njihova velika preprjeka da ovaj svijet vode svojim zlim namjerama. Jugokomunisti su u svemu tome bili od početka, posao su nastavili njihovi suvremene pristaše. Osvrnimo se oko sebe i lako ćemo ih prepoznati. Ima tu i drugih, ali nama su nekako najbliži ovi. Sluge loših gospodara. No, ne bojim se ja za Kraljicu mira. Pa zar već desetljećima nisu protiv nje, i što? Plodovi, kao s početka ovoga teksta, samo se množe.

     Možda se bojim, kažem možda, za ovu našu suvremenu hrvatsku državu. Trenutno navaljuju na njezin nogomet. Nisam poseban pristalica ni jednoga športa, ali ovo me udara u slabine. Kao da smo se vratili na početke devedesetih godina prošloga stoljeća. Hrvatska država mukom se nastoji podići iz pepela, a tamo neki dripci napadaju Židove, podmeću eksploziv, na Širokom Brijegu postrojavaju momke u crnom, čine ono što odmah mnogi osuđuju u svijetu i proglašavaju nas ni manje ni više nego fašistima. Tako se ovih dana pojavi na Poljudu onaj kukasti križ na travnjaku stadiona. Razni nositelji vlasti u hrvatskoj državi, trenutni neokomunistički, odmah rekoše da treba razjuriti Hrvatski nogometni savez gdje uglavnom sjede HDZ-ovci. Čovjek bi pomislio da su oni to učinili, a zapravo su učinili sve da se ta utakmica bez gledatelja s Italijom što korektnije odigra. Dosta im je bilo što su vrata stadiona morali zatvoriti gledateljima, pa da sad riskiraju izbacivanje iz natjecanja, nije im bilo ni na kraju pameti. Ali jest nekome drugome. To je onaj isti što je pisao parole na početku ukazanja po brdima u blizini Međugorja, a onda mediji vrištali da mladež zavedena klerofašizmom veliča ustaštvo. Taj je i podstrekivao naivne mladiće da pjevaju pjesme koje će jugokomunistička vlast osuditi. Naravno, on ih je prokazao. Rukopis tako vidljiv. Pojavio se i 2010. na stadionu Pecara na Širokom Brijegu. Zastava s kukastim križem vijorila se među navijačima. A niti Široki Brijeg rabi takve zastave, kao ni Škripari, navijači Širokog. No, nekome je sve to trebalo. Hvala Bogu naum im je propao pa se nije o tome previše razglabalo. Ali oni, eto, ne zaboraviše svoj posao. Nisam nimalo uvjeren da će se naći nalogodavci. Možda tek počinitelj, ovisi od toga tko je. Ako im se žurilo pa nisu mogli nekoga prevariti i poslati ga upravljajući njime daljinski, ako nisu mogli nekoga ucijeniti pa su morali poslati svoga, onda se ni on ne će pronaći. Ovu vlast očito treba mijenjati da hrvatska država, i ja s njom, ne bi svakodnevno drhtala. Jer ono što oni čine jednostavno je kupusijada.

     Sve je ovo malo preoštro prema sadašnjoj neokomunističkoj vlasti? Pogledajmo što radi televizija koja bi trebala biti javna ali nije, jer joj je na čelu provjereni partijski kadar Goran Radman, mnogi kažu igrač KOS-a, zlokobnog jugoizdanka. Srpski pjevač Miroslav Ilić pojavi se u emisiji Lijepom našom koju vodi Branko Uvodić. Ne pratim tu emisiju već odavno pa ne znam kako tuđinci mogu gostovati u jednoj takvoj koncepciji, ali mediji izvjestiše da je taj Miroslav Ilić, između ostaloga, 2011. gostovao u nekakvoj Kupusijadi u Mrči i pjevao o kralju Petru, Draži Mihajloviću i druge slične sadržaje.

Uvodić je sve previdio, naredili mu, nije ga bilo briga? Što god da je na stvari sramota hrvatskom narodu je nanesena. Zaista ova neokomunistička vlast u Hrvatskoj sve pretvara u kupusijadu. Ne smiješ biti svoj, građanin svoje države, ti si kozmopolit, građanin »regiona«. Za notornu vesnu Pusić prirodna stvar. Ako već mora postojati ta hrvatska država, onda neka bude jugokomunistička, bez obzira što vrijeme neumitno curi i takvih je sve manje. Da im se ne bi prekinulo postojanje u nasljednicima, ona je oštro protiv lustracije, kao što je oštro i protiv vraćanja fašizma u Hrvatsku. Tako ona govori za ove HDZ-ove napore, i napore drugih stranaka, da Hrvatskoj ponovno vrate duh i dostojanstvo devedesetih. Nije ni čudo. Bila je među onima koji su htjeli rušiti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana čim su shvatili da bi taj mogao osloboditi svoju hrvatsku zemlju i da se nikako ne da skrenuti s toga puta. A to se sudaralo s njihovom prisegom, oni kažu zakletvom, drugu Titu da ne će skrenuti s njegova puta. Tako to izgleda kad imaš njih na čelu.

     Homoseksualci su ovih dana ponovo imali na čelu Ostojića, Glavaševića i tu bratiju. Dogodilo se to u Zagrebu. Tjedan dana prije u Splitu je sve bilo nekako mršavo, pričaju kako su se posvađali između sebe. Da budem iskren, ne zanima me u kakvim su međusobnim odnosima. Međutim, nije mi bilo teško zaključiti da su oni u Splitu paradirali dok se papa Franjo nalazio u Sarajevu, a ovi u Zagrebu dok su se vjernici sa svoja tri biskupa molili za one koje su jugokomunisti čak žive zakopali u taj napušteni rudnik Huda jama. Opet nešto slučajno? Mediji izvjestiše da su ovi u Zagrebu pljuvali po braniteljima koji su stvarali Lijepu našu. Neokomunistička vlast nije reagirala. Baš nju briga za branitelje. Ove koji su sada pod šatorom u Savskoj 66 još će jedno vrijeme vući za nos, a onda će im možda dati i više nego što traže. Ovisit će to od toga hoće li im odgovarati ili ne takav odnos u nadolazećim predizbornim danima. Tako je to u njihovim glavama. Čovjek je potrošna roba, ništa više.

     Papa Franjo sve je to odavno iskusio. Jedno govori, a oni mu drugo prenose. Bit će tako dok ne odluče da je toj kupusijadi kraj, jer donosi loše učinke po njih. U Sarajevu ih nije zanimao njegov govor, ali ih je zanimao njegov slomljeni papinski štap i ljepljiva vrpca kojom je bio obmotan da bi mogao taj dan poslužiti svrsi. Hvalili su njegovu skromnost, uzdizali je u nebesa. Naravno da je papa Franjo protiv toga. Dobro on zna da ne možeš biti skroman ako se time hvališ. I zbog toga nastoji raditi, a na nama je razumjeti što nam oni podvaljuju. Zbog toga me žalosti kada vidim da neki dobronamjerni u svemu ovome o čemu smo do sada govorili nisu uspjeli pronaći skrivene prste određenih strujanja u životu oko nas. To znači da su nehotice postali suradnici zloga. Bespotrebno je reći da to nije dobro. Poglavari istočnih kršćanskih crkava shvatili su takvu igru pa su se ovih dana sastali u Siriji, kraj Damaska. Namjera im je bila razmotriti kako sačuvati kršćanstvo na bliskoistočnim prostorima. Oni koji trenutno vode ovo krvavo kolo upravljajući daljinski Isilom, za to nimalo ne haju. Pridružimo se progonjenoj braći u tim naporima molitvama, a ako možemo i na neki drugi način. Ne zaboravljajmo ni papu, ne zaboravljamo ni bilo kojeg kršćanina na kugli zemaljskoj, jedna smo zajednica koja ima što reći ovome bespotrebno uzburkanom svijetu.

Miljenko Stojić/hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari