Pratite nas

Mjesto izbijanja Hercegovačkog ustanka, Kulina kod Čapljine, postala nacionalni spomenik

Objavljeno

na

Slučaj je htio da samo dan nakon što je u organizaciji Udruge mladih sela Dračeva u tom naselju čapljinske općine na ušću Krupe u Neretvu, obilježena 139. godišnjica Hercegovačkog ustanka Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Kulinu gdje je ustanak počeo proglasi nacionalnim spomenikom!

Iako naizgled tehnička, ta odluka ima znatno širi bosanskohercegovački pa i međunarodni kontekst.

IMG_3Njome se stidljivo otvara jedno novo poglavlje, a općina Čapljina poput Sarajeva koje je proteklih dana bilo u svjetskoj žiži zbog obilježavanja 100. godišnjice Prvog svjetskog rata, postaje izvorište važnog povijesnog događaja, ne samo za Hrvate u BiH, BiH kao državu, nego i za niz zemalja istoka i jugoistoka Europe.

Glasoviti Hercegovački ustanak koji je započeo napadom ustanika na osmansku posadu (stacioniranu na Kulini) na mostu preko rijeke Krupe 19. lipnja 1978. godine, završio je Berlinskim kongresom 1878. godine.

U kontekstu ovovremenih događaja vrijedi podsjetiti što piše u članku 25. odluka Berlinskog kongresa iz 1878. godine: ”Pokrajine Bosnu i Hercegovinu ima Austro-Ugarska zaposjesti i njima upravljati”.

Budući da se austro-ugarska vlada ne želi baviti upravom novopazarskog Sandžaka, koji se između Srbije i Crne Gore prostire jugoistočnim pravcem do Mitrovice, ostat će osmanska vlada ondje i nadalje u vlasti.

Austro-Ugarska da osigura opstanak nove političke države, kad i slobodu i sigurnost putova za komunikaciju, pridržava sebi ipak pravo držati posade te zaposjesti vojničke i trgovačke ceste u cijelom opsegu toga dijela staroga bosanskog vilajeta.

Zato pridržavaju sebi vlada austrougarska i turska da će se o potankostima sporazumjeti. (Grgur Jakšić, Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, str. 61., Beograd 1955.)

Dakle, jasan je kontekst množine – pokrajine, a ne pokrajina što neopravdanim čine skraćivanje imena današnje BiH, na Bosna.

Isto tako u članku se naglašava i ”opstanak nove političke države”. U stvari država Bosna i Hercegovina u današnjem obliku, može se promatrati kao cjelina oživljena odlukom Berlinksog kongresa koja je u međuvremenu izgubila drugi izlaz na Jadran, Sutorinu i Herceg Novi.

Uglavnom, ono što je Prvi svjetski rat u 20. stoljeću bio za jugoistok Europe, to je u 19. bio Hercegovačko-bosanski ustanak.

Hercegovina nakon 397. godina, a Bosna nakon 415 godina osmanske okupacije našle su se zajedno u jednoj novoj državnoj cjelini kao dijelovi austrougarskog carstva.

Na Berlinskom kongresu nije samo oživljena BiH kao cjelina, nego su crtane granice niza država – Crne Gore, Srbije, Rumunjske, Bugarske, Grčke, Rusije, Osmanskog carstva…

Vjerojatno je upravo taj kontekst i vodio članove Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH da na zahtjev Udruge ”Vojvoda Musić” iz Ljubuškog, ”Historijsku građevinu – RT kula (Kulina na rijeci Krupi) u Dračevu, općina Čapljina”, proglasi nacionalnim spomenikom BiH.

Uz tu odluku Povjerenstvo je donijelo i zaključak da se Kulina uvrsti na listu ugroženih spomenika. Do pravomoćnosti preostaje da se odluka o proglašenju Kuline, te još četiri objekta, nacionalnim spomenikom objavi u Službenom glasniku BiH.

Ostali objekti su Memorijalni kompleks Crna kuća u općini Vitez, Vojni objekt tzv. Titov bunker u općini Konjic, Historijsko područje Zaplanak u općini Ravno i Stambeno-poslovna zgrada u Ulici Mula Mustafe Bašeskije Centar – Sarajevo.

bljesak.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Čović: Ne bude li Hrvata kao konstitutivnog naroda, niti bi bilo, niti će biti Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Objavio

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća i svečanom akademijom u Mostaru je večeras obilježena 28. godišnjica osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Obilježavanju je, pored utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, predstavnika braniteljskih udruga Domovinskog rata, predstavnika gradskih, županijskih, entitetskih i državnih institucija nazočilo i visoko izaslanstvo zakonodavne i izvršne vlasti, koje je predvodio predsjednik HDZ-a BiH, HNS-a i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH dr. Dragan Čović koji se i obratio na svečanoj akademiji.

-Uvaženi utemeljitelji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, poštovani branitelji, ratni zapovjednici, predstavnici udruga Domovinskog rata, predstavnici političkog, kulturnog, gospodarskog, obrazovnog i vjerskog života hrvatskog naroda u BiH: od srca vam čestitam 28. obljetnicu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Svi se s ponosom sjećamo žrtve i kako to i priliči, skrušeno prema žrtvi koja je podnesena, danas smo povezali sve ono što je kroz tu žrtvu očuvalo našu vjeru, naš jezik, našu kulturu, našu baštinu, Hrvatstvo, stoljetno Hrvatstvo kako u RH, tako i ovdje u BiH.

Pa neka naši dragi prijatelji ova atmosfera iz našega Doma, Kosače, ode u milion domova u BiH i u RH i drugih mjesta gdje se na isti način voli Hrvatska. Da nas učini toliko ponosnim, možda ponosnijim od onih najvećih nacionalnih uspjeha hrvatskog naroda koji povremeno bljesnu, kazao je predsjednik Čović na svečanoj akademiji povodom obilježavanja godišnjice osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne večeras u Mostaru.

-Kakva je ova akademija i kako to priliči Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosne, organizirana na način da ja zadnji govorim, prije mene su govorili i uvaženi gospodin Šoljić, dr. Sesar, dr. Tuđman, razumjet će te da ću ja jedan dio svoga govora sada prilagoditi da ova Akademija bude na razini kako smo je i osmislili i uputiti vam nekoliko riječi koje mislim da danas trebaju otići iz ovoga Doma putem ovih sredstava našeg priopćavanja, Radiotelevizije HB u svaki dom koji danas sa čežnjom razmišlja o tome što je bilo prije 28 godina i vremenima kada to nije bio hir, nego krik kako bi se očuvalo ono što je do kraja bilo urođeno, a to je život, dom, hrvatski dom, istaknuo je dr. Čović

-Vrlo jasan prkos i odgovor svima onima koji tada još nisu prepoznali i nisu se pripremali kao ni 91. ni 92., bili su spremni negdje 93., pa nisu kroz institucije političke, zakonodavne i izvršne vlasti mogli odgovoriti na nijedno iskušenje koje nam je dolazilo od Derventskog, Brodskog kraja ili od našeg Ravnog, pa diljem onda BiH i Hrvatske. E to je odgovor Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, njezinih utemeljitelja, koji ste zaštitili dostojanstvo hrvatskog bića u svakom dijelu BiH u kojem su živjeli Hrvati, koji ste u osnovu očuvali sve žrtve koje su podnešene i hrvatski narod i BiH, naglasio je dr. Čović.

-Da se ne bi ponavljao s prethodnim govornicima koji su to na jedan vrlo vješt, profesionalan način uputili kao poruku danas, a da bi pomalo, ne odgovarali onima kojima smo mi stalno na ispitivanju savjesti, da i danas kao i prije tih 28 godina možemo biti ponosni što smo Hrvati, ponosni, što smo upravo organizirajući se na način na koji smo se organizirali kao Hrvatska zajednica, a potom kao i Hrvatska Republika Herceg Bosna, poslali poruku, da možemo skrbiti o svom narodu uz sve žrtve koje su podnešene.

Ponosni, iako su te prve godine bile godine užasa rata, a rat, sam po sebi donosi stradanja i to smo vidjeli u različitim brojkama iznešenim, krvavi potpis, a uistinu žalimo za svakom žrtvom, bez obzira gdje je i tko je. Jednako promišljano o svakome onome koji je izvršitelj zlodjela nad tim žrtvama, bez obzora tko je u pitanju. Ali time smo još snažni u uvjerenju da je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna očuvala hrvatski narod i tamo gdje nije bilo institucija Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Hrvatske republike Herceg Bosne, nije bilo pod kraj ovoga rata niti ih ima i danas, kazao je predsjednik Čović.

-Budimo ponosni i na ovo vrijeme Domovinskog rata, kao i svu onu povijest koju je hrvatski čovijek morao ispuniti svojom žrtvom, žrtvom pred oltarom, da bi mi danas s ponosom mogli govoriti da u svom Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača palimo svijeće za one kojih se rado sjećamo, na koje smo ponosni, u Vukovarskoj ulici, nedaleko odavde, kao i u tisućama takvih ulica diljem BiH i RH, naglasio je.

-Dragi prijatelji koliko se toga promjenilo od tog vremena u odnosu na vrijeme koje imamo danas, upitao je dr. Čović, te nastavio, vidjeli smo iz ovih opažanja koje nam je govorio dr. Sesar a potom dr. Tuđman kod one bitne zabilješke povijesti, kod onoga što smo činili kroz ovo vrijeme, mi na isti način moramo odgovarati onima s kojima gradimo danas ovo vrijeme i dijelimo BiH.

Opet vrlo jasno, dostojanstveno, ponosno, ne savijajući glavu, jer nijedan od vas ovdje nema razloga saviti glavu pred bilo kim. Takvim promišljanjima, ono što jesmo kao politički narod, ono što jesmo kao Hrvatska zajednica Herceg Bosne uz različite atribute koji se tome znaju pridodati, šaljemo im poruku kao što je to maloprije kazano: „Ne bude li Hrvata kao konstitutivnog naroda, niti bi bilo, niti će biti Bosne i Hercegovine“, zaključio je predsjednik HDZ-a BiH, HNS-a i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH dr. Dragan Čović.

Na akademiji su govorili Vlado Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg Bosne, dr. Antonio Sesar, predsjednik sabora Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i dr. Miroslav Tuđman, saborski zastupnik HDZ-a RH.

 

Zdenko Ćosić: Ni danas se ne oprašta Hrvatima što 1991. nisu bili naivni

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KAMO IDEŠ DOMOVINO MOJA?

Objavljeno

na

Objavio

Sanjao sam čudne snove!
Tužnu majku što kroz suze zove,
starog oca kako bolno jeca,
po ulicam kako ginu djeca!

Sanjao sam djevojčicu jednu
uplakanu u plavom kaputu.
Sanjao sam tog zmaja iz pakla,
stajao je na prašnjavom putu!

Vidio sam tu dugu kolonu,
pognute glave što korača.
Oblake su razbijali krici
satkani od dječjeg plača!

Pred oči meni dođe slika,
slomljenog hrvatskog vojnika,
cijelog sebe Domovini dade,
udaraju, on ipak ne pade!

Vidio sam na tisuće lica,
gazili su kroz patnju i muku,
slomilo ih, dalje nisu mogli,
pa na sebe podigoše ruku!

Sanjao sam usnule heroje,
prekrile ih tri krvave boje
nad njima su pjevali i pili,
oni što u ratu su se krili!

Sanjao sam da je san to bio,
ne postoji ta krvava boja,
ali budan sanjat se ne može,
kamo ideš Domovino moja!?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari