Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Draga Kato, neka ti je vječna slava i hvala!

Objavljeno

na

„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskome ratu. Od istih neprijatelja stradala su mi i nedužna braća u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj“ – tako je među ostalim govorila Kata Šoljić, koja je umrla 8. srpnja 2008. i sahranjena na vukovarskom groblju, kao i njezini pokojni sinovi, koje je nakon rata tražila punih 12 godina.

Najponosnija majka u Hrvata, kako su je zvali, bila je po mnogo čemu posebna. Za istinu o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu nije joj bilo teško, iako je bila bolesna i u godinama, putovati i na „kraj svijeta“. Gdje je god bila, svjedočila je o zvjerstvima srpskog i inog agresora. Bila je počasna predsjednica Hrvatskog žrtvoslovnog društva, koje i danas uspješno vodi prof. dr. Zvonimir Šeparović.

Nu, iako je prošlo 10 godina od njezine smrti, tek tu i tamo ostao je neki spomen na njezino ime, kao je što recimo park u Zagrebu (na kraju grada). A dr. Vesna Bosanac i moja malenkost već godinama predlažemo da joj se postavi spomenik, prije svega u Vukovaru. Svi su „za“, ali kad po tom pitanju treba nešto konkretno učiniti nema „nikoga“.

Hrvatska inače nema ni jedan značajniji spomenik posvećen hrvatskim majkama koje su izgubile svoje sinove u Domovinskome ratu. A to je najmanje što za njih treba učiniti. Srbi su, primjerice, kad su 1991. okupirali Vukovar, prvo u dvorištu razrušene tamošnje ratne bolnice, koja se zvala „Sv.Sava“ i na čijem je čelu bio navodni ratni zločinac Vojislav Stanimirović, inače šef Miloradu Pupovcu zvanom „Pupi“, postavili veliki spomenik u bronci s nazivom „Majka i dete“, koji je izradio jedan od najboljih srpskih kipara.

A mi, što smo mi učinili za naše, hrvatske majke, koje su dale tolike sinove i kćeri u obranu hrvatske Domovine?

Predlažemo našim ljudima iz dijaspore da se uključe u akciju podizanja spomenika Kati Šoljić, jer će to biti spomenik i svim hrvatskim majkama.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., na čijem sam čelu, baš u povodu obljetnice smrti Kate Šoljić, predložila je Hrvatskom saboru da se Majčin dan proglasi Spomen danom u Hrvatskoj. Barem nešto, iako bi to trebao biti i blagdan.

Sinovi, najponosnije majke u Hrvata, Niko, Ivo, Mijo i Mato, ali i njezine kćeri Mara i Ana, koje su srećom ostale žive (Mara je bila i u srpskom koncentracijskom logoru) prošle su pakao. Za smrt njezinih sinova još nitko nije odgovarao. Gdje je tu pravda, tim prije što zahvaljujući njihovu životu darovanom Domovini, kao uostalom i žrtvi svih ostalih hrvatskih branitelja, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, ostvarili smo svoju i jednu – Hrvatsku!

Dakle, kako ne smijemo zaboraviti hrvatske branitelje, poglavito poginule, ali i žive, tako ne nikada ne smijemo zaboraviti ni hrvatske majke, među kojima je hrvatska mučenica Kata Šoljić, legendarno ime.

Neka joj je vječna slava i hvala!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Hod za život glas je razuma i savjesti, a ne ulaženje u bilo čiju intimu

Objavljeno

na

Objavio

Neki bi zabranili izlazak na ulice onima koji se za očuvanje života bore mirnim dostojanstvenim šetnjama. Zatvarali bi, tukli, osuđivali i tko zna što sve ne.

U ime “demokracije”, “slobode” i “ljudskih prava”.

Čudna neka mjerila. Kad se LGBTIQ aktivisti okupe, skidaju na javnim mjestima, ližu se i ljube po trgovima gradova, viču, vrijeđaju i nose skaredne transparente (poput onoga “ŽIVJELA PERVERZIJA!”), za neke je to “super”, “krasno”, “napredno”, “cool”. Takve povorke čuvaju stotine policajaca i budno paze da im tko ne bi dobacio kakvu ružnu riječ – iako rade na javnim mjestima ono što je inače kažnjivo zakonom kao “narušavanje javnog reda i mira”.

Čujemo, čak i od javnih osoba (koje sad neću imenovati zbog izborne šutnje) kako mi koji se zalažemo ZA ŽIVOT, zamislite, “ULAZIMO U INTIMU ONIH DRUGIH!”.

Od svih objeda i nebuloza koje izriču protivnici života, ovo je jedna od najvećih.

Narod koji izlazi na ulice hodajući za život nema iza sebe nikakvu instituciju, niti je riječ o hijerarhijski organiziranoj manifestaciji u kojoj bilo tko odozgo “vuče konce”. Građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ jeste organizator, ali ona nije nikakav vrhovni arbitar niti redatelj ovih akcija. Nije to kazališna scena. To je moralni stav širokih slojeva našeg naroda prema najvažnijem od svih pitanja: PRAVU NA ŽIVOT ONIH NEROĐENIH KOJI NEMAJU MOGUĆNOSTI OGLASITI SE, A ČIJI SE ŽIVOTI TAKO BEŠĆUTNO SVAKODNEVNO GASE VOLJOM ONIH KOJI DO ŽIVOTA NE DRŽE.

Jako je dobro poznato kakav je stav naše Crkve, pa i svih dosadašnjih papa (uključujući i aktualnog papa Franju) o ovom pitanju. To su OZAKONJENA UBOJSTVA. To je zločin protiv Boga, Čovjeka i ljudske naravi.

Narod koji izlazi na ulice – diljem svijeta, ne samo u Hrvatskoj – u ime očuvanja života ne diže nikakve revolucije, ne traži nasilne prevrate, ne zagovara progone, nitko ne ulazi u bilo čiju intimu i pravo odlučivanja o sebi i svome tijelu.

To je GLAS RAZUMA I SAVJESTI  i na volju svakomu hoće li ga prihvatiti ili neće.

Izađimo na ulice uvijek kad osjetimo da su ljudski život ili prava nerođenih ugroženi.

Nitko nam to neće niti može zabraniti!

Ponosan sam što ZA ŽIVOT hodaju deseci tisuća ljudi.

Veličanstveni su to skupovi koji dokazuju da još uvijek nije sve izgubljeno ni za nas, mali hrvatski narod.

Na agresiju i riječi mržnje nećemo odgovarati istom mjerom.

Nas je Krist Spasitelj podučio moralnim načelima i vrijednostima života i ljudskog bitka, to znamo i toga se držimo.

Upravo zato i HODAMO…ZA ŽIVOT, jer veće i dragocjenije vrijednosti od ljudskoga života nema.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

NZH: Nikakvim jugozomboidima, njihovim sljednicima i zaštitnicima se nećemo ispričati

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Neovisni za Hrvatsku reagirali su na facebooku na zahtjev Etičkog povjerenstva koji zahtjevaju da Glasnović i Neovisni za Hrvatsku s mrežnih stranica uklone “spornu” fotografiju u obliku predizbornog plakata na kojemu Glasnović pozira u boksačkom stavu uz poruku: “Jugozomboidi imaju plan za Hrvatsku” i “Svaki ima plan dok ne dobije šaku u glavu”. Naloženo im je i da se tom fotografijom prestanu koristiti u bilo koje svrhe te da se javno ispričaju.

NEOSNOVANO UPOZORENJE ETIČKOG POVJERENSTVA

– Na prijavu Državnoga izbornog povjerenstva i novovjekog AFŽ-a (Mreže antifašistkinja Zagreba), Etičko povjerenstvo uputilo je upozorenje NEOVISNIMA ZA HRVATSKU i našemu kandidatu, generalu Željku Glasnoviću zbog fotografije u obliku predizbornog plakata na kojem se general Glasnović obraća „jugozomboidima“.

Etičko povjerenstvo, odreda sastavljeno od dičnih antifašista i naprednih mislilaca stasalih u samoupravnome socijalizmu, zahtijeva da se taj plakat ukloni i da se i mi kao stranka i general Glasnović „javno ispričamo“ zbog njegova objavljivanja.

Upozorenje otklanjamo s indignacijom. Fotografija i plakat generala Glasnovića upravljen je jugozomboidima (što je termin koji je general Glasnović bezbroj puta bez ikakve sankcije upotrijebio u Hrvatskome saboru, a i inače u javnome životu!), te ima jasnu obrambenu poruku: „Jugozomboidi imaju plan za Hrvatsku“, ali će se taj njihov plan razbiti o hrvatsku šaku. Tako je bilo i 1991./92., a tako će biti i sada.

Prema tome, nikakvim jugozomboidima, njihovim sljednicima i zaštitnicima se ne ćemo ispričati (nego ponavljamo: njihov će se plan nasukati i danas i sutra!), a hrvatskomu se narodu nemamo zašto ispričavati.

On je uz nas, a mi smo uz njega – vrijeme je za Hrvatsku!

Neovisni za Hrvatsku

Etičko povjerenstvo traži da Glasnović ukloni izborni plakat

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari