Pratite nas

Politika

Ministar Marić o Uljaniku: Radnici kažu da su izigrani, to mogu reći i porezni obveznici

Objavljeno

na

Ministar financija Zdravko Marić u emisiji HRT-a Tema dana upitan tko je kriv za katastrofalno stanje u brodogradilištima je odgovorio:

– Kao što je i državni odvjetnik rekao, možda je to već i previše često korištena uzrečica, da određene institucije rade svoj posao. To je u njihovoj ingerenciji, što i na koji način će se dalje događati vidjet ćemo. Ja u svakom slučaju mogu reći, još od onog trenutka kada je Ministarstvo financija Vladi uputilo, a Vlada u okviru zaključka usvojila Izvješće o stanju ukupnih jamstava, dakle 4,3 mlrd. kuna ukupno je izdano jamstva za Uljanik grupu.

Dobar dio njih ima onaj predznak činidbenih jamstva – dakle kupac ugovori gradnju broda, kupac daje određeni iznos avansnih plaćanja unaprijed prilikom gradnje broda, ali u isto vrijeme traži kontragaranciju. U pravilu se kontragarancija traži 80% od države, a 20% je komercijalni dio. Sve je u redu u situacijama kada se brod napravi, kada se isporuči i kada se ta jamstva otkažu.

Međutim, u nemalom broju slučajeva, i u tom izvješću je jasno naznačeno da su se zapravo ugovarali brodovi, povlačili novci, a do gradnje broda nije došlo i došlo jer do aktivacije državnih jamstava. S jučerašnjim danom ukupno smo po pitanju tih jamstava platili 3,1 mlrd. kuna, što znači da je još ostalo nekakvih 1,2 do 1,5 mlrd. kn. S obzirom da država ne jamči samo na glavnicu nego i na kamate i razne troškove, računam da ćemo još biti u obvezi platiti 300 do 500 milijuna kuna jer nam još uvijek predstoji jedna mogućnost spašavanja broda jaružara ukupne vrijednosti preko 900 milijuna kuna za koje je evidentno da će biti potrebno uložiti nešto da bi se spasilo.

Premijer je ministrima financija i gospodarstva dao u zadatak da izračunaju koliko bi stajalo restrukturiranje, a koliko stečaj. Što je ministar Marić predložio premijeru?

– Danas ima dosta u javnosti konfliktnih stavova. Predsjednik Vlade je zatražio analizu. Ministarstvo financija, nije samo ovo slučaj, uvijek pomno analizira i promatra, analiza je u završnoj fazi i uskoro će biti prezentirana premijeru, Vladi, koalicijskim partnerima i svima kojima treba biti predstavljena jer upravo kroz tu analizu treba sagledati ovu cjelokupnu problematiku. Dakle 3,1 mlrd. je plaćeno u zadnja dva mjeseca, u proteklih 25 godina čak je 35 milijardi kuna plaćeno u brodogradnju, ne samo u Uljanik grupu, nego u cjelokupnu hrvatsku brodogradnju, rekao je Marić.

Na pitanje tko bi odgovoran dao još 10 milijardi, ministar Marić je kazao da “kod takvog pitanja ili odgovora na to pitanje treba gledati širi kontekst”. – Koliko ta brodograđevna industrija kontribuira u industrijskoj proizvodnji, u izvozu, u BDP-u, u proračunu, kakvi su globalni trendovi. Nedavno su se dva najveća južnokorejska brodogradilišta spojila kako bi odgovorili konkurenciji iz Kine. To su sve elementi koje mi u toj analizi vodimo jer stvar nije tako jednostavna, kazao je Marić.

Što bi ministar financija poručilo radnicima Uljanika? – Teško je zaista poslati bilo kakvu poruku. Od početka sam na ovoj temi vrlo otvoren, vrlo jasan i vrlo konkretan s brojkama. Iz izlaganja radnika doznaje se da se osjećaju izigrani od strane Vlade, u isto vrijeme sam siguran da brojni porezni obveznici mogu koristiti isti glagol, odnosno istu karakterizaciju da su također izigrani, s obzirom da je, ne njihovom krivnjom, u zadnja dva mjeseca plaćeno 3 mlrd. kuna za nešto što nikad nije isporučeno ili napravljeno. Ovako jednu kompleksnu odluku Vlada promatra, razmišlja, razmatra, koji će konačni stav biti to ćemo vidjeti, odgovorio je Marić u HRT-ovoj emisiji Tema dana.

 

U brodogradnju je upumpano 35 mlrd kn, kako opravdati dodatnih do 10 mlrd?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karamatić: Kako će oni organizirati ‘republiku BiH’ na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem

Objavljeno

na

Objavio

Član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Mario Karamatić ocijenio je da se Programskom deklaracijom, usvojenom na Kongresu SDA, revitalizira Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

Karamatić je rekao da je tzv. “republika BiH” bila prije Daytona i da je obuhvaćala 23 posto BiH, te podsjetio da su bile i Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Republika Srpska.

– Kako će oni organizirati “republiku BiH” na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem – istakao je Karamatić.

Karamatić je rekao da mu je veoma drago što je SDA prepoznala inicijativu HSS o neophodnosti revitalizacije Herceg-Bosne i da su u tom pravcu i donijeli deklaraciju.

On je napomenuo da je deklaracija povratak na preddaytonsko stanje, budući da je neodrživa ovakva organizacija BiH, naknadno devastirana od visokih predstavnika.

– To je ono što mi zagovaramo ima dvije godine. SDA je sada napravila iskorak u tom pravcu i mi im zahvaljujemo – naveo je Karamatić.

On smatra i da je deklaracija SDA spisak želja, ali i da mu je drago što su u toj stranci naveli da će otvoriti vrata za druge narode.

– Tako će SDA postati multietnička stranka, jer će se u njoj nalaziti muslimani Bošnjaci, muslimani Sandžaklije, muslimani Arapi, Šiiti, Suniti, te će tako otvoriti vrata prema Europi – rekao je Karamatić. (Srna)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Miroslav Škoro kod Stankovića zahvalio Stipi Mesiću na potpori u kandidaturi, kaže da nije ni desničar ni ljevičar; Ja sam umjesto puške na ramenu nosio tamburicu

Objavljeno

na

Objavio

Gost emisije Nedjeljom u 2 je Miroslav Škoro. Zašto se kandidira za predsjednika Republike, računa li na podršku samo desnog biračkog tijela ili će nekako pokušati pridobiti i lijevo orijentirane glasače te zašto misli da bi bio bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović, neka su od pitanja emisije.

Na pitanje o možebitnom okupljanju desnih stranaka kojima bi bio na čelu, rekao je da ne razmišlja ni o kakvim parlamentarnim izborima niti je o tome vodio ikakve razgovore. Usredotočen je, poručuje, na predsjedničke izbore. Ne isključuje mogućnost daljnjeg bavljenja politikom ako ne uspije na predsjedničkim izborima, rekao je.

– Da bi se dogodile promjene u gospodarstvu, moraju se dogoditi promjene u političkom sustavu. Zbog toga ja ‘jašem’ po pitanju da se omogući bolja kontrola na podjeli sudstvo – izvršna vlast – zakonodavna vlast. Kod nas je to jedna lažna parlamentarna demokracija – tako je komentirao između ostalog i svoju inicijativu da se povećaju predsjedničke ovlasti.

Na pitanje misli li da bi se trebala oporezivati imovina, odgovara: “Znam da ništa ne znam”. Njegova specijalnost u ekonomiji su, objašnjava, intelektualna prava i monetizacija nematerijalnog vlasništva, dok o svemu drugome zna “vjerojatno na razini prosječnog ekonomista”. Ali zna, kaže, da u Hrvatskoj postoje stručnjaci koje nitko ništa ne pita, a on bi ih vrlo rado pitao i odluku prepustio njima.

– Živio sam u zemlji u kojoj se oporezuje kapital. Živio sam u SAD-u i kod njih je situacija takva da svatko tko posjeduje nekretninu mora jedanput godišnje plaćati porez. Iz tog poreza se onda rješavaju komunalni i ini problemi lokalne samouprave. Kod nas je situacija takva da se kod svake kupoprodaje nekretnine plaća taj porez. Bio je 5 posto, pa 4 posto, sad je 3 posto. To je stvar odluke, ali tu odluku moramo donijeti mi. Zbunjujemo investitore. Dakle, kod nas investitori kada uđu u bilo koji investicijski ciklus, ne znaju što ih očekuje sutra – kazao je o oporezivanju imovine.

Govoreći o zaduživanju, istaknuo je kako je Hrvatskoj danas bonitet bolji nego u vrijeme Milanovićeve vlade, “kada je bio u smeću”.

Osvrnuo se tijekom emisije i na činjenicu da je već bio dijelom političkog establišmenta:

– Da su stvari u hrvatskoj politici dobre, ja se ne bih prije svega imao ambicija politički artikulirati. One jednostavno nisu dobre. Da su stvari u HDZ-u, kada je u pitanju vodstvo HDZ-a, dakle ta politička oligarhija ili elita koja se odvojila od samog članstva dobre, ja nikada ne bih ni izlazio iz tog HDZ-a. Međutim one nisu dobre. I to je razlog zbog kojeg sam ja napustio tu stranku. Nisam od onih ljudi koji smatra da sama činjenica da sam bio u HDZ-u mene ‘za sve vijeke vjekova amen’ stvrstava kao nekog ortodoksnog HDZ-ovca. Tom analogijom je Jasmin Stavros još uvijek bubnjar grupe More, a nije vokalni solist. Svi mi prolazimo određene procese u sazrijevanju, odrastanju, životu. Ja jesam bio član HDZ-a, međutim vratio sam iskaznicu HDZ-a i dao sam ostavku, otišao sam, vratio sam mandat Ivi Sanaderu, odnosno HDZ-u. Svi ovi licemjerni ljudi koji mene na neki način pokušavaju gurnuti u taj ekstremni desni spektar, su u to vrijeme ostali uz Ivu Sanadera i dan danas se nalaze u vlasti – rekao je.
U HDZ je ušao u dva navrata.

– Drugi put je bio više igrokaz za ljude. Ušao sam 1994. ili 1995. To je bilo prvi put – objasnio je, dodavši kako je Demokratski centar podržavao, ali nije bio član.

O uručenju članske iskaznice 2007. godine od strane Ive Sanadera pak kaže:

– To je bilo procijenjeno da bi bilo dobro medijski da me se učlani još jedanput u taj HDZ.

Iskaznicu HDZ-a te godine primio je kada su, rekao je, “s drugog spektra dolazile glasine da će zabraniti glasovanje hrvatskoj dijaspori”.

– Nije mi se sviđalo kada su govorili da bi izbacili vjeronauk iz odgojno-obrazovnog procesa. To su neke stvari koje mene ideološki smetaju. S druge strane, dovoljno sam iskusan da znam da se svi mi kao ribe krećemo u toj politici i nema mogućnosti artikulacije vlastitih želja, htijenja i promjena, ukoliko se politički ne artikulirate, rekao je.

O Orfeju i otpremnini

Komentirao je i priču da je dobio 135.000 kuna otpremnine nakon samo dvije godine rada u Orfeju.

– Ja sam imao menadžerski ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom, da ću obavljati poslove u Ofeju i temeljem tog menadžerskog ugovora sam prilikom sporazumnog raskida radnog odnosa imao pravo na otpremninu od 12 mjesečnih plaća. Dobio sam tu otpremninu i čitam sada u medijima da bih ja trebao neke novce vratiti. Međutim meni se čini da je tu teza postavljena naopako. Ako je netko tu pogriješio pa je to utvrdila Državna revizija, a to je bilo navodno prije 20 godina, onda Državna revizija to upućuje Državnom odvjetništvu, a Državno odvjetništvo onda poduzima nekakve radnje, vjerojatno protiv Hrvatske radiotelevizije koja je to isplatila. Ja uistinu s tim nemam ništa i ne mislim da sam dobio išta drugo nego što su dobili i svi drugi ljudi koji su imali takav tip ugovora – rekao je.

O sudjelovanju u ratu

– Ja sam umjesto puške na ramenu nosio tamburicu, tako je prokomentirao pitanje o zamjerkama da u vrijeme rata nije nosio pušku na ramenu, te izjavama Krunislava Olujića.

Razjasnio je i neke stvari iz svoje biografije, a koje se odnose na ’89., odnosno 1990. godinu, piše HRT.

– Ja ne znam pretpostavljaju li ljudi da sam ja ’89. godine otišao u Ameriku, onda su me zavezali za nogu od stola pa sam tamo bio zavezan cijelo vrijeme, nisam se mrdao. Ja sam se od ’89. godine pa do danas jako puno mrdao svugdje, tako da jesam 1990. godine bio u Hrvatskoj na nekoliko mjeseci pa se ponovno vratio u Ameriku. Godine 1992. sam se vratio u ratni Osijek s malim djetetom. Uvijek pokušavam raditi stvari na način da slijedim taj svoj unutarnji instinkt, da budem pravičan, da radim stvari koje su dobre. I imam neki kontinuitet, od toga da sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’, da sam napisao ‘Sude mi’ kad su mnogi otvarali hladne pjenušce pri uhićenju hrvatskih generala, do dana današnjega kada smatram da treba napraviti promjene u ovom našem sustavu, kada sam se uistinu javno izložio svim objedama – rekao je.

Na pitanje je li mu na kraju žao što se nije borio s puškom u ruci rekao je:

– Za domovinu se može boriti na puno načina. Ako bi ta puška na mom ramenu završila prije rat i pomogla da se Hrvatska prije prizna u međunarodno priznatim granicama, onda definitivno je. Ja se ispričavam ako nisam nosio tu pušku. Međutim ja sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’ i učinio sam sve što mogu da doprinesem tome da država kakvu danas imamo bude stvorena u uvjetima u kojima se onda stvarala. Hrvata je u svijetu negdje osam milijuna. Tako kažu. S druge strane, u obrani Republike Hrvatske s puškom na ramenu sudjelovalo je 400 tisuća, 500 tisuća, neki 600 tisuća, neki 800 tisuća… To je opet 10 posto stanovništva. Tom analogijom, što je onda radila moja sestra? Što je radila žena, što su radili svi ti ljudi koji su se kretali po crti bojišnice i radili u gospodarstvu i privredi, da bi svi skupa mogli održavati tu vojsku koju smo imali? Je li rat završio ’91. godine? – odgovara.

O imovinskoj kartici

Prokomentirao je i svoju imovinsku karticu, rekavši kako ju ne zna naizust baš najbolje.

– Supruga i ja imamo obiteljsku kuću u Zagrebu, imamo vlasničke udjele u jednom poduzeću u kojemu ona ima 50 posto, ja 50 posto. To je poduzeće koje se bavi diskografijom i proizvodnjom vina. Ja imam još 50 posto udjela u jednoj tvrtki koja se bavi nekretninama. Imam pet posto udjela u firmi koja se bavi softverom, imamo još nešto sitnih dionica u HT-u i Mon Perinu. Imam vinograd u kutjevačkom kraju u Mitrovcu… – nabrojio je.

Zahvalio je Stipi Mesiću na potpori u kandidaturi. Ustvrdio je da nije ni desničar ni ljevičar, a podjele se rade da bi se polarizirao narod.

Oko toga da bi zabranio neke stranke kaže da bi to učinio kad se steknu uvjeti.

– Meni se čini da me jedini u državi shvatio Ivo Josipović, kaže Škoro ističući pritom da on govori kao obični građanin i traži promjene kao običan čovjek koji nije trenutno na nikakvoj funkciji i zato ima pravo to činiti. Na pitanje jesu li se stekli uvjeti da se zabrani SDSS, Škoro je najprije uputio kritike na politički rad Milorada Pupovca, ali je na kraju poručio da u ovom trenutku, kada bi bio predsjednik, ne bi pokrenuo zabranu SDSS-a.

Cijela emisija je OVDJE

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari