Pratite nas

Kolumne

Mirela Pavić: Kako bilo, drug Nešo je ionako samo groteskni spoj majčice Prirode i majčice Partije, a štoš…

Objavljeno

na

Ako me išta veseli, to je da mi jope postalo slatko brisat prašinu s TeVeja.

[ad id=”93788″]

Zakoniti je kupija neku televizijetinu koja se širi zidom dnevnog boravka ka crna umjetnička slika iz nikoga muzeja izgubljenih vrimena.

Oči su mi se na nju privikavale sve ovo vrime.

Znate li vi kako je gledat ‘Otvoreno’ sa Stazićevin noson potenciranin na petnaestu (okoprilike) iz večeri u večer?

Najlipše je izgledala ugašena. Unda san ja to svaki dan morala špricat sredstvon za cakla da zablišći kako bi navečer na Ligi prvaka ili nekoj već ligi koja je taj dan na ligašenju, mogla moja mala i hrabra četa uredno vidit, rećemo, nabor na Messijevoj štucni. Nekako mi, kažem, lakše u zadnje vrime, al još ne do propšnosti lako, brisat taj objekt jer mi se stalno činilo kako program Yutela, dok ju brisuckam, čistim od svih griha degutantnih uvlakača, štafetnopaličarskih koji su nikoj teladi pustinjskoj donosili dnevnu porciju  napoja, skupa sa svojim kolegama iz drugih medijskih kuća koje, ne da su opanjkavale i pljuvale svaku svetinju i veličale likove političkih oftrljića i stazića, nego i besramno promovirale svaku crveno-paklenu ideju, ma koliko išla u prilog sveopćem rashrvaćivanju i osiromašenju na svim poljima.

Čitan koliko su SLinićeve tzv. predstečajne nagodbe uništile malih poduzetnika i slabo mi dolazi. Desetke emisija preplavljenih pohvalnicama sa samonatjecanja, organizirane su na toj dalekovidnici kako bi se građanima ‘pojasnilo’ tko im želi utjerati ‘dobro’.

Prema tomu, bar mi je tu laknulo.

Nadam se objektivnosti, a ne onome čega se oporbena i ‘umjetnička’ bulumenta užasava i plaši – rušenju jednoobraznoga i užasno dogmatično-besmislenoga ponavljanja pismice što ju je nekidan u sabornici ispalija bivši premijer. Koji je rekao, između ostaloga, kako je proračun gotovo isti kao njihov. I zato njegov klub ne će dat podršku takvom proračunu.

Jer – ne valja.

Kažu stručnjaci kako proračun more bit sanacijski, održivi i reformski. Naš je, navodno, ovi prvi. Neš se maknit od sanacija još sto godina. Vaik nešto saniramo. Da bar sani(ta)rimo pa bakterije uništimo, al, neš majci, sanacija na na sanaciju – uvest ćemo pojam i hipersanacije. Uglavnon, premijer Orešković je sa svojim timskim timom otimario i bar to odradija. Što će bit od toga, straj me i promislit. Vaik san skeptična. Još nije smijenija Lozančića. Mislin kako oni igraju oko toga poker. Na svlačenje. Ko ostane zadnji, njegovo je misto šefića SOA-e. Neš ti mista.

Štoš u Hrvackoj s tajnin služban?

Štitit naciJonalnu sigurnost?

Ae. ‘Lipo’ je štićena. Kutije papirusina odlazile su noću s bivšim precednicima, bivšim ministrima i bivšim odanim slugama. Što je najgore, i kad su Smail-age odlepršale, uvik je osta negdi neko po zadatku. Janjičarsko dite, al ne manje zahvalno krvniku. Koga nije otkrila ni SOA ni POA, a odrađiva je sjajan posa ‘visokog neimenovanog izvora’. Tih. Miran. Nevidljivo pouzdan. Na lancu. Lanac je bija uvik dug onoliko koliko triba za zategnit i ugodit društvancu iz uglađene birtije ljevičarskih medijskih konobara i ‘servirki’.

Niku večer san gledala ‘Otvoreno’ na temu vojske na granici. Bila je ona teta što se svemu vaik čudi. I onaj Bosanac što je jema kampanju kontra referenduma o braku, a koji je na ‘čelnim’ (mrvičak neobično zatakve, al mora se tako reć) pozicijama u svin udrugama s puno velikih slova, koje bi Hasanovom zaslugom mogle uskoro kopat kuruzu. Pa je jasno čega se on boji.

A čega se bojala teta drugarica Sobol, nije mi bilo baš jasno.

S druge strane bija je ministar ‘s brcima’ i još neki barba Ivić, što je stalno diza i skida očale pa san se uglavnon na to koncentrirala u trenutcima u kojima san unaprid znala što će ona v.d. drugarica reć. Bože, pomislila sam, pa zar ovi stvarno ništa ne kontaju? Ili imaju toliko grijeha kako misle da bi ih netko, jer ima ovlasti u „građanskome ratu“ natukao?  Da bi domoljubi trošili metke umisto izbora kako bi došli na vlast? Pa nisu ONI ti koji su tili rat. Oni su u ratu pogibali.

“Centar za mirovne studije je također udruga proistekla iz Domovinskog rata. Da nije bilo rata, vjerojatno ne bi bilo niti našeg Centra.”

To je prije godinu dana cinički izjavija o svome Centru za mirovne studije, dotični dečec. Pa virujen kako bi mu rat baš odgovarao. Ako ništa, jope more postat ratni profiter. Koji mudrac! Uglavnon, tenkovi i topovi su ih pripali. Pada mi na pamet Cher kako na topu jaše, pa me suze oblile jer sam zamislila Stazića u sličnom položaju. Maras to ne bi moga obavit jerbo nema nijednu dlaku na glavi. A i uslikava se vaik daleko od tenkova. Osim kad je Grbin u blizini. I kad njega pomiša s antifašističkin tenkom. Ja isto mislin kako Karamarko i PodRepić (koji se baš nije iskaza) oće vojsku na granicu da bi napravili koncentracijski logor za neistomišljenike. I terorizirat će ih unutar te granice, hrvaCke, koja im je ionako draga ka koncentracijski logor, kako bi ih prisilili da ju zavole.

To bi bija priodgojni logor. Pcikički. Dalo bi im i fejzbuk. Da mogu komunicirat međusobno. I iznosit hrabra stajališta. Skupa s Jacom. Koja je utrnila zadnjih dana prstiće od afere s mirovinama. Nešto se ne javlja. Bit će smišlja što će napisat. A ministar Repić more objasnit kako se u njega našla neka (površno, al ipak) nacrtana karta koju su u vrime haaškovanja tražili ispod skuta bosanskih franjevaca i u kravljoj balegi po ledinama oko Knina, i kako to da ga dosad niko o tome nije ništa priupita, a sve ostale jest?

Čak i blogera Krulu.

Nema tu – ovo je nisko, ovo su tračevi. Ako ste pošli reformirat, a bome se okotiste bez ploda, reformirajuć, ajmo na sunčeko iznijeti sve – odgovarat i na neugodna pitanja. ESDePeov kadar se razmočvario u vidu savjetnika, dobrodušnih promicatelja mira u svitu, građa(evi)nskoga ‘posluha’  i potihoga antihrvatskoga ‘dejstvovanja’.

Zato Orešković ne vuče konkretne ni jače poteze. Popelo ga na ćuprijicu, a ljevici, zadnjih par dana, unatoč svim dosadašnjim ‘manama’ premijera, on odjednom postaje ‘simpatičan kanadski Hrvat’. Mostić se javlja kao nahoče nesritna djetinjstva, a HaDeZe ka zla maćeha.

Da, da. Iako ne znam kako se taj trojac mogao naći u istom romanu i u tim ulogama?

Zapravo, znan. Al mučin. Zgodno je vidit kako se transparentnost mjerila u Hrvata zadnjih godina. Priko agencije koja je upravo izgubila licencu za rad, Transparency Internationala. Čudan je naš odnos spram transparentnosti. Svi ju traže ka Sveti Gral. I svi se u nju kunu. A stvar je samo u licenci. Koju imaš, oli nemaš. Ljudskoj. Moralnoj. Patak Dačo jope provocira. Petrov mumlja o Šešelju, a bolji je bija mučat. Nek pusti Mireka Kovača da govori. Konačno.

Patak je Dačo, naime ‘besan ko kuče’ jer dolaze niki čudni ‘tonovi’ iz Zagreba koje je čak EU pripoznala. Ti čudni tonovi su, Dačo, tonovi novih nota. Dosad su bili dragačevski i kragujevački, a sad se kompozitor prominija, puževim korakom, al prominija. Iako je Dača vrlo lukavo iznio kako je ‘bivša hrvatska Vlada odnose sa Srbijom koristila u unutarnjopolitičke svrhe i prenijela to na ovu Vladu’, pa malko zacvilija po dobrom ugroženom običaju kako mu sad pritimo blokadom pregovora, a obećali smo kako ne ćemo, i kako je neumjesno govoriti o FeFelju (kao uvjetu za ulazak u EU) koji nije pitanje za Srbiju, vengo za Haag.

Prilipo.

Uglavnon, odma se nadoveza pričon o tome kako u HrvaCkoj jema ‘šešelja’ koji viču ‘za dom spremni i drže koncerte s Pavelićevim slikama’. Ja se sićan Mesićeva skupog ‘koncerta’ ispod Pavelićeve slike, pa molin dotičnog patka nek mu se obrati. Kad se godinama ne reagira, a iz Zagreba vodiš politiku pružanja ruke (u kojoj je uvik nošen na istok ‘regionski cvetak zanovetak’) onda dobiješ lipo prodiku i popovanje poticatelja mržnje i ratnih zločinaca, uobličenu u ‘diplomatsku notu’. Volila bih da je obratno. I da se ovako postavija neki naš neeuropski primitivac i očitao bukvicu četničkom trofrtaljku. Odma se dogodija nemili bombaški napad u Hrvatskoj. Rekli bismo, odličan i koincidentan ‘tajming’ da Pupy more i svoju ‘prosvidnu’ notu izbacit.

[ad id=”93788″]

Stazić je posta dežurni oporbeni stažist koji se sad okomio na ministra Medveda. Svega se on boji na ‘t’, oš topova, oš Tigrova, svega osim Tite. Čekan da napiše novi govor u kojem će iznit kako se gospodin u Tigrovima borija protiv njegovih ‘cveba’ u ratu. Jer drug desetar Stazić, pače od milja, Neša, ima ekskluzivno pravo reć kako ministar nije smija suborcima u Savskoj dat podršku.

I nek ga bude sram i stid zato.

Ko je Medvedu kriv što nije ‘pravolinijski’ odgojen i naučen da se suborce  izdaje i ubija. To je tija pedagoški drug Neša reć. Al nije. Da se Milanka ne pripane, bit će.

Kako bilo, drug Nešo je ionako samo groteskni spoj majčice Prirode i majčice Partije, a štoš.

Mirela Pavić/Hrvatski tjednik/Hrvatsko Nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mile Prpa: EU – Melting pot ili tragedija naroda

Objavljeno

na

Objavio

EU i globalizacija

Da će EU, šireći se na cjelokupni prostor europskih država, dovesti, kroz globalizaciju ili još lokalnije – euglobalizaciju do stravičnih razmjera da su počeli mesti (nestajati) cijeli narodi, koji odlaze s područja svojih milenijskih država i teritorija, to nitko nije predvidio, osim možda onih tajnih (masonskih društava) koji vrlo snažno, i recimo mudro, razmišljaju o globalizaciji kao njihovom cilju.

Ostvaruje se njihov vjekovni san da nestanu nacionalne specifičnosti, da se u Europi ugasi multietičnost, multijezičnost, multi kultura, multi konfesija i sve ono što mnoge narode čini prepoznatljivim s njihovim povijesnim, milenijskim identitetom.

Na tu opasnost davno su reagirali euskeptici, koji nisu smjeli i nije im dopušteno da taj skepticizam iznose u stream medijima, već na ponekom portalu, u ponekom klubu, uglavnom njihov glas je zataškan.

Široki krug slojeva naroda (množ.) po cijeloj Europi još nemaju spoznaju što im se događa.

EU postaje crna rupa ukoju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne.

EU

Nova karta Europe koju je izradio kartograf te češki lingvist i matematičar Jakub Marian otkriva u kojim je europskim državama velik broj ljudi odlučio preseliti se i živjeti u inozemstvu.

Na vrhu te liste nalazi se Bosna i Hercegovina, za vratom joj pušu Albanija, Makedonija, Portugal, Crna Gora i Moldavija, no tu je i – Hrvatska.

Iz tih je zemalja vodeći se podacima iz 2015. emigrirala gotovo petina tamo rođenog stanovništva.

Najveći broj odselio se iz Bosne i Hercegovine. Oko 1,6 milijuna ljudi rođenih u toj zemlji živi u inozemstvu što je 43.3 posto – pet posto više od iduće zemlje na popisu – Albanije.

Deset država s najvećim brojem ljudi koji su se odlučili odseliti iz rodnog kraja i trenutno žive u inozemstvu

Bosna i Hercegovina – 43.3 posto (1,3 milijuna)

Albanija – 38.8 posto (1 mijun)

Makedonija – 24.8 posto

Portugal – 22.3 posto

Crna Gora – 22.1 posto

Srbija 900.000

Moldavija – 21.8 posto

Hrvatska – 20.4 posto (u to je uključen i ratni egzodus)

Litva- 18.9 posto

Rumunjska – 17.5 posto”

(Napomena, ti su podaci relativni,radi se o procjeni, također jer je taj proces još ubrzan iz godine u godinu, dovodeći do nestanka i tragedije cijelih balkanskih naroda. Podaci su relativni i baziraju se na procjenama.A stvarno su možda još tragičniji)

Što se to događa sa starim kontinentom Europom?!?

Globalizacija je učinila svoje, oduzela im je i njihovo domaće tržište, a na petsto milijunskom tržištu EU ne mogu biti konkurentni. Bogati zapadnjaci pokupovali su (za nikakve novce ) preko domaće političke mafije, sve najvrijednije gospodarske, bankarske i druge vrijednosti. Zapadna, gospodarski razvijenija Europa nakon što ih je gospodarski opljačkala, poput kakvog vrtloga usisava u sebe i njihovu inteligenciju, ali i mišiće (radnu snagu). Cijele pokrajine su opustjele u tim državama.

Ovdje moram napomenuti, da će neinformirani reći da se dobivaju sredstva, po raznim osnovama, iz EU, za razvoj tih država. Kad se generalno sve sagleda radi se o mrvicama, u usporedbi s onim što je globalizacijom tim državama oteto.

Nigdje nema demografske obnove, sve je krenulo nizbrdo i ubrzano nestaju najstariji europski narodi, a tom nestanku je kumovao i politički liberalizam u tim državama. Bolesno strančarenje dovelo je do masovne korupcije i lopovluka, ali i do masovnog beznađa kod svojih naroda. Umjesto demokratskih, te države su se pretvorile u klijentalističke države, što otvara širom vrata korupciji, a mafije u tim državama sežu da najviših državnih tijela. Na meti su državni, regionalni i lokalni proračuni. Po principu krade se (uzima se) tamo gdje se ima što uzeti.

Posebno se treba akcentirati na korumpirana pravosudna tijela u tim državama. U tim tijelima vlada anarhija, korupcija, bezvlašće, kriminal i sl. Sve je to dobra podloga za nepovratni egzodus cijelihnaroda. Po tom pitanju je Hrvatska posve poseban slučaj u negativnom smislu.

Koje su to „duhovne“ sile koje tjeraju pojedine narode na masovna iseljenja sa svojih milenijskih ognjišta i dovođenja u tzv. melting pot. (Melting pot] (engl.: lonac za taljenje), ideja da se multietničko društvo integrira tako da se od kulture svake etničke skupine uzme ponešto kako bi se uspostavila zajednička kultura i identitet te što čvršća međusobna povezanost.

Štoviše, te iseljeničke mase idu iz domaćeg dužničkog ropstva u strano ropstvo, gdje za šaku dolara prodaju svoje znanje i intelegenciju, a posebno i za još manju šačicu dolara, i cijelodnevni rad prodaju mišiće, radništvo (fizikalce).

Ti trendovi su snažno krenuli i nije ih moguće više zaustaviti, a kamo li okrenuti u drugom pravcu.

Ako pogledamo s druge strane, što to sve znači zapadnoj bogatoj Europi. Po onoj staroj izreci da u svakom zlu ima i poneko dobro, ali i obrnuto – da u svakom dobru ima i poneko zlo.

Treba otvoreno reći da te imigracije u zapadnu Europu mijenjaju njenu duhovnu sliku na gore. Uz azilante druge rase i mentaliteta porijeklom iz brojnih islamskih i crnačkih država, stvara se i dijaspora jugoistočnog dijela Europe.

Pojavljuje se snažni politički segment tzv. “tigrove kože”. To će reći da se određene skupine pristiglih vanjskih naroda, vanjskih kultura i stranog mentaliteta posebno koncentrariraju kao džepovi, koji poput tigrove kože premrežuju te bogate države.

Ti ljudi, sada već narodi, donose im svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno naslijedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja.

Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj evropskoj i i svjetskoj povijesti.

Majka tog kaosa, i njen najveći kreator je politika gospođe Angele (ili Anđela) Merkel koja će ostati u povijesti, tada već “razorene” Europe. Njena politika je stvorila podloge i za vjerske, ideološke, rasne i svake druge sukobe koje u doglednoj budućnosti prijete Europi. Volio bih da to ne bude tako, ali svi parametri ukazuju na kretanje događaja u tom pravcu.

SSSR se preselio na zapad i sad se zove EU

Europa u tom svom Melting potu ne može slijediti Ameriku. Amerika nema nacionalne korijene, u njoj su gotovo svi došljaci. Europa ima duboke milenijske nacionalne korijene i u njih se ne bi smjelo dirati, jer to je fitilj za veliku eksploziju.

Živimo u svijetu u kojemu svako zlo nasrće na nas, zlo koje nas zauvijek želi uništiti.

To je zlo još agresivnije ako napada plemenitog čovjeka. Prešućivanje je jedan od najgorih oblika napada na plemenitog čovjeka. (Codex moralis Croaticum)

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje diktaturu. (Codex moralis Croaticum).

Mile Prpa / HKV

 

 

Stranke vlade Angele Merkel doživjele težak poraz u Bavarskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari