Pratite nas

Reagiranja

Ministarstvo ljubavi i izljevi mržnje i nesnošljivosti koje se kao smrad šire oko njega

Objavljeno

na

Jedan pogled HRVI I. skupine na umjetničke slobode u Hrvatskoj koje prikazuju ljubav, a imaju poseban učinak na jednu posebnu kategoriju stanovnika ove naše lijepe zemlje.A da smo imalo zemlja kakvu smo zamišljali tu bi skupinu trebalo čuvati kao kap vode na dlanu, a to su djeca i supruge naših poginulih suboraca i to je definitivno najosjetljivija i psihološki najranjivija skupina u ovom društvu.

Udovice i djeca poginulih pripadnika vojske kroz povijest ljudske civilizacije u bilo kojem normalnom narodu koji drži do svoje časti su svetinja i to je i dan danas. Svakodnevno  gledamo i čitamo priloge iz nekih drugih zemalja kada se slave godišnjice i obljetnice država i vojski odnos prema vojnicima, veteranima i njihovim obiteljima, pa smo tako nedavno imali prigodu vidjeti kada u Kongresu SAD na svečanom prijemu za pripadnike i članove vojske SAD cijeli kongres i vlada na čelu sa predsjednikom Donaldom Trumpom udovicu poginulog američkog vojnika pozravljaju sa 5-minutnim neprekidnim pljeskom i svi od reda stoje na nogama. Takve situcije možemo vidjeti diljem svijeta u zemljama čije se vojske u ratnim zonama kao što su Velika Britanija, Kanada, Australija,Rusija, a da ne govorimo o državi Izrael u koji je i živi i mrtvi izraelski vojnik stup zemlje i svetinja.

A što se događa u Republici Hrvatskoj sa onima koji su stvorili ovu državu i njihovim obiteljima, a u koje se svaka vlast prigodničarski kune i gdje su realnosti u našem stvarnom životu daleko od sve njihove lijepe priče. Ovdje je najveća  umjetnička sloboda i sloboda medija vrijeđati branitelje, invalide, supruge i djecu hrvatskih branitelja i cijeli Domovinski obrambeni rat i to traje i traje i nikako ne prestaje.

Sve se radi sustavno, proračunato i dugoročno da bi se negativno prikazali svi stvoritelji Hrvatske samostalnosti i Hrvatske države, jer sve nam mogu oprostiti samo jednu stvar baš i ne, to je ta Hrvatska koju smo mi stvorili na račun njihove nikada prežaljene Jugoslavije.  I tako je to krenulo redom: Najprije su počeli izručivati Haagu one koji su obranili hrvate u BiH i jug Hrvatske, zatim su naprasno umirovljeni hrvatski generali koji su digli svoj glas, pa su šikanirana djeca hrvatskih branitelja sa strane dijela visokog školstva, tj. Iz krugova Filozofskog fakulteta da im se slučajno ne bi dalo pravo upisa pod jednakim uvjetima, pa su na red došli branitelji sa prisilnim umirovljenjem i micanjem iz sustava MORH-a i MUP-a da bi kasnije za istu stvar bili proglašavani parazitima društva i neradnicima, onda smo na red došli mi HRVI od najmanje do najveće kategorije i evo na kraju na red dođoše supruge pokojnih naših suboraca i njihova djeca da budu tema umjetničkoj slobodi onih koji su se uredno sklonili od rata i nisu bili spremni podnijeti bilo kakvu osobnu žrtve u stvaranju ove zemlje jer oni ovu Hrvatsku nisu niti željeli.

A kako ih prikazuje umjetnička sloboda u filmu Ministarstvo ljubavi Pave Marinkovića ?

Na stranu prostote kojih nije malo u dijalozima koje se odnose na ove žene koje su propatile i prošle u svom životu što jedan Marinković ni zamisliti u svojoj glavi ne može, niti to ni želi. Najviše me pogodilo i zasmetalo to što su žene naših poginulih suboraca prikazane ni manje ni više već kao LOVNA DIVLJAČ i to u sezoni koja traje bez lovostaja i to se suptilno provlači kroz cijeli film. Na žalost su mediji u Hrvatskoj, jer ne mogu reći Hrvatski mediji jer to i nisu, već odavno napravili to da smo svi LOVNA DIVLJAČ u njihovom i našim stvarnim životima.

I zašto sam ja osobno kao hrvatski vojnik, časnik i invalid jako osjetljiv i senzibilan za ove žene i djecu, a to ne bih trebao biti sam ja, to bi trebali biti svi mi. Mi smo kao mladi otišli u rat braniti svoj narod, stvarati svoju slobodu i svoju državu i neki od nas bili smo mladi oženjeni i imali smo malu djecu, ali ni to nas nije spriječilo da ostavimo svoje fakultete, svoje poslove i svjesno odaberemo rizik ranjavanja i smrti, jer rat je takav i rat ranjavanja i smrt donosi.

I bili smo ranjavani i ginuli smo i to svakodnevno od Slavonije, Banovine, Korduna, Like, Dalmacije, Hercegovine i Bosne i to je trajalo nekoliko godina i poginulo nas je puno i previše. I iza naših mrtvih prijatelja su ostajele mlade supruge i malena djeca većinom predškolskog uzrasta ili u osnovnoj školi, a ne rijetko su te žene bile i trudne kada su im muževi pogibali tako da djeca nisu nikada vidjela svoje očeve. I gledao sam te supruge i tu djecu na sahranama njihovih muževa i očeva, kako ih razdiru bol i tuga i bile su ponosne jer su vjerovale da su njihovi muževi dali svoje živote za bolje sutra njih i svih nas, a u isto vrijeme i mene je kidala nemoć i tuga jer nisam kao i mnogi moji prijatelji mogao naći pravu riječ utjehe u tom trenutku i uglavnom smo šutjeli grizli usne i stiskali šake i u sebi i između sebe obećavali da ćemo ih zaštititi i čuvati jer mi smo ostali živi, mi prijatelji i suborci njihovih muževa. Mala je razlika između života i smrti bila tih dana, tu razliku su nerijetko pravile sekunde ili metri i lako je moglo biti da smo mi bili na njihovom, a oni na našem mjestu i zato smo nad otvorenim grobovima davali obećanja i sebi i onima koje smo pokapali njihovim obiteljima.

I nadali smo se kada prestane rat da će biti dobro, koliko može biti dobro i nama ranjenima i njima ožalošćenima u našoj državi Hrvatskoj i svemu smo se nadali osim da će te žene koje smo gledali kako plaču i kojima smo obećavali brigu u Hrvatskoj državi biti LOVNA DIVLJAČ u nečijoj umjetničkoj slobodi i da će tu umjetničku slobodu našim novcima plaćati naša Hrvatska država za koju su njihovi muževi dali svoje živote. Još mamje smo se nadali da će te filmove sa takvim umjetničkim slobodama prikazivati Hrvatska nacionalna televizija kada je jednom budemo  imali i da će te žene i njihova djeca biti LOVNA DIVLJAČ jer kako rekoše u filmu da je udovica poginulog brigadira Hrvatske vojskeu Dalmaciji  kapitalac, nešto kao jelen sa puno parožaka u šumama Baranje ili Slavonije.

I pitam sve svoje žive suborce od vojnika, časnika, generala a posebno one koji se nalaze na položajima i dužnostima, saboru, vladi da li su oni kada su pokapali svoje suborce mogli zamisliti da će supruge i djeca onih ljudi koje smo taj dan pokapali pod hrvatskom zastavom i za kojima smo plakali i nije nas bilo sram kao ratnika naših suza biti nečija LOVNA DIVLJAČ u umjetničkoj slobodi u našoj Hrvatskoj. I molim hrvatsku predsjednicu kao vrhovnu zapovjednicu vojske koju su utemeljili muževi ovih žena, kao ženu, kao majku da zaštiti ove žene koje su propatile puno u svome životi i da ne dozvoli da one i njihova djeca više nikada ne budu ničija LOVNA DIVLJAČ. I pitam sve nas do kada ćemo se sklanjati od onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli i kada ćemo jednom reći dosta izrugivanju našim ranama, našoj djeci, našim pokojnim suborcima, našoj zemlji Hrvatskoj koju smo stvorili i do koje jedino još nama stalo da bude onakva kao u našim snovima 90-tih godina i što ćemo reći našim prijateljima na njihovim grobovima i jednom kada se sretnemo na nebu kako smo zaštitili njihove obitelji da ne budu LOVNA DIVLJAČ u nečijim umjetničkim slobodama.

Marko Radoš

Tajnik Udruge 100%-tnih HRVI I. skupine

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HRS: Koliko još mrtvih ljudi je potrebno da se napokon opametimo?

Objavljeno

na

Objavio

zastoj u Jablanici / foto Z.K. facebook

U 21. stoljeću govoriti o tome kako je 20cm snijega blokiralo jednu od najvažnijih prometnica u državi je samo po sebi dovoljno za pozivanje za odgovornost i ostavke nadležnih počev sa razine Federacije, preko Županije, pa do lokalne razine. Međutim, kada se zna kako je jedan život izgubljen zbog činjenice da se 8 sati blokirano stajalo u koloni na snijegu, ostavka bi morala biti moralna odgovornost.

Međutim, mi nismo normalna država. U BiH vrijede neka druga vrijednosna pravila. Pravila po kojima je HRS stranka bedaka zbog činjenice da smo jedini bili protiv Proračuna, jer smo inzistirali na financijskim izvješćima utrošenih sredstava i jasnim namjenama sredstava koja se planiraju utrošiti.

Idemo redom. Prema usvojenom „Akcijskom planu za sigurnost na cestama“ sa Federalne razine je u te namjene utrošeno 67 milijuna KM. Za potrebe održavanja cesta i „investicijskog održavanja“ sa županijske razine godišnje ode 12 milijuna KM. Od novaca pri registraciji svakog vozila godišnje 55 do 60 milijuna KM se uplati za namjenu održavanja cesta. Samo u prvih 6 mjeseci 2018. prikupljanja „Ikea“ trošarina za gorivo prikupljeno je 165 milijuna KM koje su po obećanjima premijera Zvizdića i ministra Bevande trebali biti iskorištene za izgradnju i održavanje prometnica.

Prema izvješćima nevladinog sektora, ali i Ureda za reviziju, najveći dio ovih namjenskih sredstava otišao je za plaće i krpljenje proračunskih rupa. Ono što sigurno nije otišlo na plaće i krpljenje proračuna jesu nabavke novih i održavanje postojećih službenih vozila. Vlada Federacije je samo u prošloj godini za nova vozila potrošila milijun KM. Zadnjeg dana kampanje prošle godine, premijer HNŽ-a Nevenko Herceg se počastio SUV vozilom od 122 850 KM. Prosječna cijena polovne, certificirano očuvane, ralice za snijeg sa mehanizmom posipanja soli je 5000 KM, što znači da za cijenu njegovog vozila su se mogle nabaviti 24 ralice.

Prema zakonskim normama zimsko održavanje prometnica počinje u listopadu i vrlo jasno definira dinamiku i načine održavanja od strane izvođača. U direktnoj suradnji sa meteorološkim i prometnim službama definirano je kako i kojom dinamikom se mora uraditi „prevencija“ nakupljanja snježnih padavina, a u slučaju obilnijih padavina ili elementarne nepogode uključiti FUCZ i druge službe.

Znajući sve ovo, apsolutna je neistina kako su za prometni kolaps odgovorni nesavjesni vozači, jer da bi nesavjestan vozač došao u situaciju da bude „nesavjestan“, nadležne institucije su morale savjesno obaviti svoj dio posla, a očigledno je da nisu. Poražavajuće je to što se dogodila i ljudska žrtva zbog svega toga. Zanima li obitelj umrlog je li natječaj otvorenog tipa, tko se žalio, je li dionica pod nadležnošću Federacije ili županije? Sumnjamo.

Smatramo kako je ostavka moralna odgovornost svih u nizu, počev od federalnog ministra prometa, direktora JP Cesta Federacije, pa do premijera HNŽ i ministra prometa HNŽ.  Pogotovo što ovo nije prvi put da ljudi umiru zbog nemara i nepropisnog održavanja prometnica od Jablanice do Mostara.

No, ono u što također sumnjamo jeste da će navedeni osjetiti moralnu odgovornost i postupiti kako bi ona nalagala. Neka je njima ugodno i toplo u novim vozilima, a mi ćemo se i dalje pitati zašto ljudi odlaze odavde.

GO Mostar HRS
Silvio Bubalo, predsjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivo Goldstein je ipak postao ‘akademik’

Objavljeno

na

Objavio

OVO JE TUŽNO. HAZU BI TREBALA BITI OKOSNICA NACIONALNE ZNANOSTI KULTURE. UMJESTO TOGA, NASTAVLJA S PRAKSOM POLITIČKE KOREKTNOSTI.

Akademik Josip Pečarić: Odgovor Predsjedniku DHK-a

Da, trebala bi biti! I bila je okosnica sve do izbora Kusić-Rudanove uprave. Ta Uprava je itekako promijenila to. Simbol te promjene u znanosti je njihov odnos prema časopisima. Moji časopisi koji su među najboljim i na svjetskim listama – nisu dobri. Ali časopis u kome objavljuje puno sam predsjednik HAZU, niz akademika, supruga predsjednika vlade (preko noći onoliko radova koliko joj treba za izbor – moja podrugljiva interpretacija ali dobro je pogledati: https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=244380 ), ministar znanosti (zajedno s Glavnim tajnikom HAZU-a prozivan uzalud i u Hrvatskom saboru zbog toga) i mnogi drugi koji nisu iz te struke, ali časopis je na svjetskim listama – pa je to ono pravo za hrvatsku znanost.

Rezultat je bio izbacivanje tog časopisa sa svjetskih lista i rezultat je da je među hrvatskim znanstvenim časopisima po Scopusu taj časopis – poželjan za hrvatsku znanost po HAZU – na 66. mjestu, a moja tri nepoželjna su među prva 5!

Što mislite financira li se u RH taj poželjan časopis ili nepoželjna tri?

Meni je šokantno da je uz to stao budući glavni tajnik HAZU-a i predsjednik Upravnog odbora HRZZ-a jer se radi o znanstveniku s izvrsnim referencama. I moj razred (matematika, fizika i kemija) u kojemu su također izvrsni znanstvenici.

Ovih dana je predstavljena moja knjiga koja zapravo na neki način obilježava tu promjenu u HAZU.

Igor Vukić je ustvrdio:

U knjizi su obavijesti i o drugim njegovim radovima s ovom temom, a osobito o lobističkom pothvatu kojim je 2012. godine uspio spriječiti da historičar Ivo Goldstein postane član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uživat ćete čitajući akademikove komentare i intervjue koje je davao tim povodom.

Uzgred, prije koji tjedan Ivo Goldstein uspio je postići da ga imenuju inozemnim članom Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Dakle postao je ipak akademik. I pored svih javnih upozorenja na nedostatke Goldsteinova znanstvenog i stručnog rada. Ne želimo ništa loše reći o Akademiji nauka BiH, ali nam je ipak žao što se u Sarajevu nije našao neki Pečarić pa da i bosansku akademiju sačuva od tako drastičnog snižavanja kriterija. https://kamenjar.com/govor-igora-vukica-na-predstavljanju-knjige-razotkrivena-jasenovacka-laz/

Uprava je tog omiljenog kandidata pozivala na proslave u Akademiju. Ali više od 2/3 akademika na Izbornoj skušđštini je bilo protiv.

Evo kako je jedan poznati hrvatski povjesničar to opisao (dano i u novoj knjizi):

Prijatelju, jest da je tužno i ružno ali priznajem nisam se već danima tako zdušno nasmijao. Izvrstan i drag jesi, no ti si vraški duhovit. Braniti prvu crtu znanosti u nas – HAZU iskričavom duhovitošću to može samo akademik J. Pećarić i još k tome čovjek je iz havlije matematike. Poznat mi je “znanstveni” opus našeg Ive. Dakle, nije mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim “istraživanjima” napisali. Međutim, godinama u našim staleškim krugovima govori se: svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga. Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom kontekstu mogu shvatiti njegovu želju da uđe pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova koalicija – Akademija redikula.

Je li cilj i bio od HAZU napraviti Akademiju redikula?

Zar nije Akademija redikula već onaj napad u Hrvatskom saboru koji je toliko sličan napadima na samo predstavljanje knjige:

 KERBLER, J. U Jasenovcu se umiralo od bolesti?! Nn: Nove skandalozne tvrdnje:  http://m.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:772212-U-Jasenovcu-se-umiralo-od-bolesti

SRPSKAINFO. Skandalozna knjiga predstavljena u zagrebu “U Jasenovcu su logoraši umirali prirodnom smrću, zbog bolesti, i bili su uglavnom HRVATI”: https://leutar.net/2019/01/18/skandalozna-knjiga-predstavljena-u-zagrebu-u-jasenovcu-su-logorasi-umirali-prirodnom-smrcu-zbog-bolesti-i-bili-su-uglavnom-hrvati/

TELEGRAF.RS. Promocija knjige “Razotkrivena jasenovačka laž”: U Jasenovcu umrlo nešto više od 1.000 ljudi, najbrojniji logoraši bili Hrvati. Pn: Autori knjige su pseudoistoričar i matematičar Josip Pečarić i hrvatski sveštenik Stjepan Razum: https://www.telegraf.rs/vesti/jugosfera/3025147-promocija-knjige-razotkrivena-jasenovacka-laz-u-jasenovcu-umrlo-nesto-vise-od-1000-ljudi-najbrojniji-logorasi-bili-hrvati

INFORMER. Promovisana ustaška knjiga laži: U Jasenovcu ubijeno ‘hiljadu ljudi’, žrtve uglavnom Hrvati?! Autor studirao u Beogradu, voli Hitlera i veruje da je Zemlja ravna!: https://informer.rs/vesti/balkan/416875/promovisana-ustaska-knjiga-lazi-jasenovcu-ubijeno-hiljadu-ljudi-zrtve-uglavnom-hrvati-autor-studirao-beogradu-voli-hitlera-veruje-zemlja-ravna

Naravno i na HTV-u je bilo napada. Naravno uvijek je tu revizionizam (znamo da im je Tuđman bio glavni revizionist, ali to već ne smiju javno reći).

Što se tiče HAZU najznačajniji dio je što se Karolini Vidović Krišto zamjera što smo je posebno pohvalili. Tako sam na predstavljanju rekao:

Međutim promicateljima Jasenovačke laži najviše su krivili urednicu na HTV-u Karolinu Vidović Krišto. Ona je zamislila emisiju u kojoj će se čuti obje strane, pa je uz Vukića pozvan i povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Hrvoje Klasić. Kad je čuo da će u emisiji biti Vukić Klasić je odbio nastupiti. Znao je da bi ispao smiješan u suprostavljanju istinskom istraživaču logora u Jasenovcu. Pretpostavljam da je ljudima na HTV-u kriva Karolina Vidović Krišto jer je ona trebala znati da će se to dogoditi. Zapravo mislim da su pogriješili u tome jer je ona teško mogla znati da je Klasić dovoljno inteligentan da pobjegne od takvog sučeljavanja. Ili su i oni svjesni o nedovoljnoj Klasićevoj inteligenciji pa su je osudili zašto je tako nedovoljno inteligentnog povjesničara zvala u emisiju. sudjelovati istinski istraživač logora u Jasenovcu Zato je četvrto poglavlje na sličan način sastavljeno od tekstova hrvatskoh autora koji su komentirali sramotno ponašanje HTV-a prema njoj.

https://kamenjar.com/predstavljena-knjiga-razotkrivena-jasenovacka-laz/

Čini se da je problem što je jedan od kandidata za Akademiju (redikula?) Klasić na taj način otpao. Ali ostao je još dobrih kandidata: Boras, Jakovina… Jakovina slijedi Goldsteinov put pa ga vidim predlažu u Programsko vijeće HTV-a:

Izborom dosadašnjeg predsjednika HRZZ-a za glavnog tajnika HAZU-a zapravo će se zatvoriti krug među onima koji su najznačajniji u stvaranju Akademije redikula.

U prilogu šaljem i prikaz najnovije knjige Iva Goldsteina hrvatskog povjesničara Vladimira Geigera. Kao podsjetnik da je tada spriječeno ostvarrenje Akademije redikula.

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari