Pratite nas

Herceg Bosna

Misteriozno svjetlo pojavilo se iznad Brda ukazanja u Međugorju

Objavljeno

na

[dropcap]‘Iznenada se na mjestu ukazanja Majke Božje – Gospe Marije ukazalo jako svjetlo[/dropcap] koje je doslovno lebdilo iznad mjesta ukazanja jedno vrijeme, potom se počelo kretati i izdizati prema nebu, nakon čega zaustavilo i nestalo iza Brda ukazanja‘, rekao mi je zaprepaštenim glasom Mario Gerrusi i sam začuđen onim što je vidio.

U petak se, prema navodima očevica, u Međugorju pojavila misteriozna svjetlost. Svjetlo se pojavilo na mjestu koje vjernici i posjetitelji Međugorja poznaju kao Brdo ukazanja Gospe Marije. Tekst bez izmjena objavljujemo sa portala Ka5an.ba.

‘Teško je početi govoriti i pisati o stvarima i dešavanjima koje racionalno niti možemo niti znamo shvatiti. Ipak, meni je pripala ta čast da napravim mali presjek priče koja se dogodila u Bosni i Hercegovini u gradu Međugorju u petak 24. maja 2013. godine u 21:18:51h a završila u 21:21:30h.

Vjerojatno se pitate zbog čega govorim o samo dvije minute tog dana, e pa razloga ima i to mnogo. Pod kraj petka 24. maja 2013. moji prijatelji – Mario Gerussi i Nadir Čukurija su boravili u Međugorju gradiću sa puno hotela i smještajnih kapaciteta. Kako se firma za koju obojica rade bavi fotografiranjem,  oni su kako i sami kažu birali lokaciju za snimanje hotela za nekog od njihovih klijenata.

Međutim nitko nije očekivao da će se u Međugorju baš tog dana u 21:18:51h kako je zabilježila kamera desiti nešto potpuno čudesno. Na mjestu koje vjernici i posjetioci grada Međugorja poznaju kao Brdo ukazanja Majke Božje – Gospe Marije pojavilo se misteriozno i neobjašnjivo svjetlo. Na sreću, radni tim Innovativa je spremao tehniku za fotografiranje hotela ali je sudbina htjela da fotografiraju čudan fenomen koji je trajao čak dvije minute.

‘Iznenada se na mjestu ukazanja Majke Božje – Gospe Marije ukazalo jako svjetlo koje je doslovno lebdilo iznad mjesta ukazanja jedno vrijeme, potom se počelo kretati i izdizati prema nebu, nakon čega zaustavilo i nestalo iza Brda ukazanja‘, rekao mi je zaprepaštenim glasom Mario Gerrusi i sam začuđen onim što je vidio.

Kako sam skeptik koji želi sve provjeriti upitao sam za par tehničkih detalja, prvo pitanje je bilo da li je bilo prašine u objektivima ili na njima, naredno, jesu li slučajno pomjerali aparat te postoji li mogućnost da je neko namjerno upriličio nešto slično?

[toggle_simple title=”Title of toggle box” width=”Width of toggle box”]‘Mi smo bili na krovu s postavljenim aparatom usmjerenim ka hotelu kojeg smo snimali, svjetlo se pojavilo samo od sebe, znali smo da taj čudesni fenomen moramo fotografirati što smo i učinili. Sve je trajalo samo dvije minute i sasvim odgovorno tvrdim da je fotografska oprema bila u savršenom stanju te da nismo učinili ništa da isceniramo ovaj spektakularni događaj!’ , u telefonsku slušalicu mi je ponavljao Gerussi.[/toggle_simple]

Zatražio sam da mi pošalje fotografije koje Vam prezentiram uz ovaj tekst. Naravno, ono što sam vidio me ostavilo bez daha i zaista moram reći da se slične stvari ne događaju često a posebno ne bilježe kamerom.  Moji prijatelji su zasigurno bili sretnici koji su imali takvo iskustvo koje putem  bloga žele podijeliti s Vama.

[pullquote_left]‘Posebno smo radosni što nismo bili sami, misterioznu svjetlost suprimijetili i mnogi građani Međugorja koji su nijemo i s puno poštovanja promatrali kretanje svijetla. Odgovorno tvrdim da nisam mogao učiniti ništa što bi u momentu kreiralo bilo kakvu lažnu sliku. Fotografije visoke rezolucije posjedujem te ću iste rado ustupiti na bilo kakvu vrstu analize. Ono što trebate je da kontaktirate Innovattivo. Naš tim će biti sretan ukoliko se stručnjaci utvrde porijeklo misteriozne svjetlosti kako bi se došlo do znanstveno potkrijepljenih rezultata koji bi svim posjetiocima Međugorja ukazali na specifičnosti ovog grada o kojem se toliko govori. Zaista ovdje postoji ‘nešto“ što je neobjašnjivo ljudima’, rekao mi je Nadir Čukurija čovjek koji je snimio i blogu ka5an.ba ustupio foto materijale.[/pullquote_left]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari