Pratite nas

Komentar

Miroslav Tuđman: Sumnjam da ćemo opet ratovati s okruženjem dok smo mi živi

Objavljeno

na

Na panelu Nacionalna sigurnost sudjelovali su ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje Dragan Lozančić, načelnik Glavnog stožera Mirko Šundov, bivši ministar obrane Ante Kotromanović, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Miroslav Tuđman i dekan VERN-a i geopolitički stručnjak Vlatko Cvrtila

U drugom dijelu velike konferencije Večernjeg lista – Hrvatska kakvu trebamo održano je pet paralelnih panel diskusija: Obrazovanje i digitalno društvo, Nacionalna sigurnost, Poljoprivreda i turizam, Energetika i ekologija te Novi imidž i međunarodno pozicioniranje Hrvatske.

Na panelu Nacionalna sigurnost sudjelovali su ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje Dragan Lozančić, načelnik Glavnog stožera Mirko Šundov, bivši ministar obrane Ante Kotromanović, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Miroslav Tuđman i dekan VERN-a i geopolitički stručnjak Vlatko Cvrtila, dok aktualni ministar obrane Damir Krstičević nije mogao nazočiti jer je na putu.

Tuđman je rekao da Strategija nacionalne sigurnosti u pristojnim zemljama ima 20-ak kartica teksta, a u pozadini može biti nekoliko stotina kartica koje nisu za javnost. Ključni dokument može napisati dvoje-troje ljudi, da to bude konzistentno i cjelovito, a onda se brusi i dorađuje, dodao je.

Kotromanović je rekao da su u njegovom mandatu ministra obrane dovršili nacrt dokumenta. Pozdravio je izradu Strategije te rekao da je previše ljudi uključeno u taj proces.

Šundov je rekao da je napravljen prvi draft te da je na sastanku dogovoreno da se s njim zasad ne izlazi u javnost. Dodao je da dokument nikad neće biti u konačnici gotov na način da ga se više neće mijenjati. Obranio je uključenost više ljudi u izradu dokumenta.

– Vjerujem da je ovakav pristup dobar jer je široka skupina ljudi obuhvatila široki spektar gdje se postiže konsenzus – rekao je Šundov.

Cvrtila je rekao da postoji više pristupa izradi ovakvih dokumenata: inkluzivni, ekskluzivni i kombinacija ta dva pristupa. Pristup koji je Vlada primijenila, inkluzivni, logično je upotrijebljen jer su uočene potrebe za promjenama u strateškom upravljanju, smatra Cvrtila.

– Na kraju dana će se ipak grupa stručnjaka morati sastati i napraviti dokument koji će biti razumljiv – rekao je Cvrtila. Dodao je da ovo nije strategija svega i to ne može biti – ne može riješiti demografska i ekonomska pitanja, već se mora usredotočiti na nacionalnu sigurnost. Cvrtila je rekao da nažalost postoji niz primjera da se dokument usvoji u Saboru, pa čak i postane zakon, ali se onda ne primjenjuje.

– Bojim se da bi i ova strategija mogla biti jedan veliki napor, onda ćemo odahnuti jer smo obavili veliki posao, a nakon toga nema implementacije – rekao je Cvrtila.

Kotromanović se složio da je veliki hrvatski problem nepoštivanje dokumenata u koje je uložen veliki trud, a izrazio je strah da će i ova strategija trajati koliko i vlast.

– Dođe do promjene vlasti, na kraju to postane mrtvo slovo na papiru – rekao je Kotromanović.

Tuđman je rekao da je sustav fragmentiran, da nemamo centre za cyber-kriminal ni analitičke centre da vidimo tko vodi informacijski rat

– Treba nam integracija, horizontalno povezivanje sustava – to je nešto što nam nedostaje. Sustav ne odgovara današnjim izazovima – rekao je. Naveo je i da Izrael danas ima četvrti vod vojske za cyber-ratovanje, a da smo mi od toga godinama ili desetljećima udaljeni.

Kotromanović je rekao da se ne slađe s Tuđmanom te da se smatra da je naš sigurnosni sustav stabilan.

– Ako imate parnu lokomotivu, ona je stabilna i funkcionira, ali u današnje vrijeme vam to nije dostatno – reagirao je Tuđman.

Lozančić je rekao da imamo dobre institucije.

– Radio sam u SOA-i 3,5 godina. To je dobra institucija, imaju krasne institucije, veliki potencijal… Može li se to poboljšati? Da, svakako, da – rekao je Lozančić. Dodao je da sustav hoće i mora doživjeti transformaciju.

Šundov je rekao kako je odluka o slanju kanadera u Izrael donesea u manje od 15 sati. Snage su pripremljene, ujutro u 7 sati naši kanaderi su poletjeli prema Izraelu i pokazali vrhunske rezultate i dobili priznanje vrha Izraela, naveo je.

Tuđman je rekao da se prenaglašava to da smo sigurni zbog NATO-a i EU-a. Jesmo kad se radi o intervencijama izvana, ali smo daleko izloženi napadima meke moći, napadima iznutre, i ne samo mi.

– Terorizam nije više uvezena stvar, nego domaći proizvod. Kod nas se ne radi o terorizmu, na sreću. Ti novi rizici ruše postojeći koncept rada izvještajnih službi.

Cijeli taj koncept morate promijeniti, to mora raditi netko drugi, ili promijeniti te kompetencije. Izloženi smo novim ugrozama, novim relacijama, sumnjam da ćemo, bar u naše vrijeme, dok smo mi živi, ponovno ratovati s našim okruženjem, ali ćemo biti itekako izloženi tim napadima, političkim, informacijskim i tako dalje – rekao je Tuđman.

Lozančić je rekao da analitičari zaključuju da će sve teže biti podijeliti sigurnost na unutrašnju i vanjsku, te da je EU to već prihvatio.

– Također, analitičari nas obavještavaju da živimo u svijetu u kojem smo bombardiranim podacima. Više nije moć doći do podatka, nego upravljati podacima – rekao je Lozančić, koji smatra da hibridni rat nije ništa novo, da se time služio i KGB.

Je li Hrvatska trebala reagirati kad je Agrokor uzeo kredit od Sberbanke? Kotromanović je rekao da tada, kad je bio ministar, a ni sada ne doživaljava Ruse kao prijetnju.

– To je biznis, znali su što rade, kakvu su politiku vodili unutar firme. Ja tu ne vidim prijetnju, više me brine energetika – rekao je Kotromanović.

Tuđman je rekao da je riječ o dosta provokativnom pitanju.

– Naprosto, današnji sustav ne raspolaže s business intelligenceom, odnosno ne raspolaže s horizontalnim povezivanjem – rekao je Tuđman.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ognjeni pakao Notre-Dame: Zašto možemo tvrditi da je tu gorjelo više negoli samo zdanje?

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame nije – hvala Bogu – posve izgorjela. Zdanje koje već godinama sve više trune vjerojatno će, zaslugom donacija u milijunima, nakon restauracije zasjati u novom sjaju.

Znači li to da je opasnost prošla? Ne. Šok je na dubljoj razini.

Notre-Dame je simbol naše europske kulture. Psiholog Christian Lüdke, kojeg je Bild upitao zašto s jedne strane šutke podnosimo izgladnjivanje djece u Trećemu svijetu dok s druge strane zapadamo u žalopojke kada jedno zdanje počne gorjeti, kaže: „Gorjelo je više no samo zdanje. Mnogo više! Notre-Dame i s njom usporedive građevine nisu samo kamenje poredano jedno na drugo, one su simboli. Simbol je psihološki vanjski znak unutarnje obvezanosti. Onako kao što je vjenčani prsten simbol toga da jedno za drugo preuzme odgovornost.“

Simboli su vidljivi znakovi našega identiteta!

U Parizu je djelomice izgorio dio naše duhovne baštine. A odvojeno od te baštine, od našega identiteta, na može se razmišljati o kršćanstvu. Kada gori jedna od najvažniji crkava Zapada, čovjek osjeća da je na kocki više negoli gubitak jednog arhitektonski jedincata građevinskog spomenika. Požar Notre-Dame stavlja nam pred oči što se gubi kada kršćanstva nestaje iz srca Europe.

Je li možda i ovaj požar simbol nečega?

Čitavo europsko kršćanstvo upravo se nalazi suočeno s time da izgubi ulogu štita naše kulture. Drukčije rečeno: Kršćanstvo dogorijeva. A mi to bespomoćno promatramo, dijelom bešćutno, željni senzacija, možda čak i zlurado.

Možemo li si to priuštiti? Može li Europa opstati bez duhovnog temelja? Gubimo li mi tu ne samo naš moralni kompas, nego i dio svoga identiteta?

Da se je ovaj požar pred našim očima razgorio baš u tjednu u kojem se kršćani širom svijeta spominju muke i smrti Isusa Krista, to je u smislu simboličke sile ironičan mig sudbine. Uostalom, čitamo li što točno u Bibliji piše, vidjet ćemo da Isus nije bio izdan od vanjskih neprijatelja, nego od jednog čovjeka iz njegova najužeg kruga.

Požar na jednom od velikih zdanja srednjovjekovlja očituje temeljni strah.

Tako ni ulogu Rimokatoličke Crkve kao moralnog autoriteta u ovom vremenu ne pretvaraju u prah i pepeo toliko neprijatelji Crkve koliko, u mnogo većoj mjeri, ljudi iz najužega kruga samog Vatikana. Seksualno nasilje, prikrivanje zlodjela, bogaćenje – dug je popis grijeha. Rim je već dugo zahvaćen razbuktalom vatrom.

A odvraćanje od kršćanstva poprimilo je dramatične razmjere. Povjesničar Stéphane Bern, kojeg je francuska vlada zadužila da se bavi prikupljanjem novaca za obnavljanje povijesnih zdanja, to je ovako formulirao: „Prije stotinu godina Notre-Dame bila je puna vjernika koji su se ondje molili, a među njima našao bi se i poneki raspršeni turist kojeg je zanimalo zdanje. Danas je upravo obrnuto: Milijuni turista koji dolaze u Notre-Dame radi njezina razgledanja, a među njima nekoliko izgubljenih vjernika koji se ondje mole.“

Zatvara se sve više crkava, u Francuskoj ne prođe nijedan tjedan da u crkvama ne bude žrtava vandalizma. Naposljetku je nedavno planula i jedna druga slavna pariška crkva, Saint-Sulpice, poznata po filmu snimljenom po romanu Dana Browna „Svetogrđe“.

To znači da su tu borbeni protivnici Crkve na djelu. Pariški politički znanstvenik Philippe Portier sluti da iza učestalih napadaja na francuska crkvena zdanja stoji „sotonistički pokret“. Pokret u čijoj je ideologiji, kaže Portier, kršćanstvo „moral slabih“ koji mora biti prevladan.

To što se upravo događa trebalo bi uznemiriti i one koji s religijom nisu ni u kakvoj svezi. Postmoderna teza, teza novoga doba otkačenoga od religije glasi: Ne postoji jedna istina, postoji nebrojeno mnogo jednako opravdanih načina gledanja na svijet. Odatle proizlazi, na kraju krajeva, ono što nas s razlogom uznemiruje: Ako nema onoga jednoga velikog poretka, zašto smjesta ne sravniti sa zemljom sve što miriše po ’starom poretku’? Velika tabula rasa!

U ovo doba dekonstruiramo sve. Religiju. Obitelj. Moral. Seksualnost. Spolove. Sve. Bacamo kroz prozor sve što je nekoć vrijedilo. Ono što ostaje jest nihilizam. Ništa drugo ne vrijedi. Ništa nije istinito, sve je dopušteno. Recimo to s Nietzscheom: „Bog je mrtav. Mi smo ga usmrtili – vi i ja.“

Za velikog francuskog filozofa Jean-Paula Sartrea (1905.-1980.) ateizam je bio pretpostavka slobode i humanizma. Čovjek, po Sartreu, osuđen je na apsolutnu slobodu.

No „društvo iz kojega je Bog izočan – društvo koje ga ne poznaje i prema njemu se odnosi kao da ga nema, to je društvo koje gubi svoje mjerilo“, kako je to jednom formulirao papa-koji-je-odstupio Benedikt XVI. On u nastavku kaže: „Jamčeno nam je da će kada Bog umre društvo biti napokon slobodno. U stvarnosti smrt Boga znači u određenom društvu ujedno i kraj slobode toga društva, zato što umire smisao koji daje orijentaciju. I zato što nestaje onog mjerila koje nam pokazuje smjer, i po kojem nas se uči kako razlikovati dobro od zla.“

I nekršćani osjećaju da tabula rasa postmoderne prijeti samoj supstanciji naše kulture.

Dobra vijest: Temeljne strukture katedrale Notre-Dame stoje tu i dalje. Kao što stoje i crkvene strukture u Europi. No vjernika koji su ih nekoć punili, njih biva sve manje. Fotografiramo li zdanje kao što je katedrala Notre-Dame, ono nam je zanimljivo samo onda ako je riječ o selfijima, ako možemo same sebe vidjeti na fotografiji. Ako mi stojimo u središtu.

Možda je kucnuo čas da ponovno razmotrimo našu egomanijsku, na zadovoljenje vlastitih požuda, na konzumiranje i na ja-ja-ja usmjerenu kulturu.

Možda nam je požar Notre-Dame razumjeti kao upozorenje da se zamislimo nad temeljnim koordinatama naše kulture.

„Kada Boga ne bi bilo“, napisao je veliki Rus Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.), „tada bi sve bilo dopušteno“.

Bojim se doba u kojem je sve dopušteno i u kojem je čovjek jedina mjera svih stvari.

Alexander von Schönburg
Bild
(prijevod: Pokret za hrvatsku budućnost)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Kršćani su najprogonjenija svjetska religija

Objavljeno

na

Objavio

U Šri Lanci je jutros izveden prvi veliki teroristički napad od kraja građanskog rata prije deset godina.

Na najmanje 8 lokacija na obje obale otoka izvedeni su bombaški udari, a glavne mete bile su kršćanske crkve u kojima se slavio Uskrs, te luksuzni hoteli puni stranaca.

Prvih 6 eksplozivnih naprava detonirano je gotovo istovremeno, a par sati kasnije uslijedile su još dvije eksplozije, od koje je barem jedna bila samoubilačka kad je policija krenula u pretragu sumnjive lokacije.

Ubijeno je preko 200 ljudi, a gotovo 500 je ranjeno, no situacija je i dalje fluidna, proglašen je policijski sat i ugašene su društvene mreže.

Zapovjednik policije Šri Lanke, Pujuth Jayasundara, još prije 10 dana upozorio je na kredibilnu prijetnju da bi islamistička skupina NTJ, National Thowheeth Jama’ath, mogla izvesti napade na crkve.

Upozorenje je prvo došlo od jedne strane obavještajne agencije. Ova mlada skupina je do današnjeg pokolja bila marginalna i prepoznata samo zbog uništavanja budističkih kipova prošle godine.

Skok od vandalizma do dobro koordiniranog niza bombaških napada sa stotinama ubijenih i ranjenih u samo godinu dana nezabilježen je, te je izvjesno bio nužan priljev terorista s operativnim iskustvom.

Najmanje 32 Šrilančanina pridružila su se terorističkoj Islamskoj državi, a Šri Lanka ima i program reintegracije kroz društveni, kulturni i religijski angažman u zajednici kako bi se obnovio građanski osjećaj, no nema službenih brojki koliko se terorista vratilo u ovu otočnu zemlju.

Iskustvo iz Islamske države bilo bi ključno za izvršenje ovako logistički i organizacijski složenog napada. To je i u skladu s povratkom klasičnom terorističkom djelovanju nakon teritorijalnog uništenja Islamske države, iako još ni jedna organizacija nije preuzela odgovornost za napade.

Islamska država se već ranije proširila na Aziju, a bila je dovoljno moćna da 2017. pod okupacijom 5 mjeseci drži filipinski grad Marawi.

Na Šri Lanci inače vladaju napeti međureligijski odnosi, poglavito između većinskih budista, koji svoju vjeru drže ključnim elementom nacionalnog osjećaja, te muslimana i kršćana, a prije godinu dana u protumuslimanskim nemirima ubijeno je 2 ljudi.

S obzirom na jasni religijski motiv napada na sam Uskrs, treba istaknuti da je prošlogodišnje istraživanje pokazalo kako su kršćani najprogonjenija svjetska religija, preko 60% kršćana na globalnoj razini suočava se s nekim oblikom progona, a svake godine tisuće se ubijaju zbog svoje vjere.

Kršćane se najviše progoni u Sjevernoj i dijelu Središnje Afrike, na Bliskom istoku te u većem dijelu Azije, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Unatoč ovim teškim događajima, želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs.

 

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari