Pratite nas

Intervju

Miro Kovač: Tihomir Orešković zaustavio je veći paket imenovanja veleposlanika

Objavljeno

na

Miro Kovač bio je ministar vanjskih poslova kratko vrijeme, manje od deset mjeseci, od čega, k tome, polovicu vremena u ulozi tehničkog ministra. Premijer Andrej Plenković jednostavno ga “nije želio” u svojoj Vladi, piše Novi list

– To je sada iza mene i više se time ne bavim. Koncentriran sam na posao saborskog zastupnika i predsjednika Odbora za vanjsku politiku, a i međunarodni tajnik sam HDZ-a i u predsjedništvu stranke. Evo neki smo dan, nakon skoro 15 godina, imali sjednicu Odbora za vanjsku politiku posvećenu Bosni i Hercegovini.

Vjerojatno vas je ipak pogodilo kad ste doznali da više nećete biti ministar.

– Tijekom predizborne kampanje bila mi je prirodna želja da nastavim taj posao, ali, kažem, ne trošim svoju energiju na tu stvar. Kad je tako odlučeno, prihvatio sam to i idemo dalje. Premda sam po izobrazbi, među ostalim, i povjesničar, okrenut sam budućnosti.

Je li vam Plenković jasno rekao zašto vas miče iz Vlade?

– Imali smo razgovor na tu temu nekoliko dana prije glasovanja o povjerenju vladi. Rekao je da ima određene obaveze i da će ih ispuniti.

Kakve obaveze?

Pretpostavljam da je imao dogovor s kolegom Stierom da će on biti ministar. Želim njemu da bude što uspješniji na mjestu ministra vanjskih poslova.

Možda je njega htio za ministra jer je htio neku drukčiju vanjsku politiku nego što ste je vi vodili. Primjećujete li neku razlike u sadašnjoj hrvatskoj vanjskoj politici u odnosu na onu koju ste vi sukreirali?

– Hrvatska je svoju vanjsku politiku počela mijenjati dolaskom na čelo Vlade Tihomira Oreškovića, u kojoj sam i ja bio ministar, i drago mi je da se sada nastavlja taj kurs. To je pozitivno.

Postoji, znači, kontinuitet vanjske politike s prošlom Vladom?

– Postoji kontinuitet i, ponavljam, drago mi je zbog toga.

Za premijera je karakteristično da inzistira da HDZ i Hrvatska moraju pripadati »europskom mainstreamu«. Kako vi to shvaćate?

– Prava borba za ulazak Hrvatske u »europski mainstream« počela je, barem sam to ja tada tako doživljavao i proživljavao, krajem osamdesetih godina. O tome svjedoči programska deklaracija HDZ-a iz 1989., kasnije i pristupni govor predsjednika Tuđmana u Saboru 1990. Htjeli smo da Hrvatska postane dio »europskog mainstreama«, dakle političke »Zapadne Europe«. To smo, uz velike muke i žrtve, i postigli. Ulaskom u Europsku uniju 2013. Hrvatska je postala »europski mainstream«.

 

U EU nismo ušli u »paketu«

Zašto onda Plenković sada to toliko naglašava?

– Moje je shvaćanje da još u potpunosti ne koristimo mogućnosti koje nam nudi članstvo u EU. Vlada Zorana Milanovića propustila je 2013. šansu da mobilizira i motivira građane na činjenici da je pristupanje Uniji objektivno predstavljalo veliki podvig hrvatskog naroda. Pa mi smo ušli u EU sami, ne »u paketu«, unatoč snažnoj struji u europskoj politici koja je inzistirala na »regionalnom pristupu«.

Zbog produbljenja krize povjerenja u europske institucije danas je to vrlo teško učiniti. Međutim, hrvatska politika ima obvezu stvoriti društveni ambijent u kojem će širi slojevi stanovništva više sudjelovati u debatama koje se tiču Europske unije i pozicije Hrvatske u njoj. Temeljno je pitanje kakvu Europsku uniju mi Hrvati želimo.

Uvjeren sam da je tu o nečem drugom riječ. Kad Plenković govori o »europskom mainstreamu«, on time ističe da bi Hrvatska trebala biti poput, primjerice, Njemačke, a ne Mađarske ili Poljske. Vlast Viktora Orbana i Jaroslaw Kaczynski u Poljskoj sigurno nisu »europski mainstream«.

– To je šablonsko gledanje, navest ću vam nekoliko primjera kontra te teze. Viktor Orban ima dobru komunikaciju s Horstom Seehoferom, predsjednikom bavarske vlade i CSU-a, stranke koja je dio njemačke vladajuće koalicije i time svakako »europskog mainstreama«. Što se Kaczynskog tiče, iako on nema dužnost u izvršnoj vlasti, mnogi se europski dužnosnici sastaju s njim, pa sam tako i ja kao ministar. Angela Merkel neki je dan bila kod njega.

Poljaci se sada ne osjećaju baš ugodno zbog nekih izjava iz Amerike i svjedočimo jednom zatopljavanju između Berlina i Varšave. Nije to crno-bijelo. Za Hrvatsku je važno da živimo po vrijednostima zapisanim u svom Ustavu, da poštujemo Povelju o temeljnim pravima Europske unije i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, to su europske vrijednosti, da budemo demokratska, napredna zemlja koja svojim građanima omogućava da se u njoj osjećaju slobodno i ugodno.

Vi, dakle, nemate problema s Orbanom i Kaczynskim.

– Bio sam kao ministar u Mađarskoj i Poljskoj, a sada je također i kolega Stier. Ova Vlada ima dobre odnose i s Mađarskom i s Poljskom, to je pozitivan kontinuitet.

Ako su i Orban i Kaczynski »europski mainstream«, onda zaista ne znam tko to nije i zašto Plenković poručuje da će se boriti za »europski mainstream«. Nešto tu nije u redu.

– Ponavljam, pozitivnim smatram što predsjednik vlade daje poticaj da Hrvatska bude demokratska i napredna država, koja drugima može biti uzor, a »europski mainstream«, kako ga ja doživljavam, življenje je u skladu s vrednotama iz hrvatskog Ustava i vrijednostima zapisanima u Povelji o temeljnim pravima Europske unije i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

»Zaboravili« na Srednju Europu

Za razliku od premijera, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nikad ne govori o »europskom mainstreamu«. Ona se izričito zalaže za političko zajedništvo Hrvatske s Mađarskom i Poljskom.

– Hrvatska je u fazi pregovora o pristupanju Uniji bila prinuđena privilegirano surađivati sa zemljama takozvanog Zapadnog Balkana i zapostavili smo odnose sa Srednjom Europom. Osobno nemam nikakvih kompleksa, krucijalno je da imamo dobre odnose sa susjedima, Slovenijom, Srbijom, BiH, ali i s Mađarskom, Poljskom, Češkom, Slovačkom…

U vrijeme vlada Milanovića i Oreškovića, predsjednica je promovirala ideju o nekakvoj uspravnici od Baltika do Jadrana. Od Plenkovića još nismo čuli da spominje taj termin. Kao da je ta ideja za Hrvatsku – mrtva.

– Moj je dojam da i Vlada i predsjednica žele razvijene odnose sa zemljama Srednje Europe, a je li to uspravnica ili nije, ne bih se opterećivao pojmovima.

Dok ste se kao ministar slagali s predsjednicom u vezi odnosa s Mađarskom ili Poljskom, dosta ste joj toga i zamjerali i o tome ste bez zadrške govorili. Tako ste i vrlo oštro komentirali njezino potpisivanje deklaracije sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem, u čemu ste, nesumnjivo, bili u pravu. Predsjednica bez ozbiljnih ustavnih ovlasti potpisala je nešto s premijerom susjedne države koji ima punu vlast, bio je to zaista neobičan politički aranžman.

– O toj sam temi sve rekao. Važno je da sad ozbiljno i kontinuirano radimo na poboljšanju položaja hrvatske manjine u Srbiji.

Što ćemo sa Srbijom? Njihovi ministri zasipaju nas izjavama koje zvuče kao da je u Beogradu još na vlasti Slobodan Milošević, kako se uopće postaviti prema tom fenomenu?

– Hrvatskoj je u interesu imati dugoročno partnerske odnose sa Srbijom, kao što ih imaju Njemačka i Francuska. To će biti moguće tek kada iz službene Srbije prestanu dolaziti tumačenja hrvatske realnosti i hrvatske prošlosti po staroj špranci jugoslavenskog komunizma, primjerice o postupku kanonizacije kardinala Stepinca, koji u konačnici ovisi o Svetom Ocu.

Komisija koju je inicirao papa Franjo učinila je to da je Stepinac od čisto vjerskog postao međudržavno pitanje.

– Srbija od toga uporno želi napraviti međudržavno pitanje, riječ je vjerskom pitanju, na kraju će o kanonizaciji odlučiti papa Franjo, neće Srbija, pa ni Hrvatska.

Može li se konstatirati da, koliko god dobre bile namjere pape Franje, ova komisija stvara napetosti između Hrvatske i Srbije?

– Smirit će se to. Papine su namjere, uvjeren sam plemenite, a možda će komisija pridonijeti još boljem dijalogu između Katoličke crkve i SPC-a.

 

Orešković zaustavio imenovanja veleposlanika

Godinu dana između Banskih dvora i Pantovčaka dominira pitanje imenovanje novih veleposlanika, a nema nikakvog pomaka.

– Ako nema razloga za izvanredne mjere, onda je riječ o redovnom procesu zamjene šefova diplomatskih misija i konzularnih ureda. U prethodnoj Vladi taj smo postupak pokrenuli, u tri je slučaja to bilo dosta uznapredovalo, utvrđeni su prijedlozi opoziva, ali početkom lipnja predsjednik vlade Orešković zaustavio je veći paket imenovanja koji je, nakon usuglašavanja s predsjednicom, krenuo iz Ministarstva vanjskih poslova. Smatrao je da su turbulencije u Vladi već bile prevelike.

Predsjednica, međutim, tvrdi da postoje osnove za izvanredne mjere. Ona često govori da su se neki hrvatski veleposlanici praktično odmetnuli i da rade za strane, a ne za hrvatske interese.

– U slučaju da se predsjednica i Vlada dogovore da im ne odgovara politički profil nekog veleposlanika, mogu ga opozvati i to u svijetu nije neobično.

To se još nije dogodilo.

– Za prethodne Vlade pokrenuti su postupci zamjene.

Je li moguće da država pošalje negdje veleposlanika, a on počne zastupati neke tuđe intrese?

– Moguće je da veleposlanik…

… prijeđe na drugu stranu?

– Moguće je da veleposlanik ili generalni konzul ne provodi naputke koje dobiva od ministra. Ako se to utvrdi, onda se sankcionira.

Jedna je stvar ako veleposlanik ignorira naputke koji mu stižu iz Zagreba, a druga ako zbog novca ili nečeg drugog radi protiv Hrvatske.

– Ako postoji saznanje da netko krši hrvatske propise i ne postupa po uputama i naputcima ministra vanjskih i europskih poslova, legitimno ga je opozvati.

Pa zašto nije opozvan niti jedan od veleposlanika koje predsjednica zapravo proglašava nacionalnim izdajnicima, recimo, Joško Paro iz Washingtona? Ne samo to, Paro bi, kad se vrati u Hrvatsku, morao biti procesuiran kao izdajnik.

– O postavljenju i opozivu veleposlanika odlučuju predsjednica Republike i Vlada.

Ako je hrvatski veleposlanik zavrbovan od neke strane sile, to je posao i za Državno odvjetništvo.

– Ja govorim samo o funkcioniranju sustava zamjene veleposlanika.

Zar nije zastrašujuće ako u Washingtonu imamo čovjeka koji se, ako je vjerovati predsjednici, okrenuo protiv Hrvatske, a ništa se ne poduzima?

– Predsjednica i Vlada donijet će odluku o veleposlanicima.

 

Trump je obećao društvene promjene

U Bijeloj kući sada je predsjednik koji zastupa upravo te ideje.

– Donald Trump je dobio izbore jer je obećao promjene u američkom društvu. On želi promijeniti i svijet, a sada postaje svjestan kompleksnosti takvog pothvata.

Uvjeren sam da ćemo za nekoliko mjeseci, kad se u Washingtonu stvari poslože, imati vanjsku politiku koja neće previše odudarati od one koju je vodio Barack Obama. Politiku ne definiraju samo državnici nego je određuju i, da ih tako nazovem, duboke silnice. Francuski povjesničar Pierre Renouvin je to nazvao »les forces profondes«.

Hrvatska uvijek tijesno surađuje s Njemačkom, bez obzira tko je na vlasti u Zagrebu i Berlinu. Za nas je važno da budemo budni, pratimo procese u svijetu i izgrađujemo institucije i mehanzime, svoje društvo osviještenih građana. Kad imate snažne institucije i osviještene građane, onda društvo napreduje. Kad previše toga ovisi o jednom predsjedniku ili ministru, nema dugoročno održivog razvoja. Snažne institucije u stanju su i korigirati greške nekvalificiranih političara.

Trumpov politički uspon pobudio je velike nade europske populističke desnice da bi i ona mogla uspjeti.

– Nemam ništa protiv populizma ako on znači bliskost s pukom, izravnu komunikaciju s ljudima. To je pozitivno. Ja sam protiv desnog i lijevog ekstremizma, protiv politike koja se temelji na manipulaciji osjećajima ljudi. Ali, ti su pokreti često posljedica nesposobnosti etabliranih političkih stranaka da uvaže opravdane strahove i potrebe građana.

Primjerice, u Njemačkoj se nisu u potpunosti uvažavali strahovi ljudi od izbjegličkog vala i logično je da je onda dio njih odlučio podržati Alternativu za Njemačku. Kao što je u Hrvatskoj 2015. dio birača glasovao za Most, kako bi prodrmali politički sustav. Protestnim glasačima puna je kapa političke korektnosti, ne žele je trpjeti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ministrica Gabrijela Žalac: ‘Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju’

Objavljeno

na

Objavio

O svim detaljima slučaja s Mercedesom i političkoj pozadini s ministricom Gabrijelom Žalac u Dnevniku Nove TV razgovarala je reporterka Sabina Tandara Knezović. Ministrica je rekla i da ima indicije da je napad na nju prenuo iz HDZ-a.

Zašto odmah jučer niste rekli da je auto od Vaših roditelja?

Upit koji je došao do našeg Ministarstva je pitao je li auto koji je parkiran u dvorištu u vlasništvu mene ili mog supruga i mi smo odgovorili da niti je u vlasništvu niti je u najmu moje obitelji.

Mislite li da ste rekli čiji je, već jučer otklonili sve sumnje?

Ne mislim. Mislim da smo sve rekli jučer, prekjučer, jutros ili popodne, bilo bi sve isto.

Oporba smatra da su Vam izjave bile kontradiktorne?

Mislim da sam bila apsolutno precizna. Oporba je da svaki dan kritizira, to je njihov zadatak. Kad govorimo o ugovoru o najmu, ja sam ga donijela, da ne bi bilo nešto krivo. Sklopila ga je moja majka s rent-a-carom. Ima i aneks ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika. Mislim da se krši Zakon o GDPR-u. Zašto bih izlazila s ugovorom koji je vezan za moje roditelje?

Gospodin Stojanović je rekao da ste vi dozvolili da se pokaže.

Nakon svega, naravno da smo se dogovorili da ćemo ga pokazati, jer ništa ne krijemo, niti imamo što skrivati.

Jeste li spremni sve predočiti i Povjerenstvu ukoliko slučaj dođe do njih?

Apsolutno. Svu svoju imovinu, sve što imam i do sada i ubuduće i prijavila u svoju imovinsku karticu i sigurna sam da kada budem kupovala auto, da ću ga prijaviti u imovinsku karticu, što je i moja obveza.

Planirate kupiti auto?

Planiram dogodine kupiti auto, s obzirom na to da sam imala prometnu nesreću.

Tko plaća mjesečne uplate za auto?

Moja majka ima ugovor o najmu vozila i aneks ugovora. Cijene koje su tamo bile izložene nisu prihvatljive.

Možete nam reći koliki je mjesečni najam?

Mjesečno 599 eura plus 304 eura za kasko, osiguranje vozila, registraciju, ugovor je sklopljen na godinu dana. Hoće li ga roditelji u konačnici kupiti ili neće to je njihov odabir.

Uplatnice ste spremni isto predočiti Povjerenstvu?

Predočit ću sve. U ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim, a to je medijski linč, sigurno da ću predočiti.

Je li Vam gospodin Stojanović tu pogodovao? Je li bilo kakvih popusta?

Meni nije pogodovao sigurno. Poznajem ga, poznavala sam ga i poznavat ću ga. Ovo što se danas pokušalo insinuirati, a govorimo o HBOR-ovom kreditu koji je dan.

To je izjava gospodina Marasa.

Sve je u redu, ali taj kredit koji je gospodin dobio za hotel je u mandatu SDP-ove Vlade. Ja sam član nadzornog odbora i pitam se ako si član nadzornog odbora kao što ja jesam, ako poznajem neke ljude koji su bili na razgovoru kod mene za bespovratna sredstva, pa smo ih mi uputili u HBOR-u jesam li ja u sukobu interesa. Kad govorimo o autobusima – da, autobusi su kroz operativni program kohezivnog programa ugovoreni u gradu Splitu, zajedno s ministarstvom prometa i središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje, Promet d.o.o. koji je u vlasništvu grada. Promet d.o.o. objavljuje natječaj kao korisnik europskih sredstava, javni otvoreni postupak na kojem može sudjelovati bilo tko. Do danas nisam znala da je gospodin Stojanović aplicirao na to. Odluku o odabiru vrši Promet d.o.o. i ja ne vidim ništa sporno. Mogla bih dnevno oko tisuću projekata razgovarati se o bilo čemu sa svima.

Možemo li očekivati da se njegovo ime opet pojavi u još nekom natječaju?

Pa ja to ne znam. Svaka tvrtka na tržištu ima se pravo javljati na otvorene postupke.

Koliko dugo poznajete gospodina Stojanovića?

Od kad sam ministrica, par puta smo ručali i vidjeli se u njegovom hoteli prilikom našeg boravka i to je sve.

Jeste li mu pogodovali?

Ne. Ni u kom slučaju.

Stojanovićeva tvrtka dobila je na tom natječaju da splitskom Prometu isporuči 20 autobusa. 80 posto tog novca je išlo iz tih fondova. Vi apsolutno tvrdite da nemate tu nikakve veze?

Nemam. Niti u bilo kojem drugom projektu. Korisnik kad dobije europska sredstva, on objavljuje javni poziv, otvoreni postupak nabave u kojem se može svatko natjecati, tajno se otvaraju se ponude, odluka o odabiru se vrši u toj tvrtci koja je korisnik europskih fondova.

Je li Vama netko smješta ministrice?

Rekla bih nakon ovih deset dana iskustva, rekla bih apsolutno da.

Tko?

Pa imam nekakve insinuacije, ali o tome ćemo…

Unutarstranački sukobi ili?

I tu se nekako obrisi daju naslutiti.

Iz stranke da Vam netko smješta?

Da.

Ne možete nas sada ovako ostaviti.

Mogu. Ostavit ću vas skroz u nedoumici. Do određenog trenutka.

Zašto, koji su razlozi?

Iz svega što ste mogli vidjeti u proteklom vremenu. Posebice blaćenja mene kao ministrice, moje obitelji, uznemiravanja moje djece i svega ostalog, za sada ću ostati suzdržana.

Bi li trebalo doći do nekakvih preslagivanja unutar stranke?

Piše se o tome već neko izvjesno vrijeme.

Što se piše?

U medijima se piše štošta. Puno je neistina izgovoreno o meni i mojoj obitelji i tome slično. Prema tome, ovo što je danas u medijima vezano za mog supruga, moju majku, moje djece…

Imate li ambicije napredovati u stranačkoj hijerarhiji?

Vidjet ćemo kad budu unutarstranački izbori.

Je li tu srž problema?

Ne znam u čemu je srž problema, ali sigurno insinuacije i dokaze imam, pa doći će i vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Je li to problem u smjeni generacija na području Slavonije?

Vidjet ćemo. Uvijek je problem u smjeni generacija.

Čeka se odluka tužiteljstva, što se tiče nesreće. Dođe li do kaznenog progona, jeste li spremni podnijeti ostavku?

Uvijek sam spremna podnijeti ostavku, ali što se tiče kaznenog progona i onoga što će reći DORH, u konačnici na svima je da rade svoj posao. I vama medijima, u konačnici, kad ste me pitali.

Koliko ste vozili na sat?

Rekla sam da će to utvrditi sudski vještak, odnosno policija. Vjerujem da sam vozila između 30 i 40 na sat maksimalno. Meni je dijete jednostavno izletjelo ispred auta. Ja sam izbjegavala. Ne bi voljela da se to ikome dogodi. Nisam bila pribrana u ponedjeljak, nisam ni u subotu.

Biste li nešto promijenili u toj cijeloj priči?

Ne bih.

Ne bi drugačije nastupili?

Ne bi sigurno davala izjave nikome u subotu. To sam rekla i odmah jer nisam bila u stanju dati izjave niti mislim da je prigodno da se u takvim situacijama daju izjave. U ponedjeljak sam došla pred novinare i pokazala moju vozačku dozvolu koja je istekla, za što mi je žao.

Tri godine.

Znam. Vozačku sam izvadila 1997. Ona je vrijedila do 65 godina. 1999. sam se udala. 2006. sam mijenjala sve dokumente.

Vi morate biti primjer.

Znam da moram biti primjer. To je moj propust i ja sam ga priznala. Nisam znala da mi je istekla vozačka dozvola.

Je li Vam premijer tu prigovorio?

Nije mi premijer tu prigovorio. Rekla sam mu o čemu se radi. Niti sam išta krila, niti išta krijem.

Jeste li danas s njim razgovarali?

Jesam. Razgovarala sam i jučer sa šefom oko toga. Ali ponavljam, da smo jučer dali taj ugovor ista bi situacija bila u medijima.

Vidimo da ste u skupovima uz premijera. Dakle, kome smetate?

Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju.

Kad ćete nešto konkretno reći?

Neću sad još ništa reći. Ima vremena i doći će vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Jeste li izvadili novu vozačku?

Apsolutno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Rad u hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar je za dugovječan život

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. dr. Tomislav Markić govori za portal www.kerigma-pia.hr:

“Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj, kaže preč. dr. Tomislav Markić.

Dr. Markiću, nedavno ste dobili povjerenje naših biskupa da i u novom petogodišnjem mandatu vodite Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Očito ste u prvom mandatu opravdali očekivanja…

-Zahvaljujem ocima biskupima na ukazanom povjerenju kada su mi povjerili tu službu i po prvi puta prije pet godina kao i da je nastavim u novom petogodišnjem mandatu. Teško je prosuđivati svoj rad, no gledajući neki kontinuitet i odgovornost prema povjerenom, doista treba neko vrijeme upoznavanja bilo kakve nove službe, pa i ove, a zatim da i one kojima si upućen upoznaš te budeš kompetentan i na raspolaganju odgovorno obavljati ciljeve i zadaće koji se očekuju, stoga može biti olakšavajuće za neku službu da mandat potraje i duže razdoblje. S druge strane, radi se o vrlo dinamičnoj službi, koja i meni osobno odgovara i sviđa mi se.

Hrvatska inozemna pastva djeluje kroz 189 misija. Veliki je to broj. Kako uspijevate iskomunicirati i odraditi brojne projekte koji se postavljaju pred Vas?

 -Prije svega, valja reći da su misije, odnosno negdje su to župe, centri ili zajednice, u crkveno-pravnoj nadležnosti Crkve domaćina te kao samostalne pastoralne jedinice djeluju prema već uhodanoj praksi. U tom kontekstu, Ravnateljstvo ima ulogu posrednika između domovinske i iseljene Crkve u personalnim pitanjima i drugim za misiju relevantnim pitanjima. Među važnije zadaće Ravnateljstva spada održavanje veze s hrvatskim katoličkim župama i misijama diljem svijeta, s područnim delegatima za hrvatsku inozemnu pastvu u pojedinim zemljama i na pojedinim kontinentima te sudjelovanje na radnim i prigodnim sastancima hrvatskih misionara i pastoralnog osoblja u inozemstvu. U to se ubraja i nastojanje oko dobre suradnje s mjesnim ordinarijima biskupija, u kojima djeluju naši dušobrižnici kao i s nacionalnim ravnateljima za pastoral stranaca, osobito u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje postoji već broj naših misija, zatim koliko je to moguće, s referentima za strance pojedinih biskupija pa sve do dekana, rektora crkvi i župnika župa, u kojima se održavaju misna slavlja na hrvatskom jeziku.

Koji su osnovni problemi s kojima se susreću naši ljudi u inozemstvu. Ovdje ponajprije mislimo na svećenike, jer pored pastoralnoga rada, naši su svećenici i nositelji kulturnih i svih drugih zbivanja u sredinama u kojima djeluju.

-Problemi su zasigurno slični kao i drugdje, no valja istaknuti neke koji su specifični za misije a prouzročeni su suvremenim promjenama. S jedne strane dio dušobrižnika suočen je s opadanjem broja vjernika, napose u zajednicama koje stare i čiji se pomladak integrirao i asimilirao u sredini u kojoj žive, što se odražava i na pastoral i s čime je povezano nestajanje nekih misija. S druge strane, suvremenim priljevom velikog broja novih doseljenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u nekim se područjima broj vjernika znatno povećao te se osjeća pastoralni pritisak uslijed nedovoljnog broja dušobrižnika koji bi za njih skrbili. Tome valja pridodati da se promjene koje doživljava Crkva uopće odražavaju i na misije pa tako Crkva domaćin uslijed krize duhovnih zvanja i uopće, očekuje sve veći angažman upravo naših svećenika u njihovim župama što između ostaloga, predmnijeva služenje naših dušobrižnika stranim jezikom. Nadalje, tu su uslijed spomenute krize i pritisci ekonomske prirode, dakle, smanjenje financija za pojedinu misiju posljedično i pastoralnog osoblja, a ponegdje su izraženi i medijski te društveni pritisci koji stavljaju pod povećalo provođenje nekih društvenih aktivnosti u misijama.

Primjećujemo kako imate dobru suradnju s našim institucijama koje se bave iseljeništvom (Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika…).

 – Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj.

Vrlo ste posvećeni svom poslu. Ne zaboravljate niti čestitati rođendane našim pastoralcima u inozemstvu?

-Vjerujem kako ovim pitanjem ciljate na nedavni 100. rođendan s. Manuele Panjkrc-Čuček koja je veći dio svojega dugog redovničkog života posvetila našim iseljenicima u Francuskoj i Belgiji. Imamo i nekoliko drugih pastoralnih djelatnika koji su doživjeli stotu pa se može reći kako je rad u Hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar za dugovječan život.

Koji su planovi koje ravnateljstvo želi postići u 2019. godini?

-Ravnateljstvo u svom godišnjem izvješću objema biskupskim konferencijama, hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, naznačuje i plan za tekuću godinu. Tu su već ustaljeni programi i  aktivnosti, od mnogobrojnih imenovanja/razrješenja svećenika koja treba provesti u opsežnoj administrativnoj proceduri, mnogih putovanja i sudjelovanja na različitim sastancima u zemlji i inozemstvu, suorganizacije raznih događanja, suradnje na sastancima i radnim tijelima crkvenih i civilnih ustanova koje se bave iseljeništvom i dr. Uglavnom tekuća 2019. ne bi trebala biti u znaku nekih drugih projekata i aktivnosti od onih koje su već uobičajene.

Razgovarao: Anto Pranjkić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari