Pratite nas

Priče

Mislite da je jednostavno rastati se od psihopata? E pa nije!

Objavljeno

na

Mislite da je jednostavno rastati se od psihopata? Živjeti svoj život ?
E pa nije !

Brak ili veza sa takvima je užas.
Potcjenjuje vas, gazi , uništava psihički i materijalno dok svojim Lijepom licem i Lijepim imenom šarmira svijet oko vas vašim novcima.

Svojim lažima i manipulacijama , izvrtanjem činjenica , zamijenjenim tezama takva osoba sebe prikazuje kao žrtvu , plasira okolo laži i klevete , izruguje vam se i u tome jednostavno uživa .

Traži si slične saveznike i gleda kako vas što više materijalno i moralno unakaziti .

Logika zdravog razuma teško može razumjeti
politiku psihopata.

Stavlja vas takav u poziciju da se neprestano morate braniti i dokazivati suprotno, ljulja vaše samopouzdanje i ne prihvaća nikakve mogucnosti suživota koji nije po njegovom diktatu .

E pa takav je bio Brak Hrvatske i Srbije.

Tek kada to shvatimo možemo razumjeti daljnji slijed događaja.
Psihopat ti ni nakon krvavog obračuna kada je bio poražen i izbačen ne dozvoljava miran život.

Gledat će da djecu koja su ostala u tvojoj brizi okrene protiv tebe , pa onda i kumove i prijatelje koje je obilato podmazivao tvojim parama , častio i obasipao darovima.
I dalje to radi.

Dok ne shvatimo da takvima treba potpuno zabraniti ikakav dolazak u tvoju kuću, prekinuti ikakve razgovore o eventualnoj pomirdbi a djeci koja upražnjavaju takvu politiku dati mogućnost izbora da slobodno odu tom drugom roditelji u koliko ga smatraju boljim i ostanu tamo.
Isto vrijedi za “ prijatelje “ i “ kumove “iako ti imaju medije jako su glasni opravdavajući psiha sa stotinu lica .

Nama samo mora bit jasno da dmo ipak učinili najvažniji korak koliko god nas je strahote koštao .

Rastali smo se od od psihopata i njegove politike .

Krvavo je bilo i teška materijalna šteta .
Ali smo slobodni !!!
Samo se još treba čvrsto postaviti prema likovima koji mute izvor i piju nam vodu .

I zapamtiti da se psihopat ne mijenja, da vremenom postaje sve gori, da se ne kaje i da nema empatiju. Ni prema nama ni vlastitoj obitelji.
Da u glavama nekih jos traju uspomene na one rijetke dane kada je bio divan, pažljiv i naoko fin, te mu radi toga ponovo nude šansu sa pomisli da ce ga milost Božja prosvijetliti i promijeniti .
Neće.

Eno ga tamo. Sam u kući sa svojima divlja i maltretira njih. Ali to nije naša briga.
Nasa briga je oporaviti se od rana i postaviti kako treba prema njegovoj petoj koloni.
Jer njima su ostavljene zalihe za njihovu rabotu .

Nije lako rastati se od psihopata.
Ali je moguće.
I okrenuti se sebi.
Pokositi travu oko svoje kuće,
okrečite zidove , popraviti instalacije.
Napraviti duhovnu i moralnu obnovu.
I naučiti djecu kako baratati alatima da nam pomognu popraviti i urediti Dom.

dr. Gordana Zelenika

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

‘Idite svi, dok sam ja živ ovuda prema gradu nitko neće proći’

Objavljeno

na

Objavio

Alfred Hill

Rođeni Vukovarac bojnik Alfred Hill, prvi zapovjednik Vojne policije u Vukovaru, poginuo je 16. listopada, istog dana kad i Blago Zadro. O njemu za 24sata.hr priča njegova kći Staša i suborac Ivan Anđelić Doktor

Prvog zapovjednika vojne policije u Vukovara Alfreda Hilla obitelj je zvala nadimkom Miki dok mu je borbeni nadimak bio Atila. Najviše od svega volio je svoju obitelj, ženu Melitu i kći Stašu, i svoj rodni grad.

Njegova kći imala je pet i pol godina kad je ostala bez oca koji je u 35. godini junački poginuo u obrani grada heroja. Istog dana kad i jedan drugi junak – Blago Zadro.

– Bila sam malena pa se svoga oca sjećam ponajviše iz priča, a ne iz vlastitih uspomena. Ipak, nešto je ostalo u sjećanju. Tata je jako volio životinje pa se on najviše brinuo o mačku kojeg smo imali u stanu. Sjećam se kako je jednom došao po mene u vrtić i to dosta ranije što je meni bilo super jer je uvijek mama dolazila, a ovaj put je došao tata i to prije svih drugih roditelja. Eto, taj detalj, naoko nevažan, ostao mu je u trajnom sjećanju. Taj osjećaj sreće kad sam ga ugledala na vratima.. – priča nam Staša Hill Mađarević (32), koja je danas liječnica, trenutno je na zadnjoj godini specijalizacije i majka je dva sina.

‘Tata, imaš li pušku, bombu, moraš se obraniti!’

– Ja sam s mamom bila u Rijeci, a tata se borio u Vukovaru i sjećam se da bi i ja telefonski pričala s njim i uvijek bih ga pitala: Tata, je li imaš sa sobom bombu, imaš li pištolj, imaš li pušku? Htjela sam biti sigurna da će se obraniti i da mu se neće ništa dogoditi – priča nam sjećanja na svog oca Staša te ističe kako je njezin otac mogao ostati u Rijeci s njima jer su njegovi roditelji tamo imali kuću, ali nije htio. Ni u jednom trenutku nije bilo dileme. On je svoj rodni Vukovar volio i nije bilo šanse da ga napusti i da ga ne brani.

Hill je po zanimanju bio pravnik. a prije rata radio je u Hrvatskim šumama u Osijeku. Svi prijatelji i obitelj od rođenja su ga zvali Miki. Ušao je u sastav pričuvnih snaga Zbora narodne garde Vukovar u svibnju 1991. i sudjelovao od prvog dana u organiziranju obrane Vukovara.

– Moj se tata ničeg nije bojao. Barem mi je tako mama pričala. I do zadnjeg je vjerovao da će doći pomoć i da će pobijediti. A kad je on vjerovao i mi smo svi vjerovali. Rekao je mami u zadnjem razgovoru: Čuj, glava je u torbi, ali sve ćemo izdržati! – govori nam Staša.

‘Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi!’

Alfred Hill nastradao je od minobacačke granate braneći položaje na Sajmištu. Granata mu je presjekla noge te je iskrvario.

Ivan Anđelić Doktor, jedan od zapovjednika na Sajmištu, prisjetio se Hilla. Kaže da je on bio istinski borac koji je bezbroj puta dokazao svoju hrabrost

– Bio je primjer svojim bojovnicima kako se voli i brani svoj grad. Nije se povukao pred sto puta jačim neprijateljem – ističe Doktor.

Kad je ranjen, Hill je preko Motorole pozvao upravo njega da mu pomogne. Taj su se dan u svim krvavim akcijama zajedno borili. Kad su se u jednom trenutku dogovorili razdvojiti, jer takav im je bio plan, Hill je rekao Doktoru: ‘ Idite svi, a meni ostavite samo jednog. Dok sam ja živ, ovuda prema gradu neće nitko proći’. Nije prošlo ni pola sata kako su se rastali kada se začuo njegov glas na motoroli.

– Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi! Krv mi se sledila i u prvim momentima nisam mogao doći k sebi dok je on još nekoliko puta ponovio samo moje ime i tražio pomoć. Odmah sam javio Jastrebu da hitno šalje pomoć. Pomoć mu je mogla stići samo iz grada, koji je na tom dijelu bojišta bio obranjen upravo zahvaljujući najviše njemu samome. I stigla je pomoć, ali je bilo prekasno – prisjeća se Doktor.

Kad su ga našli ležao je u lokvi krvi, mrtav. Ozljede su bile tako teške da nije bilo nikakve šanse da preživi.

Najprije je pokopan u dvorištu Lučke kapetanije, zatim je prebačen na vukovarsko Novo groblje, a tek nakon ekshumacije i identifikacije pokopan je na Memorijalnom vukovarskom groblju.

Ulica na Sajmištu u Vukovaru nazvana je njegovim imenom. Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske također nosi ime ovog velikog junaka.

24sata.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Priče

Prelijepa priča snimljena 1970 godine na Širokom Brijegu

Objavljeno

na

Objavio

Tko ne zna šta je kamen i kako je živjeti na ovom kamenu, teško mu je shvatiti ove ljude i ovaj kraj…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari