Pratite nas

Magazin

Milorad Pupovac: Stao sam na crtu preko koje neću prijeći

Objavljeno

na

Previše toga se skupilo, optuživanje nevinih za ratne zločine, kampanja… rekao je Pupovac uživo na N1. Stao sam na tu crtu…

Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac gostovao je u Novom danu.

Kako komentirate zadnji slučaj obiteljskog nasilja na Pagu?

Treba razgovarati o nasilju općenito i o stanju u našim obiteljima, ali ne samo galamiti kako trebaju biti bolji obiteljski odnosi i više djece, već se posvetiti praćenju stanja u obitelji, posebno onih pritisnutih siromaštvom, lošim zdravljem i onih kod kojih se primjećuje zapuštenost i asocijalnost, ali za to nam treba sustav.

Hoće li o ostavci ministrice Murganić razgovarati koalicijski partneri?

Sasvim sigurno da o tome treba biti razgovarati, ali nisam taj koji će reći hajdemo smijenjivati ravnateljicu centra ili ministricu, treba snimiti stanje i nakon toga reći što je potrebno. Naš sustav se urušava, mi državu imamo formalno, ali sustav ne funkcionira i na ovom slučaju se to najbolje vidi. Od toga mi ne trebamo bježati, pa ni ministrica.

Kako komentirate prosvjed novinara koji se održao u subotu i jučerašnju izjavu premijera Plenkovića da Hrvatska nema problema sa slobodom medija?

To je bio ozbiljan prosvjed, niti najveći optimisti nisu očekivali da će se skupiti 1.200-1.300 ljudi, uglednih novinara. I svatko tko ne razumije poruku okupljanja, ili nije dobro informiran ili podcjenjuje poruke koje su odaslane s tog mjesta.

Sad neka kaže da se ne koristi pravosuđe kako bi se obračunavalo s ljudima koji kritički pišu. Mi se gušimo u govoru mržnje. Kritičke i neovisne medije sudovi sude samo tako, a ako se to ne vidi od strane Vlade – mene kao člana Vlade to jako zabrinjava.

Možete pojasniti, što to znači ako ne vidi…?

To znači ako ne vidi – da će vidjeti. Ne vjerujem da će novinari stati niti ćemo stati mi kojima je stalo do slobode medija.

Je li to i problem za Hrvatsku, kada je u pitanju ugled zemlje? U Hrvatsku stiže delegacija međunarodnog medijskog udruženja.

Koliko čujem oni su trebali doći i ranije, pa se sad to podudarilo s ovim na što upozoravaju novinarske asocijacije. Nema nikakve sumnje da će taj stav međunarodne komisije nesumljivo odjeknuti, kao i neke druge teme koje opterećuju stanje u našem društvu.

Kako komentirate spaljivanje lutke s Vašim likom u nedjelju na karnevalu u Kaštel Sućurcu? Nema reakacije u društvu niti jedne stranke, ni Vlade. Zašto?

Nitko ne treba apriori na prvi pogled osuđivati da maškare ne smiju ismijavati ljude i pribijati ih na stup srama i simbolički spaljivati figure odbrane za tu godinu. Međutim, kada je riječ o toj tradiciji, ona se ne usmjerava na slabije i drugačije, na manjine, na migrante, na ljude drugačijih nacionalnih i vjerskih uvjerenja, već onih koji imaju moć, na biskupe, ministre, strane namjesnike, a sjedati na rudo onih koji šire mržnju prema pripadnicima drugih nacionalnih ili vjerskih manjina, to nije krneval. Bacanje vaterpoloista u more i onda sad spaljivanje krnje s mojim mojim likom, to je govor mržnje. Nije kriva gomila i masa, već oni koji mijese svijest mase – vlast. Ne mislim samo na državnu, već mislim i na vlast crkvenu, medijsku i druge vlasti.

Ako je sve to točno, koja je Vaša odgovornost u svemu kao člana koalicijske vlasti?

I ranije sam vam davao odgovore koji vas nisu zadovoljavali. Danas ću vam reći – nema odgovora na to pitanje.

Možete li to pojasniti?

Kažem da nema odgovora, ne mogu braniti svoju poziciju, a sve dalje nije stvar mog promišljanja već stranačkog rukovodstva, previše se toga nakupilo. Orkestrirana kampanja za ratne zločine koju vodi jedan gradonačelnik, i svi su je prihvatili… Tko ima obraza reći da ustaški pozdrav “Za dom spremni!”, nije ustaški pozdrav i da to nije ista tradicija.

Gdje je granica gdje ćete Vi preuzeti odgovornost odnosno crta preko koje nećete prijeći?

Mogu samo reći da sam stao na tu crtu, ali da je neću prijeći. Danas vam toliko mogu reći.

Sudjeluje li SDSS na izborima za Županijsku skupštinu u Ličko senjskoj županiji?

Mi sudjelujemo i nastojimo osvojiti broj mandata onoliki koliko nam dopušta kapacitet s obzirom na broj birača. Potiču na mržnju prema Srbima, a kada treba onda zovu predstavnike Srba da s njima formiraju vlst. U toj županiji, koja je unesrećena do te mjere da je najveći broj kvadrata opustošen, umjesto da se posvetimo revitalizaciji, mi se glođemo odnosno frakcije oko HDZ za HEP i NP Plitvice i sve drugo iz čega se još može isisati novac.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Vratija se Roko, di je bija, krila izgubija…

Objavljeno

na

Objavio

ISPADANJE IZ NATJECANJA EUROVIZIJE USPJEH/NEUSPJEH?

Nakon druge večeri napora za ulazak u završnicu ovogodišnjeg jeruzalemskog natjecanja za pjesmu Eurovizije, ne ulazak našeg natjecatelja s pjesmom „The dream“ bio je za mene konsternirajući. Prigodom izvedbe, što je treći puta kako sam pjesmu čuo, čak sam zajedno s pjevačem zapjevao početak refrena… Znači,“ ušla“ mi je pjesma u uho,  a i inače mi se glazbeno svidjela, a pogotovo glas i pjevanje pjevača… Međutim…

Već prigodom prvog slušanja na domaćem terenu nisu mi se svidjela krila, točnije njihov dizajn, pa sam u svojem komentaru na FB bio preporučio moderniji oblik krila kakav mi je bio poznat iz opusa akademske kiparice Dijane Ive Sesartić i njezinog kipa jednog od arkanđela na solinskoj rivi.

PJESMA LIJEPA –KRILA SE NISU UKLAPALA

Na Euroviziji izvedba je bila sjajna, ali ostao  je dojam da su krila bila nezgrapna, a izvođač je u snimanju iz daljine izgledao kao, ne mogu si pomoći,  ormar ili, ajmo reč, ormarek s krilima. Ali i sa zavidnom eksplozijom pljeska na kraju izvedbe, dužom i bučnijom od drugih izvođača, prije i poslije našeg Roka…

Naravno da je ovo moja subjektivna ocjena. Ali i teško mirenje s odlukom glasača, po onoj narodnoj  – svatko sudi po sebi. Kako doći do objektivnije stručnije ocjene boljeg poznavatelja i usporediti s njom vlastito mišljenje? Temeljno novinarsko pravilo je  „u glavu“. Kako naći takvu „glavu“,  kada se radi o multidisciplinarnom spektaklu u kojem je pjesma i glazba samo nit vodilja. Potražih Facebook i FB prijatelja Zorana  Škugora, poznatog producenta i all round intelektualca, koji poznaje background glazbenih manifestacija, od klapskih, do eurovizijskih i šire…

ŠKUGOR: DANAS SE PISME GLEDAJU, A NE SLUŠAJU

S njegovim dopuštenjem, iz inboxa objavljujem moje pitanje i odgovor. Pitanje je glasilo:“ Kad bu meritorna ocjena palih anđela. Meni je pjesma lijepa, ulazi u uho. Je li dekoracija potopila pjesmu, naravno uz druge motive, od političkih na dalje…? Odgovor je bio: Danas se pisme gledaju, a ne slušaju… Moja reakcija je bila: Ojme, falila dekoracija. Fala, bila je ka prije trideset godin…ne?“. I to je sve. Zamolih g. Škugora za intervju. Nije bilo reagiranja,  pa intervjua nema.

Zato nastavljam s osvrtom. Dobih glazbenjačku potvrdu i poduku poznatu meni i iz moje teniske amaterske sfere, da se tenis igra nogama, a pomaže rukama. Premda se loptica preko mreže prebacuje s reketom u ruci. Prevedeno na glazbenu natjecateljsku sferu u slobodnoj interpretaciji – možeš imati super i glazbu i izvođača, ali odlučuju ostali i vidljivi i nevidljivi činitelji iz sfere znanja sposobnosti, stručnosti, ali i kockarski… Sve,ali baš sve, vidljivo s pomoću televizijskog prijenosa…

SVE JE VIDLJIVO NA TELEVIZORU

Za moj dojam da je pjesma dobra dobih potvrdu čitajući subotnji Večernjak. Evo samo nekoliko konstatacija. Poznati pjevač ocjenjuje da naš Roko odlično pjevao, ali da Eurosong nije više natjecanje pjesama nego polako postaje Eurovideosong. Poznata pjevačica je nastup Roka opisala da ima sjajan vokal, da je lijepo otpjevao pjesmu i da je pjesma vrlo korektna. Naglasila je da je vizualno iznimno važno, jer to nije festival, ni koncert na kojem slušate svojeg omiljenog pjevača. Eurosong je nepredvidiv, zahtijeva autentičnost. Svojedobno poznata TV voditeljica drži da na Eurosongu nismo podbacili i da je naša pjesma bila sjajna kao i interpretacija. Izrazila je razočaranje ukusom Europe. Citirat ću, uz nadanje da ne ću dobiti „po nosu“, mojeg FB prijatelja, glazbenog kritičara Hrvoja Horvata koji kaže: „Na Eurosongu je bitno i biti simpatičan, a ne samo vikati i pjevati visoke tonove i iskazivati tehničke moći pjevača. Eurosong ima drugačije postulate  i često sasvim slučajne stvari odlučuju o pobjedniku“…

TKO GUBI, IMA SE PRAVO LJUTITI…

Poslije svakog debakla, po narodnoj : Tko gubi ima se pravo ljutiti, postavljaju se pitanja, viri u susjedstvo, i u dvorišta moćnih, traže se krivci. Sve to traje neko vrijeme dok aktualna politika i PR ne ponude nešto drugo, a Eurosong polako siđe s pozornice javnosti. Međutim, radi se o imidžu države i njezinog kulturnog statusa u svijetu i ne bi nam trebalo biti svejedno da nas je toliko zemalja preteklo u finalnom natjecanju.

Ne bi trebalo u državi koja je svojedobno bila uspješna u ovom natjecanju  biti svejedno ima li nas ili nema u natjecanju, ali i završnici. Stoga nije neopravdano očekivati od mjerodavnih, ne znam tko su oni, ali njihovo djelovanje je ocjenjivo i vidljivo, da pokušaju pronaći algoritam za pripremu uspješnog nastupa, jer, očito je, da samo pjesma i glazba ne odlučuju sami po sebi, nego u sinergiji brojnih ostalih  činitelja. Želimo im, ne baš poznatima, ali po neuspjehu prepoznatima, uspjeh u tom poslu.

OJ, MJERODAVNI, RADI SE O IMIDŽU HRVATSKE…

U odgovoru na pitanje iz naslov, nezadovoljni smo bez ulaska u završnicu. Ipak,  zadovoljni smo, ne samo ja, lijepom pjesmom i njenim interpretatorom i interpretacijom. Očito je da brojnost utjecajnih činitelja čini nastup kao svojevrsni lutrijski  podvig. U ostalom, što u životu nema lutrijskih natruha? Kvaliteta  pjesme pokazat će se na tržištu brojem prodanih nosača zvuka, što želimo. Nastup na Euroviziji, pa ne i u završnici, pridonijet će promociji, ako ju naši poslovnjaci s tog područja budu znali provesti i uspješno iskoristiti. U ovom slučaju radi se o njihovom džepu, pa se očekuje uspješna „prodaja“ dobrog proizvoda.

Do idućeg Eurosonga bez krila, jer se zna kako je Ikar završio kad su mu se „rastopila“ zbog Dedalova izbora ljepila. Razmislimo možda, našalimo se, o čarobnom letećem sagu i Aladinovoj svjetiljci… Učinila bi, moguće, put  do uspjeha transparentnijim…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Službeno se upoznali Zdravko Mamić i Aleksandar Vučić

Objavljeno

na

Objavio

Svečanost otvaranja 22. međunarodnog sajma gospodarstva – Mostar 2019, privukao je, uz brojne izlagače, još i neke nevjerojatno zanimljive osobe. A to je, svakako, vidljivo i na ovoj fotografiji.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prije posjeta sajmu razgovarali su o suradnji BiH i Srbije.

U Mostaru je nazočan i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, no on se nije sastajao u sjedištu HDZ-a s Čovićem i Vučićem.

Ali, ovo je sigurno najatraktivniji i najnevjerojatniji prizor iz Mostara – predsjednik Srbije s neskrivenim divljenjem gleda u Zdravka Mamića, bivšeg izvršnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i Dinama, koji je već mjesecima u bijegu pred hrvatskim pravosuđem.

Simpatija je obostrana, što potvrđuju srdačnost i toplina dvojice zaljubljenika u sport, a na fotografiji Čović samo ”statira”.

Podsjećamo i kako je Mamić već javno, u intervjuu srbijanskom Alo.rs, početkom siječnja ove godine, izrazio svoje divljenje Vučiću.

“Na sav posao i obveze koje ima, primjećujem da Aleksandar Vučić veliku pažnju poklanja i sportu. A to što predsjednik države voli sport čudesno je bitno za jednu zemlju. Za sportaše je to najvažnije”, rekao je Mamić u intervjuu za srpski Alo.rs pa dodao:

“Znam da je Vučić u nekoliko službenih posjeta s hrvatskim delegacijama, ili pojedincima u Zagrebu i Vukovaru pitao za mene i hvalio moj rad. To mi je veliki kompliment. On je poznati navijač Crvene zvezde i očigledno se dosta razumije u nogomet. Nažalost, nisam imao priliku upoznati Vučića, ali bih ga volio upoznati.”

Eto, sada se u Mostaru obojici ispunila velika želja, piše direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari