Pratite nas

Reagiranja

Miro Banović tražio ispriku Slobodne Dalmacije zbog grba, dobio nevjerojatan odgovor

Objavljeno

na

“Veliki grb s prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH postavljen u autobusu Zračne luke Split! Sporno znakovlje hitno uklonjeno, Ministarstvo izražava žaljenje”, naslov je teksta u Slobodnoj Dalmaciji u kojem se takav grb nazova ustaškim.

U tekst su uključeni i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, u Zračnoj luci Split, a uključio se i gradonačelnik Trogira g. Bilić, i povjesničar Tvrtko Jakovina, te je grb uklonjen.

Miro Banović reagirao je na ovaj članak i poslao im zahtjev za ispriku, reakciju i hitan povratak grba.

Poštovani,

u Slobodnoj Dalmaciji „uznemireni“ čitatelj je hrvatski grb proglasio ustaškim i jasnom aluzijom na NDH, što je SD prenijela bez ikakve ograde i ispravaka. Članak su prenijeli i drugi mediji koji tradicionalno i učestalo napadaju hrvatske simbole i svugdje pronalaze ustaše. Uslijedile su skandalozne reakcije: ZL Split i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture su se ispričali, a grb je hitno uklonjen. Time su priznali tezu o neprimjerenom ustaškom grbu i NDH. Ante Bilić, gradonačelnik Trogira, također je osudio grb skandaloznim tvrdnjama. Za kraj Tvrtko Jakovina, povjesničar, objasnio nam je da je to bio povijesni grb, a sada je ustaški, i da je Hrvatska puna takvog ustaškog znakovlja, a autor članka u SD lažno tumačio hrvatske zakone o grbu i zastavi. Dodatno, sam čitatelj naglašava kako će netko sigurno reći da je to povijesni grb, međutim on „zna“ da je to izgovaranje i da je pravi motiv simpatija prema NDH, stoga traži da se u autobuse stavi službeni grb RH, a makne ovaj sramotni.

Na internetu je moguće pronaći fotografiju Franje Tuđmana pokraj zastave sa tim grbom, koja je navodno nastala u hrvatskom konzulatu u Njemačkoj.

Kako je uopće taj grb završio u autobusu? Prenosim komentar gospodina Miljenka Radića, pronađen na društvenim mrežama:

„Radi se o starom autobusu s početka devedesetih koji je izgrađen u Njemačkoj u tvornici u kojoj radi mnogo naših ljudi. S ponosom su radili na njemu i ugradili ovaj grb, jedan od niza povijesnih hrvatskih grbova. Grb nije na podu autobusa već na prostoru za prtljagu putnika, iza vozača. Sapienti sat.“

Dana 30. svibnja 1990. slavio se prvi Dan državnosti, neposredno nakon prvih izbora. (Još uvijek smo bili u SFRJ i službeno se zvali SRH).

Oliver Dragojević i Boris Dvornik nastupali su u Splitu a iza njih nalazio se baš ovakav veliki grb. Istoga dana održana je misa u zagrebačkoj katedrali, predvodio ju je Kuharić a prisutan bio i Tuđman, Mesić, Manolić… uz dvije velike zastave sa ovakvim grbom.

20. lipnja 1990. podignuta je velika hrvatska zastava na Markovom trgu, sa prvim bijelim poljem. Donijeli su je u službenoj ceremoniji hrvatski policajci, a na službenim kapama se nalazio upravo ovakav grb sa bijelim poljem. Prihvaćen je amandman LXVI. na Ustav, u kojem piše:

1. Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.

2. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.

Trobojnica sa ovakvim grbom bila je službena zastava RH 1990. dok smo još bili u SFRJ. Je li ikoga to smetalo? Jedino su agresori vidjeli ustaše. Ovakvim člancima, isprikama ministarstva, reakcijama gradonačelnika i uklanjanjem grbova, potvrđujete da su agresori i sljedbenici Slobodana Miloševića bili u pravu – da su Tuđman i sva sila komunista i antifašista koji su prešli u HDZ zapravo – ustaše. I da su svi policajci i branitelji ustaše, i da smo svi mi – ustaše. Jer to proizlazi kao posljedica vašeg stava. Tek 21. prosinca 1990. sadašnji grb postaje službeni.

Hrvatski zakoni koji propisuju grb, ne zabranjuju građanima uporabu ostalih grbova, povijesnih i drugih. Zapravo u Hrvatskoj ne postoji nikakva zabrana bilo kakvih simbola, pokliča, slogana, zastava… Čak niti onih pod kojima je izvršena agresija na RH. Jedino što je zabranjeno je remećenje javnog reda i mira. Primjerice, iz policije su rekli kako nisu uočili prekršaje na skupu kojeg je organizirao SDP, u sklopu potpore Titu, a na kojem su se pojavile sovjetske zastave, u prisustvu Bernardića i Josipovića.

Zbog svega navedenoga, molim JAVNU ispriku:

  • Uredništva Slobodne Dalmacije zbog krivotvorenja povijesti, vrijeđanja RH (ovo je bio službeni grb), vrijeđanja građana i njihovih domoljubnih osjećaja, i državnih službenika koji su s ponosom nosili taj grb.
  • Zračne luke Split koja je grb uklonila zbog „neprimjerenosti“, jer je tim činom grb povezala sa ustaškim pokretom, a radnike koji su ga početkom 90-ih stavili u autobus promotorima ustaštva.
  • Gradonačelnika Trogira g. Antu Bilića zbog skandaloznih izjava. Bilo bi pošteno da podnese ostavku, jer čovjek s takvim stavom ne bi smio biti niti na jednoj upravljačkoj funkciji u RH, tj. sigurnosne službe bi morale obavljati provjeru koja bi eliminirala ovakve kandidate.
  • Ministra Olega Butkovića čije je ministarstvo svojim priopćenjem, isprikom i postupkom uvrijedilo ne samo RH i njene građane, nego i same utemeljitelje HDZ-a od kojih su mnogi te 1990. bili bivši komunisti i antifašisti, a ovime su kolektivno prozvani ustašama, a to isto činio im je i agresor na Hrvatsku.
  • Od Tvrtka Jakovine, povjesničara, zbog skandaloznih izjava o „ustaškom grbu“ ipak ne tražim ništa, jer je to besmisleno očekivati. Ustaški grb ne postoji. NDH je koristila hrvatski grb. To nije samo obilježje države, nego i etničko obilježje (što se za petokraku nikako ne može reći).
  • Dodatno, tražim ZL Split i nadležno Ministarstvo da kao zadovoljštinu svima koji su trpjeli progone ili vrijeđanja zbog isticanja hrvatskih obilježja, hitno vrate ovaj grb u autobus, ili ukoliko to nije moguće, da ga istaknu u ZL Split na vidljivom mjestu. A od Ministarstva obrane tražim da provjeri predaje li Tvrtko Jakovina na Hrvatskom vojnom učilištu, s obzirom da isti grubo vrijeđa obilježja pod kojima su ginuli suborci g. Krstičevića.

S poštovanjem,
Miro Banović

Nakon ove reakcije na članak u Slobodnoj Dalmaciji, o skandaloznim optužbama na račun povijesnog hrvatskog grba koji je bio i služben tijekom 1990. i povezivanja istoga sa ustaštvom, dobio je nevjerojatan odgovor iz uredništva Slobodne Dalmacije:

Poštovani,

nakon prethodne pritužbe vezano za „skandal oko grba“, tj. za članak u Slobodnoj Dalmaciji, dobio sam nevjerojatan odgovor glavnog urednika SD g. Jadrana Kapora:

Odgovor je vrlo kratak i iznosi tvrdnje:

  • Nigdje u tekstu se ne spominje da je grb u autobusu ZL Split ustaški grb.
  • Ustaški grb mora imati i dodatak, slovo U.
  • RH ima svoj grb pod kojim su branitelji pali za slobodu, taj grb nekome smeta pa baš zato i u državnim tvrtkama neki ljudi podvaljuju drukčije varijacije grba.

Ako glavni urednici u medijima daju ovakve odgovore, onda nije nikakvo čudo što nam je kvaliteta novinarstva na dnu. Po redu kako je navedeno:

  • Nije točno da se grb nigdje u tekstu ne naziva ustaškim. Naziva se i izravno i neizravno.

Izravno:

Čitatelj:
„…dočekao veliki ustaški grb, s prvim bijelim poljem…“
„…netko stavlja grbove iz vremena ustaške NDH…“

Tvrtko Jakovina:
„…nije povijesni nego ustaški grb“
„…grb koji se koristio u vrijeme ustaške NDH…“
„Ustaški simboli…“
„…imate ustašiju gdje god se okrenete.“

Hashtag ispod članka, SD:
„#Ustaški grb“

SD sve ovo prenosi bez trunke intervencije, ili dodatka na kraju članka da podaci o grbu nisu točni, štoviše SD svojim dopisima sudjeluje u huškanju a ishod su potpuno neprimjerene i nesmotrene isprike ministarstva, ZL, i gradonačelnika.

Neizravno

– neću potkrijepiti fotografijama zbog prevelikog broja, pa za detalje otvorite članak. Ovdje navodim samo ukratko:

Iznad glavnog naslova: „Skandal na Resniku“.
U naslovu: „Veliki grb s prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH… sporno znakovlje… Ministarstvo izražava žaljenje“
odlomak: „Mi imamo naš grb…“

odlomak: „…ali ta osoba koja ga je postavila u autobus sigurno nije htjela stvarati aluzije na povijest, nego na propalu državu i najveću nesreću našeg naroda – NDH“

Priopćenje ministarstva: „…kao takva može izazvati neodgovarajuće poimanje na način koji i sami navodite. Ista je radi navedenog i dotrajalosti, zamijenjena…“
„…izražavamo žaljenje…“

Gradonačelnik Trogira, g. Ante Bilić: „…radi o neprimjerenom i neprihvatljivom znakovlju.“

Odlomak o gradonačelniku Kaštela: „…sporni grb…“

Objašnjenje: Ako grb nije „ustaški“ (kako glavni urednik i priznaje), nego je hrvatski, zašto je onda sporan, nije naš, osoba stvara aluzije na NDH, imamo skandal, stvara neodgovarajuće poimanje radi čega je zamijenjen, zašto je neprimjeren i neprihvatljiv…? Razumijem zašto političari stoje u redu za ispričavanje, a i radi se o ljudima koji najčešće ne znaju što pričaju nego im je glavni cilj paziti na vlastitu popularnost. Ali uredništvo SD zna o čemu se radi (što ste i priznali), i ne tražim ništa više nego da se javno ispričate i da se javnost propisno informira o tome da u autobusu ZL Split NIJE bio ustaški grb kako i sami priznajete, i da nije bio nikakav sporan, neprimjeren znak, nikakva aluzija na NDH, kao i da grb u autobusu kojeg je netko tamo ugradio, predstavlja hrvatsko narodno obilježje i da je bio služben 1990. te su ga imali i hrvatski policajci na svim kapama, kao i da nema tog zakona po kojem bi svaki grb morao biti isključivo službeni. Zakoni se odnose kako ste i sami citirali – na službenu uporabu službenog grba, a ne na hrvatska obilježja i povijesne grbove, niti ih zabranjuju. Ako grb danas nije službeni, onda niti ne podliježe zakonu o službenom grbu. Stoga još jednom tražim akciju vraćanja grba, ili isticanja takvog grba u ZL Split kao zadovoljštinu. Nikakve druge kazne nisu potrebne, ovo će biti najbolja kazna – edukacija.

Glavni urednik je priznao da grb nije ustaški, na čemu zahvaljujem. Sad se pobrinimo da se vrati natrag i da se spere ljaga.

Točno je da RH ima službeni grb pod kojim su branitelji pali za slobodu. Isto tako i postrojbe RH imaju svoje službene grbove pod kojima su branitelji pali za slobodu. Mnogi od tih grbova dolaze u inačicama sa crvenim i bijelim poljem, a HOS-ov grb dolazi i sa natpisom „za dom spremni“. I borili su se uz pjesme koje sadrže „za dom spremni“, od kojih barem tri pjeva Thompson, a tu su još i Mišo Kovač sa pjesmom o 113. šibenskoj brigadi, i pjevači poput Vuce, Zečića itd. Pa ga ipak napadate da je ustaški, i ne dopuštate drukčiji kontekst (primjedba se ne odnosi na ovaj članak, nego na uobičajeno ponašanje SD). I za državu tvrdite da je antifašistička, a istovremeno tvrdite da je osnovana i obranjena gotovo isključivo uz fašističke simbole i pjesme i sličice Ante Pavelića. Zanimljive teze. A sjećam se i intervjua sa Skejom iz 1994., od čini mi se 11. travnja. Veliki naslov: „Čista obraza i za dom spremni“. Bila je to neka druga SD, iz vremena kada je Thompson pred brojnim uglednicima i publikom 4x izlazio na „bis“ sa pjesmom „Bojna Čavoglave“ i 4x počinjao sa „za dom spremni“ na opće oduševljenje svih prisutnih potomaka dalmatinskih partizana koji su mahali valjda „podvaljenim“ inačicama grba kako vi to tvrdite.

Srdačan pozdrav, Miro Banović

Ako parazitskoj komunističkoj bagri smeta hrvatski grb što traže u Hrvatskoj!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Objavljeno

na

Objavio

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića tj. od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Emir Hadžihafizbegović, BiH glumac, koji je nedavno na N1 televiziji izrekao gnjusne laži o Thompsonu kad je ustvrdio da on ima pjesmu “Srbe na vrbe” a danas gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, ispričao se mnogim Hrvatima koji su imali neugodnosti zbog toga ali nije se ispričao samo onome kome je najviše i trebao, onome o kojem je pričao laži, a to je Marku Perkoviću Thompsonu.

Nadalje je Emir kazao kako bi on rado otišao na koncert Marka Perkovića Thompsona kad bi se ovaj ogradio od nekih svojih pjesama, kako je rekao da on ne može pristati na onu vrstu skladbe koja veliča Maksa Luburića.

Dakle, izjave Emira Hadžihafizbegovića se prelijevaju iz stare u novu laž jer kao što je u prethodnoj emisiji izmislio da Thompson ima pjesmu “Srbe na vrbe” tako i danas širi laži o tome kako neke njegove pjesme veličaju Maksa Luburića.

Naravno, sve te laži se plasiraju uz odobravanje i navođenje voditelja Aleksandra Stankovića koji i te kako dobro zna da Thompson nema niti jednu takvu, a niti sličnu pjesmu.

Budući Emir Hadžihafizbegović tvrdi drugačije, mi ga pozivamo da nam kaže, koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića, tj. od kojih svojih pjesama bi se Thompson trebao ograditi?

Ispod objave nalazi se link koji vodi na Thompsonovu web stranicu s izdatim albumima, nazivima i tekstovima svih Thompsonovih pjesama.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SUMRAK ZDRAVOG RAZUMA: OPSKURNI GEJ IZ SRBIJE ‘UREĐIVAO’ BI HRVATSKU PO SVOJOJ MJERI

Objavljeno

na

Objavio

Svaki šljam, protuha, nikogović, čudak i bedak koji se dovuče tko zna od kuda, kod nas može dobiti pozornost u medijima – ali pod uvjetom da pljuje po hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i vrijednostima do kojih drži velika većina građana. Po tomu je Hrvatska izuzetak ne samo u europskim, nego i svjetskim razmjerima. Nigdje se više šljama nije nakrcalo (po glavi stanovnika) nego kod nas, upravo zato što je ovo (nažalost) pogodna društvena klima za razvoj  štetočina te vrste.

Prije nešto više od godinu dana u Hrvatsku se iz Srbije dovukao jedan od takvih: Ivan Zidarević, gej po profesiji (jer, biti gej u Hrvatskoj je jedno od najunosnijih zanimanja), točnije, u pitanju je sredovječni gej. I u prvim medijskim nastupima (kod nas je događaj “vrijedan” svake medijske pozornosti kad se kakva srbijanska protuha takvih seksualnih sklonosti dovuče u Hrvatsku, zar ne!?), gej Zidarević imao je profinjeno i uljuđeno lice. Tako je, primjerice za medije tada izjavio:
“Tražit ću državljanstvo. Hrvatsku volim i poštujem sve njezine zakone. Tu želim živjeti i zbog toga i radim sve što mogu da je učinim još boljom.”
Večernjak je članak o tako “bitnoj” i s društvenog stanovišta “relevantnoj” osobi objavio pod naslovom:”Gej sam i iz Srbije, ali u Zagrebu mi je život sjajan” (koja promocija Hrvatske – bravo za Večernjak!). (Vidi: https://www.vecernji.hr/zagreb/gej-sam-i-iz-srbije-ali-u-zagrebu-mi-je-zivot-sjajan-1238186; istaknuo: Z.P.)

I primirio se neko vrijeme Srbijanac (u toj “dobroj” Hrvatskoj kojom je bio jako zadovoljan), a onda ipak shvatio kako ta Hrvatska baš i nije najbolja, pa odlučio mijenjati je “nabolje” i to, kako drugačije, nego napadima na Katoličku crkvu. Nije ostao u svojoj Srbiji i nju “mijenjao nabolje” uklanjajući svetosavske križeve i crkvene zastave iz javnih prostora (jer bi mu tamo po kratkom postupku “prebrojali rebra” – i to je najmanje što bi mu se moglo dogoditi), nego se dovukao nama u Zagreb praviti ovdje nered i provoditi svoje bolesne naume.

Projekt kojega je nedavno pokrenuo opskurni Zidarić (dakako, kao produžena ruka nalogodavaca koji su ga gurnuli u prvi plan a okupljeni su u “Europsku civilnu inicijativu”) je uklanjanje raspela iz osnovne škole u Dugavama, pod krinkom “sekularizma” i to pozivanjem na Ustav. Dakako, jadni i nedopečeni Zidarić s razinom IQ ispod prosjeka, pojma nema kako je njegovo pozivanje na Članak 41. Ustava Republike Hrvatske potpuno promašeno. Nalogodavci koji su ga gurnuli u prvi plan samo zato što je Srbin i gej, vjerojatno nisu ni čitali spomenuti članak Ustava, jer da jesu, znali bi što u njemu piše.
Članak 41. Ustava Republike Hrvatske kaže sljedeće:

“Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice, slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustane te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju pomoć i zaštitu države.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske; istaknuo: Z.P.)

Kako bi se netko pozvao na Ustav s tvrdnjom da je narušena sekularizacija (time što se Katolička crkva miješa u poslove države), morao bi dokazati da raspelo u osnovnoj školi u Dugavama INSTITUCIONALNO narušava načelo sekularizacije, tj. institucionalni odnos Crkve i države (na štetu države), a to, uvjeren sam, ne bi pošlo za rukom ni najvećim pravnim ekspertima.

Da ne bude zabune, Srbijanac Zidarević (koji još uvijek nema hrvatsko državljanstvo – a što i sam priznaje), u političkom je pogledu agitator Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Ne bi me začudilo da se pojavi u dogledno vrijeme u SNV-u na domjenku gdje bi sa svojim idolima Miloradom, Dejanom i ostalima lomio pogaču, jer Srpska pravoslavna crkva i njezin velikosrpski svetosavski diskurs očito nisu smetnja “pro-europskim” težnjama i shvaćanjima “Europske civilne inicijative” i nedozrelog jadnika Zidarevića koji je samo puko sredstvo u rukama mnogo lukavijih igrača, ništa drugo.

Pogledajte ovu agitaciju Zidarevića za listu 24 na proteklim EU izborima (lista SDSS-a, odnosno, Milorada Pupovca i Dejana Jovića), pa sami prosudite tko nam to “uređuje” Hrvatsku: https://youtu.be/sXsy2R_8aLw.

Nije on sam po sebi problem, naravno da nije, niti tog nesretnika treba uzimati ozbiljno i kriviti što ga (za sitne novce) koriste kao najamnika oni koji ga guraju ispred sebe u prvi ešalon (jer, kud ćeš bolje kombinacije za “pro-europski društveni aktivizam” u Hrvatskoj od Srbina koji je gej – to je materijal koji se može samo poželjeti i mora obvezno iskoristiti!), ali sve skupa je pokazatelj jednog bolesnog stanja u dijelu našeg društva, poput temperature kod teškog bolesnika i iza opskurnih likova kakav je ovaj valja se nešto mnogo ozbiljnije i zloćudnije.

Na projektu harange protiv temeljnih vrijednosti što ih zastupa i do kojih drži golema većina građana u Republici Hrvatskoj (obitelji, vjere i konzervativnog svjetonazora), okupila se naoko raznolika bulumenta objedinjena u “progresivne snage” (od onih koji radikalno nameću LGBTIQ ideologiju kao društveni mainstream, do neokomunističkih, kvaziliberalnih, anarhističkih i ultra-lijevih pokreta, stranaka i skupina) i svima je zajedničko to što javno, otvoreno i agresivno zagovaraju destrukciju tih vrijednosti – i to je njihov program i njihova ideologija. Oni drugog sadržaja nemaju. Ova destrukcija je jedini amalgam koji ih povezuje.

I imaju još nešto zajedničko: velika većina ih je na sisi zvanoj državni proračun. Drže je čvrsto i ne puštaju. Tako imamo paradoks da tu destrukciju svojim novcem (preko poreza i drugih dažbina) uglavnom financiraju građani koji su njezina meta.
Sustav je to koji omogućava šljamu i parazitima pretvaranje svojih destruktivnih ideja u profitabilan biznis. Deseci tisuća njih žive od toga – od blaćenja ove zemlje i pljuvanja u lice njezinim građanima, ponajprije nama Hrvatima i katolicima. I to je kod nas “društveni aktivizam”.
Ni jedna druga konfesija nije na udaru, samo Katolička crkva!

Toj se destrukciji i dekadenciji mora pružiti otpor po svaku cijenu i svim legalnim i legitimnim sredstvima, ponajprije dosljednom obranom kršćanskih vrednota, našeg svjetonazora i svetinja do kojih držimo.

Nisu oni mjerilo ovog društva niti će ikad biti. Jer, kad bi se to dogodilo, svakomu od nas bi bilo jasno da su nastupila posljednja vremena – sumrak civilizacije i zdravog razuma.

Zlatko Pinter

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari