Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Dosta je rekla-kazala, papire na – stol

Objavljeno

na

U Koprivnici je prije 75. godina otvoren prvi koncentraciji logor u NDH, a djelovao je od 1941.-1942. Tim povodom, 15. travnja, u Muzeju Grada Koprivnice otvorena je i izložba na tu temu.

[ad id=”93788″]

Zapravo bila je izložena i predstavljena brojnoj publici donacija dr. Zdravka Dizdara, koji se godinama bavi istraživanjem ovog ustaškog logora, kroz koji je navodno prošlo oko 5600 logoraša. I što je sad tu poglavito zanimljivo ili bolje rečeno – sporno?

Kao prvo, ni kroz to vremensko razdoblje nije se uspio utvrditi točan broj logoraša, a još manje onih koji su u njemu ubijeni. Tako je primjerice svatko pisao ili čuo kako je da je tamo bilo. Zanimljivo je na koji se način došlo do brojke od 5600 logoraša. Došlo se na osnovu izjave nekakvog Martina Kokora, koji je navodno obavljao dužnost blagajnika u tom ustaškom logoru, a koji je na saslušanju kod UDB-e u Koprivnici 4. kolovoza među ostalim izjavio. „Koliko se sjećam i mogu potvrditi da je kroz logor „Danicu“ prošlo oko 5600 zatočenika, koji su po Martinu Nemcu i ostalima opljačkani i zlostavljani“.

To je u „Podravskom zborniku“, 1975., a kojeg su pokrenuli dr. Dragutin Feletar i Pavle Gaži, objavljeno u članku „Logor Danica u Koprivnici“ autora Franje Horvatića, inače dugogodišnjeg ravnatelja koprivničkog Muzeja. Na isti način došlo se i do broja ubijenih. Naime, na pitanje Udbaša, što Kokor misli: „Koliki je broj zatočenika od 5600 ostalo u životu?“ on, piše Horvatić, odgovara: „O tome mogu reći to, da je sa logora „Danice“ bilo pušteno preko 200 zatočenika, dok je ostalo poubijano u Koprivnici, dok su drugi otpremljeni u logore Gospić i Jasenovac, gdje su poubijani“. Horvatić navodi i to da „Masovna ubojstva u logoru „Danica“ nisu bila prisutna, ali je ipak jedan broj logoraša, oko 200-300 ljudi, izgubilo život u samom logoru“ te da su „zatrpavani u zahodske jame i u obližnjoj šumi“. No, kad je u jesen 1945. obavljena ekshumacija u krugu ovog logora i u obližnjoj šumi, nije bilo moguće identificirati žrtve ni njihov broj. Međutim, o broju žrtava u ovom logoru nastavio je pisati dr. Dragutin Feletar također u „Podravskom zbornku“, koji je objavljen 1981. (u povodu 40. obljetnice ustanka) u svojoj reportaži „Danica na razmeđi ljudskoj“ u kojoj je nešto umanjio broj ubijenih, pa je u svom članku tvrdio da je u tom logoru „više od dvije stotine ljudi zauvijek završilo svoj vijek“.

I danas, 75. godina nakon otvorenja logora „Danica“, na koprivničkoj izložbi, mediji prenose i riječi autora izložbe i višeg kustosa Dražena Ernečića:

– „Kroz logor je prošlo oko 5600 logoraša, poimence su utvrđeni podaci za njih 4269, dok je prema dosadašnjim istraživanjima ubijeno njih tridesetak!“.

Dakle, ni nakon toliko godina još se ni približno ne znaju podaci o broju zatočenika, a još manje o broju ubijenih, pa svatko „mlati“ kako najbolje zna i umije.

No, da su se u vrijeme komunizma žrtve ustaškog progona uvećavale do „nebeskih visina“ vidi se i na ovom primjeru, pa je vrijeme da se počne govoriti i pisati istina i samo – istina.
I to ne na osnovu rekla – kazala, već odgovarajuće dokumentacije.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Da ima obraza Budimir Lončar nikad ne bi nogom kročio u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar počinio je zločin prema hrvatskome narodu. To je neoboriva činjenica koju ne može opovrgnuti nitko. I da je bilo pravde, da naši državnici vode brigu o nacionalnim interesima, on bi završio na robiji a ne bi se danas šepurio po Zagrebu.

U situaciji kad smo bili potpuno razoružani (jer, u svibnju 1990. godine Ivica Račan je predao vojsci kompletno naoružanje naše Teritorijalne obrane), on se kao “savezni sekretar za inostrane poslove” (dakle, ministar vanjskih poslova tadašnje SFRJ), u vrijeme kad ova država već faktički nije postojala, žestoko zalagao za to da nam se uvede embargo na uvoz naoružanja i ratne opreme.

Tako smo praktično nakon zabrane uvoza naoružanja za područje tadašnje SFRJ bili izručeni na milost i nemilost do zuba naoružanom agresoru – Srbiji, “JNA” i Crnoj Gori.

Ne samo da je spomenuti Budimir Lončar nogama i rukama kopao kako bi nam onemogućio obranu od krvave i brutalne agresije, on je kroz cijelo vrijeme procesa osamostaljenja Republike Hrvatske oštro istupao protiv tog koncepta i trudio se svim silama onemogućiti ga. Da se njega i Račana pitalo i da su oni o tomu odlučivali, naša bi budućnost bila “Velika Srbija”, to je jasno kao dan.

I ta prispodoba, olinjala komunistička gnjida, skojevac iz 1943., stogodišnji ishlapjeli metuzalem, politički mešetar i pokvarenjak bez trunke morala i karaktera, nakon rata se dovukao u Hrvatsku i zasjeo u Ured predsjednika države – prvo Mesića, potom i Josipovića, na sramotu ove zemlje i svih nas.

Preko granice ga nismo smjeli pustiti, a ne posaditi na Pantovčak!

Vratio se poput nečastivog na mjesto zločina, pokvariti što se još može i naštetiti Hrvatskoj s čijom se samostalnošću nikad nije pomirio (jednako kao i njegove bivše gazde Mesić i Josipović).

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Ovih dana se digla graja oko nagrade Grada Zagreba. Sin Kumrovečke škole, Račanov omladinac, poklopac za svaki lonac, čovjek za sve režime i vlade, operiran od srama, beskrupulozni karijerist i trgovac maglom Milan Bandić, odlučio je tu nagradu dati baš Lončaru – kao zahvalu i priznanje za svu štetu koju nam je do sada napravio!

To ima samo kod nas!

I još ga Pavle Kalinić brani i objašnjava to nekim “širim kontekstom”!? E, pa taj “širi kontekst” neka Pavle i Milan prakticiraju u svojim privatnim kućama, stanovima, vikendicama, firmama, a ne kao oficijelni predstavnici Grada Zagreba. Neka u svoje ime podignu mauzolej Bude Lončara i pred njegovim kipom klanjaju svakodnevno do mile volje, ali neka to ne čine u ime Zagreba i njegovih građana!

Nema tu nikakvoga “šireg konteksta”! Budimir Lončar je štetočina i sukrivac je za smrt tisuća naših građana, za žrtve kojih ne bi bilo da smo se imali čime braniti! Zna on to jako dobro! I da ima imalo karaktera, mrvu ljudske savjesti i časti, nakon rujna 1991. godine, nikad više ne bi nogom kročio u Hrvatsku!

To je jedini kontekst koji priznajemo mi koji smo se za ovu zemlju borili i pokapali svoje prijatelje u vrijeme kad nas je Budina “JNA” skupa s četnicima tukla iz svih oružja i oruđa, rušila nam gradove i sela, razarala crkve, škole, mostove, pruge i groblja.

On je oduvijek pripadao tom svijetu, a ne nama.

I na kraju, doista ne znam, što će nam u javnom i političkom životu taj stogodišnji metuzalem – komu on i čemu koristi i iz kojih ga razloga Bandić, Kalinić i slični likovi brane i zastupaju!?

Hrvatska Vlada demokratskog jedinstva donijela je nedugo poslije uvođenja embarga (27. rujna 1991. godine) mišljenje u kojemu otkazuje pravo Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa u ime Republike Hrvatske i u njemu kaže slijedeće:

“Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’. Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.”

(Vidi: https://www.vecernji.hr/vijesti/loncar-91-osudio-hrvatsku-na-smrt-823828; stranica posjećena 20.2.2019.)

Misle li Budini prijatelji i obožavatelji da smo mi Hrvati doista tako kratke pameti i da ne znamo što nam se događalo i tko je bio tko u krvavoj drami koju smo proživljavali punih 5 godina?

Treba im na svakom koraku jasno dati do znanja DA NAM TAKVI U HRVATSKOJ NE TREBAJU!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona odgovorio Novoj TV

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji, danas smo dobili upit od Nove TV (Dnevnik) da u svrhu izrade priloga koji će biti emitiran u Dnevniku u 19:15 sati, komentiramo našu objavi na FB stranici. Kako u ranijim vijestima Nova TV najavljuje prilog vezan za našu objavu, te kako je to sad “udarna” tema, a ako zbog mogućeg ograničenog vremena na TV-u bude dio našeg odgovora skraćen, ne želimo da budete i vi zakinuti.

U screenshotu su pitanja novinarke Nove TV Petre Buljan, a ispod cijeli odgovor.

Poštovana, vaša pitanja su tako intonirana da u startu onemogućuje onoga koji odgovara, da jasno izrazi bitan sadržaj problematike o kojoj govorite, ukoliko bi se pojedini odgovor odnosio isključivo na konkretno pitanje.

Okolnost da hrvatski branitelj, Marko Perković Thompson koristi izraz kojega su koristili hrvatski branitelji kako dragovoljci HOS-a tako i ostali branitelji u obrani domovine od udružene srpske i jugoslavenske agresije, kao i sam izraz mogu biti sporni jedino onima kojima je sporna i obrana hrvatske države.
Izraz Za dom spremni je izraz kojega kako Marko Perković tako i većina stanovnika ove zemlje, doživljavaju kao izraz iz Domovinskog rata, kojega su koristili hrvatski branitelji, koji se kao takav nalazi na službenim dokumentima u uporabi u Republici Hrvatskoj, na ratnoj zastavi HOS-a, kao takav je službeno registriran te se obilježja s izrazom Za dom spremni koriste pri obljetnicama, mimohodima i ostalim manifestacijama u kojima sudjeluju i pripadnici HOS-a, te ga ne smatraju spornim.

Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državu smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupali onako kako se postupalo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.

Okolnost da se Predsjednica ogradila od predmetnoga izraza ne znači ništa.

Ne ulazeći u taktike usmjerene povećavanju rejtinga među biračima, ističemo da se od istine ne može ograditi pa tako ni od uloge dragovoljaca HOS-a kao i ostalih hrvatskih branitelja dragovoljaca u Domovinskom ratu, kao ni od činjenice da pod tim izrazom od 91-95 nije nitko činio nikakve zločine.
Sve dok se predmetni izraz ne dovodi u kontekst s NDH, isti ostaje pozdrav, izraz i geslo iz Domovinskog rata i kao takav može smetati jedino onima kojima općenito smeta Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu.

Na pitanje “Tko stoji iza konkretne objave” nemamo potrebe odgovarati, jer je pitanje postavljeno pretenciozno u najmanju ruku kao da se dogodila kakva diverzantska akcija, nalik na diverzantske akcije mladih skojevaca iz odgovarajućih trash filmova komunističke tematike kao i na ovovjekovne smiješne noćne akcije mladih orjunaša u rangu pritiskanja zvona na portafonima i bježanja nakon toga, a ne objava izraza koji je objavljen već toliko puta i u objavi kojega nema ničega spornog.

U ime menadžementa Marka Perkovića Thompsona
Odvjetnik Davor Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari