Connect with us

Pregled

Ministar Horvat: Ako želimo dogovor onda će doći do kompromisnog rješenja

Published

on

Cirkularnom štrajku u osnovnim i srednjim školama ne nazire se kraj, a danas će u štrajk i profesori na fakultetima.

Je li svejedno hoće li za 6% rasti osnovice plaća ili koeficijent složenosti poslova? Hoće li učenici tijekom praznika morati odraditi propuštenu nastavu? Kako u javnom sektoru plaćama nagraditi one koji vrijedno rade i zahvaliti se na suradnji onima koji ne rade?

Gosti emisije HRT-a Otvoreno voditelja i urednika Mislava Togonala bili su predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić, ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat, predsjednik Sindikata policije Hrvatske Dubravko Jagić i konzultant Andrej Grubišić.

Na početku emisije Ribić je objasnio što će se događati na fakultetima koji su za četvrtak najavili štrajk.

– Tamo je u fokusu nenastavno osoblje kojih ima oko 4000, odnosno trećina zaposlenih, i predavači kojih je 800. Njihovi su koeficijenti u disbalansu, ugroženi. Koeficijente treba ispraviti ,odnosno razinu njihovih plaća putem dizanja koeficijenata ili na drugi način treba povećati. Mi smo u tome u istom krugu zahtjeva kao i prosvjetni sindikati. Neće raditi referade, neće raditi knjižnice, a mnogi profesori neće držati nastavu iz suradnje s kolegama koji imaju tako malo plaće, rekao je Ribić.

Na pitanje je li istina da sindikati traže 18% povećanje Ribić smatra da to što je predsjednik Vlade rekao da je to njegova projekcija, njegova želja, njegove političke preferencije.

– On kad tvrdi da nema realnih mogućnosti onda govori o političkoj realnosti. To znači da su neki novci koji su na raspolaganju negdje razdijeljeni ili unaprijed namijenjeni. Jedno je fiskalna realnost, koja govori da ima dovoljno sredstava za ispunjenje svih sindikalnih zahtjeva. Zahtjevi su 18,3%, ne sada kao nešto novo nakon što je predsjednik Vlade izrekao 6%. To su stari zahtjevi od prošle godine. Prošle godine smo ih odgodili zbog Uljanika. Je li sada ima neki novi Uljanik? Što je sada aktualno? Mi hoćemo ozbiljan razgovor, da nam Vlada kaže kamo financijski fiskalni potencijal od 4,7 mlrd. kuna namjenjuje. Ako postoji neka važnija i opravdanija potreba od rasta plaća mi ćemo svoje zahtjeve kao odgovorni ljudi još jednom preispitati, najavio je Ribić.

Dodao je da hoće znati ima li ijedan društveno opravdani razlog zbog kojeg bi sindikati trebali korigirati zahtjev.

– Druga su priča mediji koji nešto tako naglo otkriju nakon godine dana, da bi napravili senzaciju, prodavali novine i vršili pritisak na Vladu da to slučajno ne ispuni ljudskim bićima u ovoj zemlji.
Togonal je prekinuo Ribića pitanjem – novinari su krivi?

– Govorim na koji način funkcioniraju mediji. Senzacija kao prvi i osnovni cilj kako bi se mediji prodavali i onda izmisle da je nešto novo, a koje je staro godinu dana i što smo već rekli 50 puta, branio se Ribić.

Na što vlada može pristati, 6%, 18%, povećanje osnovice, koeficijenta?

– Svatko tko ima viziju da ova Vlada može jednim potezom pera nadomjestiti sve ono što je zapostavljeno proteklih 10-15 godina mislim da je u potpunosti u krivu. Ono što je danas realno to je u ponudi konstrukcije proračuna i to je 6,12%. U ovom trenutku, ono što je najavio i premijer, sustavno treba pristupiti analizi onoga što valorizira složenost posla. Da biste vi danas ad hoc krenuli u povećanje nečega u što ni sami nismo sigurni dobit ćemo još veće probleme u sljedećih nekoliko godina, smatra Horvat.

Grubišić je dao pogled na konflikt iz realnog sektora iz kojeg dolazi.

– Velika slika govori da je hrvatska ekonomija u stvarnim realnim terminima, kad se uspoređuje 2008. i 2019. godina, više manje na istom nivou, ista količina stvarno realno isproduciranih proizvoda i usluga. Bila je pretkrizna 2008. pa smo imali 6 godina recesiju i zadnje 2-3 godini blagi oporavak. On je bio dobrim dijelom potegnut raznim javnim infrastrukturnim projektima i snažnim povećanjem stranih doznaka od ljudi koji su iselili iz Hrvatske i onda jednim manjim dijelom sramežljivim oporavkom aktivnosti u privatnim sektoru. Bez obzira na to hrvatski rast s obzirom na jako niske baze je izrazito nizak i sve bivše socijalističke zemlje koje su ušle u EU su po paritetu realne kupovne moći, izuzev Bugarske, debelo pretekle Hrvatsku. Baltičke zemlje, Poljska Češka, Slovačka imaju 20-30% veću realnu kupovnu moć mjerenu BDP-om od Hrvatske, rekao je Grubišić.

Govorio je o svojoj analizi po kojoj je otprilike 65-70% hrvatske populacije direktno ili indirektno ovisno o državi.

– Tu govorimo o javnom sektoru pa plus članovi obitelji koji su uzdržavani od njihove strane plus umirovljenici, plus oni koji su formalno nezaposleni plus oni koji su zapravo u privatnom sektoru, ali dominantno rade s državom. Vrlo brzo dođete do zaključka da je jako velika skupina onih koji na ovaj ili onaj način potežu državu ili državnu blagajnu za rukav. Do čega smo se sada mi doveli?
Doveli smo se da smo se pretvorili u pravom smislu riječi ne u socijalnu nego u socijalističku državu. Iz onih temeljnih funkcija države, policija, sudstvo, diplomacija, vojska i još možda neke infrastrukturne stvari država je na sebe preuzela.., nije stigao završiti rečenicu Grubišić jer je reagirao Togonal i pitao ga zar nije obrazovanje temeljna funkcija države svugdje u svijetu.

– Nije. I to bi trebala biti individualna odgovornost pojedinca u obitelji, odgovorio je Grubišić i nije se dao smesti nego je nastavio gdje je prekinut.

– Mi smo se doveli do toga da je država na sebe preuzela vaše obrazovanje, vaše zdravlje odnosno pružanje zdravstvene usluge i osiguranje vaše mirovine. Te tri stvari su 82 milijarde kuna rashoda i kada pogledate o kojim problemima najviše govorimo – govorimo najviše o onome što ja smatram da nisu temeljne funkcije države nego su tako prezentirane. Sad dolazimo na konkretan slučaj. Imamo tri dionika – učitelje, državu i obitelj, odnosno pojedince čija se djeca školuju.

Pozicija učitelja je da žele veću plaću što je legitimno. Neki bi trebali mati plaću 15-20 tisuća kuna, neki bi trebali onu koju imaju sada, a neki bi trebali dobiti otkaz jer nisu dovoljno dobri performeri. Oni koji su dobri oni su taoci postojećeg sustava jer ne postoji stvarno tržište za njihove usluge. Imaju ograničenu mogućnost promjene radnog mjesta i neće dobiti značajno drugačije uvjete. Živimo u indoktrinaciji da bi stupanj akademske stručne spreme trebao određivati plaću. To je krivo. Po toj logici bi akademici trebali biti predsjednici uprava velikih kompanija i imati najveće plaće. Praksa pokazuje da to nije tako. Jedan vozač kamiona ima plaću kao jedan kardiokirurg ili kao dva učitelja. Ali to je tržište. To nisu državni novci, to su novci poreznih obveznika. Ništa tu neće dati gospodin Plenković ili bilo koji ministar. Svima onima koji nisu zadovoljni kao poreznici obveznici, a plaćaju za obrazovanje ne žele vratiti novce ako nisu zadovoljni ili ne žele koristiti usluge sustava pa samim tim obitelji postaju taoci tog istog sustava, rekao je Grubišić.

Na pitanje što bi onda on napravio rekao je da se zalaže za slobodu izbora.

– Za obrazovanje, zdravstvo i mirovine, za koje mi kao porezni obveznici izdvajamo 82 milijarde kuna. Volio bih da ima više slobode izbora kako bi se taj novac potrošio, dodao je.

Jagić je upitan kako gledate na zahtjeve kolega iz drugih sindikata.

– I mi idemo na pregovore. Počinju u ponedjeljak. Cilj je da osnovica bude što veća, ali ono od čega nikako ne odustajemo je da najniži koeficijent bude 1,0. Policijskim službenicima nije 20 godina povećan koeficijent. Na dnu smo platne ljestvice, a radimo najriskantniji posao. Na sigurnosti ne smije se štedjeti. Imamo migrante, imamo terorizam, kriminal, nema dovoljno policijskih službenika jer nitko ne želi raditi za “crkavicu”. Za 20 godina rada sa svim dodacima plaća je 5500-5800 kuna, objasnio je Jagić razloge nezadovoljstva.

Govorio je i o navodnom sukobu s Divjak. Rekao je da se nisu svađali.

– Divjak je rekla da učitelji imaju manju plaću od policijskih službenika što nije istina, naveo je Jagić.

Ribić je na pitanje kad će završiti štrajkovi kad su ukopana stajališta, tko će to platiti i kad će se odraditi nastava rekao da prvo treba razjasnili zašto traže 18.3% povećanje.

– Postoje vrlo jasne metodologije koju je usvojila Vlada 2009. godine koju su radili stručnjaci Vlade. godine 2009. odnos plaće u javnim službama (zdravstvo, školstva, socijalne skrbi, kulture i državne uprave) bile su u odnosu na prosječnu plaću u gospodarstvu 18% veće. To nije samo sindikalna računica, to je bila računica Vlade. Sada je istraživanje pokazalo da su plaće 40% manje nego u privatnom sektoru. Plaće objektivno zaostaju, sada smo na razini 2008. ali cijena rada u javnim službama je 18% manja, rekao je.

Ribić je reagirao i na stav Grubišića o obrazovanju je na ono što je rekao o plaćama.

– Gospodin Grubišić ne razumije javni sektor i ne zna kako on funkcionira. To što je rekao Grubišić je nešto što bi bilo dobro, ali to nije izvedivo ni u jednoj zemlji svijeta, osim ako obrazovanje ne pretvorite u privatno, što je skandal. To je protiv prirode hrvatskog društva i ja se s takvim idejama nikada ne bih složio kao ni većina hrvatske javnosti . A i ona vlada koja bi to pokušala provesti vrlo brzo bi se nasukala. Postoje neki mehanizmi i znamo da sustav plaća u javnim službama može biti daleko bolji nego što je sada u Hrvatskoj. Postoje engleska, francuska, njemačka rješenja, postoji platni razredi, postoji sustav u kojima nema iskakanja jednog ministra da svojim zaposlenicima želi poboljšati položaj pa potajice u Vladi promijeni uredbu o koeficijentima. To je primarni uzrok ovih štrajkova. To su radili ministri u Vladi koji su postojeći sustav plaća razorili kada su došli na vlast. Prvo jedan, onda drugi, onda treći, bio je oštar Ribić.

– Štrajk će platiti poslodavac jer nastavnici redovito nadoknade nastavu. Vlada može ne platiti, ali ako žele da djeca nadoknade tu nastavu onda će morati platiti prekovremene sate pa će ih skuplje koštati. Osim za vrijeme osvetnika Milanovića – jedinio se tada nije platio štrajk. No tada je Vlada prošla lošije, rekao je Ribić.

Vi baš ne volite Milanovića?, upitao je Togonal.

– Mislim da je taj čovjek odgovoran za stanje u kojem se sada zemlja nalazi, rekao je Ribić.

Na Ribića je reagirao Grubišić.

– Ne zagovaram privatizaciju, to je imputirano ovdje. Ja sam za slobodu izbora. Sad već nešto plaćamo svi mi skupa. Onaj koji želi da se njegovo dijete obrazuje u nekoj školi, bez obzira je li privatna ili javna, iz novaca koje je platio kao porez, i to je na neki način sustav vaučera, sloboda izbora, rekao je Grubišić.

– Temeljno načelo Europske unije kao socijalno osjetljivo zajednice je tržišno gospodarstvo da, tržišno društvo ne. To je ono što gospodin Grubišić ne razumije, rekao je Ribić.

Horvat je rekao da nije točno to što se navodi u istraživanju da je u realnom sektoru 40% veća plaća nego u javnim servisima. Rekao je da može nabrojati stotinjak tvrtki u kojima nisu takve plaće.

– Kad bismo komparirali i VSS zaposlenike u nisko dohodovnim industrijama koje su isto tako predmet istraživana i kad bismo ovdje imali predstavnike HUP-a mislim da bi bile kontradikcije bile toliko velike da niti pet minuta ne bi sjedili zajedno za stolom, rekao je Horvat.

– U Hrvatskoj danas, uz relativno slab i spor gospodarski rast, ali konačno gospodarski rast na zdravim temeljima i ne samo na osobnoj potrošnji generator koje su povećanje plaća jer da ih nema ni tog generatora gospodarskog rasta ne bi bilo. Ali kada organski rastete onda vam rastu investicije na razini 11-12% i onda vam treba kontinuitet, objasnio je Horvat o investicijama u realnom poduzetničkom sektoru.

– Konačno smo došli u situaciju gdje jedan pravac iz crvenog pomičemo u zeleno. U ova dva tri dana kroz posjete njemačkog i austrijskog ministra gospodarstva zaključak je – svima fali kvalitetna radna snaga i to diže plaću na tržištu i na tržišnim osnovama. Ono što je činjenica je da je dogovor i razgovor je krenuo. Činjenice je da su se od stola digli sindikati. Premijer poziva na dijalog i on ide dalje, Ako želimo dogovor onda će doći do kompromisnog rješenja. Ako će obje strane na svojim uvjetima onda dogovora neće biti, rekao je Horvat i izazvao pitanje Ribića kada su se to sindikati digli od stola.

 

Hrvatska ulazi u bitku za Volkswagenovu novu tvornicu vrijednu više od 1,5 milijardi eura

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari