Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Bljesak ćemo pamtiti i po puštanju na slobodu Džakule i Harambašića

Objavljeno

na

O Vojno-redarstvenoj akciji Bljesak, koja je počela 1. svibnja 1995. u pet sati ujutro, a koja je bila završna operacija oslobođenja zapadne Slavonije u hrvatskom Domovinskome ratu, manje-više sve je poznato, ali se ipak i danas pitamo: zbog čega su gotovo preko noći oslobođeni četnički pobunjenici i vođe otpora, odnosno ljudi koji su krivi za stradanje velikog broja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo. Riječ je o Veljku Džakuli i Stevanu Harambašiću, inače potpukovniku zloglasne JNA, koja je godinama nanosila bol i patnje, poglavito Gradu Pakracu.

[ad id=”93788″]

To ni toliko godina nakon Bljeska nije jasno ni Nikoli Ivkanecu, koji je bio ratni zapovjednik  Policijske postaje Pakrac od 1992., pa sve do umirovljenja 2001., čovjeku koji je uhitio ove srpske ratne zločince, i koji je Junak Domovinskoga rata.

Naime, u svojoj knjizi  „Moja sjećanja“ (str. 240-241) Ivkanec piše i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede  Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Bljeska nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim vlastima predao se 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? O tome u svojoj knjizi svjedoči ratni zapovjednik pakračke policije, a mi se i dalje pitamo, poglavito nakon niza kontinuiranih optužbi i uhićenja hrvatskih branitelja, je li je to moguće?

  • „Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji  Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci  za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu  Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod  sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo  s problemom  krivičnog gonjenja  naših ljudi zbog delikta: presijecanja  voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo  iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces  povratka  izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen.  Srpski komandant Harambašić  je nakon nekoliko mjeseci  od predaje posredstvom  Međunarodnog crvenog križa  otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – piše ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – mokriti.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Prilog:

Presretnuti razgovor Karadzic – Veljko Dzakula

[mom_video type=”youtube” id=”ku7RPCiNcW0″ width=”760″ height=”400″]

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

Objavljeno

na

Objavio

“To je za Hrvatsku prevažno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, rekao je predsjednik Vlade RH u odgovoru na današnje obraćanje predsjedatelja Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića.

Premijer Andrej Plenković je nakon sastanka Azija-Europa u Bruxellesu komentirao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je kritizirao njegove izjave tijekom protekla dva dana u europskim institucijama te kazao da je “primjetan pokušaj uspostave patronističkog ponašanja spram Bosne i Hercegovine”, prenosi N1.

“Te teze i teorije o nemiješanju u unutarnje poslove, to je ostalo u međunarodnim odnosima 19. stoljeću. Mi smo sada u 21. stoljeću gdje sva krupna i politička pitanja, a posebno ona za koja ja kao predsjednik Vlade imam posebnu odgovornost i prema Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali i s obzirom na činjenicu da je Hrvatska i potpisnik i jamac Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma i da smo zainteresirani da se on i 23 godina nakon potpisivanja provodi onako kako je i zamišljen”, kazao je Plenković.

“Zvizdić zna koliko je Hrvatska, osobito od kada sam ja predsjednik Vlade, pomagala jačanju bilateralnih odnosa i bržem putu BiH prema EU i to činimo i dalje. No, neovisno tome stavit ću u prvi plan ono što i on zna da se dogodilo, a da nije dobro, a to je da jedan narod u Federaciji glasovima svojih pripadnika bira drugom narodu njegova člana u Predsjedništvu. Ne možemo se praviti nevješti na nešto što je sasvim očito i prema strukturi glasova i prema onome što se dogodilo”, kazao je Plenković.

“To je za Hrvatsku ozbiljno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. “Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, kazao je Plenković te dodao kako on nije rekao da je izbor Komšića nezakonit.

“Moja intervencija nije bila u smislu nezakonitosti, nego ozbiljnog i krupnog političkog problema gdje se može izizgrati politička volja jednog konstitutivnog naroda. Jednakost se mora reflektirati u institucijama”, rekao je Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pismo Pernaroidu iz srca Hercegovine

Objavljeno

na

Objavio

Postoji nekakav čovjek u HR Saboru koji voli davati populističke izjave. Populizam je svugdje isplativa roba.

Pa je tako nasilje koje nad Hrvatima u BIH provodi nacionalizam koji stoji iza Željka Komšića pozdravio riječima Neka, sada Hrvati iz BIH vide kako je nama u RH kada nam oni određuju vlast“.

Radi se o bijednoj populističkoj izjavi koja pliva na valovima predizbornih propagandi NGO sektora iz Hrvatske.  Sto put ponovljena laž tako postaje istinom. No istina je nešto drugačija.

Pernaroid bi morao znati sljedeće:

1.Hrvati iz BIH a niti ukupna RH dijaspora nikada nisu odredili vlast u RH. Niti vladu države niti Predsjednika. Dakle nikada.

Ni u doba Tuđmana, ni Mesića , Josipovića. I izbor Kolinde Grabar Kitarović presuđen je u samoj Hrvatskoj. Da niti jedan glas iz dijaspore nije dobila opet bi bila Predsjednica RH. Kako što dijaspora nije mogla pomoći Jadranki Kosor da pobijedi Josipovića, niti Mesića. Nije “dijaspora” odredila ni Vladu Zorana Milanovića.

2. Hrvati iz BIH samo su jedan put u povijesti presudno utjecali na sudbinu Hrvatske. Bilo je to 1991-e i 1992-e godine. U ratu.

1991-e godine Hrvati iz BIH, poput nekakvog vagabunda Blage Zadre, Hrvata iz BIH  krivi su što je obrana Vukovara trajala dulje “nego što je trebala”. Nisu plaćali poreze u Hrvatskoj. A usudili su se otići u Vukovar, u Dubrovnike, u Škabrnje, u Knin,  lažno si izvaditi prebivalište samo kako bi branili Hrvatsku i glumatali da su građani Hrvatske. Što je nedopustivo.

Drugi presudan utjecaj na Hrvatsku hrvatski narod iz BIH izvršio je 1992-e godine. Umjesto da dopuste da mirnodopska JNA uđe u Šibenik, Makarsku, Dubrovnik, Zadar, i tako prisli Hrvate iz RH na potpisivanje novog “Londonskog pakta” , državši prostor u BIH poznatom pod imenom HercegBosna, zaustavio je pad juga Dalmacije u ruke Beograda. E sad za Pernara je HercegBosna vjerojatno samo zločin i ništa drugo. No nije. Daleko je širi i kompleksniji pojam.

Može se kazati da je to doista bilo neodgovorno ponašanje Hrvata iz BIH, koji su tada, iz nama nepoznatih razloga zaginuli za Hrvatsku, No to ponašanje tih agresora i delikvenata, dakle Hrvata iz BIH, temeljito je promijenilo kasniju povijest Hrvatske. I tu je Pernaroid u pravu. Hrvati iz HB doista, ni tada nisu plaćali poreze u RH a ginuli su za RH. Što je nedopustivo. Otkud im samo pravo? I tu bi se mogli donekle složiti s Pernarom.

Kako je dosta Hrvata iz BIH ginulo za dobrobit Hrvatske, Ustav RH prepoznao je državu Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda.

Prema tom Ustavu, svaki RH državljanin doista ima pravo odlučiti o RH predsjedniku i o RH Vladi. To je ta ključna začkoljica koju Pernar nije pročitao. No na sreću, ili na nesreću, nikada do sada nisu. A bolje bi bilo da jesu. Kamo sreće da nikada nisu dopustili da Mesić bude Predsjednik. Da su izišli na izbore i zaustavili njegova dva mandata.

Mislimo da Pernaroid tog konteksta i vremena uopće nije svjestan. I da su njemu ljudi brojebi. Da on uopće ne percipira činjenicu da su Hrvati iz BIH i oni u RH jedan narod i da sva trvenja koja se događaju na liniji Hrvati BIH-RH jesu nesuglasja ili suglasja jednog te istog, naroda koji je davao živote jedan za drugog, dok ovdje u slučaju Komšić, predsjednika Hrvatima u BIH nameću oni koji su te Hrvate u BIH ubijali. Pernaroid vjerojatno ne zna, no prema postojećem, od strane OHR-a nametnutom zakonu – hrvatski član predsjedništva može biti osuđeni bošnjački ratni zločinac ako se izjasni kao Hrvat i ako ga Bošnjaci nametnu.

3. Upravo je volja građana RH, biranjem Mesića značajno utjecala na život Hrvata u BIH.

I to u negativnom smjeru. Smjer utjecaja je dakle suprotan. Dodajmo tome Dayton, grobnicu za Hrvate u BIH koji također supotpisuje Hrvatska, pa se zapitajmo kome Pernar prodaje populizam?  I transfer utjecaja.

Jesu li dakle Hrvati iz BIH odredili ustav po kojem živi Pernar, ili je Pernarova  Hrvatska odredila Ustav po kojem svaki dan  žive Hrvati u BIH?  Odgovor je prilično jasan.

I završimo na kraju s Pernarom, vraćajući se na loko razinu s koje on očito nikada nije ni otišao, premda je bizarna poredba onog što se događa u BIH na nacionalnoj razini sa lokalnim izborima u Zagvozdu, Špičkovini ili Čučerju.

4. Sama RH, sve njene vlade,  prisiljavale   su godinama Hrvate iz BIH na fiktivna prebivališta u RH kako bi mogli ostvariti svoja ustavna prava u RH (Pravo na rad primjerice).  RH Ustav ti jamči pravo a RH zakoni te tjeraju da za konzumaciju tog prava načiniš prekšraj lažne prijave. Pri tome su ti ljudi morali donositi odjave iz BIH premda se nikada stvarno nisu  iselili. Radi se o sezonskim radnicima ili radnicima koji svaki dan putuju. Tako je RH pojačala virtualno odjavljivanje Hrvata iz BIH. Čime je došlo i do smanjenja glasača.

5. Nisu Hrvati iz BIH trčali na birališta u Metković i Vrgorac zato što su željeli nametnuti Metkovcima ili Vrgorčanima vlast i vrgoračke i metkovske Komšiće. Nego su i u Metković i u Vrgorac bili pozvani od tamošnjih političkih elita, počesto i ucijenjeni, da dođu glasati za tu ili tu opciju. Ponovno imamo dakle manipulaciju, i upravljanje masama iz BIH od strane elita u Hrvatskoj.

6.Ta manipulacija prebivalištima, završava od onog dana kada se pravo na rad odvaja od prebivališta. Pa primjerice porezne platiše i radnici u RH koji su iz BIH danas mogu otvoriti osobnu iskaznicu sa adresom u BIH. Za što je isključivo zaslužan Poskok, i naše debate o tome. I u Vrgorcu i u Metkoviću. O čemu, pernaroid, lovac na lajkove, naravno. Ne zna ništa.

7. Za kraj još jedna logo tema: Ne teče voda iz Triljskog jezera uzbrdo u elektranu u Livnu, u kojoj se prave deseci milijuna eura u BIH. Nego je smjer obrnut. Utjecaj na prirodu je kod nas. Pare su kod vas.…

Poskok.info & Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari