Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Bljesak ćemo pamtiti i po puštanju na slobodu Džakule i Harambašića

Objavljeno

na

O Vojno-redarstvenoj akciji Bljesak, koja je počela 1. svibnja 1995. u pet sati ujutro, a koja je bila završna operacija oslobođenja zapadne Slavonije u hrvatskom Domovinskome ratu, manje-više sve je poznato, ali se ipak i danas pitamo: zbog čega su gotovo preko noći oslobođeni četnički pobunjenici i vođe otpora, odnosno ljudi koji su krivi za stradanje velikog broja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo. Riječ je o Veljku Džakuli i Stevanu Harambašiću, inače potpukovniku zloglasne JNA, koja je godinama nanosila bol i patnje, poglavito Gradu Pakracu.

[ad id=”93788″]

To ni toliko godina nakon Bljeska nije jasno ni Nikoli Ivkanecu, koji je bio ratni zapovjednik  Policijske postaje Pakrac od 1992., pa sve do umirovljenja 2001., čovjeku koji je uhitio ove srpske ratne zločince, i koji je Junak Domovinskoga rata.

Naime, u svojoj knjizi  „Moja sjećanja“ (str. 240-241) Ivkanec piše i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede  Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Bljeska nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim vlastima predao se 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? O tome u svojoj knjizi svjedoči ratni zapovjednik pakračke policije, a mi se i dalje pitamo, poglavito nakon niza kontinuiranih optužbi i uhićenja hrvatskih branitelja, je li je to moguće?

  • „Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji  Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci  za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu  Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod  sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo  s problemom  krivičnog gonjenja  naših ljudi zbog delikta: presijecanja  voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo  iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces  povratka  izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen.  Srpski komandant Harambašić  je nakon nekoliko mjeseci  od predaje posredstvom  Međunarodnog crvenog križa  otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – piše ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – mokriti.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Prilog:

Presretnuti razgovor Karadzic – Veljko Dzakula

[mom_video type=”youtube” id=”ku7RPCiNcW0″ width=”760″ height=”400″]

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Šajeta prozvao Škoru: Među nama kompozitorima ima i onih koju Hrvatsku vole iskreno

Objavljeno

na

Objavio

Šajeta: Znate li one strane tvrtke koje utjeruju dugove našim građanima? E pa Škoro se svojedobno gorljivo zalagao da i ZAMP svoje dužnike proda jednoj takvoj.

Popularni istarski kantautor Šajeta na svom Twitter profilu prokomentirao je predsjedničku kandidaturu svog estradnog kolege Miroslava Škore, objavljujući crticu iz života poslovno-estradnog svijeta.

Sudeći po sadržaju objave, Škoro na Šajetin glas ne treba računati.

– Znate li one STRANE tvrtke koje utjeruju dugove našim građanima, koje otkupljuju od banaka i sličnih? E pa Škoro se svojedobno gorljivo zalagao da i ZAMP svoje dužnike proda jednoj takvoj! Na sreću nije prošlo, jer među nama kompozitorima ima i onih koju Hrvatsku vole iskreno, napisao je na svom profilu Dražen Turina Šajeta, prenosi Novi list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Što ne ode od društva na vlasti koje ne ispunjava njegova nadanja i želje?

Objavljeno

na

Svako malo, tandem Pupovac-Kraus, iskorištavaju pojedine obljetnice iz NOB-a za svoju promidžbu i političke mitinge, a onda i za „proizvodnju“ neprijatelja.

Na tim i takvim događanjima najmanje je riječ o onome zbog čega su došli, već se sve po „srpskom“ receptu pretvara u pljuvanje i bljuvanje Hrvata i Hrvatske države.

U nedjelju, 23. lipnja 2019. „tandem“ je „gostovao“ u Jadovnu, jednom od logora smrti  u vrijeme ustaške vladavine.

Umjesto da su se istinski poklonili žrtvama, mediji javljaju da su prije svega skrenuli pozornost da se u Hrvatskoj  negiraju  zločini počinjeni u NDH!?

Zatim su dodali da žele da puna istina dopre do javnosti i do mladih koji o ovim zločinima ne znaju ništa.

Želimo da se otvoreno kaže da je NDH bila zločinačka tvorevina, jer skupine i pojedinci to negiraju. Na primjer, prije nekoliko dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je primila Hrvatski obrambeni zdrug Jazovka“ – istaknuo je Ognjen Kraus, koji predstavlja židovske organizacije u Hrvatskoj.

Kao prvo, o NOB-u i njihovih protivnicima, u Hrvatskoj se iznimno mnogo zna. Od II. svjetskog rata, pa sve do današnjih dana o tom razdoblju uči se u svim školama. Do 1990. djeca su (kao u Kini i Sjevernoj Koreji) morala  ići u obilazak svih područja vezana uz NOB-e, Tita i partije.

Otkad je stvorena hrvatska država pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u školama se uči svega nekoliko sati.

U kojoj školi se, primjerice, uči o Junacima Domovinskoga rata iz njihovih sredina, odnosno koja osnovna ili srednja škola (o fakultetima da i ne govorimo) nosi ime po nekom od stradalih hrvatskih ratnika?

U vrijeme komunizma čak je i tvornica donjeg rublja morala nositi ime po nekoj Titovoj partizanki!

Inače, gospodine Kraus, pa najviši hrvatski politički dužnosnici ne jednom, već neprestano poput papagaja, ponavljaju ono što vi želite čuti (ali očito pravite se da ne čujete) da je NDH bila zločinačka tvorevina, jedino je dr. Franjo Tuđman govorio da „NDH nije bila samo kvinsliška tvorevina i fašistički zločin nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću“. Slično se moglo čuti i od bl. Alojzija Stepinca. Nu, unatoč toga i oni su osuđivali zločine koji su se tada događali.

Što bi vi još htjeli? Da Grabar-Kitarović, Jandroković ili Plenković ono što neprestano govore o NDH samo za vas i Pupovca to i potvrde kod „javnog bilježnika“?

Pored toga, Pupovac „pleše kola“ s onima na vlasti, pa što s njima već jednom ne riješi ovo pitanje, što ne ode, ako vidi da oni dozvoljavaju relativizaciju zločina, da ne daju da se zabrani HOS-ova zastava?

A to što je predsjednica Republike primila predstavnike organizatora skupa Jazovka, dakle ljude koji svake godine pod njezin visokim pokroviteljstvom organiziraju komemoraciju za nevine  žrtve, bačene poput pasa u duboku jamu, nije baš ništa sporno, osim pitanja-zašto ti partizani-zločinci nisu još  na robiji?

Zar se, gospodine Kraus, i danas mora i treba šutjeti o stravičnim partizanskim i komunističkim zločinima nad nevinim Hrvatima, poglavito nakon II. svjetskog rata?

Ne, taj film više nećete gledati!

Milorad Pupovac, koji navodno odlično živi od „stvaranja i napuhavanja ustaških i inih zločina“, istaknuo je da nije dovoljno samo posjećivati Jasenovac i Jadovno, da treba ići i u 50 drugih mjesta stradanja.

Da, ali nije rekao (to mu ne pada ni na pamet) da treba ići i u mjesta stradanja nevinih Hrvata. Samo iz doba Domovinskoga rata u Hrvatskoj je otkriveno oko 150 masovnih grobnica.

Milorade ili Mile, kako te neki zovu, jesi li posjetio barem jednu masovnu grobnicu, ili neko selo koje su spalili Srbi? Što ne dođeš nikada recimo u Škabrnju, mjesto nedaleko kojeg si rođen i odrastao, pa da vidiš i čuješ kako su i zbog čega  Srbi u ovom ratu masakrirali hrvatsku djecu, žene, starce…

I to je hrvatska povijest, ili bi trebala biti!

Ali, ne. Pupovac i kompanija isključivo obilaze mjesta iz II. svjetskog rata i tamo nam drže lekcije. Što ne odu nekada i u posjet Golom Otoku ili Staroj Gradiški ili u neki od mnogobrojnih logora Hrvata koji su od 1991. bili u Srbiji?

Zašto im to nije prihvatljivo, kad su žrtve žrtve?

O NOB-u, Titu i partiji dosad je snimljeno nekoliko tisuća filmova i objavljeno na desetke tisuća knjiga. Tito je još uvijek na popisu počasnih članova HAZU, ali i pojedinih gradova kao što je Zagreb.

A zašto pupovci i slični toliko „forsiraju“ partizanske i slične obljetnice? Pa, u prvom redu da  prikriju stravične zločine Srba, od Vukovara, Voćina, Zadra, Gospića, Saborskog, Knina, Kijeva, Šibenika, Karlovca do Dubrovnika,  u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Misle i vjeruju da će bukom prebrisati suvremenu hrvatsku povijest.

Malo sutra!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari