Pratite nas

Reagiranja

Miro Banović tražio ispriku Slobodne Dalmacije zbog grba, dobio nevjerojatan odgovor

Objavljeno

na

“Veliki grb s prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH postavljen u autobusu Zračne luke Split! Sporno znakovlje hitno uklonjeno, Ministarstvo izražava žaljenje”, naslov je teksta u Slobodnoj Dalmaciji u kojem se takav grb nazova ustaškim.

U tekst su uključeni i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, u Zračnoj luci Split, a uključio se i gradonačelnik Trogira g. Bilić, i povjesničar Tvrtko Jakovina, te je grb uklonjen.

Miro Banović reagirao je na ovaj članak i poslao im zahtjev za ispriku, reakciju i hitan povratak grba.

Poštovani,

u Slobodnoj Dalmaciji „uznemireni“ čitatelj je hrvatski grb proglasio ustaškim i jasnom aluzijom na NDH, što je SD prenijela bez ikakve ograde i ispravaka. Članak su prenijeli i drugi mediji koji tradicionalno i učestalo napadaju hrvatske simbole i svugdje pronalaze ustaše. Uslijedile su skandalozne reakcije: ZL Split i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture su se ispričali, a grb je hitno uklonjen. Time su priznali tezu o neprimjerenom ustaškom grbu i NDH. Ante Bilić, gradonačelnik Trogira, također je osudio grb skandaloznim tvrdnjama. Za kraj Tvrtko Jakovina, povjesničar, objasnio nam je da je to bio povijesni grb, a sada je ustaški, i da je Hrvatska puna takvog ustaškog znakovlja, a autor članka u SD lažno tumačio hrvatske zakone o grbu i zastavi. Dodatno, sam čitatelj naglašava kako će netko sigurno reći da je to povijesni grb, međutim on „zna“ da je to izgovaranje i da je pravi motiv simpatija prema NDH, stoga traži da se u autobuse stavi službeni grb RH, a makne ovaj sramotni.

Na internetu je moguće pronaći fotografiju Franje Tuđmana pokraj zastave sa tim grbom, koja je navodno nastala u hrvatskom konzulatu u Njemačkoj.

Kako je uopće taj grb završio u autobusu? Prenosim komentar gospodina Miljenka Radića, pronađen na društvenim mrežama:

„Radi se o starom autobusu s početka devedesetih koji je izgrađen u Njemačkoj u tvornici u kojoj radi mnogo naših ljudi. S ponosom su radili na njemu i ugradili ovaj grb, jedan od niza povijesnih hrvatskih grbova. Grb nije na podu autobusa već na prostoru za prtljagu putnika, iza vozača. Sapienti sat.“

Dana 30. svibnja 1990. slavio se prvi Dan državnosti, neposredno nakon prvih izbora. (Još uvijek smo bili u SFRJ i službeno se zvali SRH).

Oliver Dragojević i Boris Dvornik nastupali su u Splitu a iza njih nalazio se baš ovakav veliki grb. Istoga dana održana je misa u zagrebačkoj katedrali, predvodio ju je Kuharić a prisutan bio i Tuđman, Mesić, Manolić… uz dvije velike zastave sa ovakvim grbom.

20. lipnja 1990. podignuta je velika hrvatska zastava na Markovom trgu, sa prvim bijelim poljem. Donijeli su je u službenoj ceremoniji hrvatski policajci, a na službenim kapama se nalazio upravo ovakav grb sa bijelim poljem. Prihvaćen je amandman LXVI. na Ustav, u kojem piše:

1. Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.

2. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.

Trobojnica sa ovakvim grbom bila je službena zastava RH 1990. dok smo još bili u SFRJ. Je li ikoga to smetalo? Jedino su agresori vidjeli ustaše. Ovakvim člancima, isprikama ministarstva, reakcijama gradonačelnika i uklanjanjem grbova, potvrđujete da su agresori i sljedbenici Slobodana Miloševića bili u pravu – da su Tuđman i sva sila komunista i antifašista koji su prešli u HDZ zapravo – ustaše. I da su svi policajci i branitelji ustaše, i da smo svi mi – ustaše. Jer to proizlazi kao posljedica vašeg stava. Tek 21. prosinca 1990. sadašnji grb postaje službeni.

Hrvatski zakoni koji propisuju grb, ne zabranjuju građanima uporabu ostalih grbova, povijesnih i drugih. Zapravo u Hrvatskoj ne postoji nikakva zabrana bilo kakvih simbola, pokliča, slogana, zastava… Čak niti onih pod kojima je izvršena agresija na RH. Jedino što je zabranjeno je remećenje javnog reda i mira. Primjerice, iz policije su rekli kako nisu uočili prekršaje na skupu kojeg je organizirao SDP, u sklopu potpore Titu, a na kojem su se pojavile sovjetske zastave, u prisustvu Bernardića i Josipovića.

Zbog svega navedenoga, molim JAVNU ispriku:

  • Uredništva Slobodne Dalmacije zbog krivotvorenja povijesti, vrijeđanja RH (ovo je bio službeni grb), vrijeđanja građana i njihovih domoljubnih osjećaja, i državnih službenika koji su s ponosom nosili taj grb.
  • Zračne luke Split koja je grb uklonila zbog „neprimjerenosti“, jer je tim činom grb povezala sa ustaškim pokretom, a radnike koji su ga početkom 90-ih stavili u autobus promotorima ustaštva.
  • Gradonačelnika Trogira g. Antu Bilića zbog skandaloznih izjava. Bilo bi pošteno da podnese ostavku, jer čovjek s takvim stavom ne bi smio biti niti na jednoj upravljačkoj funkciji u RH, tj. sigurnosne službe bi morale obavljati provjeru koja bi eliminirala ovakve kandidate.
  • Ministra Olega Butkovića čije je ministarstvo svojim priopćenjem, isprikom i postupkom uvrijedilo ne samo RH i njene građane, nego i same utemeljitelje HDZ-a od kojih su mnogi te 1990. bili bivši komunisti i antifašisti, a ovime su kolektivno prozvani ustašama, a to isto činio im je i agresor na Hrvatsku.
  • Od Tvrtka Jakovine, povjesničara, zbog skandaloznih izjava o „ustaškom grbu“ ipak ne tražim ništa, jer je to besmisleno očekivati. Ustaški grb ne postoji. NDH je koristila hrvatski grb. To nije samo obilježje države, nego i etničko obilježje (što se za petokraku nikako ne može reći).
  • Dodatno, tražim ZL Split i nadležno Ministarstvo da kao zadovoljštinu svima koji su trpjeli progone ili vrijeđanja zbog isticanja hrvatskih obilježja, hitno vrate ovaj grb u autobus, ili ukoliko to nije moguće, da ga istaknu u ZL Split na vidljivom mjestu. A od Ministarstva obrane tražim da provjeri predaje li Tvrtko Jakovina na Hrvatskom vojnom učilištu, s obzirom da isti grubo vrijeđa obilježja pod kojima su ginuli suborci g. Krstičevića.

S poštovanjem,
Miro Banović

Nakon ove reakcije na članak u Slobodnoj Dalmaciji, o skandaloznim optužbama na račun povijesnog hrvatskog grba koji je bio i služben tijekom 1990. i povezivanja istoga sa ustaštvom, dobio je nevjerojatan odgovor iz uredništva Slobodne Dalmacije:

Poštovani,

nakon prethodne pritužbe vezano za „skandal oko grba“, tj. za članak u Slobodnoj Dalmaciji, dobio sam nevjerojatan odgovor glavnog urednika SD g. Jadrana Kapora:

Odgovor je vrlo kratak i iznosi tvrdnje:

  • Nigdje u tekstu se ne spominje da je grb u autobusu ZL Split ustaški grb.
  • Ustaški grb mora imati i dodatak, slovo U.
  • RH ima svoj grb pod kojim su branitelji pali za slobodu, taj grb nekome smeta pa baš zato i u državnim tvrtkama neki ljudi podvaljuju drukčije varijacije grba.

Ako glavni urednici u medijima daju ovakve odgovore, onda nije nikakvo čudo što nam je kvaliteta novinarstva na dnu. Po redu kako je navedeno:

  • Nije točno da se grb nigdje u tekstu ne naziva ustaškim. Naziva se i izravno i neizravno.

Izravno:

Čitatelj:
„…dočekao veliki ustaški grb, s prvim bijelim poljem…“
„…netko stavlja grbove iz vremena ustaške NDH…“

Tvrtko Jakovina:
„…nije povijesni nego ustaški grb“
„…grb koji se koristio u vrijeme ustaške NDH…“
„Ustaški simboli…“
„…imate ustašiju gdje god se okrenete.“

Hashtag ispod članka, SD:
„#Ustaški grb“

SD sve ovo prenosi bez trunke intervencije, ili dodatka na kraju članka da podaci o grbu nisu točni, štoviše SD svojim dopisima sudjeluje u huškanju a ishod su potpuno neprimjerene i nesmotrene isprike ministarstva, ZL, i gradonačelnika.

Neizravno

– neću potkrijepiti fotografijama zbog prevelikog broja, pa za detalje otvorite članak. Ovdje navodim samo ukratko:

Iznad glavnog naslova: „Skandal na Resniku“.
U naslovu: „Veliki grb s prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH… sporno znakovlje… Ministarstvo izražava žaljenje“
odlomak: „Mi imamo naš grb…“

odlomak: „…ali ta osoba koja ga je postavila u autobus sigurno nije htjela stvarati aluzije na povijest, nego na propalu državu i najveću nesreću našeg naroda – NDH“

Priopćenje ministarstva: „…kao takva može izazvati neodgovarajuće poimanje na način koji i sami navodite. Ista je radi navedenog i dotrajalosti, zamijenjena…“
„…izražavamo žaljenje…“

Gradonačelnik Trogira, g. Ante Bilić: „…radi o neprimjerenom i neprihvatljivom znakovlju.“

Odlomak o gradonačelniku Kaštela: „…sporni grb…“

Objašnjenje: Ako grb nije „ustaški“ (kako glavni urednik i priznaje), nego je hrvatski, zašto je onda sporan, nije naš, osoba stvara aluzije na NDH, imamo skandal, stvara neodgovarajuće poimanje radi čega je zamijenjen, zašto je neprimjeren i neprihvatljiv…? Razumijem zašto političari stoje u redu za ispričavanje, a i radi se o ljudima koji najčešće ne znaju što pričaju nego im je glavni cilj paziti na vlastitu popularnost. Ali uredništvo SD zna o čemu se radi (što ste i priznali), i ne tražim ništa više nego da se javno ispričate i da se javnost propisno informira o tome da u autobusu ZL Split NIJE bio ustaški grb kako i sami priznajete, i da nije bio nikakav sporan, neprimjeren znak, nikakva aluzija na NDH, kao i da grb u autobusu kojeg je netko tamo ugradio, predstavlja hrvatsko narodno obilježje i da je bio služben 1990. te su ga imali i hrvatski policajci na svim kapama, kao i da nema tog zakona po kojem bi svaki grb morao biti isključivo službeni. Zakoni se odnose kako ste i sami citirali – na službenu uporabu službenog grba, a ne na hrvatska obilježja i povijesne grbove, niti ih zabranjuju. Ako grb danas nije službeni, onda niti ne podliježe zakonu o službenom grbu. Stoga još jednom tražim akciju vraćanja grba, ili isticanja takvog grba u ZL Split kao zadovoljštinu. Nikakve druge kazne nisu potrebne, ovo će biti najbolja kazna – edukacija.

Glavni urednik je priznao da grb nije ustaški, na čemu zahvaljujem. Sad se pobrinimo da se vrati natrag i da se spere ljaga.

Točno je da RH ima službeni grb pod kojim su branitelji pali za slobodu. Isto tako i postrojbe RH imaju svoje službene grbove pod kojima su branitelji pali za slobodu. Mnogi od tih grbova dolaze u inačicama sa crvenim i bijelim poljem, a HOS-ov grb dolazi i sa natpisom „za dom spremni“. I borili su se uz pjesme koje sadrže „za dom spremni“, od kojih barem tri pjeva Thompson, a tu su još i Mišo Kovač sa pjesmom o 113. šibenskoj brigadi, i pjevači poput Vuce, Zečića itd. Pa ga ipak napadate da je ustaški, i ne dopuštate drukčiji kontekst (primjedba se ne odnosi na ovaj članak, nego na uobičajeno ponašanje SD). I za državu tvrdite da je antifašistička, a istovremeno tvrdite da je osnovana i obranjena gotovo isključivo uz fašističke simbole i pjesme i sličice Ante Pavelića. Zanimljive teze. A sjećam se i intervjua sa Skejom iz 1994., od čini mi se 11. travnja. Veliki naslov: „Čista obraza i za dom spremni“. Bila je to neka druga SD, iz vremena kada je Thompson pred brojnim uglednicima i publikom 4x izlazio na „bis“ sa pjesmom „Bojna Čavoglave“ i 4x počinjao sa „za dom spremni“ na opće oduševljenje svih prisutnih potomaka dalmatinskih partizana koji su mahali valjda „podvaljenim“ inačicama grba kako vi to tvrdite.

Srdačan pozdrav, Miro Banović

Ako parazitskoj komunističkoj bagri smeta hrvatski grb što traže u Hrvatskoj!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Predrag Mišić: Proglas svim Srbima u domovini jednoj i jedinoj Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U moru komentara, razloga, razglabanja
Pitam se kad nam se to dogodilo. Svi skočili na zadnje noge, ritaju se.

O jednoj običnoj kafanskoj tučnjavi raspravlja europa, Miki poziva američke nosače zrakoplova da stanu u obranu srpske nejači.
Njih troje dobilo po tamburi, zasluženo ili ne

Što bi rekla ona kad dobijem izvješće od policije komentirat ću.
Što mi je ok
Alo pa jučer je jedna od najmladjih žrtava
Ovčare imala rođendan Igor Kačić
Tko je Irenu upitao kako je
Prekjučer je Luka Andrijanić.

Stotine tisuća izjava od Milorada Pupovca o ugroženosti Srba
Vučića, Daćića, k…, palca

Vrli novinarčića, da nije bilo Velimira Bujanca o meni i deset tisuća mojih sunarodnjaka se nebi nikad čulo u medijima
Reći će neki pere me ego
Ne nego je to istina.

Ovo je proglas svim mojim sunarodnjacima moramo se riješiti sotone od velikosrba
Moramo se jevno distancirati od SDSS i Milorada Pupovca, svojom politikom nas vodi u propast.

Hrvatski Narod nas je odvojio od četnika
Vrijeme je da mi učinimo to
Sa Hrvatskim narodom možemo i hoćemo

Na nama je da se riješimo sotone. Zapitajte se hoće li naša djeca ŽIVOT ILI SUŽIVOT
JA HOĆU ŽIVOT U NAŠOJ DOMOVINI
Neću nikakvu matičnu domovinu
Hrvatska je naš dom i domovina
Dignite svoj glas

Branite je mišlju, riječju i djelom

Predrag Mišić Peđa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari