Pratite nas

Reagiranja

Ministarstvo branitelja: Mrsić uznemiruje branitelje, to podliježe kaznenom progonu

Objavljeno

na

Ministarstvo hrvatskih branitelja u srijedu je oštro reagiralo na izjave Miranda Mrsića vezano za mirovinski sustav i ‘braniteljske mirovine’, ističući kako je iznio niz netočnosti, bez ikakve osnove napada braniteljsku populaciju te da su Mrsić i Vlada u kojoj je bio ministar, prema braniteljskoj populaciji imali “odnos koji se može okarakterizirati kao spaljena zemlja”.

Predsjednik Demokrata i bivši ministar rada u Milanovićevoj Vladi, Mirando Mrsić u utorak je na konferenciji za novinare, uz ostalo, izjavio da aktualna Vlada Andreja Plenkovića braniteljskim mirovinama kupuje izborne glasove i time ugrožava mirovinski sustav. Založio se i za razdvajanje radničkih i braniteljskih mirovina. Takvo razdvajanje, podsjetio je Mrsić, 2013. je provela lijeva koalicijska Vlada, no čim je HDZ došao na vlast to je poništio. Naveo je da je u travnju ove godine prosječna braniteljska mirovina iznosila 5.618 kuna, a prosječna radnička mirovina bila 2.342 kune. Također je rekao kako je HDZ  stvorio i sustav zajamčenih braniteljskih mirovina koji je donio novi Zakon o hrvatskim braniteljima.

Iz Ministarstva ističu da Mrsića  tendenciozno napada braniteljsku populaciju kroz najosjetljivi dio njihovog životnog statusa, a to su mirovine zaslužene na prvoj crti bojišnice gdje su za slobodu Domovine žrtvovali svoje dijelove tijela i svoje živote.

“Mrsić netočno, paušalno i bez ikakve osnove napada braniteljsku i stradalničku populaciju, izdvajajući tzv. ‘braniteljske mirovine’ prosječne visine od 5.567 kuna, zanemarujući da je riječ o 56.000 mirovina hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) koji nikada nisu bili u prigodi uplaćivati u mirovinski fond doprinose za puni staž jer su obrani Domovine stradali vrlo mladi”, naglašavaju iz Ministarstva.

Dakle, dodaje se, “nije riječ o nekakvoj imaginarnoj braniteljskoj mirovini koja bi pripadala braniteljima bez obzira na oštećenje organizma ili smrt. Isto tako, 14.000 obiteljskih mirovina koje ostvaruju obitelji iza smrtno stradalih branitelja, Mrsić naziva privilegiranim mirovinama koje oštećuju državni proračun i mirovinski sustav. Zar njemu nije jasno da te obitelji primaju mirovine iza svojih supruga, očeva, sinova i kćeri koji su dali živote za Domovinu”, kažu iz Ministarstva.

Pri tom ističu kako je činjenica da hrvatski branitelji bez statusa HRVI, po općim propisima ili uz dodatak zajamčen Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, imaju prosječnu mirovinu od od 2.577 kuna, koja je i niža od prosječne mirovine u Hrvatskoj.

Mirovine po posebnim propisima, osim branitelja, ostvaruju i druge kategorije

“Mrsić ne ulazi ni u jednom trenutku u činjenicu da, osim 71.180 invalidskih i obiteljskih mirovina hrvatskih stradalnika, mirovine po posebnim propisima ostvaruju i druge kategorije korisnika, kao što su bivši pripadnici JNA kojih je 5.800, a koji su prije Domovinskog rata 20 i više godina uplaćivali u mirovinski fond JNA u Beogradu i koje je Republika Hrvatska preuzela, omogućila im mirovinu, a da nisu niti kune uplatili u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). Ovakvih kategorija (JNA) korisnika ima puno više, budući da su se pribrojili ostalim umirovljenicima jer su razvrstani u druge kategorije, odnosno prikriveni zahvaljujući, među ostalima, i Mirandu Mrsiću, koji je svojom mirovinskom politikom stvorio kaos u mirovinskom sustavu”, procjenjuju iz Ministarstva.

Kažu i da Mrsić zlonamjerno i potpuno neutemeljeno navodi brojčane pokazatelje o navodnih novih 123.000 zajamčenih minimalnih mirovina, za što ne postoji ni jedan pokazatelj.

“On navodi 15.000 novih zahtjeva za mirovine. Iznosi neutemeljene podatke, iako Ministarstvo hrvatskih branitelja pravovremeno i točno informira javnost o novim statusima HRVI, kojih ima 1.500, što je deset puta manje 15.000, odnosno brojke kojom on manipulira”, navode iz Ministarstva. Napominju da je uznemiravanje javnosti, a posebice braniteljske populacije koje izvodi Mrsić, opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu.

Podsjećaju da je 6.579 hrvatskih branitelja umrlo tijekom 2017. i 2018. godine od posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, prosječne starosti ispod 60 godina.

“Dakle, više je u samo dvije godine umrlo hrvatskih branitelja, nego što ima pripadnika JNA na isplati mirovina, a koji su oko 30 godina stariji od hrvatskih branitelja; a da ne govorimo o 11.000 korisnika mirovina iz NOR-a koji i nakon 74 godine uredno primaju mirovinu. Posebice ako uzmemo u obzir da je prosječna smrtnost opće populacije u Republici Hrvatskoj 76 godina, a braniteljske ispod 60 godina”, kažu iz Ministarstva.

Iznose i podatak da je 3.784 hrvatskih branitelja umrlo u 2018., odnosno samo 15 posto ih je bilo starijih od 70 godina u trenutku smrti. To je vrlo jasan pokazatelj izravnih posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, naglašava se u priopćenju.

Dodaju kako su nekim kategorijama – na koje se Mrsić uopće ne osvrće, a ulaze u kategoriju mirovina po posebnim propisima, uz ostalog, pripadnici JNA, pripadnici hrvatske domovinske vojske, pripadnici JNA prema općem propisu, sudionici NOR-a, članovi nekadašnjeg SIV-a, službenici u saveznim tijelima SFRJ –  mirovine daleko veće od braniteljskih mirovina, odnosno mirovina HRVI.

Mrsić i njegova Vlada prema braniteljskoj populaciji imali odnos kao ‘spaljena zemlja’

U opširnom analitičkom priopćenju Ministarstva hrvatskih branitelja nadalje navode kako se “Mrsiću još jednom očito mora pojasniti, iako je bio ministar i trebao bi to znati, da je kao posljedica velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku danas u mirovini, 56.000 hrvatskih ratnih vojnih invalida, a to su ljudi koji su i prije i tijekom Domovinskog rata, sve do stradavanja, ipak uplaćivali doprinose u HZMO”.

Nadalje, postoji 14.000 članova obitelji poginulih, ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja koji su izgubili svoje članove obitelji u obrani Domovine na izuzetno okrutan način, a isto tako su uplaćivali doprinose u mirovinski sustav.

Iz Ministarstva zaključuju kako Mrsić “tendenciozno i zlonamjerno u kontekstu rizika za mirovinski sustav, dovodi u pitanje i mirovine hrvatskih branitelja koji su mirovine stekli na temelju općih propisa, uplaćujući u mirovinski sustav 30 godina. Zapravo ovdje se radi o 37.839 hrvatskih branitelja koji su dakle, mirovinu ostvarili na temelju općih propisa i koji su u ovoj kategoriji vidljivi iz razloga što im je priznat radni staž u vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu. Prosječna mirovina ovih korisnika mirovina je manja od prosječne mirovine u Republici Hrvatskoj i iznosi 2.587 kuna”.

Što se tiče djelatnih vojnih osoba (DVO) i policijskih službenika, dodaje se u priopćenju, Mrsić je kao bivši ministar uspostavio takav sustav da je ove korisnike mirovina, njih 15.168, stavio u kategoriju povlaštenih mirovina. Iz Ministarstva podsjećaju kako je ovdje riječ o hrvatskim braniteljima koji su nakon Domovinskog rata ostali raditi u HV-u i MUP-a, uplaćivali doprinose i umirovljeni s prosječno 30 godina radnog staža. Ovdje se radi o policijskim službenicima, službenim osobama, hrvatskim časnicima, dočasnicima i vojnicima koji su uredno odradili svoj beneficirani radni staž i umirovljeni su po sustavu kao i pripadnici svih vojski i policija svijeta. Za korisnike ovih mirovina nije uvjet status hrvatskog branitelja, već provedeni radni vijek u HV-u, odnosno MUP-u.

Iz  Ministarstva hrvatskih branitelja naglašavaju kako se bivši ministar rada i mirovinskog sustava čudi što hrvatski branitelji ponovo mogu ostvarivati pravo na mirovinu radi stradavanja u Domovinskom ratu, a zaboravlja da je upravo njegova Vlada onemogućavala ostvarivanje statusa, iako je određeni broj branitelja na temelju nalaza i mišljenja vještaka imao uvjete ostvarivanja prava na mirovinu.

Njegovo stajalište da se radničke i braniteljske mirovine moraju razdvojiti kako mirovinski sustav ne bi doživio kolaps, iz Ministarstva  tumače kao kontinuirano stvaranje  nesigurnost kod ove ranjive populacije i nastavak izazivanja kaosa. “Možemo ustvrditi da je Mrsić i njegova Vlada, prema ovoj populaciji, ostvario odnos koji se može okarakterizirati kao spaljena zemlja”, navodi se u priopćenju Ministarstva i podsjeća da je ta Vlada smanjila  braniteljske mirovine za 10 posto.

Prepoznajući negativne učinke ranije odluke, ističu iz Ministarstva “ova je Vlada predložila Hrvatskom saboru donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju radi izjednačavanja mirovina pri usklađivanju mirovina, kojim je ukinut institut razdvajanja mirovina na dva dijela”. To je, dodaju, vratilo povjerenje i sigurnost braniteljskoj i stradalničkoj populaciji.

Ocjenjuju kako je time ova Vlada uspostavila red, stvorila preduvjete za gospodarski oporavak, uspostavila partnerski odnos s braniteljskom populacijom i izgrađuje društvo prepoznajući najsnažnije temelje suvremene Republike Hrvatske, a to su hrvatski branitelji i pravedni, legitimni, obrambeni i osloboditeljski Domovinski rat, zaključuje se u priopćenju, koje je Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo i na svojim mrežnim, stranicama.

(Hina)

 

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Pokvarena Jakićeva istina

Objavljeno

na

Objavio

Novosti Srpskog narodnog vijeća objavilo je 14.10.2019. tekst Tomislava Jakića u kojem iznosi brojne neutemeljene tvrdnje. Ne želim ulaziti u njegove brojne „istine“, koje nemaju veze sa stvarnošću, ali kao pripadnik zajednice „fratra s Badije“, želim ispraviti njegove tvrdnje u vezi s tim bez suda ubijenim franjevcem.

Jakić tvrdi da je fra Bernardin Sokol (1888. – 1944.) „prokazao nacističkim okupatorima sedmoricu partizana koji su to platili smrću“. Nema nikakvih dokaza da je Sokol izdao partizane, a nema ni dokaza da su „sedmorica to platili smrću“. Jakić, kao i neki drugi, 75 godina nakon umorstva Sokola, partizansko-oznaškom metodom bez ikakva suda, pravda taj ratni zločin koji je izvršen nad nevinim Sokolom. Na osnovi usmenih tvrdnji da je Sokol izdao partizane nekih ondašnjih korčulanskih komunista, odveli su partizani Sokola 28. rujna 1944. po noći iz samostana Badije.

Ubili su ga i bacili u more, ali tijelo mu je isplivalo na obalu Pelješca. Skupina ljudi, koji su ga prepoznali, pokopala ga je tada u obližnje napušteno mitraljesko gnijezdo. O tome je pet desetljeća vladao muk. Kod nedavnog kopanja na mjestu ukopa nađeni su samo potplati fratarskih sandala. Po Jakiću nije moguće da je „fratar kojega su 1944. na Badiji ubili partizani bio čovjek vjere i mučenik“.

A krivnja Sokola temelji se samo na usmenim tvrdnjama nekih korčulanskih partizana. Preuzeo ih je također partizan Nikola Anić i u svojoj knjizi ustvrdio da je Sokol izdao partizane, i da je stoga ubijeno „oko sedam partizana“. Nije li ta Anićeva formulacija, već po sebi čudna? Anić ne zna ni koliko je ljudi tada pobijeno, a u nekim drugim slučajevima navodi imena poginulih. Vodeći korčulanski komunisti (npr. Lozica) koji su 1944. bili tamo i o ratnim godinama 1990. objavili knjigu, Sokola i ne spominju, pa čak pišu da su ti tada uhićeni iz njemačkog zatvora „uspjeli pobjeći“, jedan je otišao s Nijemcima i vratio se živ i zdrav, te kao ugledan prvoborac na Korčuli doživio duboku starost. Anić u svojoj knjizi uz bezbroj krivih podataka govori i o prevoditelju koji je navodnu Sokolovu izdaju prevodio na njemački, iako je Sokol studirao u Beču, znao dobro njemački i često u raznim zgodama u Korčuli prevodio za druge osobe u komunikaciji s Nijemcima. Anić u vezi sa Sokolom donosi signaturu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, koja doduše postoji, ali u tom spisu nema ni slova o Sokolu. Tu u OZN-inu arhivu, pod signaturom MUP RH/I Kut 1219, Sokolovo je prezime i redovničko ime. Nema ni datuma rođenja, nema optužnice, nema osude.

Tu je pismo, koje su partizani na dan uhićenja uzeli iz njegove sobe, a koje je Sokol pisao subratu fra Marijanu Blažiću, i završio ga deset dana prije nego će ga partizani po noći odvesti iz samostana i ubiti bez suda. U završetku toga pisma Sokol odbacuje lažnu optužbu da je on izdao partizane. Kaže da ih nije volio, ali da ih nije izdao, i da se saznalo da je to učinio „jedan njihov“. Nema baš nikakva razloga ne vjerovati čovjeku koji je predosjećao da su mu dani odbrojeni i da će ga partizani ubiti. Ako je o izdajici već znao Sokol, znali su i drugi, znali su i partizani, ali očito im je interes bio da krivac ipak bude Sokol, uklonili su ga i o svemu šutjeli. Službenici OZN-e i UDB-e, NOV i JA koji su pregledavali Sokolov spis, nisu se usudili dodati optužbe koje danas olako ponavljaju „sadašnji antifašisti“, a s njima i Jakić. U Sokolovu pismu, i članku iz novina koji je napisan Sokolu u čast, podcrtali su riječi Hrvat i hrvatsko.

Podcrtali su i neke izričaje koji govore o Sokolovoj reformi crkvene glazbe u hrvatskom narodu. Ipak, biti Hrvat i crkveni glazbenik nisu razlozi da se ubije čovjeka. A ubiti čovjeka bez suđenja, zaslužnog velikog hrvatskog i internacionalno poznatog glazbenika, koji je još za života ušao u internacionalne stručne leksikone, i koji nije kriv, jest ratni zločin, kako onda tako i danas. Zagovara li to Jakić ratni zločin? Ne znam kako čovjek, diplomat i političar, takve tvrdnje može spojiti sa zaključcima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koja je osudila totalitarni komunistički poredak u svojim rezolucijama (Rezolucija 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, usvojena još 27. lipnja 1996., i Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, usvojena 25. siječnja 2006). Ne može ih naravno spojiti ni s najnovijom rezolucijom Europskog parlamenta 2819 o ”važnosti europske memorije za budućnost Europe” od 19. rujna 2019. U njoj Europski parlament traži da se u sjećanju zadrži i istražuje sudbina svih pogubljenih u ime komunističke ideologije, a Sokol i neki drugi naši franjevci smaknuti su, nevini i bez suđenja, upravo u ime te ideologije.

Jedan od glavnih argumenta protiv Sokola, kojeg „sadašnji antifašisti“ često iznose, zapis je Viktora Novaka u njegovoj knjizi Magnum crimen iz godine 1948. Zapisao je Viktor Novak stihove pjesme: „Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!“ i krivo ih povezao sa Sokolom i s Antom Pavelićem. Ne radi se o pjesmi Sokola Paveliću, nego o pjesmi Miha Jerinića (1872. – 1955.) koju je on pod naslovom „Himna Ante Starčevića“ ispjevao u Šibeniku 1938., a Sokol uglazbio i objavio u zbirci „Hrvatsko selo“ br. 61. Čak su izgleda i pripadnici OZN-e to 1944. shvatili, jer u Sokolov dosje nisu stavili zbirku s tom pjesmom, nego njegovu zbirku br. 7 Crkvene skladbe (za jedan glas uz pratnju orgulja), objavljenu još 1930.

A da je bilo i poštenih partizana, komunista, usprkos ideološkoj dresuri, dokaz je izvješće Drage Desputa, od 17. siječnja 1945., člana Sudskog odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske (Narodno oslobodilačka vojska i Partizanski odredi) upućeno Centralnom komitetu KPH. U izvješću stoji: „[…] kod sprovođenja te mjere drugovi koji su je sprovodili bili su vrlo površni. Kao primjer navodimo slučaj koji se desio u Dubrovniku, gdje je u oglasu osuđenih na smrt bio naveden i jedan građanin Dubrovnika, koji se je u tom momentu nalazio na slobodi i u oglasu među strijeljanima čitao svoje ime i prezime“. Ovjereni prijepis ovog dokumenta nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, f. 1220, CK SKH, Ratno gradivo, kut. 13, KP-42/2842. Desput u stvari govori o plakatu „U ime naroda Jugoslavije“, koji se nakon navodnog suđenja i strijeljanja na otoku Daksi pojavio na javnim mjestima u Dubrovniku; s datumom 26. listopada 1944., a potpisao ga je tada nepostojeći „Vojni sud Komande Južno-dalmatinskog područja“. Na plakatu su bila imena osuđenih (među njima su i franjevci Marijan Blažić i Toma Tomašić), kao i njihova navodna krivnja i osuda na strijeljanje s konfiskacijom imovine. U obrazloženju je stajala i rečenica: „Odbrana optuženih, s obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, postala je bezpredmetnom i kao takva od strane Suda odbačena.“

Na plakatu je među osuđenima objavljeno i ime Aleksandra Ćorovića Dimitrijeva (koji je tada imao 23 godine). Radi se o gore spomenutom „građaninu Dubrovnika“ koji je usprkos tako strašnoj navodnoj presudi, jednostavno pušten, a njegovo ime na plakatu poslije toga su precrtavali, što je čvrsti dokaz da suđenja nije ni bilo!
Čudno je da je već 1945. bilo ljudi koji su vidjeli istinu, a Jakić i njemu slični „sadašnji antifašisti“ ne vide to ni danas, nego ponavljaju komunističke laži iz 1944.

Franjevački samostan Male braće
Dubrovnik
fra Stipe Nosić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Sindikatima, štrajkašima, ministrici – palac dolje

Objavljeno

na

Objavio

Što sindikati žele?

Što štrajkaši žele?

Što ministrica želi? ?????

Bezbroj pitanja na koje postoji samo jedan odgovor, a to je: Ne znaju!

(u stvari znaju jedino što „nećeju“, a „nećeju“ g. Andreja Plenkovića jer ovaj „štrajk“ nema veze s plaćama ni koeficijentima već je ovo klasični „politički štrajk“!

Može se svima dodatno povećati plaće i 30 % ili 40 %, ali tad moramo znati da to mora biti “politička odluka” koja za sobom vuče automatsko povećanje Javnog duga RH, posljedično tomu povećanje kamata uz istovremeno snižavanje kreditnog rejtinga na razinu “smeća”, ili u kratko, sve što je do sad odlično napravljeno “baciti u vitar”…To želi samo BANDA KOMUNJARSKA! )

Sindikati traže jedno, dobiju više i nisu zadovoljni!? Teško je razumjeti o čemu je uopće riječ jer „pismeni i obrazovani“ štrajkaši nastavljaju štrajk, ali na čiji i za čiji račun!?

No, jesu li imenovani uopće i matematički pismeni u ovoj kaljuži od tzv. „štrajka“!?

Očito je da nisu jer za matematičku pismenost na primjeru zahtjeva povećanja plaća i dobivenog više od zatraženog, graniči sa zdravim razumom svakog štrajkaša. Sindikati su tražili povećanje plaća za 6,11 %. Koliko sam se god trudio za doći do ovih famoznih 6,11 % najbliže što sam mogao je doći do izračuna na četiri decimale i da ne spominjem da bih slobodno mogao računati i na 64 decimale, na koliko je „zaokružen“ Ludolfov broj Pi. Koji su to „moždani“ koji su došli do 6,11 % ni dan danas mi nije jasno.

Sad kažu da su u pitanju koeficijenti i da žele povećati koeficijente za 6.11 %. Malo sam se poigrao brojevima i matematikom osnovne škole, a ona kaže sljedeće:
Neovisno koju osnovicu plaće uzeli kao polaznu točku, uvijek dolazimo do istog rezultata. Uzmimo npr. da je osnovica plaće učitelja s 25 godina radnog staža

7 000 kuna uz koeficijent 1,3250 i povećanje koeficijenta u iznosu od 6,11 % iznosi: 1,3250 + 6,11 % = 1,4059575 = 7 427,7 HRK.
Sad to usporedimo s odnosom povećanja plaće za 6,11 % i opet dolazimo do istog rezultata, tj.
7 000 + 6,11 % = 7 427,7 HRK!
Koju god osnovicu uzeli, bilo koji koeficijent povećanja jednog ili drugog, isti postotak daje uvijek isti rezultat ma kako god to okrenuli.

Jedini ispravan, poželjan i pravedan način jeste tzv. “horizontalno” povećanje osnovice plaća svima u tri ciklusa po 2,0 %, a što u trećem ciklusu + 2,0 % daje točno povećanje u iznosu od 6,1208 %.

Dobro, može se dogoditi da se pojedini učitelji i ne snalaze baš najbolje s matematikom iz osnovne škole, ali ministrica Blaženka Divjak je ipak doktorirala matematiku i to je odavno trebala apsolvirati.

Uzevši u obzir da ministrica Blaženka Divjak dolazi iz školstva te da je ujedno i dr. matematike, logično bi bilo da je izuzetno upoznata s “problemima” u školstvu te je odavno morala (s ili bez ekspertne grupe) napraviti prijedlog koeficijenata koji bi ponudila i sindikatima i Vladi RH!
Baš bi me zanimalo bi li predložila da npr. učitelji matematike, fizike, kemije, … imaju veći koeficijent – plaću od učitelja likovne, glazbene ili tjelesne kulture.

NO, nije to učinila, a iz kojeg razloga, svjesno ili pak iz “propusta” ostaje nepoznato.

Činjenica je da NIJE dobro odradila svoj posao i TOČKA!

Ako se njoj ide na Izbore, neka izvoli! Ako si ministar (ministrica) i “igraš” profesionalno za svoj klub – tim, tada ne možeš sjediti “na dva stolca”.

( Pravi profesionalac igra za svoj tim neovisno kako se taj tim zvao (u ovom slučaju 14. Vlada RH. Sjetimo se naših npr. nogometaša i njihovih klubova – timova za koje su igrali i/ili igraju, svi redom su igrali profesionalno neovisno bio to npr. Luka Modrić kad je igrao i kalio se u ZRINJSKOM – Mostar, ili u Real Madridu, uvijek je dao sve od sebe kao i u izabranoj vrsti Hrvatske reprezentacije, ili Robert Prosinečki kad je kao profesionalac branio boje svog tima, Crvene Zvezde, Real Madrida ili pak Hrvatske reprezentacije… Profesionalac ostaje profesionalac i uvijek daje sve od sebe! )

Kao ministrica, sad bi bio najpošteniji njezin prijedlog Vladi RH da se u njezinom ministarstvu otkaže povećanje osnovice plaća po 2,0 % u tri ciklusa za sve koji štrajkaju, te da imaju pravo na povećanje plaća tek onog trenutka kad se postigne dogovor o koeficijentima!

Naravno, “štrajkašima” se ne smije platiti ni lipe jer su ih na štrajk pozvali sindikati, pa stoga neka se sindikati i “isprse” i plate dane koji su njihovi “puleni” proveli u štrajku. Kad su sindikati mogli platiti cca 30 autobusa za prosvjed ispred zgrade Vlade RH, kad su “prosvjednicima” isplatili i dnevnice kao i hranu i piće onda zasigurno mogu i sate nerada tj. štrajka!

I što sad?

Na koji način napraviti da „vuk bude sit, a ovce na broju“?

Postoji nekoliko modela, a možda i najbolji bi bio taj da Vlada RH uvede tzv. „Radnu obvezu“ za sve učitelje, a za dobrobit i učitelja samih kao i roditelja i djece.

Svako daljnje „rastezanje žvake“ je nedopustivo i neprimjereno koje ujedno govori koliki su „štrajkaši“ nepismenjaci, smušenjaci, neradnici ili pak podlaci.

Sva sreća da nisam političar kao i da nisam Predsjednik Vlade RH jer bih istog trenutka odbacio ikakvo povećanje plaće učiteljima – štrajkašima i uveo im „Radnu obvezu“ pa bi tek tada uvidjeli što to znači kako boli kad nekog „udariš po Takujinu“! Neka im tad opet Sindikati plaćaju razliku kad su već toliko od njih napravili, kako je to znao reći g. Radimir Čačić, „elementarne glupane“!

A tajnica, tajnica bi mi istog trenutka pisala Odluku o razrješenju ministrice!

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari