Pratite nas

Intervju

Miro Kovač: Sposobni, domoljubi i mladi, to će biti naši novi diplomati

Objavljeno

na

Nakon početne inventure koja je donijela neke nevjerojatne podatke poput onog da smo kupili za potrebe ministarstva prije tri godine jednu zgradu u Bruxellesu koja je i danas posve prazna, te nakon prvih službenih posjeta Sarajevu i Mostaru, Budimpešti, Bruxellesu, Amsterdamu, Berlinu, Podgorici, Rimu i Ljubljani, hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač u ekskluzivnom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju ocrtava obrise nove hrvatske vanjske politike.

[ad id=”93788″]

Kakav je saldo razgovora u Sloveniji obzirom na niz otvorenih pitanja?

Kovač:  Zadovoljan sam razgovorima u Sloveniji, nastavljamo s poboljšanjem atmosfere u vrlo razvijenim hrvatsko-slovenskim odnosima. Što se tiče arbitraže, tu su stajališta različita. Hrvatska je izašla iz sporazuma, i to nakon što je otkriveno da je slovenska strana protupravno i neetički utjecala na sud i arbitražni postupak. Uostalom, upravo na inicijativu HDZ-a je Hrvatski sabor prošlog ljeta i donio zaključak, i to jednoglasno, kojim je obvezao hrvatsku vladu da pokrene postupak prestanka sporazuma o arbitraži.

Što onda nudite?

Kovač: Nudimo strukturirane bilateralne razgovore u kojima bi, na temelju međunarodnog prava i u duhu dobrosusjedskih odnosa, dvije prijateljske države kao što su Hrvatska i Slovenija mogle i morale pronaći održivo rješenje. Ako budemo konstruktivni i iskreni jedni prema drugima, uspjet ćemo u tome. Na kraju krajeva, Hrvatska i Slovenija nisu jedine dvije zemlje koje imaju granični spor. Podsjećam da su se Nijemci i Nizozemci desetljećima sporili oko granične crte u zaljevu Dollart. Na kraju su postigli sporazum, i to tek prije godinu i pol, kojim nisu utvrdili graničnu crtu, ali su zato riješeni modaliteti gospodarskog korištenja zaljeva i upravljanja prometom odnosno plovidbom u teritorijalnim vodama ispred obala obiju država.

Osobno odbijam hrvatsko-slovenske odnose gledati samo kroz prizmu Savudrijske vale, što je nažalost često slučaj. Dakle, sjednimo, stavimo ispred sebe sva otvorena pitanja i krenimo ih rješavati kako priliči ozbiljnim državama koje, općenito govoreći, imaju odlične odnose.

Čim ste završili pregovore sa slovenskom stranom pojavila se informacija da će Slovenija maknuti vrlo brzo žicu sa hrvatsko-slovenske granice, ali je kasnije ta izjava relativizirana. Što je istina?

Kovač: Slovenska vlada je donijela odluku o postavljanju žice i jedino slovenska vlada može donijeti odluku o njezinu micanju! Očito se krenulo tim poslom. Hrvatska ne vidi razloga za tu žicu, tim prije što je tzv. balkanska ruta faktički zatvorena. U tom kontekstu valja odati priznanje predsjedniku slovenske vlade Miru Ceraru, koji je prvi predložio nužnost jačanja zajedničkog nadzora makedonske-grčke granice. Iz te je inicijative i nastala učinkovita koordinacija Hrvatske s Austrijom, Slovenijom, Srbijom i Makedonijom, na koju smijemo biti zajedno ponosni jer je zaustavila priljev migranata i time pomogla nama, ali cijeloj Europskoj uniji, posebno Njemačkoj.

Uz Savudrijsku valu tu je i Sveta Gera koja je neupitno naša, ali se slovenski vojnici odande ne miču. Ne treba zaboraviti niti problem nuklearke Krško i niz drugih pitanja…

Kovač: O svim otvorenim pitanjima ćemo razgovarati, po mogućnosti u okviru mješovitih stručnih skupina i u prijateljskom ozračju. Gdje ima volje, ima i puta.

Dočekao Vas je čitav niz neriješenih graničnih pitanja, od spora sa Srbijom jer ona još uvijek drži pod opsadom vukovarske ade koje su redom katastarski hrvatske, ali se srbijanska policija odande ne miče. Što će biti s otetim kulturnim blagom koje još nisu do kraja vratili, pitanje nestalih i dr.?

Kovač: Da, uistinu nas čeka puno neodrađenog posla u hrvatsko-srpskim odnosima. Pred nama je čitav niz neriješenih pitanja: nestali, granica na području Dunava, oteto kulturno blago, položaj hrvatske manjine u Srbiji, zakonski omogućena pretenzija Srbije da baš ona može procesuirati sve ratne zločine na području cijele bivše Jugoslavije, potpuna suradnja s Haaškim sudom. Ima ih još. Moramo već jednom stvoriti zdrave temelje za hrvatsko-srpske odnose. No, zdravih temelja bez rješenja otvorenih pitanja ne može biti. Čeka nas puno posla.

Je li konačan hrvatski stav da Srbija ne može niti otvoriti poglavlje o pravosuđu sa EU dok ne ukine zakonsku odredbu po kojoj zapravo ona glumi Haški sud na prostoru bivše Jugoslavije?

Kovač: U Srbiji traje kampanja za parlamentarne izbore. Važno je odvojiti pregovarački proces od izborne kampanje. Na kraju krajeva, Srbija je formalno započela pregovore s Europskom unijom u siječnju 2014. godine, ali prva dva poglavlja su otvorena tek u prosincu prošle godine, znači skoro dvije godine kasnije. Znate zašto? Zato što se od nje tražilo da počne uređivati odnose s Kosovom. Na tome su – s pravom – snažno inzistirali naši njemački i britanski prijatelji. Iskreno govoreći, nisam primijetio da je netko u Srbiji govorio o blokadi, da je netko iz srpske državne vlasti napadao njemačke političare, posebno kancelarku Angelu Merkel. Naprotiv, prevladavaju pohvale Njemačkoj i gospođi Merkel. Ova dva poglavlja koja se sada želi otvoriti su jedna od najtežih uopće. Riječ je o vrijednostima koje čine sam identitet Europske unije – vladavina prava, poštivanje ljudskih, manjinskih prava, suradnja s Haaškim sudom. Trebat će se prilagoditi pravilima i vrijednostima Europske unije. Treba prihvatiti europski način razmišljanja. To ne ide i ne može ići preko noći. Hrvatska će pomoći Srbiji da se na tom području reformira. I mi smo se tijekom pregovora, koji su bili teški i mukotrpni, reformirali. Zaista smo se promijenili. Ne zaboravimo da imamo ratificirani međudržavni sporazum iz 2004. godine prema kojemu će Srbija, u suradnji s predstavnicima hrvatske manjine, stvoriti zakonsku pretpostavku za njezinu zastupljenost u Narodnoj skupštini. Hrvatska je to i bez tog sporazuma bila osigurala srpskoj manjini u Hrvatskom saboru. Uvjeren sam da će i Srbija primijeniti međunarodni sporazum koji se tiče zaštite hrvatske manjine. To će biti i snažan doprinos stvaranju prijateljskih odnosa između Hrvatske i Srbije. Drago mi je da Srbija uspjela – slijedeći sličan obrazac – stvoriti prijateljski odnos s Mađarskom. Moja je želja da Hrvatska uredi odnos sa Srbijom kao što su to učinile Njemačka i Francuska.

Zbog čega je položaj Hrvata u BiH u ovako dramatičnom stanju. Što u tom smislu nudi nova hrvatska vanjska politika?

Kovač: Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima posebnu odgovornost prema Bosni i Hercegovini, u kojoj su Hrvati zajedno s Bošnjacima i Srbima ustavotvorni i ravnopravni. Hrvati u Bosni i Hercegovini, kojima Hrvatska jamči osobitu skrb, mogu biti odličan motor u procesu uključenja u Europsku uniju.  Čini se da sazrijeva uvjerenje da su za Hrvate u Bosni i Hercegovini jednakopravnost i europska integracija dvije strane iste medalje. Hrvatska će se aktivno zalagati za europski put Bosne i Hercegovine i ravnopravnost Hrvata.

Je li za tu jednakopravnost nužan treći entitet?

Kovač: Na legitimnim predstavnicima Hrvata u Bosni i Hercegovini jest da u dogovoru s kolegama iz redova druga dva naroda dođu do rješenja koje će jamčiti jednakopravan i komforan položaj. To je jedini put za trajnu stabilnost u Bosni i Hercegovini.

Crna Gora je još jedna susjedna zemlja s kojom imamo neriješena granična pitanja. Jedno vrijeme se obećavala i odšteta za spaljenu imovinu u dubrovačkom zaleđu gdje su uglavnom divljali crnogorski vojnici, a trajno je na stolu pitanje odštete za hrvatske ratne zarobljenike.

Kovač: Da, imamo otvorenih pitanja. Ali ako smo s nekim susjedom uspjeli iz temelja promijeniti odnose, onda je to slučaj sa Crnom Gorom. Sjećamo se vremena svoga osamostaljenja, kada smo bili izloženi bjesomučnoj vojnoj agresiji. Danas imamo prijateljske odnose s Podgoricom koju podržavamo na putu priključenja europskoj i atlantskoj obitelji. Zašto je to tako? Zato što je crnogorsko državno rukovodstvo imalo čestitosti i hrabrosti zauzeti jasan stav prema agresiji na Hrvatsku. Stoga ne sumnjam da ćemo naći riješiti pitanje odštete Hrvatima koji su za vrijeme Domovinskog rata bili u crnogorskim logorima.

Hrvatska nezainteresiranost za rješenje Prevlake je zakompliciralo situaciju pa je tako svojedobno jedan crnogorski ministar izjavio da je Prevlaka barem polovično crnogorska o čemu da svjedoči činjenica da Hrvati godinama ne traže drugačije rješenje od privremenog koje je upravo takvo!

Kovač: Dijalogom, strukturirano i koncentrirano, u pozitivnom ćemo ozračju rješavati otvorena pitanja, pa tako i pitanje Prevlake.

Na samom početku mandata ste sugerirali da se prestane hrvatska vanjska politika svoditi na regiju i da se prestane s upotrebom tog termina i da se Vaša vanjska politika neće svoditi samo na regiju.

Kovač: Da, takav stav jedini je zdravorazumski. Kada gledamo na svijet iz svoje perspektive, ako Hrvatsku uzmemo kao svoje polazište, što je prirodno, vidimo da je naša zemlja sjecište srednje i jugoistočne Europe. Imamo za susjede Sloveniju, Mađarsku, Italiju, Srbiju, Bosni i Hercegovinu i Crnu Goru. Pojam «regija» najčešće se koristi kao zamjenski izraz za bivšu Jugoslaviju, odnosno za tzv. Zapadni Balkan. Ali, pokušajmo biti jezično precizni. Zar nije i Italija naša regija, zar nam nisu regija Slovenija i Mađarska? No, kada se govori o regiji kao da se ne misli na Italiju, Sloveniju i Mađarsku. Emancipirajmo se konačno. Naš pogled na svijet nije pogled iz «regije» nego iz Hrvatske. Na kraju krajeva,  pedeset posto naše inozemne trgovinske razmjene odnosi se na Njemačku, Italiju, Sloveniju i Austriju, a niti jedna od tih zemalja ne spada u «regiju». Hrvatska ima šest susjeda, sa svima njima želimo snažno surađivati, jačati odnose. Jednako ćemo razvijati vertikalnu, srednjoeuropsku dimenziju i horizontalno, jugoistočnoeuropsku dimenziju kada je riječ o vanjskoj politici. To je u hrvatskom državnom interesu.

Hoće li projekt Jadran-Baltik biti institucionalno povezan kao što je to Višegradska skupina,ili će to biti svojevrsni forum tih zemalja gdje će se raditi po projektima?

Kovač: Projekt Baltik-Jadran-Crno more sjajna je inicijativa koju je pokrenula Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović. Podržavali smo inicijativu dok smo bili u oporbi, a sada je to i projekt hrvatske vlade. Imamo konačno integrirano vanjsku politiku. Nije nam naum da stvaramo neku administraciju nego da imamo učinkovit forum za trajan dijalog, za političku, gospodarsku i inu suradnju na prostoru od Baltika do Jadrana.

Odnosi Hrvatske i Njemačke su bili opterećeni aferom vezanom uz lex Perković gdje smo se kao država uistinu osramotili. Opterećuje li ta afera odnose sa Njemačkom i u kom smjeru će se ti odnosi razvijati?

Kovač: Vi ste vidjeli da je i hrvatska Predsjednica mjesec dana nakon što je prisegnula bila u posjetu Berlinu, slično je postupio i predsjednik hrvatske vlade Tihomir Orešković, a i moja malenkost je – ubrzo nakon što sam bio izabran i imenovan – posjetila Berlin. Dakle, nova hrvatska Vlada i hrvatska Predsjednica su nedvosmisleno pokazali da su zainteresirani za jačanje odnosa s Njemačkom, koja je naš prvi gospodarski partner. Iz Njemačke nam dolazi najveći broj turista, u Njemačku odlazi najveći broj naših ljudi, samo prošle godine više od 50 tisuća. To sve govori o bliskosti i visokom stupnju kompatibilnosti dvaju naroda. Kad govorimo o «lex Perković» tu imamo dvije dimenzije problema. S jedne strane imamo eklatantno gaženje pravne države. Sama podloga na temelju koje smo ušli u Europsku uniju je bila pogažena, i to samo nekoliko dana prije negoli samog pristupanja. Pravna podloga na temelju koje smo ušli u Europsku uniju je jasno predviđala izručenje i onih koji su optuženi za politička ubojstva na području Njemačke.

Kada i na temelju kojih kriterija će se u diplomaciji mijenjati kadrovi?

Kovač: Na redu je redovna zamjena veleposlanika i generalnih konzula, već ovoga ljeta. Kada budemo razmatrali imenovanja novih šefova misija i konzularnih ureda, rukovodit ćemo se načelima efikasnosti i rezultata, naravno i odanosti državi, to se podrazumijeva. Samo takvi ljudi nas mogu i smiju predstavljati u svijetu. Veleposlanici su ključni ljudi u ostvarivanju cilja jačanja ugleda i položaja Hrvatske u svijetu. Šansu će dobiti i mlađi ljudi, pa i neki koji nikada nisu bili šefovi diplomatskih misija i konzularnih ureda.

Mediji su spekulirali da su za vrijeme prošlog mandata neke diplomatske nekretnine prodavane po sumnjivim cijenama, najviše se govorilo o zgradi u Washingtonu i u tom smislu se apostrofirao veleposlanik Paro. Što činite po tom pitanju?

Kovač: O tome se trenutno vodi detaljna istraga. Dok ona traje ne bih ulazio u detalje. No, kad je riječ o nekretninama moram reći da sam bio iznenađen, pače šokiran da je država u Bruxellesu kupila nekretninu prije tri godine koja još nije u funkciji. Slično sam stanje zatekao u Crnoj Gori. Tamo nam je crnogorska vlada donirala zgradu koja isto tako već tri godine zjapi prazna. Naložio sam stručnim službama da se obje zgrade što prije stave u funkciju i da se utvrdi tko je odgovoran za ovakav nemar, rekao je ministar Miro Kovač za Slobodnu Dalmaciju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju s gospodinom Miroslavom Ćurićem

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Ćurić

Danas razgovaramo s gospodinom Miroslavom Ćurićem, ravnateljem Srednje ekonomske škole Livno, inače članom Udruge Hrvatska zvona.Negdje tamo početkom svibnja u istom kontekstu, dakle kao članicu Hrvatskih zvona, intervjuirali smo Vašu kćer Martinu. Kako to da ste se oboje uključili u rad Hrvatskih zvona? Tko je koga nagovarao, ona Vas ili Vi nju?

Iako često bude obrnuto, moram priznati da je njeno uključivanje u Udrugu Hrvatska     zvona, njeno oduševljenje ljudima koje je upoznala u Zagrebu, uvelike utjecalo na mene.

Unatoč tome što sam društveno vrlo angažiran gotovo 30 godina kroz sport, kulturu i obrazovanje, odolijevao sam iskušenjima političkog djelovanja pa tako nikada nisam bio član neke stranke. Dugogodišnji sam sportski djelatnik, bivši nogometaš (neki kažu da čak nisam bio ni loš), trenutni predsjednik KUD-a „Kamešnica“ iz mog Podhuma, dugogodišnji dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Livnu, prvi predsjednik skupštine Asocijacije ravnatelja srednjih škola u BiH, član predsjedništva Udruge ravnatelja srednjih škola u BiH koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, sudionik reformskih procesa u BiH od 2000. do 2010. godine. Sve ovo,  uz redovite obveze na radnom mjestu, iziskivalo je puno truda, volje i odricanja pa stoga o političkom angažmanu nisam ni razmišljao.

Njezine motive za aktiviranje unutar Hrvatskih zvona imali smo priliku čitati, koji su Vaši? Što je bilo prijelomno u odluci oko ovog Vašeg angažmana?

Ono što je prvenstveno utjecalo na moje aktiviranje u Udruzi Hrvatska zvona je brojno članstvo mladih ljudi koji se ne boje izazova, koji žele promjene, a spremni su ih svjedočiti osobnim primjerom. Čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje su načela koja promoviraju Hrvatska zvona, a ja ih pokušavam svakodnevno živjeti.

Uvažavanje drugog i drugačijeg, poštivanje svakog pojedinca, neopterećenost mladih ljudi, njihova energija, obrazovni i poduzetnički potencijali također su utjecali na moje uključivanje u Hrvatska zvona.

Ravnatelj ste jedne srednje škole u Livnu. Radite s mladima i sigurno primjećujete što ih najviše muči u njihovom sazrijevanju, zbog čega imaju najviše upitnika iznad glave… Možete li s nama to podijeliti?

Ovih dana navršava se punih 25 godina od mog dolaska na mjesto ravnatelja Srednje ekonomske škole u Livnu i gotovo 30 godina rada u odgoju i obrazovanju. Svoj radni vijek, ali i društveni angažman proveo sam s mladim ljudima. Kroz ovo vrijeme kroz Srednju ekonomsku školu prošlo je oko 4000 učenika, među kojima danas, hvala Bogu,  imamo doktora znanosti, inženjera, svećenika, liječnika, profesora, … ali i puno vrijednih i dobrih djelatnika. Iako mi stariji često imamo primjedbe na njihovo ponašanje i često iskazujemo svoje nepovjerenje u njih i njihove potencijale, uvjeren sam da su mladi ljudi najbolji dio našega društva.

S obzirom na Vaš radni staž i životnu zrelost, sigurno ste bili i još uvijek ste svjedoci promjenama u gradu u kojem živite? Što biste izdvojili kao pozitivne promjene, a što kao one koje su se negativno odrazile na život zajednice kojoj pripadate?

Kada se osvrnem na proteklih tridesetak godina, kao dragovoljac Domovinskog rata i kao ratni zapovjednik na dijelu livanjske bojišnice, ne mogu ne prisjetiti se tih teških, krvavih, ali i ponosnih dana. Tu odlučnost, ponos i jedinstvo, daj Bože da ponovno ostvarimo. Istinski livanjski branitelji, znani i neznani momci s prvih crta bojišnice, nažalost su zaboravljeni, bolesni, razočarani, nezaposleni i prepušteni sami sebi.

Na njihova radna mjesta došli su neki drugi, nečiji rođaci, prijatelji, stranački istomišljenici i kolege pa čak i ratni dezerteri. Branitelji su poput svojih očeva morali kruha tražiti po europskim, najčešće njemačkim bauštelama. Da bi se krug zatvorio, istim putem moraju i djeca branitelja – nakon završavanja fakulteta, nedobivanja čak ni pripravničkog staža, odlaze i oni. Posljedice su katastrofalna demografska situacija, sve praznije škole, tjeskoba i beznađe.

Na svu sreću, ima i pozitivnih primjera u vidu poduzetničkih projekata mladih gospodarstvenika iz Hrvatske i dijaspore, koji su prepoznali ljudske i tehnološke potencijale, ali i nužnost opstanka mladih ljudi na ovim prostorima.

Vjerujem da će takvih inicijativa biti sve više.

Koji bi bio Vaš savjet jednoj mladoj osobi koja realno i racionalno promišlja o društvu u kojem živimo i koja je svjedok negativnih društvenih pojava, nepotizmu i korupciji koji nas okružuju?

Teško je u ovome trenutku nešto sugerirati, kao ljudi moramo vjerovati da će se nešto promijeniti na bolje. Iskreno vjerujem da su upravo mladi nositelji tih pozitivnih promjena. Otići, znači predati se bez borbe. Otići, znači zauvijek napustiti pradjedovska ognjišta na koja su se vraćali naši očevi, jer su ih na njima čekale obitelji. Tko će nas čekati kada odemo?!

Samo je jedno sigurno, najljepše i najbolje mjesto za život je rodni kraj. Da bi nam bilo bolje svi se moramo više potruditi. I žrtvovati.

Što biste htjeli postići svojim angažmanom kroz Udrugu Hrvatska zvona?

Volio bih kada bi prostor HBŽ – a postao mjesto dobrog življenja za sve, prostor gdje će mladi ostvariti svoje potencijale, prostor zadovoljnih i sretnih obitelji i radosnog dječjeg smijeha.

Ostati ili otići, vječna je dilema koju imaju mladi ljudi iz naših krajeva. Imali su je i branitelji početkom agresije na naše prostore. Svoja razmišljanja, nadanja  i osjećaje opisao sam u jednoj pjesmi nastaloj u Domovinskom ratu.

Hladno proljetno jutro puno magle

Pogled mi traži Kupreška vrata.

Svuda vidim samo krš i goli kamen

Bože, kako je pusta ova zemlja Hrvata.

Pogledam na drugu stranu,

dinarski prsten čuva naše polje

pitoma sela poljem razasuta,

kao da čekaju i tiho mole.

I opet se pitam, po tisuću puta,

zašto smo ovdje, kad bi nam

drugdje bilo puno bolje,

i dok razum traži

neko opravdanje, srce tuče jače

mimo moje volje.

 

(Cincar , proljeće ’92.)

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Damir Kajin o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću…

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo nastavak intervjua sa Damirom Kajinom o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću te svim problemima koji opterećuju ovaj Hrvatski poluotok

Što se zbiva s Uljanikom?

Katastrofa. Danas je 16.08. i radnici bi trebali dobiti plaću. Međutim, ako Vlada u Uljanik ne unese 300- 350 mil. €, te ako novom vlasniku ne bude jamčila za 200 mil. € kojeg bi ovaj trebao unijeti u Uljanik, sustav koji je stvaran 170 godina nećemo više prepoznavati. 350 mil. € je cca 2.5 mlrd. kn. Ili to vam je 5 000 stanova od 50 mč prosječne cijene od 1 400 € po kvadratu. Ili to vam je najmanje 5 000 prodanih gazdinstava u Slavoniji koje ljudi nude za manje od 50 000 €, a stvarala su ih 3, 4 generacije.

Ali prije 7 mjeseci kada je Vlada izdala jamstvo od 96 mil. € Jakovčić, Miletić i  Flego tvrdili su da će s tim novcem Uljanik stati na noge!

Ja sam govorio da neće. Oni ne znaju da su živi. Danas Uljanik ima problem isplata plaća, a imat će opet za mjesec, pa dva mjeseca, itd. Ono što je najgore, mediji pod utjecajem IDS-a, a u suvlasništvu Končara, tvrde da će Končar “uskočiti”. Istina je da se Končar obratio Vladi da mu HBOR izda 16 mil. € kredita. Znači, bez Vlade nema isplate ni ove plaće.

Priča se da je platforma Apolo izrađena u Uljaniku smanjila državna jamstva za 100 mil. €.

Točno, ali od platforme Apolo Uljanik je u minusu za dobrih 15 mil. €. Po svakom brodu imate gubitak od 15 i više mil. €. O tome sam više puta govorio u Saboru.

 Pa kako da se tome stane na kraj jer ispada da bi se time moglo zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske.

Vjerojatno ne bi, ali bi 350 mil. € usmjerenih u populacijsku politiku prepolovilo iseljavanje. Istina, bez tog novca će masovnije i Istrijani napuštati Istru.

 Koliko je do sada Vlada uložila u Uljanik?

Cca 4.4 mlrd. kn. S ovih 2.5 mlrd. kn to će biti blizu 7 mlrd.kn.  Uljanik je usput usisao i 500 mil. kn iz 3.maja, a o jamstvima neću.

Pa kako tome stati na kraj? Što je geneza problema?

Pretvorba Uljanika i Uljanik plovidbe. Ja sam galamio u Saboru da Uljanik nije spreman za pretvorbu, da privatizaciji valja reći ne, da privatizacija gdje bi radnici bili vlasnici je najobičnija obmana. Da Uljanik u trenutku privatizacije ima 100 mil. € gubitaka, da po brodu gube 15 mil. €, itd.

 Miletić govori da je Istra uspješna jer se IDS ne miješa u rad uprava.

Ako to tvrdi onda je izgubljen u prostoru i vremenu. Istra je bila uspješna onda kada se umješavala u rad istarskih tvrtki koje bi zapale u probleme. Počev od Pivovare, Cimosa, Istarske banke, TPS-a, pa i samog Uljanika. Ja sam supotpisivao otpis potraživanja Županije i Grada Pule u iznosu od 65 mil. kn. Pa ja sam tamo 2007. hodočastio do Sanadera da Tankerska i Uljanik uđu u Viktor Lenac i to se pokazalo dobrim. Sjećam se kao danas kada me je predsjednik uprave Uljanika tražio da govorim s Milanovićem i Linićem za 120-140 mil. € jamstava Uljaniku i znam kako su tekli ti razgovori. Ali to redovito čini i Miletić. S tom razlikom da ja sebe nikada nisam politički prodavao- „Vi pomognite meni, pa ću ja vama držati kvorum“. Pa 13.09. u Puli će se održati sjednica Vlade, a glavna tema bit će Uljanik.

 Što je biti kraha pulske brodogradnje?

Privatizacija. Ono što je vrijedilo je Uljanik plovidba brodarsko poduzeće koje je 1986. osnovao Uljanik da u godinama smanjenih narudžbi za istog grade brodove. Genijalna odluka. Međutim, Plovidbu , ono najdohodovnije što je bilo u Uljaniku preuzeli su direktori, a Uljanik prepustili radnicima. S druge strane uz 48% koliko drže radnici 52% Uljanika drže Croatia osiguranje, mirovinski fondovi… i po problemima Uljanika isti u njega nisu uložili niti kune. Zašto onda Vlada koja sve daje ne nacionalizira Uljanik kao u slučaju Agrokora?

 Zanimljivo da se Jakovčić na vrijeme, iako Todorićev savjetnik povukao iz Agrokora, a sada napušta Končara.

Treba imati osjećaj za tajming. To je bit opstojnosti. Ako želimo da Uljanik preživi treba raditi sve suprotno od onoga što Jakovčić predlaže. Sada spominje preseljenje Uljanika 40-50 km istočnije. Pa Uljanik nije u stanju u svom trošku preseliti jednu kancelariju s prvog na drugi kat, a kamoli izmjestiti proizvodnje. A i tko bi ga prihvatio? To je gašenje proizvodnje, a potom slijede špekulacije sa zemljištem.

Zar to ne vide Puljani?

Ne.  Oni koji su zaposlenici gradskih vlasti njima je dobro, a oni drugi ne idu na izbore, pa bi netko zaključio da ih za Uljanik nije briga. Oni treći su napustili Pulu i danas su u Italiji, Njemačkoj, Irskoj…

 Što je rješenje za Uljanik?

Ono što i za Agrokor. Nacionalizacija. Pa vlasnici bi to objeručke prihvatili. Konačno, Debeljak je nudio za ulazak u Uljanik 100 mil. €, ali prihvaćena je ponuda od 25 mil. €. Pred 6 mjeseci nešto se moglo učiniti, a danas je puno teže.

 Što je s otpuštanjima 1 300 radnika, Lencem, 3.majom koji su danas dio Uljanika?

Točno, doma će 1 300 radnika. Stvarno puno više. 3.maju majka Uljanik mora vratiti 500 mil. kn i nude ga jednom talijanskom brodogradilištu. Viktor Lenac prodaju-prodali su Palumbo grupi iz Napolija čiji su vlasnici bili 5 god. u talijanskom kućnom zatvoru. NO Uljanika se raspao i situacija je složena.

 Pa i Končar je bio u zatvoru!?

Davno je to bilo. Problem su lokalna vlast i uprava Uljanika. Da se razumijemo, možda najmanji problem je ova zadnja uprava.

 Da li stoji teza da u državni proračun Županija Istarska više unosi no što iz njega dobiva?

Ta teza je stajala do 2017. Već 2017. Istra je više novaca povukla iz državnog proračuna no što je unijela, a 2018. to će biti drastično više. To govori da stagniramo. Istra nisu samo fešte i tartufi. Samo turizam i TDR. Istra su i Uljanik i sirotinja koja iseljava, nepotizam i kontrola medija i namješteni sudski procesi. Točno, u Istri se bolje živi nego drugdje u HR, ali da nemamo turizma bili bi kao Bosna Srebrna.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Kajin o Jakovčiću: Istra je danas ‘špilja razbojnička’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari