Pratite nas

Život

Mirno stoje i čitaju, prosvjedujući za slobodu govora, a gay aktivisti, komunisti i anarhisti ih vrijeđaju, pljuju i tuku

Objavljeno

na

Nasilje protiv mirnih prosvjednika u Italiji koji se protive zakonu “protiv homofobije” koji smatraju ugrozom svoje slobode govora kulminiralo je ovaj vikend, a u njemu sudjeluju homoseksualci, komunisti i anarhisti

Nasilje protiv mirnih prosvjeda u Italiji kojima nekoliko konzervativnih udruga već nekoliko tjedana izražavaju svoje neslaganje s predloženim zakonom o kojem će se uskoro raspravljati u talijanskom parlamentu i kojim će država zabraniti svako neslaganje s homoseksualnim načinom života sve je veće, pa je tako ovaj vikend u gradu Roveretu dvoje ljudi završilo u bolnici, izvijestila je stranica LifeSiteNews.

“Sentinelle in Piedi” ( u slobodnom prijevodu “Stojeći stražari”) ime je građanskog pokreta koji je organizirao okupljanja na ulicama svih većih talijanskih gradova, na kojima prosvjednici mirno stoje i u tišini – čitaju. Cijela je akcija usmjerena protiv zakona koji je nedavno u parlamentu predložio zastupnik i gay aktivist Ivan Scalfarotto i koji bi, kažu prosvjednici, pod maskom “borbe protiv homofobije” trebao zapravo biti udar na slobodu govora i neslaganje s političkom agendom koja ugrožava tradicionalnu obitelj i tradicionalističke vrijednosti. Akcija je sve brojnija i popularnija, odazivaju joj se ljudi raznih profila, kako vjernici raznih religija tako i ateisti, a svima im je zajedniči cilj – borba za slobodu govora.

Ova sve popularnija akcija izazvala je nemir i ogorčenje kod gay aktivističkih i ekstremno ljevičarskih udruga koji su na mirne prosvjede odgovorili nasiljem koje je kulminiralo ovaj tjedan. Tako je u gradu Roveretu “Stražare” napala grupa koja je sebe opisala kao “anarhisti”, spriječila okupljanje za koje su prosvjednici imali dozvolu, uništili njihove materijale i ranili dvoje ljudi koji su završili u bolnici. Riječ je o svećeniku Matteu Grazioliju i još jednoj mladoj ženi koja nije identificirana.

I u svim drugim gradovima, poput Bologne, Torina, Genove i ostalih, prosvjednici, kojih se u svim gradovima okupilo oko 10.000, bili su žrtvama verbalnog nasilja, pljuvanja i vrijeđanja kojima su bila izložena i mala djeca s kojima su roditelji došli na okupljanje. U Bologni su oni koji su željeli doći na predviđeno mjesto okupljanja morali proći kroz kordone homoseksualnih aktivista koji su se derali na njih, vrijeđali ih i pljuvali. Kada je okupljanje započelo, na prosvjednike su gay aktivisti bacali boce, a prema nekim izvješćima i dimne bombe. Slični prizori dogodili su se i u Genovi, te Torinu, a napadači na “Stražare” bili su iz komunističkih, anarhističkih i homoseksualnih udruga.

Na nasilje koje je kulminiralo ovaj vikend upozorio je nadbiskup Ferrare Luigi Negri koji je napisao kako novi događaji pokazuju kako u Italiji već 50 godina lijeve udruge sužavaju prostor ustavom zajamčenih sloboda za sve one koji misle drugačije.

“Tužna priča, koju vidim svugdje. Već 50 godina gledam ove huligane koji tuku druge ljude i pri tome ih optužuju da su fašisti, a gledao sam ih gdjegod sam djelovao – najviše na sveučilištima i u školama”, napisao je nadbiskup Negri.

Toni Brandi, jedan od glavnih organizatora akcije “Sentinelle in Piedi” izjavio je kako razmišljaju o pokretanju tužbe protiv policije u Roveretu jer su prekasno djelovali. Brandi je upozorio i kako je policija u puno slučajeva bila nedjelotvorna i nije radila svoj posao. Umjesto da osigura da se prosvjed održi, policija bi rastjerala prosvjednike, a ne njihove napadače.

“Zamislite samo da mi, kojim slučajem, radimo takve stvari homoseksualcima. Odmah bi nas uhitili”, rekao je Brandi.

Goran Andrijanić | Bitno.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Život

“Bijela kuga”: Sve manje vjenčanja, sve manje beba…

Objavljeno

na

Objavio

Veliki broj općina u BiH “umire”. Sve se manje djece rađa, mladi se sve teže odlučuju za brak, velik broj osoba umire…

Pokazatelji zabrinjavajući S “bijelom kugom” suočavaju se gotovo sve općine u BiH, pa tako i s većinski hrvatskim stanovništvom. Najnoviji podaci za općinu Čapljina pokazuju koliko je situacija alarmantna, piše Večernji list BiH.

Tijekom prošlog mjeseca na području općine Čapljina rođeno je 12 beba, a umrle su 24 osobe. Još poraznije zvuči podatak kako u listopadu u toj općini nije sklopljen ni jedan brak. Ne ohrabruju ni podaci za ranije mjesece koji pokazuju kako je u toj općini negativan prirodni prirast prisutan tijekom cijele godine te da je u rujnu umrlo 30 osoba, a rođeno 14 beba. Ova općina samo je primjer koliko je situacija ozbiljna, a tako je i u mnogim drugim sredinama.

U FBiH je od siječnja do kraja srpnja rođeno 10.360, a umrlo 12.237 osoba, odnosno broj umrlih veći je za 1877 od broja rođenih, pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Prema tim podacima, najmanje beba rođeno je u siječnju – 1005, a najviše osoba umrlo je u veljači – 1921. – “Bijelom kugom” najviše su pogođeni istočna Hercegovina, Podrinje, Hercegbosanska županija i Posavina, a postoje sela bez ijednoga stanovnika.

Demografi navode kako su sve veći mortalitet i sve manji natalitet posljedica starenja stanovništva. Komentirajući te podatke, demograf Hasan Zolić rekao je nedavno kako je od 2013. do 2016. samo po osnovi negativne razlike između broja živorođenih i umrlih izgubljeno više od 23.000 stanovnika. Pada broj stanovnika Na problem smanjenja broja katolika u BiH upozorava i Katolička crkva u BiH. Prema podacima Biskupske konferencije BiH, na kraju 2016. Banjolučka biskupija imala je 31.501 katolika, Mostarsko-duvanjska 176.619, Trebinjsko-mrkanska 19.410, a Vrhbosanska nadbiskupija 162.711.

Katolici u BiH još od 2002. imaju negativan prirodni prirast, ali on je u stalnom opadanju već od 1996., kada je bio pozitivan za 1467. Prema istim izvorima, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je na kraju 2015. u BiH bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje nego 2014, piše Večernji list BiH.

Usporedbom podataka od 2014. s onima iz kraja 2016. dolazi se do rezultata da je u BiH oko 30 tisuća katolika manje nego na početku 2014. Razloga za takvo stanje je mnogo, međutim, među glavnima su ekonomski koji uvelike diktiraju sklapanje brakova i odluku na proširenje obitelji.

facebook komentari

Nastavi čitati

Život

Amerikanka preselila u Hrvatsku: Hrvatska vas podsjeti što je doista važno u životu

Objavljeno

na

Objavio

Odlučila je zamijeniti američki san onim hrvatskim.

Zašto strankinje dolaze živjeti u Hrvatsku?

Ovim se pitanjem na vlastitom primjeru pozabavila Amerikanka Alexandra Schmidt, pišući za Croatia Week. U Hrvatskoj je, kaže, pronašla nešto što nije nigdje drugdje u svijetu.

Alexandra je u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku, živjela nekoliko mjeseci prije nego se preselila u Irsku zbog posla. Zeleni otok je zavoljela, stekla je prijateljstva, imala novca i, kako kaže, ‘mnoga sjećanja iz irskih pubova’. No, Irsku nikad nije doživljavala domom.

‘Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj’, piše Alexandra i nastavlja: ‘Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak.

Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta’, navodi Alexandra.

Hrvatska joj je, tvrdi, dopustila da izraste u autentičnu sebe, podsjećajući je da uživa u životnom putu. Kombinacija hrvatske srdačne gostoljubivosti, direktnog načina izricanja mišljenja, predivnih pejzaža i nevjerojatne hrane su neki od razloga za povratak.

Ali…

‘Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška.

Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću’, piše Alexandra.

‘Hrvatska ima način da vas spusti na zemlju i podsjeti čovjeka što je doista važno u životu. Posebno nas Amerikance, naučila nas je da radimo za život, a ne da živimo da bismo radili.

Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag’, navodi Alexandra.

‘Moj život u Hrvatskoj nije savršen i još nisam sve pohvatala. Ali kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život’, zaključuje ova Amerikanka u svom članku za Croatia Week prenosi croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari