Pratite nas

Vijesti

Miroslav Tuđman: Nije problem u Markiću, nego u pristupu

Objavljeno

na

Potpredsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Miroslav Tuđman (HDZ) podnio je u srijedu izdvojeno mišljenje na imenovanje Daniela Markića novim ravnateljem SOA-e, a novinarima je potvrdio kako je glasovao protiv njegova imenovanja, ali i istaknuo kako “problem nije u Markiću, nego u pristupu”.

 [ad id=”93788″]

 “Problem nije bio u Markiću, nego u pristupu. Dio nas je htio da se prije raspravi koncept i program nacionalne sigurnosti i da se onda adekvatno tome razgovara o osobi koja bi taj program realizirala. Iskazi Markića su bili prekratki da bi se o tome moglo razgovarati”, rekao je Tuđman nakon sjednice Odbora, koji je pozitivno mišljenje na Markićevo imenovanje donio glasovima oporbe i Mosta.

Tuđman: Predsjednica i premijer trebali su se prvo dogovoriti oko koncepta domovinske sigurnosti, a onda o čelniku SOA-e 

Tuđman smatra kako su se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Tihomir Orešković prije tog imenovanja trebali dogovoriti oko novog koncepta domovinske sigurnosti, a tek tada predložiti najpogodniju osobu koja bi ga ostvarila na čelu SOA-e.  “Živimo u jednoj neugodnoj situaciji koja je naslijeđena, jer od 2002. ne postoji strategija nacionalne sigurnosti koja bi bila ključ i kriterij i za ovaj razgovor. U okviru strategije nacionalne sigurnosti bi i druge strategije trebalo izvesti, a pogotovo u užem sustavu nacionalne sigurnosti. Prema tome, to je jedan naslijeđeni problem koji traje već 14 godina. Samo da podsjetim, postojeći cilj strategije nacionalne sigurnosti je da Hrvatska postane članica NATO-a i EU, što naprosto spada u arheologiju, više nije ni zastarjelo. Mi smo pred daleko složenijim problemima, koji se po mom mišljenju ne rješavaju samo na način da se traže kadrovska rješenja, a da se ne inzistira na programu”, smatra Tuđman.

Podsjeća je da je Domoljubna koalicija pripremila program nacionalne sigurnosti, “koji nije samo par redaka koji su tamo krivo citirani, nego niz dokumenata i prijedloga zakona”. “Prema tome, glasati za to, a da se ne zna hoće li se taj program realizirati imalo bi za posljedicu odreći se tog svog predizbornog programa”, uvjeren je Tuđman, koji ističe kako osobno o Markiću ima dobro mišljenje.

Hrebak: Strategija nacionalne sigurnosti je zastarjela, nužna je nova 

Izdvojeno mišljenje dao je i HSLS-ov Dario Hrebak. “Stav HSLS-a je da se moramo povoditi time da je Strategija nacionalne sigurnosti zastarjeli dokument koji ne odgovara suvremenim rješenjima. Danas imamo neke nove ugroze i izazove koji ne odgovaraju onome što se nalazi u tom dokumentu. U tom dokumentu iz 2002. godine piše da je strateški cilj Hrvatske ulazak u EU i NATO”, upozorio je Hrebak.

Najavio je da će u Odboru inzistirati na što skorijem donošenju nove strategije, a kad je riječ o Markićevu imenovanju, kazao je kako mu je “drago da je konačno cijela ta trakavica završena, da SOA ponovno ima ravnatelja i da su svi kotačići u cijelom sigurnosnom sustavu popunjeni”. “Uskoro ćemo imati izabrano i Vijeće za građanski nadzor sigurnosnih službi, tako da sustav napokon može funkcionirati”, rekao je Hrebak.

Upitan kakva je poruka predsjednici i premijeru, koji su Markića predložili, to da HDZ i HSLS glasuju protiv njega, odgovorio je kako nije razmišljao o njima, već o Markiću koji je u tom trenutku bio pred njime.

“Razmišljao sam o onome što on može ponuditi da sustav bude bolji i funkcionalniji. Građani moraju biti u prvom interesu, kao i njihova sigurnost, moramo znati je li Hrvatska spremna odgovoriti na sve one probleme koji bi se mogli dogoditi ako neke ugroze prijete stabilnosti Hrvatske”, naglasio je Hrebak.

Podsjetio je da je Domoljubna koalicija izradila novi koncept domovinske sigurnosti, koji je moderan i odgovara sadašnjem vremenu, te naglasio kako očekuje da Vlada, ako ima neki svoj koncept, taj koncept što prije predloži Saboru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HSLS ne izlazi iz vladajuće koalicije

Objavljeno

na

Objavio

Središnje vijeće HSLS-a u nedjelju nije prihvatilo prijedlog predsjednika stranke Darinka Kosora da izađu iz vladajuće koalicije na državnoj razini.

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor je, nakon sjednice Središnjeg vijeća te političke stranke u Novom Vinodolskom, izvijestio da je on predložio da se izađe iz vladajuće koalicije na državnoj razini, ali da to Središnje vijeće nije prihvatilo, s tim da je jedini razlog bila ocjena da ne bi bilo dobro da liberalna i građanska stranka izađe iz koalicije na temi nacionalnih manjina.

Kosor je istaknuo da razlog njegova prijedloga za izlazak iz koalicije nisu bile samo dvije posljednje konferencija za novinstvo predsjednika SDSS-a Millorada Pupovca, nego i opće stanje u koaliciji.

To su, rekao je, “pitanja Milana Bandića i GUP-a, do svih ucjena koje imamo iz HNS zadnjih godinu dana, završno s ucjenama za nastavnike i plaće, te Uljanika i restrukturiranja u iznosu od 10 milijardi kuna”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Lijevi fašist Jergović i desni fašist D’Annunzio

Objavljeno

na

Objavio

Kao pravi Yugoslaven Miljenko Jergović, militantni glasnogovrnik nepostojeće države zvane Regijon, te “Andrić iz našeg sokaka”, otišao je u Trst na izložbu o Gabriele D’Annuziju i o tome je ostavio izrazito nesuvisao tekst u “Yutarnjem listu” od 10. rujna.

“Ali zašto sam ja, zapravo, išao u Trst, na izložbu? Zato što bih u Trst išao i inače, da prošetam gradom, da se nadišem Svijeta, kao što to i inače činim.”

Kao seljačić iz provincije, dolazi u jedan ozbiljan grad i lupeta o “hrvatskom fašizmu”, vezano uz izložbu o Gabriele D’Annunziju, kojem je glavna akcija u životu bila uspostava fašističke “Talijanske uprave Kvarnera” u Rijeci?!

Kad se već sjeća yugoslavenskog Trsta, gdje su nesretni stanovnici Titinog polu-otvorenog konc-logora išli kupovati sve čega nije bilo u Titinoj Yugoslaviji – a popis je bio vrlo dugačak! – mogao se prisjetiti i dobrog prijatelja pjesnika D’Annuzija iz “našeg Trsta” (kako je lupetao voljeni crveni fašist Tito!). Naime, vođa fašista u Trstu, bio je odvjetnik Francesco Giunta, veliki prijatelj Gabriele D’Annunzia, tajnik Fašističke stranke Italije, te kratkotrajni Guverner Dalmacije tijekom II. svjetskog rata. Isti taj gospodin, dok se kalio kao fašist, izveo je prvi fašistički napad u Trstu i 13. srpnja 1920. zapalio slovenski (i hrvatski!) Narodni dom i Jergoviću tako dragi “Hotel Balkan”! To se smatra prvom militantnom akcijom talijanskih Crnih košulja. Isti gospodin bio je stalno na raspolaganju D’Annunziju!

Izložba u Trstu, koju Jergović nije shvatio – iako ju je vidio! – uvod je u postavljanje spomenika Gabriele D’Annunziju u Trstu, koji je inauguriran 12. rujna 2019. na prekrasnom Trgu burze. Ono što je vrlo neobično je da je spomenik postavljen u Trstu povodom 100 godišnjice ulaska D’Annunzija u Rijeku!?! U najmanju ruku bizarno!

No, Jergović je nezaustavljiv u svom lupetanju: “Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju fijumansku talijansku državicu kao svojevrsni političko-umjetnički eksperiment. Rijeka je u tih njegovih šesnaest mjeseci doista bila ono što danas nije u stanju biti: europska prijestolnica kulture.”!?!

Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju “Talijansku upravu Kvarnera” (ono “Kvarnera” stoji zbog toga što je Dante, u “Božanstvenoj komediji” napisao da “Kvarner oplakuje među Italije”!) kao prvi korak u zauzeću cijele Dalmacije, te Marša na Rim! D’Annunzio se nije u Rijeci bavio umjetnošću, nego politikom. Prije prvog kongresa fašista u Firenci, kod D’Annunzija, u njegovu “Europsku prijestolnicu fašističke kulture1920.”, došao je Benito Mussolini, kako bi poslušao njegove savjete, ali i kako bi ga odgovorio da slučajno ne poduzme Marš na Rim – a ne da bi se divio pseudo-umjetnicima oko “božanskog pjesnika”! Rijeka nije bila EPK 1920. nego desno krilo, desnog krila talijanskog fašizma!

No, Miljenko Jergović nastavlja s bedastoćama, pa se pita: “…po čemu je to današnja Rijeka kulturnija, svjetskija i lokalnija od Rijeke kakva bi danas bila da je ostala u Italiji? Ima li hrvatska Rijeka više knjižara, kina i kazališta nego što bi ih imala talijanska Rijeka? Ili je hrvatstvo samome sebi smisao, ukras i sadržaj?”

Gabriele D’Annunzio organizirao je, u sklopu “EPK 1920.”, spaljivanje hrvatskih knjiga na riječkim trgovima, razbijanje izloge hrvatskih prodavaonica, spaljivanje hrvatskih drvenih brodova u luci, te etničko čišćenje Hrvata iz grada – a nije se bavio organizacijom kulture.

Na izložbi u Trstu izložen je Toscaninijev dirigentski štapić, ne zato što je D’Annunzio bio (samo) ljubitelj klasične glazbe, nego zato što je Toscanini, sa simfonijskim orkestrom milanske Scale, došao u Rijeku dati podršku D’Annunziju kao fašistu! D’Annunzio mu se odužio “koncertom” svojih ardita, koji su pred zapanjenim glazbenicima iz Milana, izveli vojnu vježbu s bojevim streljivom i pravim ručnim bombama! Pa je bilo i nekoliko ranjenih od pucnjave i eksplozija! To nije bila nikakva kulturna akcija, nego riječki crni fašizam koji je krenuo svojim krvavim putem – u suret crvenom fašizmu.

Prva država u svijetu koja je priznala Lenjinovu krvavu boljševičku Rusiju, bila je D’Annunzijeva Talijanska uprava Kvarnera! Pakt Ribbentrop-Molotov i podjela Poljske 1939. tek je odbljesak D’Annunzijevog prvog riječkog fašizma!

Kao što je D’Annunzio pretekao Mussolinija u uspostavi fašističke države, tako ga je pretekao i u smrti! Naime, Gabriele D’Annunzio bio je predsjednik Talijanske kraljevske akademije, general zrakoplovstva (!), te Princ od Snježnika (!) kad je umro 1938. godine. Kako je umro “na vrijeme”, nitko ga nije mogao optužiti da je kriv za fašističko – nacističko – komunistička klanja i zloćine tijekom II. svjetskog rata. U njegovu obranu treba reći, da je pred samu smrt, prilikom susreta s Duceom u Veroni (koji se vraćao sa susreta s Hitlerom!) dao Vođi savjet kako bi se trebao ostaviti Njemaca i držati se Francuza i Engleza. To mu je rekao ne zato što je bio prikriveni anti-fašist, već zato što je živio u Francuskoj pred I. svjetski rat i što je pamtio da se u tom ratu borio protiv Germana!

No, da se još malo vratimo Trstu… U kavani hotela “Balkan” prije prvog svjetskog rata redovito su se susretali hrvatski književnici Vladimir Nazor i Milutin Cihlar Nehajev i raspravljali o kulturi i politici. Već spomenuti fašist Francesco Giunta, koji je vodio spaljivanje tog slovensko-hrvatskog legla, poslije drugog svjetskog rata oženio je svog sina Alessandra za Mussolinijevu unuku Raimondu Ciano, koja je bila kćer Mussolinijeg ministra vanjskih poslova Galeazza Ciana i Edde Mussolini.

Proklete ustaše!

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari