Pratite nas

Naši u svijetu

Miro Zirdum: Hrvati bi se vratili, ali treba osigurati uvjete za povratak

Objavljeno

na

Miro Zirdum

 “Kad se završio taj nesretni rat brojni su ljudi poželjeli vratiti se u Hrvatsku.  I vraćali su se, ali su nakon godinu dana ili čak i manje ponovno dolazili u Australiju. Kada ih pitamo zašto su se vratili oni kažu da jednostavno nisu mogli ostati. Ne mogu se uklopiti u sistem, u društvo. Nisam htio ulaziti u pravi meritum stvari. No, vidna su njihova razočarenja. Iz onoga što sam mogao saznati od povratka naše ljude udaljava velika papirologija. A naši ljudi u Australiji su veliki potencijal za Hrvatsku. Zamislite samo da nam se iz svijeta vrati tisuću umirovljenika. Jedna mirovina u Australiji je oko 2000 dolara. Naši ljudi koji žive u Australiji su dobrostojeći. Imaju gotovo svi svoje kuće, a neki i po više. Prosječna cijena jedne kuće tamo je 700 tisuća dolara. Zamislite samo da se taj kapital slije u Hrvatsku”, kaže Miro Zirdum.

Piše: Anto PRANJKIĆ

U Novu 2020. godinu najprije su ušli naši sunarodnjaci u Australiji. Pjevalo se u svim   hrvatskim domovima. Hrvatske pjesme odjekivale su zemljom aboridžina, a hrvatska nacionalna jela mirisala su širom te daleke zemlje. I u novogodišnjoj noći misli prema domovini Hrvatskoj su bile dominantne. Sjećanja su navirala a uspomene kvasile oči.

Jedan od o nih koji je u Australiji, u svom Brisbane dočekao novu 2020. godinu je i Miro Zirdum. Rođen je kako reče na tromeđi derventskih sela Unke, Grka i Vinske, a u Australiju otišao davne 1977. godine. Prema njegovim riječima Hrvati su se u Australiji dobro snašli:

– U postotku Hrvati su najviše zastupljeni u građevini, ali ne kao radnici. Više kao poduzetnici. Poslije 2000. godine u Australiji je jako krenula nova gradnja. Dnevnice su izuzetno velike a pogotovo je velika zarada za poduzetnike koji imaju veliki broj zaposlenih. Ima Hrvata iz Bosanske Posavine koji imaju i preko stotinu zaposlenih u svojim tvrtkama, govori gospodin Miro i kaže kako se Hrvati u Australiji najviše okupljaju  u svojim hrvatskim domovima, gdje se organiziraju razni događaji: od folklornih, projekcija filmova, promocija itd… Ističe kako su nedavno u njegovom mjestu pogledali premijeru filma General.

– Zbog interesa smo morali iznajmiti dvoranu. Ovdje su vrlo organizirane i hrvatske katoličke zajednice. Meni je crkva jako blizu. U Solsbury svećenici su vrlo aktivni. Uvijek nešto organiziraju. I naše žene naprave kolače. Mi se sastajemo i živimo lijepo.

Kaže da je Hrvata iz Bosanske Posavine najviše u Melbournu:

– Imam osjećaj da je tamo došlo pola Posavine. Imam mnogo prijatelja. Zapravo, ja sam od naših došao među prvima, pa sam ljudima pomagao oko pronalaska stana, posla. Praktično sam bio i prevoditelj.

Miro kaže da su brojni ljudi iz Australije dolazili u Hrvatsku s čvrstom odlukom da se nastane u svojoj zemlji, ali i da su nailazili na prepreke pa se ponovno vraćali u Australiju:

– Kad se završio taj nesretni rat brojni su ljudi poželjeli vratiti se u Hrvatsku. I vraćali su se, ali su nakon godinu dana ili čak i manje ponovno dolazili u Australiju. Kada ih pitamo zašto su se vratili oni kažu da jednostavno nisu mogli ostati. Ne mogu se uklopiti u sistem, u društvo. Nisam htio ulaziti u pravi meritum stvari. No, vidna su njihova razočarenja. Iz onoga što sam mogao saznati od povratka naše ljude udaljava velika papirologija. A naši ljudi u Australiji su veliki potencijal za Hrvatsku. Zamislite samo da nam se iz svijeta vrati tisuću umirovljenika. Jedna mirovina u Australiji je oko 2000 dolara. Naši ljudi koji žive u Australiji su dobrostojeći. Imaju gotovo svi svoje kuće, a neki i po više. Prosječna cijena jedne kuće tamo je 700 tisuća dolara. Zamislite samo da se taj kapital slije u Hrvatsku, kaže Zirdum i ističe model za stare ljude koji bi bio primjenjiv i u Hrvatskoj i koji bi naše umirovljenike iz cijeloga svijeta mogao privlačiti u domovinu:

– Mislim  da je za povratak naših ljudi, naših umirovljenika u Hrvatsku, a mnogi bi to željeli, najvažnije osigurati potrebne uvjete i dobre usluge. Ovdje se, na primjer, otvaraju centri za stare ljude. Tako ljudi imaju male kućice s jednom ili dvije spavaće sobe i sve drugo što je potrebno. U okviru tog centra je i velika kuhinja, centri za njegu, sportski tereni… Tako se otvaraju i starački domovi samo za Hrvate. Na primjer, u Canberi. Zar ne bi bilo bolje da se takvo nešto uradi našoj Hrvatskoj?, pita se hrvatski iseljenik Miro Zirdum iz Brisbanea.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Meksička La Zonámbula objavila sedmu knjigu hrvatskoga autora

Objavljeno

na

Objavio

Željka Lovrenčić

Knjiga Sibile Petlevski Astečka molitva/Spojena lica sedma je u nizu djela hrvatskih autora koja je uz potporu Ministarstva kulture RH i u suradnji sa Željkom Lovrenčić objavila La Zonámbula.

Uspješna nakladnička kuća La Zonámbula iz Guadalajare kojoj je na čelu urednik i pjesnik Jorge Orendáin krajem 2019. objavila je knjigu Sibile Petlevski La oración azteca/Caras unidas (Astečka molitva/Spojena lica) u prijevodu Željke Lovrenčić koja uz Fabiolu Ocegueda Benítez potpisuje i uredništvo.

Astečka molitva je dramsko djelo nadahnuto vizijama jedne Meksikanke koja se usred vreve današnjega velegrada Ciudad de Méxica prisjeća slavne meksičke prošlosti. Na temelju toga spjeva, skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk skladao je svoju Mexicanu koju je izveo s Meksičkim simfonijskim državnim orkestrom. Zbirka pjesama Spojena lica objavljena je 2006. godine u Zagrebu (HDP-Durieux).

Inače, knjiga Sibile Petlevski sedma je u nizu djela hrvatskih autora koja je uz potporu Ministarstva kulture RH i u suradnji sa Željkom Lovrenčić objavila La Zonámbula. Godine 2008. objavljena je knjiga Murmullo sobre el asfalto (Šapat na asfaltu), izbor iz poezije Lane Derkač i Davora Šalata koji je prevela spomenuta prevoditeljica. Ona je 2010. u Guadalajari predstavila i svoj izbor poezije desetero hrvatskih suvremenih pjesnika naslovljen po pjesmi pokojnoga akademika Ante Stamaća Bajo la ceniza del antiguo fuego (Pod pepelom davne vatre). Uz Stamaća, odabrani autori su: Diana Burazer, Ružica Cindori, Dunja Detoni-Dujmić, Lana Derkač, Luko Paljetak, Delimir Rešicki, Joja Ricov, Diana Rosandić i Borben Vladović, dok je uvodno slovo napisao Davor Šalat.

Lovrenčić je i jedna od urednika knjige Dubravka Jelčića Historia de la Literatura Croata: desde la lápida de Baška hasta el postmodernismo (Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne) koja je u prijevodu Tihomira Pišteleka objelodanjena 2012. godine te uz Marija Marcosa Ostojića i Tatjanu Margeta Grubišić-Čabo prevoditeljica knjige Miroslava Međimorca Historias veridícas de la Guerra Patria ( Piše Sunja Vukovaru: istinite priče iz Domovinskog rata).

Godine 2015. Željka Lovrenčić prevela je knjigu Veselka Koromana Yo, el viajero (Ja, putnik), a 2018., opet s Ostojićem i Grubišić-Čabo, Međimorčevo djelo Su Eminencia y el Rabino (Presvijetli i Rabin).

U pripremi je knjiga pripovijesti Davora Velnića.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Predsjednik Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH Ivan T. Grbešić posjetio Fakultet hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osnutka Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu jača interes iseljenih Hrvata za novu ustanovu.

Radi povezivanja i jačanja suradnje u četvrtak, 13. veljače 2020. u Velikoj vijećnici Fakulteta dekan prof. dr. sc. Pavo Barišić sa suradnicima primio je Ivana T. Grbešića, predsjednika Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, inače poduzetnika i pravnika iz Kanade, u čijoj tvrtki radi više od petsto odvjetnika.

Dekan je uvaženomu gostu iznio kratak pregled mukotrpnoga trodesetljetnoga puta stvaranja Fakulteta. Upoznao ga je i s aktualnim opstrukcijama i dezinformacijama koje čine i u javnosti pronose ministrica Blaženka Divjak i glavni tajnik Nezavisnoga sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić te je izrazio sigurnost u konačan pozitivan rasplet. Dodao je da će, unatoč pojedincima i strukturama kojima nije u interesu povezivanje iseljene i domovinske Hrvatske, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu imati značajnu ulogu u njihovu povezivanju. To je jedna od temeljnih misija ustanove.

Gost koji dolazi iz Toronta posvjedočio je kako je među iseljenim Hrvatima snažno odjeknula vijest o pokretanju studija demografije i hrvatskoga iseljeništva i osnivanju odsjeka koji se posvećuje tim gorućim pitanjima. Izrazio je žaljenje što se ometa uspostava Fakulteta i ne iskorištava potencijal iseljenika. Dodao je kako osnivanje Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu dira srž Hrvata izvan domovine, jer oni pridaju veliko značenje hrvatskoj kulturi, nacionalnomu identitetu i budućnosti.

Fakultet hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari