Pratite nas

Intervju

Ministrica Marina Pendeš: Na nama svima je da vratimo nadu mladom čovjeku

Objavljeno

na

Ministrica Marina Pendeš na Briševu

“Ima nas dosta  koji svjedočimo svojim životima da volimo svoju domovinu. Naravno, da volim pomoći kad je vidno odsustvo nade, kad se širi beznađe. Volim  pokazati da je na nama, političarima, ali isto tako i na predstavnicima Crkve da zajedno  vratimo nadu mladom čovjeku da vrijedi ostatiti u ovoj BiH, da ovdje vrijedi raditi i žrtvovati se”.

Ministrica obrane Bosne i Hercegovine Marina Pendeš ovih dana putuje Bosnom i Hercegovinom i iskazuje poštovanje prema žrtvama hrvatskoga naroda u protkelom ratu. Sreli smo ju u Briševu i zamolili za kratki intervju.

Ministrice Pendeš, tu ste na Bruševu, na jednom od najvećih stratišta hrvatskoga naroda.

– Briševo neće biti izbrisano, dok živi čovjek katolik, koji se sjeća žrtve poginulih stanovnika ovog mjesta i njihovih cijelih obitelji. Niti cijela BiH ne može biti izbrisana, jer Hrvati su stoljećima  ostavljali svoje živote na Oltar Domovine širom BiH i ja sam ovdje u svojstvu ministrice obrane, ali i kao Hrvatica i katolkinja i smatram, budući da dolazim iz Viteza, a i sami znate da je to područje gdje su se događale slične stvari (Buhine kuće, Bikoši) gdje su bili pokolji, da je ovo mjesto posebnog pijeteta. Tako da razumijem ovu bol koju doživljavaju ovi ljudi i vjerujem da ovaj dolazak na neki način pokazuje i političku volju snage  kojoj ja pripadam (HDZ BIH), da želimo dati potporu našim ljudima i da ćemo sigurno poduzeti sve kako bismo omogućili  da se naši ljudi što prije vrate u ovaj lijepi kraj.

Trebalo je mnogo vremena da vidimo ljude iz politike i  na ovim mjestima. U posljednje vrijeme sve više političara dolazi i u Posavinu i u Republiku Srpsku.

– Bili smo mi i prije. Možda ne u ovoj mjeri u Republici Srpskoj, ali u Federaciji BiH svakako da. I biskup Komarica i ja kao ministrica obrane to jako dobro znamo, jer smo reformom obrambenog sustava poduzeli sve kako bismo i određenu imovinu vratili na korištenje. Tu prije svega mislim na Katolički školski centar u Bihaću, ali u svakom slučaju smatram da svaki vjernik bez obzira kojoj vjeri pripada, mora odati dužno poštovanje žrtvama bilo kakvog ubijanja, jer masakri, ubijanje, ratovi,  su nedostatak vjere, nedostatak ljubavi, nedostatak razuma i zbog toga kao ministrica obrane koja se zalaže za mir, sigurnost i stabilnost moram biti jasna, jer je  moja  posebna obveza da radim na neki način kao mirotvorac.

Jedna ste od  najiskusnijih političarki i političara u BiH koji  znaju prepoznati bilo hrvatskoga čovjeka. Kako to našim mladim političarima koji polako dolaze ugraditi i “gene”.

–  Ima nas dosta  koji svjedočimo svojim životima da volimo svoju domovinu. Naravno, da volim pomoći kad je vidno odsustvo nade, kad se širi beznađe. Volim  pokazati da je na nama, političarima, ali isto tako i na predstavnicima Crkve da zajedno  vratimo nadu mladom čovjeku da vrijedi ostati u ovoj BiH, da ovdje vrijedi raditi i žrtvovati se. I danas je biskup rekao kako ćemo doći u kraljevstvo nebesko. Samo preko križa: Put, istina i Život. Što znači da ponekad na tom putu prema nebu trebamo prihvatiti i probleme. I u tom smislu smatram da su vjera, nada i ljubav osnova za život.

Kako preslikati ljubav prema Kristu koja nas je krasila u onim teškim vremenima širom BiH. Kako to preslikati danas i na političare i sve ljude u BiH?

 – Svi zajedno na tome trebamo raditi. Ne samo političari, obitelji,  crkveni predstavnici, ljudi u zemljama u kojima žive moraju biti vezani za svoj kraj. Ne vidim razloga da se ovakav kraj napušta.

Hrvati BiH uvijek su bili vezani uz RH. U RH djeluje Središnji državni ured za Hrvate izvan RH čini nam se da ljudi rade svoj posao u domeni mogućega, u domeni onoga što mogu učiniti ?

– Mi smo zahvalni što Republika Hrvatska na jedan način vraća i cijeni ono što smo mi njoj pomogli, ali smatram da prvenstveno kroz institucije Bosne i Hercegovine: općine županije i entitetske i državne razine moramo poduzeti sve, prije svega, mijenjajući Ustav i izborne zakone u svojoj domovini BiH. Mi kroz naše legitimne predstavnike možemo zajednički dijeliti sudbinu svih naroda ali isto tako upravljati i financijskim tokovima pa da i ovaj briševski kraj bude razvijen, da i ovdje prođe asfalt, da se ljudi vrate i da se osiguraju svi normalni uvjeti za život.

Razgovarao: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Neki su htjeli Briševo izbrisati. Brisali su, ali…Briševo  ni` propalo

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Predsjednica: Mislim da se štrajk učitelja pretvorio u politički igrokaz

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Media servis

Uoči službenog početka kampanje za predsjedničke izbore u Intervjuu tjedna Media servisa aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović progovorila je o kampanji, izborima, štrajku prosvjetara, ali i gafovima zbog kojih je kroz tekući mandat često bila na meti kritika. S predsjednicom je razgovarala urednica Media servisa Andrea Barać.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Objavio

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari