Pratite nas

Kronika

Miroslav Škoro glazbom pomiče granice

Objavljeno

na

Tijekom Koncerta ljubavi za više radosti Miroslav Škoro pojasnio nam je kumstvo s Matom. Naime, kako kaže, po zakonu tranzitivnosti ako je a sa b i b sa c, onda je i a sa c.

Zanimljivo, uspjeli smo iščitati iz te matematičke priče kako su Thompson, Škoro i Mate, troje ljudi koji su dugo na hrvatskoj glazbenoj sceni, a uz to dugo su prijatelji koji se i obiteljski uvažavaju, te često jedan drugom izlaze u susret u plemenitim nakanama.

Tako je za glasbrotnja.net Miroslav Škoro pojasnio priču kumstva, ali nije krio oduševljenje organizacijom Koncerta u Blatnici.

“Moram reći da osim krasnog ambijenta Mate je ovdje sa svojim ljudima napravio jednu veliku stvar, a to je da je nama glazbenicima dao dignitet. Puno puta mi dođemo nešto dobro napraviti, a ne dobijemo s oproštenjem ni čašu vode, nema veze mi to ni ne tražimo, ali ovdje je sve na jednoj visokoj razini i Mati i njegovim ljudima iskrene čestitke na organizaciji, a još ako smo i mi uspjeli nešto pomaknuti Bogu hvala-super”.

škoro

Mi smo Vas i ranije čekali, protekle dvije godine u Blatnici, a Vi jeste li čekali novi hit pa da nam dođete u Hercegovinu?

Kod nas se glazbenika već unaprijed sve zna, a s obzirom da sam išao i na turneje van, jednostavno nije bilo prigode. Ove godine se Bogu hvala sve sretno posložilo i tu sam.

Često ističete jedinstvo hrvatskoga naroda, dolaskom EU na granicu s BiH, Hrvati iz Hrvatske i Hrvati iz BiH ostali su s dvije strane granice?

Granice su na papiru i u glavama ljudi, sve je to rezultat nas i našeg ponašanja i namjerno podvlačim nas i našeg ponašanja, jer najlakše je trošiti pljuvačku na političare, ovo je demokracija i mi ih biramo. Kako smo ih izabrali tako su nam napravili. Mi se sada moramo potruditi da u nekom procesu koji se zove demokracija stvari privedemo tamo gdje bi trebale biti. Naravno, nismo ni prvi ni zadnji kojima se to dogodilo, nažalost, ali ukoliko bude pameti nadam se da ćemo to na neki način ispraviti mada to traje generacijama. Generacijama je trebalo da neke stvari napravimo. Imam pjesmu koja se zove”Zašto lažu nam u lice?” koja govori o jednom drugom problemu, a to je problem da nas je sve manje i manje, a ta bijela kuga će nas dovesti do toga da će i granice i sve drugo postati relevantno, jer nas jednostavno neće biti. E, ako bi se mi počeli time baviti bilo bi lakše i sve drugo, kad nas ima dovoljno tu se mogu i granice pomicati.

Imate odlične zamisli, jednom ste bili u politici kanite li opet?

Ne kanim, zbog toga što ja nemam takav habitus, takav način razmišljanja, nemam takav obraz, nemam takav đon od obraza da bi mogao tamo biti. Znam da mi mnogi ljudi zamjeraju što sam kratko vrijeme bio u toj politici. međutim politički sustav je nešto što je definirano ustavom i zakonima i Vi se tome možete prikloniti i ne morate. Ako se ne priklonite onda možete dizati revoluciju i nered, ali ako želite mijenjati nešto u demokratskoj proceduri onda morate biti uklopljeni u taj sustav. Sustav je takav i mi smo zato tu da ga mijenjamo, ali treba biti volja naroda koji bira te političare. Očito narod jako loše bira i djeluje jedna vrlo negativna percepcija političara, a samim time i negativna selekcija. Ne idu najbolji među nama u političare, nego idu oni koji imaju neke karakteristike kojih se ja pomalo na neki način i stidim i zbog toga mi je žao, ali zbog toga i vodimo razgovore o nekim stavrima, pa i o granicama i onome što se dogodilo u povijesti. Opet velim utjeha nam može biti da se to ne događa samo nama, to se događa svima, to je nekakav trend i pod jednom krinkom velikih riječi kao što su:ekologija, ljudska prava, demokratizacija, globalizacija i tako dalje se krije u principu nikada veća kontrola maloga čovjeka kroz mobitele, medije, komunikacije, IP adrese, svu tu tehnologiju i s druge strane jedna žestoka laž u kojoj ljudi žive, u virtualnim prijateljstvima. Sve to izgleda super, međutim tehnološka revolucija je učinila ono što je činila i do sada, a to je kad smo izumili kotač i umjesto da njime vučemo teret iz polja mi smo izumili borna kola, a kad smo stavili pod kontrolu vatru nismo je koristili da bi nam bila na dobrobit, nego smo išli zapaliti susjedu kuću, a nekim drugima selo, nuklearnom energijom pravili smo bombe, tehnološka revolucija nam je donijela binarni kod i došlo je dotle da je sve postalo uvjetno rečeno dostupno kao na internetu, a tamo je gomila laži. Baš sam se raspričao, nije ni vrijeme ni trenutak, ali tako ja to vidim i zbog toga jednostavno ne želim biti u bilo kakvoj poziciji da budem u nekom političkom životu. Kako bi se to dogodilo moramo napraviti veliki iskorak i početi se brinuti o svojoj djeci, naučiti ih što je to demokracija i onda možemo govoriti o tome da dolaze promjene, do tada mi djeci samo ostavljamo dugove, probleme, a kako će biti s nama sam će dragi Bog odlučiti, ne vjerujem da ćemo baš svi biti u raju.

Kako Vam uspijeva sve uskladiti obitelj, glazba, tv voditeljstvo, politički angažman više nećemo ni spominjati?

Puno ste Vi toga navalili na mene, mene je moja pokojna mater odgojila tako da se stalno preispitujem i da kad nešto radim nastojim napraviti najbolje što mogu. Nisam ja baš Superman imam jako puno nedostataka i puno stvari koje bih mogao popraviti, ali eto kad nešto krenem raditi trudim se stvarno napraviti najbolje što mogu, nije to savršeno. Ja sam jedan laički svaštar, ima me svugdje, ali osim što pokušavam napraviti najbolje što mogu, ja to radim iskreno, nema u meni nikakve želje da budem popularniji nego što jesam. Kad sam ušao u politiku nisam ušao zbog novaca, jer mogu zaraditi više za jednu večer nego što oni imaju plaću, nisam tamo otišao ni zbog fotelje, moja je doma bolja, nisam dobio ne znam šta samo sam stvarno mislio da ću nešto promijeniti, ali da bi nešto promijenili morate imati konsenzus i ljudi oko nas i političkih stranaka i medija. Nama fali jedinstvo, to ste dobro rekli, rekao sam to i na pozornici ovdje mi smo silno podijeljeni narod, povijesno, geografski, sociološki, politički, a to je nepotrebno, mi smo jedna šaka jada, a ta šaka jada je rezultirala tako da nas je u Hrvatskoj od prošle godine 15 tisuća manje. Na Koncertu u Americi prišla mi je gospođa čiji je djed podrijetlom Hrvat, mi smo u 20 godina izgubili puno ljudi koji su otišli iz Hrvatske, jer se nitko nije brinuo za njih, a ne brine se ni dan danas, brinemo se o glupostima, ali valjda će se nešto promijeniti.

 

Živite sa svojim narodom i glazbom pomičete granice hvala Vam Miroslave i očekujemo Vas i sljedećih godina u Blatnici, u Hercegovini-”Bit će mi čast” kazao nam je na kocu Miroslav Škoro, najveći domoljub među pjevačima.

 

Razgovarala: Danijela Šakota

glasbrotnja.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon pada Vukovara JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Pojedini Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje i obitelji branitelja. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari.

Više od 90 posto zgrada u Vukovaru je uništeno ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva.

Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.

Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci – major Šljivančanin i Miroslav Radić – odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.

Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.

Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.
Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991. Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo “zavijeno u crno“.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

REKVIJEM ZA VUKOVARCE I ŠKABRNJANE

Objavljeno

na

Objavio

Vama koji ste strpljivo čekali svoje krvnike na pragovima domova, u hladnim podrumima, u crkvama, na ulicama, livadama, u poljima i vinogradima i šutke odlazili na gubilišta.

Vama koji ste gledali kako Vam ubijaju i kolju najmilije, ruše kuće, razaraju svetišta, skrnave groblja i raspela, a niste uzvratili mržnjom i osvetom.

Vama koji ste se sretali oči u oči s dželatima na rubovima zajedničkih grobnica i izgovarali u sebi posljednje molitve Svevišnjem čuvajući u srcima slike najmilijih.

Vama koji ste prije umorstva bili uniženi u svome ljudskom dostojanstvu, ali ostali uspravni i čisti pred Bogom.

Vama koji ste svoj ovozemaljski put završili pod ruševinama gradova i sela, u bezimenim jamama i vrtačama, u logorima i mučilištima, bez znaka križa i obilježja.

Vama koji ste istrgnuti rukom krvnika iz svoga djetinjstva i mladosti u grobove ponijeli neproživljene dane, neostvarene snove i nedosanjane ljubavi.

Vama koji nikad niste ugledali svjetlo dana jer su Vas ubijali u utrobama majki.

Vama koji ste ustali protiv Zla i krvavo se borili za hrvatsku slobodu ne mareći za oganj, čelik i smrt i ne štedeći svojih života.

Vama s imenom i prezimenom i Vama bezimenima čije su kosti posijane diljem Domovine, a ne znaju Vam se sudbine ni grobišta.

Za sve Vas danas palim svijeću i molim…

I svečano obećavam:

Neću Vas zaboraviti!

I učit ću svoju djecu da pamte. A oni neka svojoj djeci kažu. I djeca njihove djece svojoj djeci…

Zaborav bi bio grijeh. Neoprostivi grijeh.

Svaka Vaša rana i moja je. I svaka suza i jecaj i bol, svaki drhtaj, vapaj, jauk, molitva…

Bog je milostiv.

Nadam se susretu s Vama u Vječnosti.

S Vama, najboljima između nas.

 

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari