Connect with us

Kolumne

Ministre Davore Filipović: ne prelazi cestu na crveno, pa makar ispao i budala!

Objavljeno

-

Kada te napadaju govn… iz Indexa poput homoseksualca i gov…. Gordana Duhaćeka, ili ovi iz loze Marka i ostalih Vojkovića s JL-a, onda su ti oni najbolji odvjetnici i dokaz su da valjaš! Iz ove anegdote Davora Filipovića, vidljivo je da se u Hrvatskoj ne smiješ našaliti ni na vlastiti račun,…….

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Očekivane salve uvrjeda i omalovažavanja krenule su prema Davoru Filipoviću dok još nije ni prisegnuo kao novi ministar u Vladi Republike Hrvatske i to je u ovoj sveopćoj harangi i organiziranoj uroti protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a bilo sasvim očekivano. To su posljednji trzaji mrtvog konja, ne bi li se obeshrabrilo i Plenkovića i Filipovića!

U Filipovićevoj predizbornoj kampanji za gradonačelnika grada Zagreba, nakon što su ga udbaški mediji proguglali do kosti ne našavši mu baš ništa suspektno, ipak su mu iz očaja pronašli čak nekoliko smrtnih grijeha? Prvi istočni grijeh bio mu je rođenje u Sarajevu, drugi što ne zna ćirilicu, a treći najveći grijeh mu je što ne pjeva pjesme Đokice Balaševića. Dakle, neoprostivo i nedopustivo da jedan tako kulturno zapušteni došljo postane gradonačelnikom Zagreba, koji je hram kulture i općeg obrazovanja u Hrvatskoj. Umjesto doktora Filipovića radije su si izabrali Tomislava Tomaševića, Soroševo gojenče i lika koji je svom kućnom ljubimcu dao ime Titovog bunkeraša Boška Buhe, valjda po onoj Balaševićevoj pjesmi posvećenoj Titi, „računajte na nas“! Dakle ovo o kućnom ljubimcu je višeslojna poruka, pa s toga i poruka roditeljima odgajateljima, koji su lakonskim potezom pera poštenjaka Tomaševića pretvoreni u socijalne slučajeve. Jer, dragi roditelji odgajatelji, da ste umjesto troje ili petero djece imali kučnog ljubimca Boška Buhu , danas ne bi imali socijalnih problema!!!

I evo ti, malo po malo na tronu zagrebačke kulture Hrvoja Hribara zahvaljujući tom kulturnjaku Tomaševiću! Hribar ipak zna ćirilicu ko vodu pit, zna Balaševića do zadnjeg gena i note, Hrvoje prolazi Ilicom i švrlja ćirilicom kao najveći hrvatski ekspert Domovinskog rata i masakra u Dvoru na Uni! Hrvojev favorit Rade Šerbeđija, ponovo je procvjetao kao govno na kiši i već se šepuri na svom otoku na Brijunima kojega je dobio na raspolaganje za ogromnih nula kuna!?

Isti oni koji su ismijavali Tuđmanovu viziju o slobodnoj Hrvatskoj integriranoj u međunarodnim asocijacijama uglednih država, danas ismijavaju Davora Filipovića, jer se usudio optimistično prognozirati da je u Hrvatskoj moguća tvornica cjepiva protiv karcinoma i covida-a. Kako uopće možeš nešto izgraditi, ako u to ne vjeruješ i ako o tome vizionarski ne sanjaš? Poznato je da cjepivo protiv karcinoma grlića maternice postoji, što znači da se negdje i proizvodi. Zašto ne u Hrvatskoj? Može li netko dokazati da je to nemoguće osim notornog Gordana Duhaćeka i ove lijevo liberalne genderističke bulumente? O tome trebaju pitati malo više znanstvenika Dragana Primorca i proučiti njegove najnovije znanstvene radove s područja lijekova protiv karcinoma! Smijali su se i Tesli i Penkali i prvom torpedu i prvom padobranu i prvoj kravati, a konačno i Rimčevim automobilima? Hrvatska pamet redovno im je zaledila taj licemjerni osmijeh na usnama, a to će se dogoditi i ovim plaćeničkim ismijačima!

Meni osobno svidjela se Filipovićeva anegdota o semaforu u SAD-u, što je danas predmet ismijavanja istih medija kao nastavak pogroma iz gradonačelničke kampanje. Svaki pošten i dobronamjeran čovjek u ovoj anegdoti može naći samo pozitivne konotacije u prići mladića od prije dvadeset godina koji se snalazi u bijelom svijetu kako zna i umije i čini sve na najpošteniji način, da bi se vratio u Hrvatsku s vrhunskim obrazovanjem stečenim na vrhunskim univerzitetima! Nasuprot stipendistima Kumrovečke škole, morao je poštivati pravila, poštivao ih je i zato je danas tu gdje je! Čestitam od srca! Evo priče i Filipovićevog smrtnog grijeha. Gdje bi Hrvatskoj bio kraj da su svi takvi grješnici kao Davor Filipović?

„Kad sam prvi put došao u Ameriku, dobili smo jasnu uputu da se ne smiju kršiti pravila jer se može izgubiti stipendija. Kako je moja stipendija bila 35.000 dolara godišnje, pazio sam na svaki detalj pa i na prelazak ulice. Tako sam jednom 15 – 20 minuta stajao na semaforu, nigdje nije bilo žive duše, dok se nije pojavio jedan čovjek i pritisnuo ono što mi danas imamo i upalilo se zeleno svjetlo. Međutim, 2002. godine nije bilo takvih semafora kod nas u Zagrebu, a ja sam se striktno držao pravila, rekao je Davor Filipović.

Moja je poruka poštovanom Davoru Filipoviću, ali i njegovim napadačima vrlo je slikovita.

Kada te napadaju govn… iz Indexa poput homoseksualca i gov…. Gordana Duhaćeka, ili ovi iz loze Marka i ostalih Vojkovića s JL-a, onda su ti oni najbolji odvjetnici i dokaz su da valjaš! Zahvaljujući njima, u očima onih koji te poštuju, danas tvoja popularnost samo može rasti! Besplatni PR!
Iz ove anegdote Davora Filipovića, vidljivo je da se u Hrvatskoj ne smiješ našaliti ni na vlastiti račun, jer to ne žele i ne mogu razumjeti jedino zadojeni mentalni komunisti koji su cijeli život prolazili kroz partijsko crveno svjetlo po Titovom pravilu, “nećemo se držati zakona k’o pijani plota”!!! Notorni Glavašević sprdajući se s Filipovićem, podsjeća me na ono sprdanje s mrtvim bojovnicima HVO-a u BiH: “Busovača zdravo….ratatatata” što je izazvalo salve smijeha Milanovićevog rektalnog alpiniste Freda Matića, a danas, kada treba osloboditi udbaše, Rojs, Hercegovci i HVO su im genijalci.

Zato, ne prelazi cestu na crveno, pa makar ispao i budala! Budi svoj i dosljedan!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari