Pratite nas

Komentar

MIRAKUL MIRANDA MRSIĆA

Objavljeno

na

Zašto bi bilo tko pozivao Miranda Mrsića bilo kamo možda je mnogima jasno, no može se dopustiti da je autoru ovih redaka potpuno nepregledno ako ne i čudesno. SDP je stranka čiji bi svaki sljedeći stranački program trebao početi s preambulom nazvanom „Poraženi“. Iz mora poraza koje su doživjeli od 1937. i Komunističke stranke Hrvatske neka za tekst preambule sami izdvoje natuknice koje su im najmilije.

Kako god bilo, voditelj emisije NU2 začuđujuće je precizno i bolno, pri čemu je prvo posljedica drugog, u uvodu detektirao uzrok koji se zove Z. Milanović kojem je načelno prigovorio kako se ponašao poput kokoši koja snese novo jaje i pritom prtljajući oko njega razbije dva stara jaja ili poput nogometaša koji u napadu postigne eurogol, a u obrani momčad njegovim propustima primi dva zgoditka.

U oceanu novijih poraza, a počevši od poraženog Milanovića, preko poraženog Bernardića, dolazimo do najmanje dvostruko a možda i višestruko poraženog Mrsića koji usprkos svemu uspijeva nastupiti slavodobitno i tvrditi kako „postoji dosta ljudi kao on“ ne shvaćajući da time u ponor za sobom vuče i druge produbljujući poraz i vjerojatno istovremeno vjerujući kako će višestruki poraz na neki način akumulirati pobjedu ili kako bi pjevali No means no „In defeat there will be a victory. In defeat victory.“.

Vrhunac emisije je Mrsićeva izjava „Ja želim zapaliti iskru!“ koje nastoji nadvisiti Bernardićeva pitanja „Jesmo li budni, jesmo li spremni?“ pri čemu je svakako uspio, jer je „paljenje iskre“ svakako socijaldemokratskije od spremnosti. Sama izjava bila je zagušena s voditeljevim neshvatljivo otvoreno i direktno podržavajućim i savjetodavnim pristupom gostu pri čemu nije jasno otkad je to javna televizija kao PR služba na platnom spisku političke stranke, a što je ako ne prije i nakon, a onda svakako postalo najvidljivije u trenutku kad se voditelj ogradio od davanja savjeta stranci i time se na prvi pogled ogradio i zaista legitimirao baš tu zadaću.

Čudo Miranda Mrsića u drugom je dijelu emisije došlo u potpunosti do izražaja. Pokušavam se zamisliti simpatizerom SDP-a koji previše ne voli Bernardića i s političkom pohotom bulji u Mrsića želeći vidjeti žar u oku barem dok izgovara riječ iskra, a vidim samo rezigniranog čovjeka koji si misli otprilike – Ako je ovo najbolje što se nudi u SDP-u nasuprot onome što SDP nudi javnosti, onda je sve skupa na putu prema još jednom porazu. Drugi dio emisije postao je prenatrpan Mrsićevim odgovorima „Tu se vi i ja slažemo.“, „To i ja želim reći.“ i sl. Na stranu prethodna teza o PR side job-u voditelja. Činjenica je da je Mrsić jedva 2-3 puta rekao kako se ne slaže s voditeljem. Takvo poznavanje teme preko granice početno gledljive provokacije rijetko je za voditelja, ali ono presudno je da u poredbi s njim Mrsić očito nema što za dodati.

Na stranu dilema kako je ili voditelj kao iskreni i tradicionalni ljevičar (SDP za razliku od npr. Živog zida) odradio izvrstan PR posao za SDP ili je gost kao punokrvni član SDP-a starog kova i oporba u oporbi pokazao da o planovima vlastite stranke zna manje od voditelja. Na stranu i to što se ne pali iskra, nego vatra i to proizvođenjem iskre npr. kresanjem kamena. Svakako preostaje dojam kako se u RH na sve mile i nemile načine putem cijele lepeze medija nastoji probuditi i zaiskriti SDP kako bi prestao biti „veće zlo“ u odnosu na „manje zlo“ od HDZ-a kod dijela državljana s pravom glasa koji glasuju kako vjetar puhne.

Na naplatu dolazi HDZ-SDP strategija koja se sastoji u uništavanju svakoga tko se pojavi između njih, zatim u paralelnom proizvođenju radikalnijih od sebe, ali svakako bezopasnijih od uništenih u međuprostoru ili tampon zoni i na koncu proglašavanjem sebe samih bitno strankama centra, pri čemu to koja od njih ona lijevog, a koja desnog centra uopće nije važno tako dugo dok je stranka centra.

Naplata dolazi u obliku nesposobnosti HDZ-SDP-a u nošenju s desne strane s MOST-om, a s lijeve sa ŽIVIM ZIDOM koji pak ili stagniraju ili rastu. U toj situaciji pozvati u goste Miranda Mrsića postaje tim bizarnije jer je i sam pridonio tome da MOST i ŽIVI ZID dođu na naplatu, a svakako i perverzno napose ako se usporedi s HDZ-ovom strategijom napada na ŽIVI ZID oprostom duga koji će platiti netko treći i napada na MOST angažiranjem njihovog bivšeg savjetnika preko dvostruko besmislene platforme neovisnih lokalnih šerifa.

Mirakul Miranda Mrsića sastoji se u tome da se ne može racionalno odgovoriti na pitanje čime je on zaslužio pozivanje u tako gledanu emisiji, ali može se reći da je to neka vrsta socijaldemokratskog čuda Božjeg.

izv.prod.dr. Kristijan Krkač/A Propos

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista

Objavljeno

na

Objavio

Štefica Galić – apologet propale Jugoslavije i zločinca Tita dijeli lekcije i protežira svoju ‘povijest’ raspada SFRJ i rata u BiH

Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.

No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.

Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.

Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.

Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.

„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.

No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.

Evo citata:

„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:

„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“

Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….

Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Javor Novak: Gdje ste sada drugovi, po profesiji, antifašisti?

Objavljeno

na

Objavio

Gdje ste sada drugovi, po profesiji, antifašisti? Gdje ste sada vi obilježavatelji i oblizatelji partizanskih i lažnih spomenika i lokacija? Gdje ste uhljebi za Milanovićevu nasmiješenu, prosperitetnu i znatiželjnu Hrvatsku? Gdje ste ponosni antifašistički Istrijani? Da li šutite zbog talijanskih mirovina?

Gdje su sada sisatelji proračuna, drugarica i drug, supružnici Radin? Gdje su mesići, goldsteini, krausi ili josipovići? Gdje je osuda od strane zvjezdastih, otužnih kumrovačkih Titovih performera? Gdje je sada zazivatelj brenda Tito u Hrvatskome zagorju, Hajdaš Dončić?

Gdje je nestala lijepa Josipovićeva zvijezda? Gdje je sada Titovo pripojenje Istre matici domovini? Gdje je SDP, a gdje glasoviti kapitalistički antifašist Linić? Je li se to, ali među Talijanima, ukazala ona stara Josipovićeva guja? A sada tretirana tek kao benigna pastrva?

Zar se nije trebala dići i zemlja i nebo i more? Zar se osuda talijanskoga fašizma nije morala zbiti i iz bratskog vam Beograda? Čuvara svih lažnih antifašizama i istinskih pravoslavnih fašizama.

Kako to da izumitelji novovjekog fašizma u Hrvatskoj, umotvorci tzv. puzajućeg fašizma sada šute kad je otvoreni (ne puzajući) fašizam neupitan? Kad se u Trstu slavi fašistički okupator komunističke Rijeke. I ne samo da se iredentistički slavi, već mu podižu i spomenik. Već se i tršćanski gradonačelnik ponosi tim otvorenim fašizmom. Kad se u Rijeci vijore okupatorske i fašističke zastave jednog zločinca D’annunzia. Iredentiste i važnog inspiratora kepeca, fizičkog i duhovnog, Mussolinija.

Gdje ste sada antifašisti? Gdje su sada pusići, stazići, klasići, jakovine, frljići i markovine? U kojem ste (ili čijem) Jajcu, špilji ili rupi? Zašto ne grmite?

Gdje ste sada antifašisti? Gdje ste famozni socijaldemokrati? Gdje ste sljednici Titove Jugoslavije, Titova ukupna djela i bratstva i jedinstva? Kakvo je bratstvo moguće kad je vama fašizam i dopustiv i moguć? Kako to slavite antifašizam a sada vam je fašizam prirodan? Logičan i normalan. Na tlu Trsta ali i Rijeke. Gdje ste moderni ljevičari? Šminkeri u laži.

ProvokacijeOvo nije marginalni grafit u nekoj pustopoljini, naručen, plaćen i odigran da bi se optuživalo Hrvatsku. To nije nasilje nekolicine navijača, ovdje grad Trst, slaveći, za vijeke vjekova podiže fašistički spomenik!

Tko bi za vas sada Istrijani, nikada Istrani, trebao odraditi osudu? U čijem se susjedstvu danas, 2019., odvija opaki fašizam…, a vi, ovako hrabro, šutite. Spomenici će vas se odreći.

Gdje ste svi vi manjinci od Pupovca i Kajtazija do Radina, sada? Zar eklatantni fašizam (trenutno u Rijeci i Trstu) nije vaš hitri i vječni, poduzetnički moto, okidač i biznis?

Kažete da ste sljedba herojskih partizanskih jedinica a gdje je sada vaše herojstvo pradjedova? Jeste li ih izdali? Jeste li pokopali pobjedu? Vaša je svjetla budućnost zgažena na najmračnijem suvremenu pitanju.

Na pitanju oko kojeg nema diskusije niti nejasnoća. Spomenik je podignut fašistu, zastava u Rijeci vijorila se kao fašistička, uhićeni su fašisti s majicama i simbolima. Ali vi, pravovjerni drugovi, samozvani čuvari naše luči, niste ni zucnuli, nekmoli se oglasili. Čak ni Pavičić splitski, ni Pofuk dežurni. A tako krupnim i opasnim vidite Keleminca i hrvatske branitelje.

Rijeka

Fašizam maršira Rijekom kako jučer tako i nedavno kada je predstavnik talijanske manjine u Hrvatskome saboru, Furio Radin, glatko i beposljedično, na opću sramotu, pozvao u Rijeku neupitnog fašistu Gianfranca Finija. Da li sada Radin šuti zbog toga? Da li je on hrvatski antifašist i talijanski fašist? Ili još ne zna? Ili je oboje upitno?

Gdje ste antifašisti, samozvanci i profiteri s državnoga proračuna? Zašto hermafroditski šutite? Što nalazite spornim? Što veleum od balvana pupovčeva smatra ovdje spornim? Zar ga ne smeta ovo novovjeko otkidanje od matice Jugoslavije? Zar mili mu partizani nisu ovim aktom talijanskoga fašizma u dva susjedna grada, povijesno pobijeđeni i dotučeni? Velebne su europske vrijednosti šaptom pale.

Gdje su hrvatski predstavnici u Europskoj uniji? Hoće li oni uložiti prosvjednu notu ili će pjevati falš? Kako europska Italija smije njegovati fašizam i čak presizati na drugu članicu EU?

Znam drugovi, tužni ste jer se ovakvim mračnim i prljavim manifestacijama ne može optuživati Hrvatska. Žao mi vas je. Ne možete nabijati Jasenovac na kolac. Ni NDH. A nije bilo ni poziva Za dom spremni. Zamislite. Nema ni omiljenog vam Pavelića. Ne možete tražiti ni osudu velikih okupljanja u Bleiburgu. Sve vama omiljeno upravo vam je ispalo iz ruku. Vi ste slučaj a ne antifašisti.

Jedino što je ostalo jest vaš neupitni fašizam koji se pokazuje u vašoj šutnji i vašem prešućivanju. U odobravanju. U izostanku bilo kakve vaše reakcije. Si tacitus…

Konačno, pa vi se, sada se to najljepše vidi, i ne borite protiv fašizma. Vi niste antifašisti. Vi ste antihrvati, vi se koprcate i borite protiv Hrvatske.

Javor Novak / HKV

 

20 fašista pokušalo doći u Rijeku s tri aviona

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari