Pratite nas

BiH

Miljenko Stojić: Skupinica

Objavljeno

na

Nasmiješih se sinoć čitajući jedan članak. Pronađoh ga na portalu koji inače ne pratim, ali me upozoriše na njega. ( 🙂 opa) Uvaženi, angažirani, pametni, i kako sve ne tepaše sebi, čovjek onoga vremena naizgled razbuca sve oko sebe. Stisklo mu drugara pa se on sad razmahao. A taj drugar bio opet stiskao sve oko sebe. Negdje iz nebeskih visina propisa kako se treba vladati i što treba razmišljati. Pa ga spustiše na zemlju. Njemu to bi sirovo i nepravedno, a njima potez koji moraju napraviti ako žele zaštititi sebe. Dotični je, naime, otišao predaleko.

[dropcap]N[/dropcap]e bih htio da bilo tko u ovome pronalazi bilo koji događaj iz ovih dana. Ovo je samo uvod i ništa više. A osvrt je, pak, nešto posve drukčije, zar ne? Spomenuh sve samo zbog toga što samozvani »branitelj« samodopadno izjavi da oni nisu skupinica, da se ničega ne boje. U napisanom kao da mu naslućujem drhtanje glasa. Je li došlo vrijeme za naplatu? Očito jest. Ne pali više ni socijalizam, ni prisezanje na neku maglovitu BiH zaboravljajući svoju Herceg Bosnu, ni dvolična briga za svoj puk. Potrošilo se povjerenje, to ti je.

Slično osjeća i negdašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Sada sve više i više pjeva komunističku pjesmu, napuštajući onu ustašku. Vraća se zapravo svojim korijenima. Kamo sreće da je odlučio pjevati samo jednu, onu našu domoljubnu, iskovanu u Domovinskom ratu, rečeno njegovim rječnikom. No, nije pa se i on neprestano tješi da ne pripada skupinici. Sebi dapače pripisuje budućnost. Malo morgen, u duhu govora otkada nas njegovi kao tzv. privremene radnike, zapravo iseljenike, počeše slati u njima mrsku Njemačku i truli Zapad! Njihov otac Karl Marks valjda ne imaše ništa protiv jer i on je neprestano tamo, iako mu se opaka misao zapravo raširi po Istoku.

Budućnost nisu ni umjetnice, njih tri, koje u kapelici Sv. Trojice u Kastvu izložiše gole ženske portrete, navodno svoje, nisam provjeravao. Župniku, pak, ne bi teško takvoj umjetnosti zalupiti vrata. Slijedom toga nađe se i u središnjem Dnevniku HTV-a. Zbog svoga svećeničkog rada tamo do sada ne uspijevaše dospjeti, ali ga umjetnice proslaviše. I to još gologuze, oprostite na izrazu. Što ti je disati u ritmu suvremenosti! Neki talijanski svećenici, zajedno s jednim biskupom, tamo na Siciliji, jamačno ne bi tako postupili. Oni čak šuruju i s homoseksualcima, kamo li ne bi sa spomenutim umjetnicama. Govore i o nekim katoličkim homoseksualcima, pa onda takve udruge priređuju susrete na temu vjera i homoseksualnost, pa… Ima toga dosta u tom smjeru. Spomenuti crkvenjaci nastoje podučavati druge da i takvima treba šaputati vjeru. Samo vi šaputajte i budite spremni na posljedice, odosmo mi na drugu stranu. Može to biti i ona današnjega pape Franje. Očito je da zna što hoće, iako sve čini naizgled tako jednostavno. To protivnike za sada zbunjuje. Što mu prigovoriti? Ujedno se nadaju da će ipak prići na njihovu stranu. Tko je vidio u današnje vrijeme držati se evanđelja kao pijan plota?! To je za neke tamo zatucane, a mi smo suvremeni, načitani, nezavisni. Iščitah taj stav i u riječima onih koji posljednjih dana napadaju kardinala Vinka Puljića. Zamislite, posjetio je u tamnici Daria Kordića. A njega je pravdoljubivi Haaški sud osudio na tolike godine tamnice. Istina, nisu mu ništa dokazali, ali zar jednome takvome treba išta dokazivati. Zna se da je kriv i točka. Nasmiješio bih se na sve, kad nečija, u ovom slučaju Kordićeva, koža ne bi bila u pitanju. Očito se skupinica boji da on ne bi ustrajao na tome da sve dostojanstveno podnese. U tom slučaju oni će teško prodati svoju pokvarenu robu. Puk će ga primiti kao jednoga između sebe i ustrajati na njegovom i svome putu. To se mora zaustaviti pod svaku cijenu. I zato udri po kardinalu da se drugi prepadnu. Ne će svi shvatiti da ga se nije branilo kad su ga drugi napadali, važno je sada ispasti pravovjeran pred svojom skupinicom koja masno plaća ovakve stvari.

Ništa čudno, nakon komunizma nastoje nam uvaliti neoliberalno okruženje. To bismo jednostavnije mogli reći kao: besprizorni su uvijek besprizorni. Uzmimo samo za primjer određene ličnosti iz naše sredine. Nekada su bili gorljivi pristalice marksizma, druga Tita, sada se lijepe uz tzv. europske vrijednosti. Umješno su između sebe podijelili unosne poslove u europskoj birokraciji. Čine to i na nižim razinama. Ne možeš dobiti nikakav državni posao ako nisi u njihovom kolu. Baš mi ovih dana neki govore o tome. Uzalud što su ispunili sve uvjete, drugi idu naprijed jer su podobniji. Skupinica bi htjela postati skupina, onda i potpuno zagospodariti. Zbog toga mogu čak i lupnuti šakom o stol kad se dirne u nekoga njihova. Da, mislim sada na trenutnog predsjednika hrvatske vlade Zorana Milanovića. Nijemci mu žele strpati Perkovića u tamnicu, a on se sjeća da mu je ćaća govorio da su ti Nijemci, ono tamo u Drugom svjetskom ratu… Što je Perković s drugovima ganjao i ubijao Hrvate po Europi, nije važno. On to ima pravo jer je dio skupinice koja ponekad u suvremenoj hrvatskoj državi uspijeva prijevarom doći na vlast, a kad dođe jadna ti li je majka svakome do koga dopre. Ruši sve pred sobom i boji crvenom bojom. To je jedino važno. Još samo Titovu štafetu u ruke i put u budućnost je zajamčen, makar Ameri bacali i one svoje atomske bombe. Nema te sile koju komunistički duh nije kadar pregaziti. Pogledajmo samo onoga ministra znanosti Jovanovića. On na jednu stranu, svi na drugu, ali se ne da. Ili onoga Dejana Jovića, savjetnika trenutnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića. Zahvaljuje se drugu drugu Sorosu za sve što je učinio za njega, još tamo od devedesetih. Njegovi mu tepaju da je jedan od 10 najmoćnijih Srba u svijetu. Stvarno, tko je tu lud? Ili oni, s Vesnom Pusić na čelu, koji bi htjeli povući hrvatsku tužbu protiv Srbije. Beograd kaže da je spreman za bezuvjetno povlačenje tih međusobnih tužbi. Kako i ne bi. Kriv je, pa bježi od svega što ga noge nose. Samo s komunistima se sve može prikazati tako kao da su obje strane krive. Ali, njima se stolica mrda…

Ne da mi se više o ovome, a ni o tome koliko je još dana preostalo dok Hrvatska uđe u EU. Uredno to najavljuju na tv, ali ja odmah zaboravim. Teško pamtim takve stvari i gotovo. Znam da ništa ne ću slaviti tih dana. Sve i da sam mislio, sada mi se ne da. Toliko su nas Britanci i njihovi izgnjavili kroz to ulaženje, da je svako slavlje bespredmetno. Bio je to Križni put, jednak onome koji su nam pripremili 1945. Radije slavim dan naše, hrvatske, državnosti i obljetnicu Kraljice Mira. To su odrednice za budućnost, ostalo je samo varka. Pogledajmo samo koliko je velika i jaka ta skupina. K tomu, svaki je dan veća i jača. Kako da mi ne zaigra srce?!

Miljenko Stojić/hrsvijet

facebook komentari

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Biskup Komarica: Konstantno ignoriranje zahtjeva katolika da im se omoguće jednakopravnost

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu, 13. prosinca 2017 susrela su se u Banjoj Luci trojica domaćih vjerskih predstavnika pravoslavni banjolučki episkop Gospodin Jefrem, muftija banjolučki dr. Osman efendija Kozlić i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica s veleposlanicom SAD u BiH Maureen Elizabeth Cormack.

U dužem otvorenom razgovornu glavna tema je bila mogućnost većeg zajedničkog djelovanja predstavnika tri glavne vjerske zajednice – SPC, Katoličke Crkve i Islamske zajednice – u korist mira i pomirenja u zemlji, te u većem utjecaju na domaće političare oko njihovog zajedničkog djelovanja za dobro svih stanovnika zemlje.

Svaki od trojice vjerskih dužnosnika je iznio svoje viđenje aktualne situacije zajednice vjernika kojoj stoje na čelu, zalaganje u korist mira i pomirenja te mogućnosti i nemogućnosti utjecaja na aktualnu politiku na području svoje kompetencije.

Biskup Komarica je u svojim izlaganjima – između ostalog – podsjetio na zajedničko zauzimanje trojice domaćih vjerskih vođa prije početka rata, tijekom rata u BiH i poslije rata u korist zaštite ljudskih prava, te zajedničkog života u međusobnoj solidarnosti i pomaganju.

Požalio se na podržavanje od strane utjecajnih međunarodnih političara poslijeratnog „kontroliranog kaosa“ i vladavine zakona jačega u zemlji umjesto izgradnje pravne države.

Prigovorio je konstantno ignoriranje – od strane domaćih i međunarodnih političara – brojnih opravdanih zahtjeva domaćih katolika da im se omoguće jednakopravnost i osnovna ljudska prava, kao što su održivi povratak na vlastitu imovinu, izgradnja domova i nužne infrastrukture te izgradnja župne crkve umjesto porušene – kao što je slučaj u općini Drvar.

Naveo je niz projekata koje njegova skoro potpuno iskorijenjena biskupija – tek je oko 5% katolika od predratnog broja nakon 22 godine poslije rata prisutno na području entiteta RS – već godinama nastoji provoditi na socijalnom i odgojno-obrazovnom području u korist istinskog pomirenja i zajedničkog nužnog budućeg života.

Pojasnio je veleposlanici da ona „svaki put kad putuje ovim područjem, a nema pravog puta niti kućā može znati da su tu bila katolička sela, iz kojih su miroljubivi stanovnici nasilno protjerani a nitko od političara i dužnosnika – ni domaćih ni stranih – nije im dostatno omogućio da se ponovno vrate i ostanu živjeti u svom rodnom kraju“.

Zamolio je veleposlanicu Cormack, da preporuči svima trojici „neku učinkovitiju molitvu za političare da im Bog prosvijetli pamet i potakne srce te više ne odbacuju istinu, ne gaze pravdu i ne ismijavaju se pomirenju i trajnom miru među građanima ove zemlje, za koje su odgovorni pred Bogom i pred poviješću“. Sva trojica vjerskih predstavnika su izrazila svoju spremnost da i ubuduće imaju svoje službene predstavnike u Međureligijskom vijeću na području šire banjolučke regije.

Zahvalili su veleposlanici Cormack za organiziranje susreta i otvoreni razgovor. Veleposlanica je obećala da će se pozabaviti s opravdanim pritužbama, prijedlozima, pitanima i zamolbama svojih uvaženih sugovornika, javlja TABB.

 

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari