Pratite nas

Nebuloze

Milorad Pupovac i Zoran Pusić, zbog filma o Jasenovcu, se bune protiv dodjele nagrade Sedlaru

Objavljeno

na

Predstavnici židovske i srpske nacionalne manjine i Antifašistička liga Hrvatske uputili su pisma gradonačelniku Milanu Bandiću i predsjedniku i zastupnicima Gradske skupštine sa zahtjevom da odbiju dodijeliti Nagradu Grada Zagreba redatelju Jakovu Sedlaru zbog njegova “glasnog, upornog i dubokog historijskog revizionizma”.

Sedlarova revizionistička stajališta, ističe se u pismu, naročito su prisutna u njegovu prošlogodišnjem filmu ‘Jasenovac – istina’, koji je izazvao zgražanje ovdašnje i međunarodne javnosti. U tom je filmu koncentracijski logor smrti prikazan kao radni logor te su “umanjene i obezvrijeđene žrtve Jasenovca, negiran Holokaust i genocid počinjen od ustaškog režima”.

Sedlarov film “obiluje falsifikatima i lažima”

Sedlarov film, poručuju predstavnici Židova, Srba i antifašista, obiluje falsifikatima i lažima kojima se tvrdi da je pravi logor smrti u Jasenovcu nastao tek nakon Drugog svjetskog rata, o čemu ne postoje nikakvi dokazi.

“Dodjelom nagrade Grada, Skupština bi pokazala svoje slaganje s takvim opasnim stavovima i potakla jačanje historijskog revizionizma. Našu zemlju time bi se svrstalo među one u kojima fašizam jača i zabrinjava cijelu demokratsku Europu”, kaže se u pismu koje potpisuju predstavnica židovske nacionalne manjine Grada Zagreba Sanja Tabaković, predsjednik Koordinacije židovskih općina u Republici Hrvatskoj Ognjen Kraus, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Zagreba Saša Milošević.

Potpisnici podsjećaju da se odluka o nagradi donosi točno na dan kada su ustaše prije 72 godine započele uništavanje Jasenovca, a tri dana prije obljetnice proboja preživjelih logoraša.

“Iskreno se nadamo da ona neće biti dodijeljena čovjeku koji tvrdi da tog koncentracijskog logora zapravo nije bilo. To nije samo suprotno povijesnim činjenicama, već je suprotno moralnoj obavezi i povijesnoj odgovornosti da se zločin takvih razmjera i takva karaktera ne zaboravi i ne ponovi. Nagrađivanje čovjeka bez takva moralnog osjećaja i bez takve povijesne odgovornosti neminovno će biti shvaćeno kao legitimiranje onog što je zakonom zabranjeno – negiranje žrtava Holokausta i genocida”, poručuju predstavnici židovske i srpske nacionalne manjine.

Antifašistička liga u otvorenom pismu gradskim zastupnicima podsjeća da je prije gotovo godinu dana podnijela kaznenu prijavu protiv Sedlara zbog “flagrantnih krivotvorina i laži iznesenih u njegovom dokumentarnom filmu ‘Jasenovac – istina'”.

Podsjećaju da se u filmu iznose “ničim potkrijepljene tvrdnje da su od 1945.–51. komunističke vlasti pogubile u Jasenovcu znatno više žrtava nego NDH od 1941.–45., prikazuju se pisma Pavelića Budaku koja su napisana za potrebe filma, a u stvarnosti ne postoje, prikazuje se slika ‘Vjesnika’ s velikim naslovom: ‘Mnoge leševe iz Jasenovačkog logora Sava donijela do Zagreba'”…

U svijetlu navedenih i lako provjerljivih činjenica jasno je da se tu ne radi o pravu na drugačije mišljenje nego o namjernim podvalama i falsifikatima, nespojivim s elementarnom profesionalnošću i moralom. Dodjela nagrade Zagreba čovjeku koji se takvim podvalama i krivotvorinama služi bila bi sramota za Skupštinu grada i obezvrjeđivanje same nagrade, ističe se u pismu Antifašističke lige koje potpisuje Zoran Pusić.

Članovi Odbora za javna priznanja su Andrija Mikulić (predsjednik), gradonačelnik Milan Bandić, Ana Stavljenić Rukavina, Jelena Pavičić Vukičević, Romano Bolković, Aleksandra Kolarić, Josip Tica, Josip Petrač i Robert Balić.

>Sedlar odbrusio ‘velikosrpskim Novostima i opskurnoj Ligi antifašista’

Obrazloženje nagrade

U obrazloženju dodjele nagrade Sedlaru Odbor ističe da je “vrlo uspješno režirao 28 predstava u profesionalnim kazalištima i grupama u Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, Novom Sadu, Somboru, Tuzli, Mariboru i Mostaru, koje su prikazivane u Europi i svijetu te producirao i režirao više od 70 filmova koji su prikazivani na mnogobrojnim festivalima i TV postajama”.

Surađivao je, dodaje se, “s najboljim hrvatskim glumcima te nekim svjetskim zvijezdama (Martin Sheen, Nastassja Kinski, Armand Assante…)” i dobitnik je mnogih “hrvatskih i međunarodnih nagrada pa i nagrade za kulturu političkog dijaloga na svjetskom festivalu u Veneciji 2004. za film ‘Jeruzalemski sindrom’, koji je režirao sa sinom Dominikom”.

U obrazloženju se podsjeća da se njegovih deset filmova nalazi u arhivu najpoznatijeg muzeja Holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu, dok su tri filma u Muzeju dijaspore u Tel Avivu te da je bio prvi hrvatski kulturni ataše u New Yorku (1996.-2000.).

Osim Sedlara ove su godine za Nagradu Grada Zagreba predloženi Auto Hrvatska d.d., akademik Josip Božičević, profesorica u Prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji (XV. gimnazija) Dubravka Brezak Stamać, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Mislav Grgić, specijalist ortopedije i traumatologije Robert Kolundžić, rektor crkve sv. Katarine i župnik crkve sv. Marka Vladimir Magić, sportaš i magistar kineziologije Marijo Možnik, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, akademski slikar Dimitrije Popović, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga, dekan Zdravstvenog veleučilišta Krešimir Rotim, Ivan Sikić i Zagrebačka filharmonija.

Sedlar odbrusio ‘velikosrpskim Novostima i opskurnoj Ligi antifašista’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Kontroverzni film ‘Chris the Swiss’ – Savjetnik redateljice je bio Hrvoje Klasić

Objavljeno

na

Objavio

Kontroverzni film “Chris the Swiss”

Kontroverzni film “Chris the Swiss”, koji Domovinski rat prikazuje uglavnom kao pohod paravojnih, profašističkih i ultrakatoličkih fanatika kojima je Opus dei isprao mozak na Srbe, odnio je na dodjeli švicarskih filmskih nagrada, koje baš nisu isto što i Oskari, pobjedu u dvije marginalne kategorije – montaže i filmske glazbe. Spomenimo usput da je glazba u filmu uglavnom “Jesus he knows me” od Genesisa.

Film je inače na raznim, uglavnom marginalnim, festivalima, nominiran za nagrade 11 puta, a dobio ih je četiri. Dovoljno da Index u naslovu napiše, “Film koji mrze braniteljske udruge proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem”. Index inače većim dijelom prenosi intervju koji je za Neue Zürcher Zeitung  dao stanoviti “Samir”, producent filma. “Samir” je inače rođen u Iraku, i to je otprilike sve što se zna o njemu, prezimena mu nema ni na IMDB-u. Niti je film proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem, a niti ga braniteljske udruge mrze, već su autori filma ti koji “mrze”, odnosno difamiraju, hrvatske branitelje.

Jer, kao što bi crnci u Nigeriji imali pravo pitati zašto je Nigerija financirala rasistički film koji crnce prikazuje kao lijene bitange, kad bi se tako što dogodilo, ili kao što bi Židovi imali pravo pitati zašto je Izrael financirao film koji kaže da sve strane u Drugom svjetskom ratu bile jednake i činile zločine – ali su saveznici bili malo gori od nacista – ili film koji zastupa revizionističke povijesne teze da se holokaust nikad nije dogodio i da je Aushwitz zapravo bio nešto između zabavišta i dnevnog boravka za Židove, tako i Hrvati, naročito branitelji, imaju pravo pitati zašto je Hrvatska sufinancirala jedan u osnovi antihrvatski propagandni uradak, piše narod.hr

Izvrtanje teza o ratu

Dakle, tu se radi u najmanju ruku o izvrtanju teza. No što je sve problem s filmom? Chris the Swiss je trebao biti priča o švicarskom novinaru koji je pristupio vodu međunarodnih dragovoljaca koji su se u Slavoniji borili protiv JNA i četnika, i koji je poginuo na nepoznat način. Prvi je problem što je, kako navode kritičari filma – a to nisu samo braniteljske udruge – scenarij filma posve izmijenjen u odnosu na onaj koji je bio prezentiran HAVC-u kad se odlučivalo o sufinanciranju filma.

Izmijenjenim scenarijem se implicira da je  ‘međunarodne plaćenike’ financirao ‘Opus Dei švercom droge’, što je idiotarija na razini srpskih “Informera” i “Kurira” te ostalih Vučićevih novina, odnosno na razini uradaka o “ustašama iz Singapura koje pale gume u Dubrovniku” i “psihotronskom oružju” kojim se služe branitelji Vukovara. Uostalom, kad je čak i jedan Jurica Pavičić upitao redateljicu Kofmel, u jednom intervjuu za Jutarnji list, ne liči li joj to s Opus deijem kao izazivačem rata na teoriju zavjera s interneta, onda je prilično jasno zašto Hrvatska taj film nije smjela financirati. Ovo je dio tog intervjua:

Vaš film je u najvećem dijelu jako temeljit i temeljito dokumentiran. Iskreno, najtanji dio mi se čini onaj o involviranosti Opusa Dei u rat u Hrvatskoj. Meni to ostavlja dojam internetske teorije zavjere?

“Ja u filmu nisam jako ni gurala tu temu zato što ništa ne mogu dokazati. Međutim, postoje indicije. Ono što jest činjenica je da je Flores Chico bio član Opus Dei. Činjenica je da je njegov šef u redakciji barcelonske Vanguardije bio član Opus Dei. Također, činjenica je da su novci za Floresov vod dolazili iz Pamplone, sa sveučilišta koje drži Opus Dei. To su činjenice koje sam istražila. Drugo su sve slutnje, nagađanja, i mogu biti podložne interpretaciji. Također, po bilješkama mog rođaka shvatila sam da je ta veza s Opus Dei postala njegova fiks ideja, da je tjerao tu novinsku temu, pa možda zbog nje i poginuo. Već i zato sam to morala uključiti u film.”

U jednoj od scena filma, u Slavoniji intervjuirate francuske i britanske dobrovoljce koji su 1991. ratovali u Hrvatskoj? Kako su oni prihvatili ideju da o ovoj temi snimate film?

“U početku su bili razumljivo rezervirani. Međutim, vrlo su se brzo otvorili i počeli govoriti, a kroz ono što su nam rekli uspjeli smo pokazati što rat napravi od ljudi i kakve posljedice na njih ostavlja. Zato mi je taj dio filma bio strašno važan. Na neki način, oni su omekšali i moj stav moralnog križara koji je došao tu samo da raskrinka ubojice. Kroz te dijelove, nastojala sam pokazati kako ljudi postanu žrtve loše situacije. Jako sam im zahvalna što su sudjelovali u filmu. Također, važno mi je da znaju da ih nisam namjeravala prikazati u lošem svjetlu.”

Povijesni revizionizam u režiji Hrvoja Klasića

Nije namjeravala, ali eto – jest. Ljude treba suditi po rezultatima, ne proklamiranim namjerama. Dakle, Hrvatska je odlučila ipak ne isplatiti obećana sredstva za film, iz jednostavnog razloga: On Hrvatsku prikazuje u negativnom svjetlu, odnosno kako Index to pakira u celofan “kritički propituje ulogu Hrvatske u balkanskim ratovima”.

Takvo kritičko propitivanje se, kad se radi o primjerice Drugom svjetskom ratu, zove “povijesni revizionizam” i kažnjivo je zakonom, i to strogo, pa nema razloga da ne bude drukčije i kad se radi o Domovinskom ratu, odnosno da se zakonom regulira zabrana povijesnog revizionizma, negiranja karaktera rata proglašavanjem istog “građanskim” kao što je to u filmu, i bilo kakva apologetika velikorsrpskog nacional-socijalizma.

A o čemu se radi, govori i kratki sinopsis filma na stranicama IMDB-a gdje je film, inače, od gledatelja ocijenjen prosječnom ocjenom 7,2 od 10 – solidno, ali nipošto vrhunski.  “Christian “Chris” Würtenberg je bio  mladi švicarski reporter privučen ratnim aktivnostima… pa se na kraju pridružio PIV-u, paramilitarnoj grupi aktivista koja je na kraju integrirana u HV koja se borila protiv Srba. … Njegova nećakinja, Anja Kofmel, je redateljica filma koji ima arhivske dijelove, žive intervjue i animirane dijelove. … Animirane scene pokazuju strahote rata kako za civile tako za vojnike. Nema dobre i loše strane, obje strane su umiješane u ratne zločine. Kris je pomalo naivno istraživao motive ljudi…”

Karakter rata

Ne sjećam se da su Amerikanci ikad snimili film o Drugom svjetskom ratu, ili bilo koja saveznička država, u kom “nema dobre i loše strane”. A što se građanskog rata tiče, svojevremeno nam je Markovina s ekrana objašnjavao kako je rat bio građanski jer su u njemu sudjelovali i hrvatski građani, Srbi. Naravno, nije, jer kao prvo ti Srbi nisu bili hrvatski građani – oni su krenuli u rat upravo zato jer nisu htjeli postati hrvatski građani! – nego građani Srbije ili “RSK”, a kao drugo, i da jesu, karakter rata ne određuje tko je u njemu sudjelovao, jer bi inače i Drugi svjetski rat u Češkoj bio građanski obzirom da su u njemu sudjelovali češki (sudetski) Nijemci, njih jedno tri milijuna. Karakter rata određuju ciljevi, a Miloševićev je cilj bio isključivo otimačina teritorija od Hrvatske i u korist Srbije, što sukob od prvog dana čini međunarodnim, a ne građanskim i to posve neovisno o priznanju Hrvatske.

No možda najveći problem filma je – savjetnik kojeg je Kofmel uzela. “Od početka su nas pratila dva povjesničara, jedan od njih bio je Hrvoje Klasić, kojeg je preporučio HAVC, i jako smo bili oprezni jer smo znali da je priča osjetljiva, pogotovo kada je radi netko tko dolazi izvana poput mene. Ipak, bez obzira na sve bila sam mirna, jer sam znala da radimo profesionalno. Volim Hrvatsku, nisam htjela nikoga uvrijediti niti sam se uopće bavila Hrvatskom i ratom na takav način”, rekla je redateljica Kofmel u jednom intervjuu.

Možda odatle i njezine miskoncepcije o Hrvatskoj i domovinskom ratu, jer uzeti Klasića kao relevantnog savjetnika za rad na filmu o Domovinskom ratu je smisleno koliko i uzeti Davida Irvinga za konzultanta za film o Hitleru i Drugom svjetskom ratu.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Petrov o Sanaderu i HDZ-u: ‘Ne priznajem individualnu odgovornost’

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednik Sabora i predsjednik Mosta Božo Petrov ne vjeruje da HDZ-ovci nisu znali što Ivo Sanader radi. Smatra da ljudi nisu glupi i ne priznaje njegovu individualnu odgovornost. Ne smatra se ni odgovornim što je dva puta bio u koaliciji sa strankom za koju sada tvrdi da je od Sabora napravila ispostavu Vlade.

“Nije valjda da svi u Hrvatskoj misle da je jedini odgovoran Ivo Sanader. Trebamo se sjetiti, u trenutku kada se događalo to kazneno djelo on je bio premijer, imao je cijelu najjaču stranku iza sebe, nisu bili djeca u vrtiću, svi su sve znali, ne priznajem individualnu odgovornost, ne može se dogoditi da je on jedini odgovoran, nisu ljudi glupi, jako dobro znaju što se događalo”, smatra Božo Petrov, predsjednik Mosta.

Na pitanje urednice N1 Studija uživo Anke Bilić Keserović da je takav isti HDZ bio podoban Mostu dva puta i da ih tada nije smetalo, odgovara:

“Mi nismo doveli HDZ na vlast nego oni koji su ga birali, mi jesmo sudjelovali jer smo htjeli biti odgovorni prema građanima koji su nam dali povjerenje i htjeli smo provesti ono što smo obećali građanima. Kada smo vidjeli da nema ni p od poštenja otišli smo.

Drugi put niste odstupili, morali ste otići?

To je bila reakcija na našu akciju, tražili smo da se ministra financija Zdravka Marića smijeni zbog Agrokora, premijer Andrej Plenković nije imao što drugo napraviti, platili smo političku cijenu, nismo htjeli izgubiti politički obraz”, rekao je Petrov.

Komentirao je i jučerašnji incident u Saboru sa zastupnicima Živog zida. “Kada sam ušao u politiku rekao sam da neću miješati politiku i psihijatriju pa ću stručni dio zadržati za sebe.”

Kada je riječ o mogućim sankcijama Branimiru Bunjcu kaže kako smatra da nije primjereno oduzimati bilo kojem zastupniku njegovu imovinu i stvari, ali s druge strane treba najstrože osuditi bilo kakve prijetnje “kao što smo jučer vidjeli da je iznio gospodin Bunjac.”

“Što se tiče sankcija, ako se Bunjac ne ispriča one ne mogu biti primjenjene prema sadašnjim odredbama Poslovnika, najstrože se može ići da mu se oduzme imunitet pa da ga osoba kojoj je prijetio tuži”, pojasnio je potpredsjednik Sabora.

Sabor više nije neovisno tijelo, pretvoren je u ispostavu Vlade

“Nažalost Sabor više nije neovisno i najviše zakonodavno tijelo i pretvorili su ga u ispostavu Vlade i to je tragedija. Kada oni oduzmu riječ, a imaju saborski odbor koji tumači kada je zastupnik u pravu, to se pretvori u “kadija te tuži, kadija ti sudi.”

Podsjetio je kako je Miro Bulj, kada je bio udaljen na dva dana iz saborskih klupa, bio onemogućen sljedeći dan govoriti na interpelaciji o radu Vlade jer “se boje što bi on imao reći.”

“Nekada sankcije budu takve kakve trebaju biti, ali često se zna dogoditi da dodijele sankciju oduzimanja riječi i udaljenja sa sjednice onda kada njima odgovara, tako pokazuju arogantnost. Na mjestu predsjedavajućeg ne bi smjeli biti vojnici stranke i premijera.”, zaključio je Petrov.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari