Pratite nas

Razgovor

Miro Kovač: Srbijo, drži se svoga posla

Objavljeno

na

Bivši ministar vanjskih i europskih poslova, Miro Kovač, gostovao je u programu N1 televizije.

Danas se održava mještovita komisija Katoličke i Srpske pravoslavne crkve oko Alojzija Stepinca. Bit će to treći takav sastanak, a upravo je spomenik Alojziju Stepincu u Osijeku otvorio novi takozvani verbalni rat iz Beograda. Ružne i neprimjerene riječi upućene su ministru Stieru. Kako to komentirate?

Ono što smo čuli od kolega u Srbiji je neprihvatljivo i dobro je da je i Stier jasno rekao da je to neprihvatljivo, da je to način komuniciranja i razmišljanja koje podsjeća na vrijeme komunizma u Jugoslaviji. To je iza nas, tako se ne komunicira.

A što se tiče samog postupka proglašenja svetim Alojzija Stepinca, o tome će odlučiti Katolička crkva, o tome će odlučiti Sveti otac, o tome neće odlučivati vlada Srbije, pa ni Vlada Hrvatske. To je stvar Crkve.

Sveti otac je odlučio da uključi SPC u jedan dijalog na način da se oformi jedno mješovito povjerenstvo, papa želi ekumenizam, dijalog s pravoslavnim svijetom, što je pozitivno, ali to je stvar Katoličke crkve i Svetog oca, on će o tome odlučiti.

A što se tiče identiteta hrvatskoga naroda naroda, Alojzije Stepinac je dio identiteta hrvatskog naroda, jer je on za hrvatski narod mučenik, on je osuđen u montiranom procesu u komunizmu u Jugoslaviji.

Tu su stvari jasne i jednostavno bi trebalo reći kolegama u Srbiji da prestanu interpretirati hrvatsku realnost. Prošlo je vrijeme bivše Jugoslavije, nje više nema, nema jugoslavenskog komunizma.

Treba se malo smiriti i usmjeriti se prema budućnosti i treba rješavati pitanje nasljeđa rata, ali ovo periodično javljanje na način da se interpretira hrvatska realnost, da se dijele lekcije, tome nema mjesta, to je za Hrvatsku neprihvatljio, dobro je da je to jasno rečeno. Treba razvijati odnose.

U prvom planu treba biti čist račun i to je ono što je bitno, treba riješiti nasljeđe rata, nakon toga će svima biti lakše, pa i kolegama u Srbiji. Kad govorimo o tome, idemo se zajedno truditi oko suočavanja s prošlošću, idemo tražiti od kolega u Srbiji one arhive i one materijale koji pripadaju hrvatskoj strani, temeljem sukcesije, na to Hrvatska ima pravo, to će biti dobro i za postupak suočavanja s prošloću u Hrvatskoj i to će pomoći u dijalogu o prošlosti i rješavanju nasljeđa rata.

Kakva je pritom uloga Srpske pravoslavne crkve?

Imamo odluku pape, želju Pape da se oformi to mješovito povjerenstvo. To je bila dobra gesta Katoličke crkve, to Papa nije morao napraviti, on je to napravio.

Toga dosad nije na taj način bilo. Kad govorimo o postupku proglašenja svetim jednog katoličkog duhovnika, u ovom slučaju kardinala Stepinca, uvjeren sam da je Papa na taj način htio pružiti ruku svijetu pravoslavlja i stvoriti jednu platformu za dijalog između katoličanstva i pravoslavlja. Ali odluka je na Katoličkoj crkvi, na papi.

Na koji način SPC može djelovati da se umanji ili ublaži retorika koja stiže iz Srbije?

Imali smo neke izjave i visokih predstavnika SPC kad je riječ o Hrvatskoj. Ja ponavljam, ono što je vrlo važno, Hrvatska je zemlja koja je neovisna, samostalna, demokratska.

Vi niste čuli u Hrvatskoj da se mi svaki dan budimo s mišlju što se događa u Srbiji i bilo bi dobro da kolege u Srbiji isto tako poštuju realnost, da se bave prvenstveno svojim stvarima u Srbiji. To će pomoći u smirivanju tenzija i pri otvaranju projekata budućnosti.

Ponavljam, jedan projekt budućnosti može biti da otvorimo arhive i da damo te arhive koje imamo u Beogradu hrvatskoj strani, da budu otvoreni, da sebi u Hrvatskoj olakšamo suočavanje s prošlošću. Idemo razmišljati o budućnosti.

Dijalog SPC i srpske politike, to prepuštam Srbiji, ja se u to ne želim miješati, samo imam apel za srpsku stranu, da je Hrvatska otvorena za dijalog, ali prestanimo se miješati s apelima i nekakvim interpretacijama u hrvatsku realnost. Kanonizacija, proglašenje svetim je stvar Katoličke crkve. Imamo često interpretacije u postupku.

Nakon izjava Dačića i Vulina, Stier je rekao da to nisu osobe s kojima bi Zagreb trebao kontaktirati. S kim bi onda Zagreb trebao kontaktirati?

Imamo više kanala, imamo kanal između hrvatske predsjednice i srpskog predsjednika, trenutno su tamo u tijeku pripreme za predsjedničke izbore.

Stier je rekao da je ova verbalna paljba u funkciji izbora…

Naravno da je to i u funkciji te predizborne kampanje, to je očito. Postoje kanali komunikacije između Ureda predsjednice Hrvatske i ureda predsjednika Srbije, između Vlade Republike Hrvatske i vlade Srbije, između Sabora i Narodne skupštine.

Jesu li to aktivni kanali komunikacije?

Stier je rekao da postoji aktivan kanal kmuniacije, i to je jasno. Treba reći da je to neprihvatljivo, da pitanje Stepinca nije pitanje vlade Srbije, nego Katoličke crkve, koja je pružila ruku u ovom slučaju.

Bili ste s Božom Petrovom u izaslanstvu u BiH. Tu se vuku repovi. Što je zapravo istina? Je li Božo Petrov na tom razgovoru izjavio išta o trećem entitetu, što je izazvalo ratove priopćenjima?

Posjet je bio pozitivan, imamo dijalog s kolegama u BiH, razgovori su bili otvoreni, gospodin Petrov koliko sam ja čuo, takvo nešto rekao nije, radi se o interpretaciji predsjedatelja Vijeća ministara, gospodina Zvizdića, on je interpretirao razmišljanja gospodina Petrova.

Ja takvu interpretaciju nemam. Jasno smo prenijeli da su Hrvati u BiH nezadovoljni svojim statusom, da se osjećaju građanima drugog reda i da to treba riješiti na način da se status Hrvata u BiH poboljša.

Postoji tu više puteva, pristupa, pa i pristup da idemo promijeniti izborni zakon na način da Hrvati biraju svoga člana Predsjedništva u BiH, ali isto tako da razmišljamo o tome da se uspostavi jedan efikasniji i pravedniji model unutarnjeg poretka u BiH.

Koji je to model?

Pa Hrvati imaju više tih razmišljanja, postoji više tih pristupa. Jedan od tih pristupa je i onaj koji je iznio Dragan Čović, koji je član hrvatskoga predstavništva, da imamo više federalnih jedinica, jedan drugačiji model unutarnjeg poretka, koji bi omogućio ili jamčio Hrvatima da su u potpunosti ravnopravni, kao ustavotvoran narod.

Da ima više federalnih jedinica. Ljudi su opterećeni nekakvim entitetima, može biti pet entiteta, ono što je važno da ima, što je rekao gospodin Čović kao vrhovni predstavnik hrvatskoga naroda u BiH, da ima više federalnih jedinica, jer ovaj sadašnji model, a to tako doživljavaju mnogi Hrvati u BiH kao jedan neefikasan model.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Jakov Sedlar – Snimam jer na sreću, imam svoj osobni ‘HAVC’

Objavljeno

na

Hrvatski redatelj Jakov Sedlar svako malo iznenadi s nekim novim umjetničkim filmskim projektom, bez obzira što (uvijek isti) pojedinci manje-više svako njegovo djelo dočekaju “na nož“. On je već odavno prestao čitati i osvrtati se na te tzv. kritike, tim prije što se i u njegovu slučaju pokazalo da „psi laju, a karavane prolaze“.

Ovog puta, razgovarali smo o još jednom novom  projektu koji će u srijedu (27. 5. 2020., HTV, od 20,05.) biti prikazan i na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Riječ je o biografsko-povijesnom dokumentarnom filmu „Od Mossada do Eichmanna“. Međutim, još kad ga nisu ni vidjeli, osobito predstavnik Židovske općine Zagreb izrazio je svoje negodovanje… Zašto? – pitamo Sedlara.

–          O tome mi je teško bilo što reći, jer odgovora – nemam. Nitko u Hrvatskoj, pa ni taj gospodin, nije film vidio, tako da jedino mogu pretpostaviti da mu se ja, kao osoba, iz nekoga razloga ne sviđam, kazao je Sedlar.

–          Na koji ste način došli do Rafija Eitana, izraelskog političara i najpoznatijeg  agenta tajne službe Mossad?

–          Rafi Eitan (na slici s autorom filma) bio je moj dugogodišnji prijatelj. Upoznao sam ga prije petnaesetak godina u kući Meir Amita, legendarnoga šefa Mossada o kojemu sam tada radio film. Rafiju se taj film jako svidio i nakon premijere rekao mi je: Volio bih da nešto slično napraviš i o meni. Kako nije bio jednostavan čovjek i kako je imao mnoštvo obveza, tu sam mu želju ispunio nakon skoro deset godina.

–          U filmu govore i drugi istaknuti izraelski političari i vojnici…

–          Istina je, u filmu govore bivši premijer Ehud Olmert, najpoznatiji izraelski odvjetnik Ram Kaspi, čiji je otac napravio zakon po kojem su Izraelci mogli na smrt osuditi nacistu Adolfa Eichmanna (Izrael nema smrtnu kaznu),  legendarni general Avigdor Kahalani i bivši šef Shin Bet-a (vojna tajna služba) Yaakov Peri.  Naravno, sam Rafi govori o najvažnijim detaljima svoga života.

–          Jeste li o snimanju ovog filma obavijestili izraelske organe?  Jeste li o tome obavijestili  i nekog u Hrvatskoj, recimo čelnika Židova u Zagrebu, gospodina Krausa, koji očito mora znati i „odobriti“ sve ono što se prikazuje i piše u Hrvatskoj o Židovima?

–          Izrael je vrhunska demokracija i nema potrebe bilo koga od bilo koje razine vlasti obavještavati o onome što radim na planu filma. Posebno kada se radi o jednoj takvoj osobi kakav je bio Rafi Eitan. Ukoliko vas je on angažirao i prihvatio, onda ništa drugo ne treba. Posebno nije bilo potrebe izvijestiti bilo koga u Zagrebu, uključujući i gospodina Krausa , što radim u Izraelu. Tamo sam uistinu kao kod kuće u svakom pogledu.

Nego, tko je financirao ovaj projekt, koji je nastao u američko-izraelsko-hrvatskoj produkciji?

–          Film su financirale dvije produkcijeske kuće iz Izraela i USA, a iz Hrvatske je to uradio koproducent.

–          Je li gospodin Eitana pogledao ovaj dokumentarac, kako mu se dopao, odnosno na kakve je kritike film naišao u Izraelu?

–          Rafi Eitan je film vidio, jako mu se svidio, na premijeri je bila cijela njegova obitelj i mnogi iz izraelskog kulturnog i političkog života, a na kraju filma nazvali smo ga iz dvorane i on se obratio nazočnima putem telefona. Bio je to uistinu lijep događaj koji se zbio u Cinematheque Tel Aviv. Sve kritike bile su odlične, a film je do sada prikazan u 19 zemalja.

–          Dosad ste snimili brojne dokumentarne i ine filmove. Malo ih je prikazano na HRT-u. Zašto?

–          Teško mi je ulaziti u razloge HTV-a koji je sam koproducent ili isključivi producent mnogih mojih filmova. Razlozi nisu filmski, umjetnički, radi se o drugim razlozima, siguran sam. Naime, mnogi moji fiomovi prikazuju se po svijetu, ali ne i na HTV-u, što mi nije drago i što pokazuje odnos te kuće prema onima koji ne misle kao oni.

–          Vaše filmske i ine projekte malo ili ništa ne financira Ministarstvo kulture, HAVC i druge institucije…Pa, kakve projekte onda oni financiraju?

–          Vidite i sami što se financira. To je jedna plemensko-interesna skupina koja godišnje podijeli više od 70 milijuna kuna, što je mnogo novca. Ukoliko ste dio plemena, prolazite, ukoliko ne, nemate šanse. Nikada nisam bio dio nikakvoga plemena, pa je to razlog zašto ne podupiru ono što radim. Na sreću, imam svoj osobni «HAVC», Hrvate i slobodne ljude po svijetu koji vole i podržavaju ono što radim. Samo da neke spomenem: Anton Kikaš, Ilija Letica, Frank Lulić, braća Tolj, Marko Franović, Nikola Babić, Peter Puljich, Ante Zovko…

–          Koji ćemo vaš naredni film i kada gledati na HRT-u?

–          To  znaju samo oni koji vode HRT, ja zaista ne znam.

–          I još samo: kako, nakon toliko uspjeha u svijetu, tumačite da ste „najproblematičniji“ redatelj u Hrvatskoj, odnosno tko su ti koje boli glava samo kad najavite neki novi projekt?

–          Za to malo marim. Radim ono što mislim da je potrebno i ono što me zanima. Mislim da ne bih trebao biti problematičan ni u kojem smislu, jer nikoga ne ugrožavam niti vrijeđam. Samo radim svoj posao i govorim o temama koje drugi neće. Recimo, za nekoliko dana izlazi film „Hrvatski anđeli rata“, prvi film o stradanju djece u Domovinskom ratu. Ima masa tema koje su netaknute i tu konkurencije nema. Prema tome…

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Nova Mostova uzdanica Marija Selak Raspudić: Ja imam samo jednog političkog uzora

Objavljeno

na

Objavio

Novo nezavisno ime na listi Mosta, ali i hrvatskoj političkoj sceni je – Marija Selak Raspudić. Zašto se ova poznata doktorica znanosti uz znanstvenu karijeru u području filozofije i bioetike odlučila za ulazak u političke vode, ali i koje su glavne odrednice njezina programa otkrila je u intervjuu za Večernji list.

Zašto politika i zašto baš sada?

A zašto ne politika? Već i sama činjenica da je to ono što me svi prvo pitaju, uz komentar: „Što mi je to trebalo?“, pokazuje dubinu apatije u koju smo zapali, a koja se ponajprije odnosi na gubitak vjere da je moguće išta učiniti drugačijim što, posljedično, čini svaki javni angažman besmislenim. Tu percepciju želim promijeniti. Stvar je stoga potrebno obrnuti. U trenutku ugroze demokracije u kojem se nalazimo nužno je sve slobodno misleće pojedince upitati zašto se oni ne uključe u politiku.

Na što misli kada kaže da je demokracija ugrožena?

Ugrozu demokracije sažeto detektiram na tri razine – onemogućavanje referenduma, onemogućavanje dopisnog i elektroničkog glasovanja te raspisivanje izbora usred pandemije. Znakovito je da se vladajući duopol samo na površini i pred izbore razilazi na isprovociranim ideološkim temama dok paralelno vlada dubinski konsenzus u stopiranju demokratskih procesa u Hrvatskoj, napose onih osnovnih alata koji omogućuju aktivniju participaciju građana, izbornog zakona i referenduma. Tako se kod građana sustavno potiču rezigniranost i cinizam, druga strana medalje političke pasivnosti i zatupljenosti.

Zašto je odabrala baš Most?

Zato što simpatiziram inicijalnu ideju Mosta po kojoj je on platforma koja okuplja nezavisne pojedince za koje smatra da svojim radom mogu doprinijeti poboljšanju društva u cjelini. Činjenica da mi je ponuđeno mjesto bez uvjetovanja ulaska u stranku pokazuje da se oni i dalje nalaze na tom tragu. Jednako tako, ovakvo raspisivanje izbora koje je onemogućilo stvaranje i registriranje vlastitih neovisnih lista doživjela sam kao poticaj da se angažiram i to na način koji je trenutno jedini moguć – ulaženjem na listu neke od postojećih političkih opcija. Tu je izbor pao na Most.

Je li već dogovoreno u kojoj će izbornoj jedinici biti na listi?

Kandirat ću se u jednoj od zagrebačkih izbornih jedinica jer je to grad u kojem sam rođena, odrasla i živim. No u ovom političkom trenutku pristajanjem da budem na Most-ovoj izbornoj listi mandat mi ni u kom slučaju nije zagarantiran, nego se za njega trebam izboriti, što smatram korektnim ulaskom u političku bitku.

Ako uđe u Sabor, hoćete li zastupati politiku Mosta ili svoju vlastitu?

Zastupat ću svoju politiku kao nezavisna kandidatkinja, no već i samo pristajanje ulaska na njihovu listu dokaz je da se slažemo u temeljnim programskim načelima koja se prvenstveno odnose na antikoruptivnu politiku usmjerenu prema budućnosti.

Koji su konkretni problemi kojima će se baviti u politici?

Dok nas vladajući duopol opetovano u predizborno vrijeme vraća u ideološke rovove, namjera mi je osvijetliti cijeli jedan skup problema vezan uz virtualizaciju naše stvarnosti koji je u hrvatskoj javnosti zanemaren, a smatram ga presudnim za našu budućnost. Također, nije samo pitanje koje stvari treba reformirati, nego i koje vrijednosti u društvu treba očuvati. U tom smislu treba istaknuti da je Hrvatska relativno sigurna zemlja velikih prirodnih resursa te i dalje problematičnog, ali ipak dostupnog zdravstvenog i obrazovnog sustava. Jedno od važnijih pitanja svakako je i Hrvatska u kontekstu disonantne politike EU koja se razilazi na svakom ozbiljnijem pitanju, od migrantske krize pa do pandemijskih mjera. Na tom tragu ne treba se hvaliti banalnostima poput našeg presjedanja Europskom unijom koje je omogućeno svakoj članici, nego raditi na ravnopravnosti našeg položaja u situaciji njezinog mogućeg raspada.

Što znači najava da će rad usmjeriti prema “tehničkoj dehumanizaciji” i “prijetećoj digitalnoj diktaturi”?

Pod tehničkom dehumanizacijom podrazumijevam, primjerice, činjenicu da je Mark Zuckerberg ustvrdio da će probleme u kojima se našao Facebook, a koji se protežu od govora mržnje, zlouporabe naših podataka u komercijalne i političke svrhe pa sve do lažnih profila, riješiti umjetna inteligencija koju razvijaju za tu svrhu. Također, Europski je parlament nedavno donio Izvješće o pravilima građanskog prava o robotici kojim su najsofisticiraniji autonomni roboti dobili pravnu osobnost. To znači da se pretpostavlja da ljudi nisu u stanju moralno rasuđivati, pa bi taj posao umjesto njih od trebala obavljati najnaprednija tehnologija. Digitalna diktatura odnosi se pak na najavu razvijanja različitih aplikacija putem kojih bi se pratilo naše kretanje s navodnim ciljem „suzbijanja prijeteće pandemije“. Sustavno praćenje već je sastavni dio boravka na internetu, a imamo i nove fenomene kao što su Airbnb i Uber platforme koje funkcioniraju na principu ocjenjivanja, što otvara cijelo jedno područje socijalnog kapitala i nereguliranih, a često i nepostojećih radničkih prava.

S kime je nakon izbora moguća koalicija, a s kojim je opcijama ona isključena?

Tko ulazi u izbore mora barem inicijalno imati pobjednički mentalitet stoga je moj odgovor na ovo pitanje: „A tko kaže da će nam koalicije uopće biti potrebne?“

Tko joj je politički uzor?

U idejnom smislu svakako antički filozofi poput Sokrata kojima je istina bila draža i od vlastitog života.

Raspravlja li sa suprugom Ninom Raspudićem o političkoj situaciji i je li joj on kritičar ili podrška?

Razgovaramo o svemu, pa tako i o političkoj situaciji. U analizama i stavovima često se ne slažemo, no to smatram obostrano poticajnim jer za partnera nisam tražila istomišljenika, nego osobu koja misli svojom glavom. No i naš se život kao i život svih drugih parova najčešće svodi na mnogo prizemnije stvari, od raspodjele kućanskih poslova do brige oko djeteta.

Znači li njen izlazak na izbore trajniji politički angažman uz znanstvenu karijeru te planira li ostati u politici i ako ne bude dio idućeg saziva Sabora?

Ako mi građani daju povjerenje, a ja to povjerenje uspijem opravdati, onda mi, možda, predstoji aktivni politički angažman na dulje staze. No, ako se jedno od toga ne dogodi, onda treba biti pošten prema sebi i drugima te se vratiti svojoj struci. Sabor je ionako prepun ljudi koji zaljubljeni u svoju sliku ignoriraju volju birača te različitim predizbornim trgovinama kupuju svoje mandate jer nikako ne žele shvatiti da je njihovo političko vrijeme odavno prošlo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari