Pratite nas

Reagiranja

Milo za drago

Objavljeno

na

Pavković: Dok je Šešelj na slobodi, svi osuđeni hrvatski branitelji van iz – zatvora

[dropcap color=”#525050″ bgcolor=”#” sradius=”0″]V[/dropcap]ećina srpskih ratnih zločinaca na čelu s Vojislavom Šešeljem umjesto da je na robiji oni se kao paunovi šepure po Srbiji. Šire mržnju, huškaju, ali vrijeđaju i kleveću prije svega one koji su poput novoizabrane predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović sudjelovali u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. U tome, na žalost, imaju potporu najvišeg političkog srpskog vrha, ali u slučaju ovog drumskog razbojnika i Haaškog suda. Badava novoizabrana predsjednica Hrvatske piše na sve strane, pa i Ujedinjenim narodima(UN) da Šešelja treba vrati tamo gdje mu je i mjesto.

Iz UN-a odgovaraju da to nije njihov problem, a isto se može čuti i od pojedinih trećerazrednih srpskih političara, jer se oni na vlasti po tom pitanju – ne izjašnjavaju. Srbi očito štite svoje “pomozbog” junake. E, da se barem tako za hrvatske branitelje koji su trenutačno u zatvoru zalaže i Hrvatska. Naime, već je vrijeme da se javno objavi koliko je trenutačno hrvatskih branitelja na robiji, za što su osuđeni i imaju li oni barem sličnih privilegija kao što je imao jedan od najvećih krvnika na Balkanu – Vojislav Šešelj?

Ako je Šešelj pušten iz “zdravstvenih razloga” (a primjerice hrvatskog generala Mladena Markača koji je također bio teško bolestan u Haaškom zatvoru nisu pustili do okončanja presude) onda se postavlja pitanje: zbog čega novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske čim stupi na dužnost prvo ne pomiluje sve možebitno bolesne hrvatske branitelje koji izdržavaju kazne, a potom i ostale koji su na robiji zbog “tzv. ratnih zločina”, poglavito one osuđene zbog zapovjedne odgovornosti? Moramo se više angažirati i oko osuđenih hrvatskih branitelja u Srbiji i Crnoj Gori. Ako ne ide drugačije treba tražiti razmjenu srpskih zatvorenika u hrvatskim zatvorima i obratno po principu “svi za sve”.

VeljkoMarić_UBPVPDR_625Na taj način vjerojatno bi bio oslobođen i nevini hrvatski branitelj Veljko Marić. No, ne treba zaboraviti da je svojedobno Hrvatska abolirala iznimno veliki broj srpskih i inih četnika, koji se danas slobodno šeću ne samo Srbijom, već i Vukovarom i drugim gradovima i mjestima u kojima su učinili strašne zločine. Osim toga, još nitko od zapovjednika tzv. JNA nije suđen, a kamoli da je priveden. Kad su sudili i osudili generala Branimira Glavaša u Zagrebu to je uvijek bila prva vijest u središnjim informativnim emisijama, ali i na prvim stranicama novina. A kad ga je nema tome dugo Ustavni sud oslobodio, odnosno njegov slučaju po tzv. zapovjednoj odgovornosti vratio na ponovno suđenje to za većinu hrvatskih medija nije bila “nikakva” vijest. Baš kao što nije bila ni osobito značajna vijest kad je general Đuro Brodarac nevin uhićen i umro u zatvoru ne dočekavši čak ni optužnicu.

U Hrvatskoj je tijekom Domovinskoga rat ubijeno i oko 8000 civila. Takvi i slični ratni zločine ne zastarijevaju. Koliko je pripadnika srpskih i inih agresorskih postrojbi kažnjeno za ove zločine? To je vijest za prve stranice, za prve minute informativnih emisija!

Dakle, kad su i ratni zločini u pitanju, kod nas se sudi i osuđuje kako “aga kaže”, a ne po pravdi i zakonu. Zločin je zločin. Zločin je i ako je netko bio dužan povesti istragu i osuditi ratne zločince, a nije, treba odgovarati.

A na ovim prostorima se događa da Srbija, koja je bila agresor na granici otme jednog hrvatskog branitelja Veljka Marića i bez mnogo prigovora hrvatskog pravosuđa i političara osudi ga na 12 godina teške robije i to za navodni zločin koji (ni)je počinio u Hrvatskoj.

Ministar branitelja, bez branitelja, Predrag Matić, umjesto da se uključi u oslobađanje hrvatskog vojnika, on kao sudac javno izjavi da je Marić kriv i zatrpa ga kao ugljen u rudniku.

vojislav-seseljNo, da ne dužimo, ako se već ne može i ne će suditi sve koji su činili ratne i ine zločine u vrijeme Domovinskoga rata, onda neka novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske pokuša učiniti sve da se povede istraga tko je kriv zbog čega još toliki ratni zločinci, za koje nema zastare, šeću Hrvatskom, koja im i obnavlja kuće.

A s obzirom da je Hrvatska bila žrtva, da ne bi bilo zločina da nas nisu napali, (što je uzrok, što su posljedice?) očekujemo da će se ako ništa drugo, a ono barem ublažiti kazne hrvatskim osloboditeljima koji su kažnjeni, tim više što je smiješno da žrtva i agresor imaju isti tretman (u hrvatskim zatvorima agresori navodno imaju bolji nego oni koji su bili žrtve).

Međutim, najveća je smijurija kad pročitamo da su mnogi srpski i ini ratni zločinci osuđeni u – odsustvu, pa se više ne smiju pojaviti u Hrvatskoj. Oni to ni ne žele, a jedan od razloga je i taj što su u Srbiji ti i takvi – narodni heroji!

Dakle, da zaključimo: ako je pravda jednaka za sve, onda nema suđenja u odsustvu, a još manje stavljanje predmeta u ladice. Nema, ove ćemo suditi, a ove ne ćemo.

Dok je Šešelj na slobodi i dok još nitko nije osuđen za masakre i razaranja Vukovara i Škabrnje, svi osuđeni hrvatski branitelji – van iz zatvora! Pravda je pravda!

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari