Pratite nas

Reagiranja

Miro Kovač: Vrijeme je da se kolege u Srbiji smire

Objavljeno

na

Tehnički ministar vanjskih poslova odlučio je reagirati na prosvjedne note iz Beograda te na Vučićeve optužbe da se u Hrvatskoj provodi antisrpska politika.

Uoči Dana zahvalnosti, pobjede, vrijeme je da se stane na loptu i da se kolege u Srbiji smire, da se počne normalno i racionalno komunicirati da se ne šalju note svaki drugi dan, to je cirkus, mi u tome nećemo sudjelovati.

Ja sam rekao da takve note više nećemo primati, ne prihvaćamo miješanje u naše unutarnje stvari. Mi smo zemlja članoca EU i NATO-a i imamo najviše standarde zaštite manjina.

Imamo u Saboru 8 pripadnika manjina, od čega su trojica pripadnika srpske manjine.
Sigurni smo da će i Srbija na putu za EU postići te standarde i zagarantirati mjesto pripadniku hrvatske manjine u Skupštini, promijeniti nakaradni zakon o raznim zločinima.

Mi smo EU, to treba jasno shvatiti, Srbija treba početi raditi na sebi, da ne zamagljuje stvarnost nekakvim dopisima.

Srbija mora početi razmišljati europski i europski postupati, mi ne vodimo politiku da susjedu crkne krava. Financirali smo aktivnosti za pristupanje Srbije EU, a zauzvrat dobivamo neke note.

Kad slavimo jednu dostojantsvenu pobjedu, bili smo žrtva agresije, rat se vodio u Hrvatskoj, ne u Srbiji, neka Srbija shvati da mi ovako ne želimo komunicirati, mi se nikome ne tužakamo, mi želimo dobrosusjedske odnose

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Majkama uvijek moramo biti zahvalni

Objavljeno

na

Vrijeme neumitno teče. Stigla je još jedna obljetnica rođenja najponosnije Majke u Hrvata Kate Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. 2. 1922.-Zagreb, 8.7.2006.). I ovog puta moramo se zapitati: kako je danas majkama koje su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremali u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili bolje rečeno Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci kraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih sinova, supruga i kćeri za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Ne, mi nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove najmilije, bez kojih bi većina, osobito oporbenih političara i politikanata mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević.

Dobro se sjećamo da je najponosnija Majka u Hrvata često govorila da im nikada neće zaboraviti zla koja su počinili, ali da im ne može ni oprostiti jer se nikada nisu pokajali.
Katu Šoljić, ali i sve ostale majke u Hrvata nikada ne smijemo zaboraviti.

Mladen Pavković

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Reagiranje g. Zvonimira Ilijića na odluku Antonija Nuića

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani članovi Časnog suda, kolege, primio sam s puno zakašnjenja vaš dokument u kojem me upoznajete da je aktualni predsjednik DHFR uputio prijavu Časnom sudu protiv mene i odmahpredložio i kaznu: isključenje, pa se, prema uputstvu, očitujem o predmetu.

Jedan sam od najstarijih i najdugovječnijih članova Društva koje je nastalo cijepanjem Društva hrvatskih filmskih radnika, pa je, na taj način i slijednik društva u kojemu sam član od 1978. godine.

Imam gotovo sedamdese godina i najlakše od svega bi mi bilo sve zaboraviti i maknuti se, šutke, kao što je to u Hrvatskoj, najčešće i običaj.

Ali, eto, nekako nisam napravljen od takvog materijala.

Sve zašto me predsjednik Nuić, iz svoje pozicije moći optužuje je da sam slijedio prava i OBVEZE koje članovima DHFR nalaže Statut ove udruge kao i Zakon o udrugama.

A tamo piše da je svaki član odgovoran za ono što se u udruzi događai da je pravo i obveza brinuti se za dobrobit udruge te da se, ako ne uspije dobiti odgovore na svoje sumnje u regularnost rada udruge,od onih koji udrugu vode, trebao bratiti nadležnim državnim institucijama .

I ja samupravo to učinio.

Nakon što je u više navrata nekolicina članova (među njima i ja) postavljala pitanjana Skupštinama, uputio sam moja pitanja pismenim putom (mailom) i tražio odgovor od vodstva Društva, upozoravajući da ću, ako ne dobijem odgovor, posegnuti za sredstvima na koja me upućuje Statut i zakon RH.

Kako odgovore na navedena pitanja nisam dobio, uputuo sam Kaznenu prijavu ZBOG SUMNJE u način rada ljudi koji su Društvo vodili a koji su, po (ne samo) mom mišljenju, na taj način, ugrožavali ne samo rad, nego potencijalno doveli u opasnost i samu opstojnost DHFR.

Također me se tereti i određenimt ekstovima ,koji su prenašani kroz medije, a koje sam potpisao kao predsjednik određeneu druge (što jasno i piše u inkriminiranim tekstovima).

Ne smatram da sam postupio suprotno pravima članova DFRH koja im daje Statut i zakoni RH i s indignacijom odbacujem opskurnu optužbu da sam nanio štetu ugledu DHFR.

Osobe koje smatraju da je njihov ugled ugrožen, pozivam da pokrenu osobne tužbe, a ne da se sakrivaju iza moći koju im (trenutno) daje njihova pozicija.

Ako Časni sud postupi prema napucima predsjednika Nuićai time izravno suprotno Statutu i Zakonu o udrugama, poduzet ću pravne radnje koje mi stoje na raspolaganju.

kolegijalni pozdrav,

Zvonimir Ilijić, redatelj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari