Connect with us

Kolumne

Mjesno iznad nacionalnoga

Published

on

Prevlasti anarhističkih i mjesno-područnih zastupnika u sazivima Hrvatskih državnih sabora prvenstveno je pogodovalo nasilno i nezakonito ukidanje Županijskoga doma Hrvatskoga sabora, što ga je provela prvi trećejanuarski režim na čelu s Ivicom Račanom poslije osvajanja vlasti 2000. godine.

Zbog odabira prioriteta političkih pitanja današnja bi se Hrvatska, neutralnom promatraču sa strane, mogla činiti poprilično zagonetnom zajednicom, u kojoj, primjerice, umjesto rješavanja ključnih i strateških pitanja na nacionalnoj razini prevladavaju mjesni, područni i komunalni problemi.

Nedostatku osjećaja za dugoročni razvoj i viziju hrvatske budućnosti ne pogoduju samo mainstream političke i kulturne elite, koje na svaki pokušaj suočavanja s polustoljetnim zločinačkim jugokomunističkim nasljeđem odgovaraju vremenu prilagođenom jugoslavenskom paradigmom o hrvatskom narodu kao masovnom kolektivnom zločincu,

Tu se uostalom stajališta tih hrvatskih elita podudaraju s trajnim velikosrpskim prekodrinskim i prekodunavskim probitcima pa stoga nije teško zaključiti kako određene neformalne skupine koje u Hrvatskoj oblikuju stajališta javnosti, nasuprot hrvatskom narodu, imaju, kako to Aleksandar Vučić kaže „drukčiji pogled na prošlost“.

Iz tako nametnutih stajališta rađa se ne samo organiziran nego i nesvjestan otpor svakoj hrvatskoj životvornosti.

Prevlasti anarhističkih i mjesno-područnih zastupnika u sazivima Hrvatskih državnih sabora prvenstveno je pogodovalo nasilno i nezakonito ukidanje Županijskoga doma Hrvatskoga sabora, što ga je provela prvi trećejanuarski režim na čelu s Ivicom Račanom poslije osvajanja vlasti 2000. godine.

Županijski dom je upravo i bio mjesto gdje su se rješavali mjesni i područni problemi svih hrvatskih krajeva. Njegovim ukidanjem tadašnji je režim doista uspio s državne razine potisnuti važnost rješavanja ključnih nacionalnih pitanja, a na njihova mjesta nametnuti slike iz područja crnih kronika, u kojima su glavni protagonisti uskokovski i dorhovski istražitelji, što je predstavljalo samo jedan od više organiziranih segmenata masovne kriminalizacije hrvatskoga naroda.

Slično su i komunalna pitanja, samo sad preko zastupnika u Hrvatskom državnom saboru, dobila prednost pred strateškim pitanjima nacionalnoga značenja.

Dugoročni rezultat takve politike jest razbijanje cjeline nacionalnih probitaka koji jedino omogućuju život državnopravnim cjelinama. Njihovo razbijanje i stavljanje u prvi plan komunalnih i mjesnih pitanja znak je duboke krize nacionalnoga života, čiji procesi kreću prema usitnjavanju cjeline.

Masovnija pak pojava nositelja područnih, gradskih i općinskih politika čije ambicije završavaju saborskim mandatima nije samo znak provincijalizacije nacionalne politike nego i trajnije političke krize koja rezultira masovnom smućenošću, nemoću, a onda i napuštanjem zemlje i odlaskom u inozemstvo.

Sinergija svih tih razornih čimbenika prouzročila je takvo stanje u Hrvatskoj da primjerice čelnica jednog otočnog mjesta može uz pomoć mjesnih ogranaka SDP-a dignuti tisuće prosvjednika protiv izgradnje LNG terminala, koji Hrvatskoj omogućuje ostvarivanje određene energetske neovisnosti.

Jednako tako na gotovo istovjetnom području mjesne se vlasti protive izgradnji terminalske veleluke u Rijeci, koja bi tu hrvatsku luku pretvorila u jedan o glavnih lučko-prometnih središta za srednju i sjevernu Europu.

S odbijanjem izgradnje terminalske veleluke povezano je i odbijanje izgradnje nizinske željezničke pruge od Rijeke prema zagrebu i madžarskoj granici, kao i opća nezainteresiranost za izgradnjom spojnice autoceste od Rijeke do čvora Žuta Lokva, čime bi se Rijeka, kao prometno čvorište, povezala s cijelom Hrvatskom.

U taj sklop protimbi spada i opiranje izgradnji druge cijevi tunela kroz Učku što bi, umjesto zatvorenosti Istarske županije prema drugim dijelovima Hrvatske rezultiralo njezinom prometnom integracijom u hrvatski sklop.

Primat područnih politika nad nacionalnim interesima ne očituje se samo na riječko-istarskom području nego na svim dijelovima hrvatske države koji komunalne političare biraju za svoje zastupnike u Hrvatskom državnom saboru.

Oni su, poradi očuvanja osobnih probitaka, zainteresirani svim se silama boriti protiv izgradnje hidrocentrale na na pojedinim rijekama, kao što je to bio i slučaj s plinskom termoelektranom kod Sinja.

Mjesne su su se vlasti, naravno u opreci prema nacionalnim probitcima usprotivile i izgradnji kanala Dunav Sava jer bi navodno ta izgradnja utjecala na sustav podzemnih voda i promjenu biljnoga svijeta.

Virus komunalne politike zahvatio je i glavni grad Zagreb, što se očituje u protimbi za izgradnju spalionice otpada.

Sve su to, uz nizi drugih, nacionalni prioriteti koje omogućuje sadašnji politički sustav, a koji očituje da u Hrvatskoj, osim borbene mladosti nema više ni staraca koji su se još donedavno svakodnevice molili za blagoslov svoje države.

Ivan Svićušić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari