Pratite nas

Priče

Mislite da je jednostavno rastati se od psihopata? E pa nije!

Objavljeno

na

Mislite da je jednostavno rastati se od psihopata? Živjeti svoj život ?
E pa nije !

Brak ili veza sa takvima je užas.
Potcjenjuje vas, gazi , uništava psihički i materijalno dok svojim Lijepom licem i Lijepim imenom šarmira svijet oko vas vašim novcima.

Svojim lažima i manipulacijama , izvrtanjem činjenica , zamijenjenim tezama takva osoba sebe prikazuje kao žrtvu , plasira okolo laži i klevete , izruguje vam se i u tome jednostavno uživa .

Traži si slične saveznike i gleda kako vas što više materijalno i moralno unakaziti .

Logika zdravog razuma teško može razumjeti
politiku psihopata.

Stavlja vas takav u poziciju da se neprestano morate braniti i dokazivati suprotno, ljulja vaše samopouzdanje i ne prihvaća nikakve mogucnosti suživota koji nije po njegovom diktatu .

E pa takav je bio Brak Hrvatske i Srbije.

Tek kada to shvatimo možemo razumjeti daljnji slijed događaja.
Psihopat ti ni nakon krvavog obračuna kada je bio poražen i izbačen ne dozvoljava miran život.

Gledat će da djecu koja su ostala u tvojoj brizi okrene protiv tebe , pa onda i kumove i prijatelje koje je obilato podmazivao tvojim parama , častio i obasipao darovima.
I dalje to radi.

Dok ne shvatimo da takvima treba potpuno zabraniti ikakav dolazak u tvoju kuću, prekinuti ikakve razgovore o eventualnoj pomirdbi a djeci koja upražnjavaju takvu politiku dati mogućnost izbora da slobodno odu tom drugom roditelji u koliko ga smatraju boljim i ostanu tamo.
Isto vrijedi za “ prijatelje “ i “ kumove “iako ti imaju medije jako su glasni opravdavajući psiha sa stotinu lica .

Nama samo mora bit jasno da dmo ipak učinili najvažniji korak koliko god nas je strahote koštao .

Rastali smo se od od psihopata i njegove politike .

Krvavo je bilo i teška materijalna šteta .
Ali smo slobodni !!!
Samo se još treba čvrsto postaviti prema likovima koji mute izvor i piju nam vodu .

I zapamtiti da se psihopat ne mijenja, da vremenom postaje sve gori, da se ne kaje i da nema empatiju. Ni prema nama ni vlastitoj obitelji.
Da u glavama nekih jos traju uspomene na one rijetke dane kada je bio divan, pažljiv i naoko fin, te mu radi toga ponovo nude šansu sa pomisli da ce ga milost Božja prosvijetliti i promijeniti .
Neće.

Eno ga tamo. Sam u kući sa svojima divlja i maltretira njih. Ali to nije naša briga.
Nasa briga je oporaviti se od rana i postaviti kako treba prema njegovoj petoj koloni.
Jer njima su ostavljene zalihe za njihovu rabotu .

Nije lako rastati se od psihopata.
Ali je moguće.
I okrenuti se sebi.
Pokositi travu oko svoje kuće,
okrečite zidove , popraviti instalacije.
Napraviti duhovnu i moralnu obnovu.
I naučiti djecu kako baratati alatima da nam pomognu popraviti i urediti Dom.

dr. Gordana Zelenika

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

Prelijepa priča snimljena 1970 godine na Širokom Brijegu

Objavljeno

na

Objavio

Tko ne zna šta je kamen i kako je živjeti na ovom kamenu, teško mu je shvatiti ove ljude i ovaj kraj…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Sanjali su hrvatsku slobodu – Priča o škriparu Boži Soldi i mučki ubijenim djevojkama Ivi i Šimi

Objavljeno

na

Objavio

foto: Bljesak.info

Svetom misom zadušnicom i polaganjem vijenaca u nedjelju, 16. rujna 2018. godine, na Mosoru je obilježena 72. obljetnica smrti škripara koji su mučki ubijeni na tom mjestu 18. rujna 1946. godine.

Na Mosoru su toga kobnoga dana život izgubili Marijofil Mandić, Zlatko Ćavar, Jure Zovke, Božo Hrkać, Jakiša Alpeza, Vidak Prskalo, Veselko Rezić, Ivan Jurčić, Ivan Kolobarić i Ivan Katura. Svi su bili iz širokobriješkog kraja i okolice, a za njihova ubojstva nitko nikada nije procesuiran.

Golobradi mladići u škriparima

Križari ili škripari, kako su ih nazivale komunističke vlasti, bili su pripadnici manjih skupina hrvatskih vojnika i civila koji su po završetku Drugog svjetskog rata odbijali priznati novu vlast. Sve do sredine pedesetih godina, skrivajući se u brdima i kamenjaru, odnosno tzv. škripinama, gerilskim načinom otpora stvarali su brojne probleme i predstavljali trn u oku tadašnjoj komunističkoj vlasti. Riskirajući vlastite živote vjerovali su kako će doći do prevrata i sloma partizana i komunista, piše Ivan Kraljević/Bljesak.info

O njihovim hrabrim i lukavim djelovanjima ispričane su brojne priče, a neke od njih i više od pola stoljeća kasnije vrlo se često prepričavaju mlađim naraštajima. Jedna od takvih priča jest ona o škriparu Boži Soldi (Franinom) rođenom 1930. godine i njegovim prijateljima Stipi Soldi (Centinom) i Mili Ćoriću (Ludvigovom) koji su kao golobradi mladići otišli u križare (škripare) u nadi kako će zajedničkim djelovanjem doprinijeti rušenju novonastale komunističke vlasti.

Svoje vatrenom krštenje imali su s jugoslavenskom komunističkom tajnom policijom (OZNA) u posuškim Vinjanima 1947. godine kada je Bože Soldo teže ranjen u usta. Kada su ga nekoliko dana kasnije njegovi suborci pronašli u blizini spomenutog mjesta, Božine rane već su bile pune crvi, a tijelo iznemoglo. Svjedoci toga događaja svjedoče kako su među sobom govorili: „Gotov je, ta vidite da je na njega kidisala živina“. No, vjerovali su u najbolje!

Iznimnom hrabrošću i neutaživom željom za životom, uz pomoć suboraca i prijatelja, Bože se uspio dovući do Zovkine ograde i Dumove jame u blizini rodnih Dobrkovića. Tamo se kanio kriti i rane vidati, a obitelj mu je krišom donosila hranu i zavoje za previjanje rana. Sanitetskim materijom opskrbljivale su ga sestra Iva i kolegica joj Šima Topić iz susjednih Oklaja. Obje su radile u Duhanskoj stanici i svaki bi dan po završetku posla navraćale do gradske apoteke i uzimale potrebni materijal.

Mučko ubojstvo djevojaka koje nisu surađivale s „narodnom vlašću“

Međutim, vrlo česti odlasci u nabavku sanitetskog materijala Ivi i Šimi doveli su OZNA-u za vrat. Obavještajcima su postale sumnjive i stalno su ih pritiskali da priznaju kome nose hranu i sanitetski materijal. Kako su se djevojke branile šutnjom i nisu htjele otkriti istinu o Boži i njegovim suborcima, pripadnici OZNA-e su ih kišnoga i prohladnoga prijepodneva 2. prosinca 1947. godine izveli s posla iz Duhanske stanice i doveli pred Šiminu rodnu kuću u Oklaje.

Na njihovom su primjeru pripadnici OZNA-e mještanima Oklaja i preseljenim Dobrkovćanima (prognanici, muađeri) htjeli pokazati što će i kako sljedovati one koji ne budu surađivali s „narodnom vlašću“. Djevojke su svezali žicom i rafalnom paljbom po cijelom tijelu ugasili njihova mlada tjelesa. U tom strašnom i bezumnom času Ivina majka Matija ležala je teško bolesna i ne sluteći kakvo se zlo s njezinom Ivom i kolegicom joj Šimom dogodilo.

O kakvom je svirepom zločinu riječ svjedoči podatak kako je mozak koji se prosuo iz njihovih masakriranih glava u bukaru pokupio susjed Jure Perko (Božin) kako isti ne bi postao hrana životinjama. Zbog prijetnji OZNA-inih dužnosnika lokalno stanovništvo nije smjelo ni razmišljati o njihovom sprovodu i kršćanskom pokopu u groblje. Djevojke su pokopane na mjestu zločina u grobnu raku koju su iskopali Pero Marušić-Lovrić iz Ćoše i Andrija Topić iz Oklaja, a njihovo je vječno počivalište dugo vremena prekrivala drača.

Ivino i Šimino grobno mjesto – foto: Bljesak.info

Ivino i Šimino grobno mjesto vrlo je brzo postalo mjesto okupljanja i znatiželjnika i molitelja koji su vršili „skrivena hodočašća“. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća pohodi na grob nesretnih djevojaka postali su manje skroviti. Tome je ponajviše doprinio Vlado Šušak – Šušterović koji je na zavjet odlučio grob dviju mučenica obnoviti i ograditi, najprije drvenom ogradom, a onda početkom devedesetih godina aluminijskom konstrukcijom kada je grob i dobio svoj konačni izgled.

Za Svi Svete 2003. godine podignuta spomen ploča

Upravo zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti mučki ubijenih djevojaka, Bože Soldo je uspio preživjeti teške ozljede zadobivene u okršaju s pripadnicima OZNA-e. Iako je ostao bez braće Ivana i Mile koji su nestali u ratu te sestre Ive koja je svoj život položila za njegov život, smogao je snage krenuti dalje u život i nastaviti sanjati hrvatsku slobodu. Početkom 1955. godine oženio se Anicom Naletilić iz Oklaja s kojom je podigao šestero djece Ivu, Ivana, Maricu, Jasnu, Ružicu i Juliju.

U rano proljeće 2003. godine Bože je Soldo okončao svoj ovozemaljski život. No, sasvim je sigurno posljednje godine svoga života proveo u puno vedrijim i radošću svojih najmilijih ispunjenim danima, nego su bili njegova djetinjstva i odrastanja. U spomen na njegovu tešku životnu priču uoči Svih Svetih iste je godine njegov zet Miljenko Kraljević iz Mokroga na grobno mjesto njegove seste Ive i prijateljice joj Šime postavio granitnu ploču s nadnevkom rođenja i smrti mučki ubijenih djevojaka.

Njihovo je grobno mjesto do današnjeg dana postalo stjecište brojnih sumještana, rodbine i prijatelja koji ga redovito obilaze i na njemu pale svijeće moleći se za njihov pokoj u vječnom počivalištu.

Ivan Kraljević/Bljesak.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari