Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Bljesak ćemo pamtiti i po puštanju na slobodu Džakule i Harambašića

Objavljeno

na

O Vojno-redarstvenoj akciji Bljesak, koja je počela 1. svibnja 1995. u pet sati ujutro, a koja je bila završna operacija oslobođenja zapadne Slavonije u hrvatskom Domovinskome ratu, manje-više sve je poznato, ali se ipak i danas pitamo: zbog čega su gotovo preko noći oslobođeni četnički pobunjenici i vođe otpora, odnosno ljudi koji su krivi za stradanje velikog broja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo. Riječ je o Veljku Džakuli i Stevanu Harambašiću, inače potpukovniku zloglasne JNA, koja je godinama nanosila bol i patnje, poglavito Gradu Pakracu.

[ad id=”93788″]

To ni toliko godina nakon Bljeska nije jasno ni Nikoli Ivkanecu, koji je bio ratni zapovjednik  Policijske postaje Pakrac od 1992., pa sve do umirovljenja 2001., čovjeku koji je uhitio ove srpske ratne zločince, i koji je Junak Domovinskoga rata.

Naime, u svojoj knjizi  „Moja sjećanja“ (str. 240-241) Ivkanec piše i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede  Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Bljeska nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim vlastima predao se 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? O tome u svojoj knjizi svjedoči ratni zapovjednik pakračke policije, a mi se i dalje pitamo, poglavito nakon niza kontinuiranih optužbi i uhićenja hrvatskih branitelja, je li je to moguće?

  • „Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji  Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci  za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu  Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod  sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo  s problemom  krivičnog gonjenja  naših ljudi zbog delikta: presijecanja  voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo  iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces  povratka  izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen.  Srpski komandant Harambašić  je nakon nekoliko mjeseci  od predaje posredstvom  Međunarodnog crvenog križa  otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – piše ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – mokriti.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Prilog:

Presretnuti razgovor Karadzic – Veljko Dzakula

[mom_video type=”youtube” id=”ku7RPCiNcW0″ width=”760″ height=”400″]

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HČZ Split Tedeschiu: stvori pa pametuj, stvori kao Rimac pa se uspoređuj

Objavljeno

na

Objavio

Reagiranje HČZ-a: Tedeschijevo proglašavanje Splita šizofrenom sredinom slijed je pupovičizacije hrvatskog javnog prostora u kojemu je dopušteno blatiti cijeli hrvatski narod.

Većina ljudi kojima se ili pomogne, ili kojima se kao u slučaju Tedeschi zatvore oči godinama pred razvojem karijere i zvjezdanog uspjeha, ne bi se trebala ponašati neposredno nakon toga kao propovjednik s ambicijom ismijavanja i podučavanja onoga tko mu je pomogao ili zanemario goleme potencijalne pukotine u moralnom integritetu.

Riječi većinskog vlasnika Atlantic grupe Emila Tedeschija na konferenciji “Poduzetnički mindset” i reakcije medija na te riječi nemaju veze s poduzetništvom, nego su izraz banalnog politikantstva samozvanog gurua, koji je očito izgubio kompas od suočavanja sa svojom veličinom. Nažalost, hejtanje Emila Tedeschia sladostrasno prenose svi u „regionu”, djeluju kao po kakvoj “komandi”.

Izrazito ružne riječi generalno o hrvatskom narodu i proglašavanje Splita  šizofrenom sredinom slijed su besramne pupovičizacije hrvatskog javnog prostora u kojemu je dopušteno sve izgovoriti i nabacivati se blatom na cjelokupan hrvatski narod. To sve više postaje ulaznica u neko virtualno probrano visoko društvo, u kojemu je inicijacija izgleda postala što besramnije i lažnije ogaditi hrvatski narod. Ozbiljno društvo se ne bi imalo razloga baviti nikakvim Tedeschijima i sličnim propovjedničkim pothvatima, kada to ne bi postajalo svakim danom sve više uobičajena praksa i pojava, pravilo, trend s vrlo opasnim i razornim posljedicama na društveno okruženje i prvenstveno samosvijest tolikih ljudi, koji uz djelovanje upravo Tedeschija jedom, Pupovca drugi put, pa u slijedu tolikih drugih “propovjednika” i “uzora”, sve redom s dvojbenim doprinosima hrvatskom narodu i društvu, koji svoju često suspektnu društvenu poziciju nameću kao uzor, čime sve više ljudi gubi povjerenje u svoje sposobnosti i moralni integritet šireći defetizam luzera i dižući ruke od sebe, svoga naroda i svoje zemlje ostavljajući ju upravo Tedeschijima i sličnima. Zato ovakvi ispadi imaju težinu i nužno je izrazito oštro na njih reagirati, jer nema ništa razornije od njih. Perverzija je upravo u tome što takav Tedeschi pred prepunom dvoranom poduzetnika, kojima bi zbog svoje moći i realnog statusa u gospodarskim krugovima morao biti uzor odgovornosti i razuma otvoreno laže protiv Splita, protiv hrvatskog naroda, a istovremeno dijeli lekcije skrivajući se iza stvarnih stvaralaca kao što je Mate Rimac, o potrebi društvenog stimuliranja tih ljudi, ulaganja u kulturu i razvoj ljudskih postignuća.

Ne pada nam na pamet ponašati se kao istražitelji u Tedeschijevom slučaju, ali kada netko tko je sve što je postigao postigne sve što ga određuje u društvenom okruženju koristeći slabosti državnoga poretka zauzimajući i prisvajajući naslijeđene i odavno stvorene vrijednosti i izume, svoju moć pokušava koristiti navodnom afirmacijom ljudi koji su  stvarno nešto stvorili posve drugim načinom i u izravnoj konkurenciji s cijelim svijetom, onda je to, koliko cinično, još više bezobrazluk i paradoks.

Zato želimo ovdje reći Tedeschiju – stvori pa pametuj, stvori kao Rimac pa se uspoređuj.

U takvim okolnostima kulturno je, kad se Tedeschi već zauzima za kulturu, šport i identitetsko naslijeđe, znati ponešto o kulturi svoga naroda, ali  i civilizacijskim stečevinama, pa imati odgojni osjećaj mjere i prije svega minimum pristojnosti da se sa sasvim suprotnih i isključujućih društvenih pozicija nekoga tko je sve “pretvorio” i na tome izgradio svoju moć, nikada ne uspoređuje ili dovodi u ravan s onim tko stvara i tko je stvarao.

Samoproglašeni čudotvorac Tedeschi optužuje Split, povijesnu jezgru hrvatskog naroda, hrvatske kulture, vrlina i ugleda u rasističko leglo otvoreno lažući i sudeći na temelju tih laži sa samoproglašene pozicije moći koja stoji u moralnom i svakom drugom smislu na vrlo klimavim nogama i u biti je potpuna suprotnost svemu što Split povijesno određuje i čini ga danas, a i uvijek će biti uporištem hrvatskoga doprinosa suvremenoj civilizaciji na koju se Tedeschi poziva, rugajući joj se.

To nije samo moralno pitanje, to je pitanje o kojem bi moralo reagirati koliko zbog mjesta i pozornice na kojoj su izrečene nevjerojatne uvrede protiv hrvatskog naroda i građana Splita, upravo državno odvjetništvo i dati Tedeschiju ne samo priliku dokazati svoje tvrdnje uz potpunu odgovornost, nego i poduku o pozvanosti društvenoga ponašanja, kako sličnim ljudima nikada više Pupovac i Tedeschi ne bi bili primjeri, što se god zakuhavalo u njihovim glavama.

Ne može ni politika biti pokriće za svaku svinjariju, a ovo što je poduzetnik Tedeschi izjavio na poslovnoj pozornici izraz je najniže politikantske strasti i huškačkog odnosa protiv hrvatskog naroda i Splita.

Umjesto  da bude ponizan i zahvalan narodu koji prvenstveno zbog neizgrađenosti svoje nedavno uspostavljene države nije imao odgovarajuću primjerenu reakciju na pojave tolikih Tedeschija iznjedrenih iz skuta totalitarnog režima, koji nikada prema razumskim mjerilima nisu mogli a  ni pokušali dokazati odakle potječe njihovo kapitalno polazište i poslovna “genijalnost”, Tedeschi i slični tu nepripremljenost i slabost države koriste kao polazište za besramno optuživanje i dijeljenje lekcija, bez ikakve odgovornosti. Cinizam je da se upravo u tome što rade pozivaju na odgovornost.

Hrvatska će morati pokazati takvima kad ih već nije na vrijeme naučila, da nema ništa besplatno, ni pameti ni odgovornosti, a onaj tko nije u stanju sam procijeniti vrijednost i posljedice izgovorenih riječi, morat će to moći podmiriti na sve moguće društvene načine. Jednako rigorozno kao kad Tedeschi prodaje proizvod koji je iz nečijega “pretvorio” u svoj i izgradio svoju društvenu moć s koje danas pametuje i propovijeda narodu koji nije imao u toj “pretvorbenoj” utakmici nikakvih izgleda, jer se bavio vlastitim opstankom pred najezdom današnjih Tedeschijevih civilizacijskih uzora u Srbiji.

Hrvatski časnički zbor grada Splita, koji djeluje u gradu koji otvorenog srca prima milijune ljudi iz cijeloga svijeta, milijune ljudi koji se godinama vraćaju s poštovanjem i preporukama, najoštrije osuđuje teške klevete i ovim pozivamo državno odvjetništvo da po službenoj dužnosti spriječi na primjeru Tedeschija ovakve besramne nasrtaje na čast i ugled hrvatskoga naroda i njegovih povijesnih vrijednosti, kakav je Split.

Hrvatski časnički zbor Grada Splita

HDZ Split najoštrije osudio i s gnušanjem odbacio klevete Emila Tedeschia

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Josip Markotić: Di su pare, ‘gospodine’ Tedeschi?

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto da je istog trenutka kad je gnom izrekao svoj bljutavi govor od Gradskog vijeća bio proglašen ‘persona non grata’ u Splitu dok se javno ne ispriča svakom stanovniku Splita, mi opet šutimo

Mostov gradski vijećnik Josip Markotić komentirao je izjave Emila Tedeschija u kojima je, među ostalim, kazao da u Splitu kada vidimo crnca da ga želimo linčovati.

Prenosimo njegovu objavu u cijelosti…

Tko je ova kreatura?

Nevjerojatno mi je da se danima, tjednima, mjesecima, godinama, zgražamo, galamimo, tipkamo, zbog jednog notornog klauna Pupovca… je se ispričao, nije se ispričao.

Da, Pupovac drma državom.

Da, Pupovac upravlja Vladom.

Da, premijer je lutka na Pupovčevom koncu.

Ali Pupovac je na kraju dana jedan obični klaun i sitni provokator, kojeg bi normalna, državnička vlast riješila u 5 minuta na način da bi ga smjestila tamo di mu je i mjesto. Znači: gospodine Pupovac, ili poštujte narod i zemlju koja Vam je sve dala, koja Vas je obogatila, koja Vam je dala privilegije koje bi u nekoj drugoj zemlji, a osobito u Vašoj Srbiji, mogli samo sanjati. U protivnom, široko Vam polje. Osobnu i putovnicu u ruke i sretan Vam put. Nađite narod i državu po Vašoj mjeri koja će biti dovoljno sadomazohistička da podnosi Vaše pljuvanje po njoj a da Vas u isto vrijeme bogato financira i daje Vam sve moguće povlastice. Samo se bojim da takva država ne postoji. Osim naravno Hrvatska.

Ali tko je ovaj lik?

Tko je ovaj gnom koji bez da trepne proglasi cijeli jedan grad, cijeli jedan narod rasističkim, primitivnim?

Grad Split je svakakav grad. Ima tisuću mana i problema. Nije idealan. Ali proglasiti grad u kojem stranci, crnci, bijelci, žuti, smeđi, Srbi, Židovi, homoseksualci, najnormalnije dolaze, uživaju i iz godine u godinu dolaze u sve većem broju, grad u kojem muslimani na sred parkinga klanjaju i provociraju, bez da im padne dlaka s glave… proglasiti takav grad rasistitičkim i šovinističkim, e to može samo deformirani i mržnjom ispunjeni um koji se pod krinkom finog uspješnog ‘poduzetnika iz regiona’ nije uspio osloboditi totalitarnog boljševičkog odgoja u kojem je rastao.

Eto zašto mi ne možemo biti Švicarska.

Ne zbog naroda, ljudi, navijača, manjina, velike većine Srba koji normalno žive i rade i poštuju svoju domovinu Hrvatsku.

Nego zbog ovakvih gnoma, ovakvih polutana i skorojevića koji nam vječito dijele moralne lekcije, uče nas demokraciji kao da ih je odgajao Platon i Aristotel a ne najzadrtiji komunistički apartičci. Takvi su nam cijelo vrijeme na vlasti i takvi nam vode ekonomiju.

Ali više od ovog povraćanja mentalnog komunističkog gnoma na ovu reakciju potakla me šutnja grada Splita.

Umjesto da je istog trenutka kad je gnom izrekao svoj bljutavi govor od Gradskog vijeća bio proglašen ‘persona non grata’ u Splitu dok se javno ne ispriča svakom stanovniku Splita, mi opet šutimo.

Izdresirali su nas Pavlovljevim refleksom i istraumatizirali tzv. govorom mržnje.

Pa su nam grafiti i uzvici na stadionu i kavanske tučnjave govor mržnje kojeg svi osuđujemo i državni vrh se brže bolje potrudi osuditi ih i tražiti sankcije, a kad iz njihovih redova i iz njihovog klijentelističko-nepotističko gnomskog miljea dođu još gore izjave i provokacije, e onda je to sloboda riječi, pravo.. blabla.

E pa gospodo, ili je sve govor mržnje ili nije ništa.

‘Gospodine’ Tedeschi, drugi put prije nego hračnete na domovinu i narod koji Vas trpi, a kojeg nemilice iskorištavate, dajte se onako frajerski podbočite i upitajte Vašu nevjestu, beograđanku Niku: ‘Nevjesto ljubljena, kakav ste to vi narod kad niste u stanju ni nogometnu utakmicu pogledati a da ne parkirate tenk kraj stadiona?’

I di su pare, ‘gospodine’ Tedeschi?

Dalmatinskiportal.hr/Hrvatsko nebo

HDZ Split najoštrije osudio i s gnušanjem odbacio klevete Emila Tedeschia

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari