Pratite nas

Reagiranja

Milorade, naši su 1991. godine odlazili iz svojih kuća pješice, bez traktora i igdje ičega

Objavljeno

na

Pupovac i društvo nastavljaju sa svojom strategijom specijalnog rata protiv Hrvatske.

Najprije izazovu incident uz pomoć opskurnog i drskog plakata koji sugerira srpsku ugroženost u Hrvatskoj, pa kad onda tko taj plakat takne…eto ti “genocida”.

Spominje Milorad traktore – vjerojatno one kojima su mu sunarodnjaci – teroristi odlazili nakon što su razrušili trećinu Hrvatske, pobili 16.000 ljudi, palili, pljačkali, silovali i godinama haračili po dijelu međunarodno priznate države Hrvatske, članice UN-a.

Rušili crkve, spomenike kulture, bolnice, škole, uništavali sela i gradove, protjerali preko 600.000 Hrvata I TO BEZ TRAKTORA, PJEŠICE. Naši su bili sretni ako su žive glave izvukli i u najlonsku vrećicu ponešto strpali.

Samo u UNPA zonama Srbi su ubili oko tisuću Hrvata! Masakrirali su čitave obitelji, pljačkali kuće, progonili i mučili civile koji su ostali ili nisu uspjeli pobjeći na vrijeme.
Misli li tko da su to Hrvati zaboravili?

Počinili su Miloradovi sunarodnjaci brojne masovne zločine, masakre – od Tovarnika, Bapske, Sotina, Vukovara, Borova Sela, Borova Naselja, do Voćina, Četekovca, Čojluga, Kusonja, Baćina, Saborskog, Joševice, Skele, Bačuge, Hrvatske Kostajnice, Petrinje, Gline, Saborskog, Slunja, Široke Kule, Škabrnje i stotina drugih mjesta diljem okupiranih područja. Zato su u vrijeme ‘Oluje” (kolovoza 1995. godine) i bježali, jer su većini njih bile krvave ruke, ne do lakata, nego do ramena.

A mi Hrvati pustili smo ih kao gospodu! Sjećate li se kako je završilo nakon predaje zločinačkog 21 korpusa u Glini? Nitko zločince koji su više od četiri godine razarali Hrvatsku, klali i ubijali, taknuo nije! Još su se, molim vas lijepo, žalili kako su ih neki od građana “gađali voćem i povrćem” dok su odlazili auto cestom u Srbiju!

Ni jedna vojska na svijetu, ni jedna država osim Hrvatske to učinila ne bi! Da su bilo gdje počinili takva zla, skupo bi to platili, ali Hrvati su ih jednostavno pustili a da ih nitko prstom taknuo nije!

Znamo koja su zvjerstva činili – od klanja preko odsijecanja glava (s kojima su se u Vukovaru našutavali), do rezanja testisa i mlaćenja po genitalijama. Vezivali su i razapinjali naše civile i branitelje za vagone i potom ih ciljali ručnim bacačima.

Pravili su opskurne perverzne “predstave” sa seksualnim nastranostima (silujući žene i djevojčice pred muževima, roditeljima, braćom), tjerali očeve i sinove, majke i sinove, braću na seksualne perverzije pod prijetnjom smrti, mjesecima su grupno silovali žene i djevojčice i puštali one koje su zatrudnjele, ali tek onda kad je bilo kasno za pobačaj, kako bi “rađale četnike” (tako su im govorili).
I sve je to ostalo nekažnjeno!

Danas Milorad Pupovac, Dejan Jović i ostali njihovi suradnici opet šire famu o srpskoj “ugroženosti” u Hrvatskoj. U našoj zemlji živi više od 20 naroda i nitko nije ugrožen osim Srba!

Zanimljiv fenomen koji bi se mogao riješiti samo tako da se one koji vode specijalni rat protiv Hrvatske skine s državne sise i prestane tetošiti. Prije svega SDSS, SNV i one rasističko-šovinističke ‘Novosti’ koje šire otrovnu mržnju prema hrvatskome narodu i to našim novcem iz proračuna i pod dirigentskom palicom Milorada Pupovca!

Na koga se to Milorad Pupovac ljuti? Na koga viče? Misli li on tom galamom možda koga uplašiti, prijeti li on to? Zar zaboravlja koliko je “ugrožen” u Hrvatskoj pa se bahati? Tako se znači ponašaju “ugroženi”. Sad taj sindrom “svesrpske ugroženosti” treba preseliti u EU parlament, i to traktorima ako treba (kako kaže tragikomični harlekin Milorad Pupovac).

S moje točke gledišta on je doista jedan obični opskurni tragikomični harlekin koji se bavi političkim mešetarenjem, reketiranjem hrvatskih vlada, podlostima i prljavštinama. I nije problem on, nego onih 8-9% Srba u Hrvatskoj koji ga biraju za zastupnika i Plenković pod čijim skutama se skriva i osjeća zaštićeno. On ima jako debeo obraz kad već više od 25 godina može tako otvoreno, bezobrazno i drsko pljuvati u lice cijelom jednom narodu.

Što pak čini ostatak srpske manjine u Hrvatskoj i zašto ne daju potporu nekom normalnom i civiliziranom političaru koji ovu zemlju smatra svojom, to je pravo pitanje – ali pitanje bez odgovora.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ured predsjednice demantirao obavezu dostave informacija o financijskim transakcijama

Objavljeno

na

Objavio

Iz Ureda predsjednice u subotu su poručili da ih rješenje povjerenika za informiranje ne obvezuje da udruzi Futurist dostave informacije o novčanim transakcijama tog ureda u 2018. godini, već im se nalaže da u roku od 8 dana riješe zahtjev za pristup informacijama o tim transakcijama.

Ured predsjednice reagirao je na priopćenje udruge Futurist koja je izvijestila kako je u postupku građanskog nadzora nad tijelima javne vlasti 14. studenog zaprimila rješenje Povjerenika za informiranje kojim se Uredu predsjednice RH nalaže da u roku od 8 dana riješi zahtjev za pristup informacijama o novčanim transakcijama ureda prošle godine.

Iz Ureda ističu da rješenje povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana ne znači da Ured mora dostaviti svoje transakcije udruzi Futurist, već mora “riješiti predmet, što znači da zahtjev može prihvatiti, odbiti ili odbaciti”.

Riječ je o rješenju na žalbu predsjednika udruge Futurist Nenada Klapčića, koji se žalio povjereniku za informiranje jer mu Ured predsjednice, u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, nije u zakonskom roku riješio zahtjev za pristup informacijama od 5. svibnja, odnosno nije mu omogućen uvid u naloge (za 2018.) kojima Ured predsjednice nalaže isplate s jedinstvenog računa riznice.

Povjerenik za informiranje zaključio je da je zahtjev žalitelja osnovan jer njegov zahtjev prema Uredu predsjednice nije riješen u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

“Ne prejudicirajući postupak rješavanja zahtjeva za pristup informacijama”, povjerenik je naložio da se predmetni zahtjev riješi sukladno zakonskim odredbama. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Objavljeno

na

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Približavaju se dani bola, očaja, tuge i sjećanja. Tko ne pamti strahote Vukovara i Škabrnje? Na grobovima i spomen obilježjima gorjet će i gore mnoge svijeće. Živi će se zahvaljivati mrtvima, jer da nije bilo njih, ne bi možebitno bilo i nas.
U vrijeme prošlog, propalog režima znala su se mnoga imena palih u NOB-u, prije svega u borbi za Jugoslaviju. A danas? Tko zna tko su bili i kako se zovu oni recimo stradali u velikosrpskoj agresiji u Vukovaru i Škabrnji, ali i diljem Hrvatske?

Dr. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, neprestano podsjeća da je u agresiji ubijeno 7.263 civila. A u Vukovaru dosad se stiglo do popisa od 2.717 nevinih žrtava.
Imena su pretvorena u brojke.

O tim pretežno hrvatskim žrtvama nema filmova, o njima se ne uči u školama, po njima ne nose imena tvornice, kulturne i ine ustanove, škole, bolnice (svaka čast iznimkama).

Tko danas uopće zna jedno ime od onih koji su morali bježati ili su protjerani iz svojih domova, a takvih je bilo najmanje 260.000?
Srbi neprestano ističu da su Hrvati krivi što su njihovi zemljaci bježali „kao zečevi!“ iz Knina i okolice uoči „Oluje“, a zaboravlja se na zapovijed (br.2-3113-1/95 ratnog zločinca Mile Martića koji je tim ljudima naredio evakuaciju, jer da ne će živjeti u „ustaškoj državi“.
Brojke nisu dobile hrvatski obrambeni Domovinski rat, nisu ostvarile državu. To je djelo ljudi od imena i prezimena! I kad mladi čitaju brojna njihova imena, primjerice u dvorištu crkve sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, što oni znaju, tko su bili ti ljudi, kako su i na koji način stradali, jesu li imali obitelj, jesu li bili stari ili mladi, muškarci ili žene i tome slično?

Nekakva Jelena Veljača svako malo dolazi iz Beograda u Zagreb i „bori“ se za žene „stradale od svojih muževa“. Zna li ona primjerice tko je bila Eva Šegarić, Marija Jović, Kata Šoljić, ali i na tisuće drugih žena koje su u vrijeme rata pale od srpskog metka?

Može li se ona recimo za njih boriti i u Beogradu, što tamo ne protestira protiv koljača koji su u vrijeme agresije ubili tako veliki broj nedužnih Hrvatica?

Zločin je ako muž „prebije“ ženu, a još je veći ako je ni krivu ni dužnu siluje, masakrira i ubije u vrijeme rata, kao što je to bio slučaj sa mnogim Hrvaticama čija su imena također pretvorena u brojke!

A da su pojedine žene u ratu znale biti opakije i krvoločnije od muškaraca govori i slučaj Zorane Banić, koja je 18. 11. 1991. u Škabrnji ubijala starije žene i djecu!
Takvih monstruma bilo je i u drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske, gdje se vodio rat.

Što se razne veljače ne bore i za prava tih nevino stradalih Hrvatica, što o tome ne pričaju na nekom mitingu u Beogradu, pa da i oni tamo znaju i tu priču?

Još uvijek nažalost nemamo ni točan podatak, koliko je djece stradalo u Domovinskome ratu, a kamoli da znamo nešto više o njima.
Brojke su jedno, a imena i prezimena drugo.
U Hrvatskoj postoje mnoge ulice i trgovi, ali koliko njih nosi naziv po nekoj nevinoj žrtvi iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?
Ratna bolnica u Vukovaru već sada bi trebala nositi naziv po liječnicima Vesni Bosanac i Juraju Njavri.

U Zagrebu se objavljuje knjiga o „postolaru-državniku“ Miki Špiljku, ali ne i o Junakinji Domovinskoga rata – Kati Šoljić.
Mrvi branitelji i civili sve više ostaju i postaju –mrtvi brojevi na papiru!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari