Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Gdje je sada „lovac na naciste“?

Objavljeno

na

Bez obzira što je Haaški sud donio nepravednu, oslobađajuću presudu za ratnog zločinca Vojislava Šešelja, u Hrvatskoj je bio i ostao „glavni“ problem uzvik – „Za dom spremni“!

[ad id=”93788″]

Naime, nije bilo dana a da netko nije protestirao protiv ovog pozdrava, poglavito na nogometnim i inim stadionima. A riječ je o pozdravu koji nije bio izveden iz fašističkog pozdrava „Pronti“, već iz povelje kralja Petra Krešimira IV. iz godine 1069. u kojoj stoji „spremna srca“ i pisma bana Petra grofa Zrinskog iz 1670., u kome veli „spremni čekamo“. Demokratski međunarodni skautski pokret također upotrebljava pozdrav “Budi spreman“.

Tek 1942. službeno je dodano „Za Poglavnika i dom spremni!“. No, nije ni to svih proteklih godina bio naš  jedini „najveći“ problem. Koliko je samo napisano, rečeno i raspravljalo se o dvojezičnim Milanovićevim tablama u Vukovaru, ili pak o „četničkoj“ politici raznih  pupovaca, frljića, teršelič, pusića, mesića, stanimirovića i sličnih? HHO na čelu s Čičkom također je mnogo vremena potrošio na osudu pozdrava „Za dom spremni“.

Na koji su se način zadnjih godina blatili i blate pripadnici HOS-a, inače sudionici Domovinskog rata, od kojih su mnogi dali i živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu? Naši su organi gonjenja uspjeli „dokazati“ ratne zločine jednom ne malom broju hrvatskih branitelja, a Haaški sud, gdje sjede suci „svjetskog“ glasa zasad nisu našli ništa (sic!) spornog u srpskoj četničkoj agresiji Vojislava Šešelja! Gdje je sada onaj čuveni tzv. „lovac na naciste“ Efraim Zuroff, koji je još jučer tražio od hrvatske Vlade da osudi pozdrave “Za dom spremni“ i „Ajmo ustaše“? Hoće li Zuroff sada otvoreno i jasno stati uz Hrvate, žrtve srpske agresije, i osuditi Haaški sud, što je oslobodio ratnog zločinca, lijevu i desnu ruku u vrijeme Domovinskog rata balkanskog krvnika Slobodana Miloševića? Ili i on, kao i „naši“ pomozbog junaci „nisu ništa čuli ni vidjeli“ o ovoj sramnoj presudi, zbog koje na desetine tisuća Hrvata, ali i onih u BiH još dugo ne će spavati?

Problem je što Šešelj, prije svega, u Srbiji ima vrlo mnogo sljedbenika koji ne viču i ne pjevaju samo „Spremte se spremte četnici“, već konkretno traže da se i nekadašnja tzv. Republika Srpska Krajina pripoji Srbiji i da se Srbi pripreme za neke nove ratove, za još jednu agresiju na Hrvatsku. To za hrvatski politički vrh očito  predstavlja malo ili  ništa. A sad „svi“ u Hrvatskoj osuđuju Haaški sud, a oni koji bi trebali još uvijek ne čine „ništa“ da se Šešelj pojavi u Hrvatskoj na suđenju, tim više što dokaza protiv njegovih zlodjela u ratu i nakon njega ima za „tri Srbije“!

No, kako god okrenuli, jedva čekamo javno oglašavanje Efraima Zuroffa i njemu sličnih. Hoće li i sada biti tako glasni, kao kad svako malo u Hrvatskoj „vide“ ustaše ili će se pokriti preko glave i spavati dok opet netko ne uzvikne – „Za dom spremni!“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Božo Medić Plenkoviću: Idemo li smjerom koji je želio doktor Franjo Tuđman?

Objavljeno

na

Objavio

Otvoreno pismo Bože Medića, člana Gradskog odbora HDZ-a, predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću i vrhu stranke

“Smjer kojim vodimo Hrvatsku ide točnu u onom pravcu gdje ga je želio Franjo Tuđman, a to je u desnom centru, na širokoj narodnjačkoj platformi, koja ima i svoju demokršćansku dimenziju. Mislim da je važno da svi prepoznate pokušaje onih koji bi htjeli doći na naše mjesto, koji nas žele destabilizirati. Ali u tome neće uspjeti”.

Ove riječi izgovorio je predsjednik HDZ-e g. Andrej Plenković na Jarunu na godišnjicu osnivanja HDZ-e. Neću komentirati ove koji hoće doći na “naše mjesto”, koji nas žele destabilizirati i poruku premijera u svom naumu neće uspjeti nego idemo li smjerom Tuđmana.

Kako taj smjer izgleda danas u zbilji, kako ga ja vidim.

Danas smo u HDZ-u suočeni s velikom krizom povjerenja koja se može zamisliti u jednoj političkoj obitelji i s najtežim izazovima s kojima se jedan narod može susresti (prosvjedi protiv vlastitog vodstva stranke, sukob s Crkvom, HAZU-om, Maticom hrvatskom, članovima stranke, biračkim tijelom, narodom). Ako je nekada i bilo nepovjerenja razlika između nekadašnjih trenutaka i ovih danas je tolika da smo danas uzeli i PR stručnjaka, stručnjaka koji se služi manipulacijama i lažnim anketama organizacija i savjetnika koji su nas kao stranku do jučer pokušavali uništiti i razoriti da nas uvjeri u smjer koji nas vodi današnje vodstvo stranke.

HDZ je u svojoj povijesti imao uspona i padova, ali nikada nije počivao na ovakvoj komunikaciji.

Naš današnji predsjednik i njegovi najbliži suradnici uporno ističu političku viziju vraćanja simbolici i baštini našega utemeljitelja Franje Tuđmana da slijede njegov put, a istovremeno ističu nužnost novoga usmjeravanja stranke i Hrvatske. O kojim to usmjerenjima govori i kamo nas vodi pozivajući se na Tuđmana?

1. Je li to put trajnoga i latentnoga sukoba sa svojim hrvatskim narodom?

2. Je li to put ponižavanja stupova hrvatskoga naroda, svećenika i biskupa Katoličke Crkve, HAZU i Matice hrvatske,

3. Je li to mudrost komunikacije koju nam je donio angažman PR STRATEGA i sličnih koji su karijere izgradili na manipulaciji i u službi protivnika pa i neprijatelja svega što je ikada označavalo HDZ i njegovu javnu percepciju i prihvatljivost u hrvatskome narodu.

4. Je li naša misija pojačavati senzibilnost Hrvatske prema europskim vrjednotama u trenutcima dok se razara elementarni stup hrvatkoga naroda, koji se pod našim imenom razara po svim elementima identiteta (ako nije istina zašto protiv imamo Crkvu, HAZU, Maticu Hrvatsku, članstvo, narod (ankete tako kažu).

5. Je li taj europski put dati sudbinu hrvatske djece antifa revolucionarima koji su se prvi put u Hrvatskoj javno pojavili na skupovima Borisa Jokića i oko njega, pokušavajući prisiliti nas, nazadnjake kako naš glavni komunikacijski savjetnik godinama ističe, na prihvaćanje ideja, programa i vrjednota koje nisu nikada krasile našu političku zajednicu ni naš hrvatski narod?

6. Je li naš pravac i pojačavanje toga europskoga senzilibiliteta davanje našega identiteta tvorcima europskih čitanki, njemačkih i engleskih recenzenata naše povijesti (HAZU upozorio na kurikul povijesti).

7. je li to već pet godina pedofilija u našemu građanskom odgoju na koji se današnja, naša pomoćnica ministrice obrazovanja smije pred tv kamerama,

8. je li to svojevrsna objava političkoga rata Rusiji forsirajući integraciju dijelova terolitorija Ukrajine, u trenutcima dok nam je ključni politčki partner Milorad Pupovac, eksponirani nositelj agresije na Hrvatsku devedesetih sa svojim velikosrbima i skupinama notornih provokatora koji ne poštuju ni minimum hrvatskoga ponosa, dostojanstva i časti i danas u Hrvatskom saboru ubija po drugi put doktora Ivana Šretera a mi, mi HDZ-ovci mu u tome pomažemo. Je li to smjer doktora Tuđmana o kome je govorio g. Plenković.

Nije, a zašto nije, nije

– jer nemamo politke i vrjednote s kojima smijemo iskreno izaći pred svoj narod

– jer tražimo legitimitet izvan volje naroda u trgovačkim i sramnim kombinacijama, koalicijama koje nikakva politička vizija ne može opravdati, jer su odustajanje od izvornih vrjednota HDZ-e. To nikada na našem povjesnom i pobjedničkom putu nismo radili, čak i kad smo padali.

Sudjelujemo li i mi svojom šutnjom u stvaranju ovakve atmosfere kakvu sam vam naveo i kakvu naglašavaju sva ova pitanja.

Što nam je činiti?

– možemo slijediti otvorene laži kao one o Istanbulskoj konvenciji,

– možemo prati ruke i govoriti da nas se ne tiče jer se zna tko donosi odluke, ali čast mi nalaže da vam kažem da smo svi odgovorni ako ne kažemo da ovako više ne ide.

Ne prihvaćam priče o stabilnosti vlasti koja duboko kompromitira sve što je HDZ-a ikada bila. Ideje današnjeg vodstva trebamo raspraviti pred našim članstvom kao kolege, prijatelji i braća ako baš hoćete i nakon toga donijeli odluke i izaći s njima pred hrvatski narod i braniti ih, i promicati ih. Krajnji je trenutak, a predsjednika Plenkovića posebno pozivam da se prisjeti riječi da stranka ne smije biti taoc ni jedne osobe i da se vratimo doma i rapravimo sve što nas muči, ustvrdimo temeljne vrjednote naše političke obitelji ponovo i zauvijek od toga nastavimo stvarati nacionalne politike.

Ovo što sada pod našim imenom ova vlada radi – to nije a pogotovo nije smjer doktora Tuđmana.

HDZ se mora vratiti kući, među svojim članovima raspraviti sve i to bez straha ili ćemo nestati. Tada neće biti bitno gdje je i što je bilo s predsjednikom Plenkovićem ili s bilo kim od nas, bit će bitno što je ostalo. A ostati neće ništa ako se ne trgnemo i ne zaustavimo ove procese prema našemu narodu. Što god zaključimo, što god zauzmemo kao stav, a to nikada nije moglo biti ništa nego jedino i isključivo afirmacija nacionalnih vrjednota, jer to smo bili od početka, bit će HDZ, bit će povratak korjenima i Tuđmanu.

Ovo ja pravac urušavanja i udaljavanja, pravac uništenja svega što smo ikada bili.

Vrijeme je da mi to jedni drugima kažemo u oči i da se pogledamo u oči, komunicirajući bez PR stručnjaka (ako ti nećeš njih oni će tebe… užas, koji smo to mi po njemu) i bez savjetnika, jedni s drugima kao ljudi.
Što i tko će nam ostati i što ćemo biti?

Na to u ovome trenutku mi kao stranka nemamo odgovor, a bez tih odgovora ne možemo biti stožerna stranka hrvatskoga naroda.

Jesmo li zaboravili kako to ponosno i obvezujuće zvuči!?

Božo Medić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Politička agresija bošnjačkih stranaka nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izglasavanje protuustavnog Zakona o tzv. izbornim jedinicama i glasovanje na sjednici Vlade FBiH bez hrvatskih zastupnika nije ništa drugo nego otvoreni čin institucionalne agresije nad hrvatskim narodom u BiH. Žalosno i sramotno je da najveći bosanski „patriote“ vode ovu državu u propast. Još žalosnije i sramotnije je što hrvatski politički predstavnici, poput predsjednika Federacije Marinka Čavare, umjesto jasno artikuliranog odgovora na ovu agresiju, situaciju iskorištavaju za predizborne političke obračune, piše Hrvatska republikanska stranka u priopćenju kojeg prenosimo u cijelosti.

Suština nije u sadržaju prijedloga tzv. Zakona o izbornim jedinicama, jer sve bošnjačke stranke koje su stale iza njega i bez Hrvata za njega glasovale, vrlo dobro znaju kako nema nikakve mogućnosti da zakon uopće prođe, jer neće proći ostale razine odobravanja. Sjetimo se samo glasovanja o Rezoluciji osude inicijativa o federalizaciji, koju su isto tako bošnjačke stranke izglasovale bez prisutnosti predstavnika hrvatskih stranaka. Jednako kao što ta Rezolucija nije prošla i imala bilo kakav smisao, tako ni ovaj zakon neće proći. No, i u jednom i u drugom slučaju, prava suština je u činu nametanja zakona koji za cilj ima ovjekovječiti gaženje legitimiteta hrvatskog naroda. Radi se o očiglednoj političko-institucionalnoj agresiji nad hrvatskim narodom u BiH, na način da se tobožnjom bošnjačkom političkom „konstruktivnošću“ prokažu Hrvati kao remetilački faktor u BiH.

Međutim, sve ovo rezultat je neartikuliranosti i nedosljednosti politike hrvatskih predstavnika u protekle četiri godine, koja je kulminirala u zadnjoj godini mandata kada se konačno počelo govoriti o izmjenama izbornog zakona. Prvo, nakon odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kada su svi institucionalni lijekovi u provedbi iste odbijeni od strane bošnjačke strane, zašto se pristalo na ponovno pozivanje Venecijanskog povjerenstva na razgovore? Venecijansko povjerenstvo je u svojstvu „amicus curiae“ već dalo svoj stav pri izricanju odluke Ustavnog suda. Pristalo se dakle da se to isto povjerenstvo očituje o svom očitovanju. Znajući kako međunarodna zajednica uvelike stoji iza institucionalne agresije bošnjačke politike nad Hrvatima u BiH, zar se očekivalo da će Venecijansko povjerenstvo podržati nastojanja Hrvata o zaštiti političkog legitimiteta? Drugo, zašto se uopće pristaje na razgovore u kojima je polazna točka da se mora „birati jedan predstavnik iz svakog kantona, ako on postoji kao takav“, ako je Ustavni sud izričito rekao: Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20. članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ovaj citat Odluke Ustavnog suda, koji je jedini tumač Ustava je najbolji i jedini protuargument svakom navodnom prijedlogu zakona, kojeg apsolutno nitko ne koristi kao takav. Naprotiv, ulazi se u bespotrebne rasprave koje nisu ništa drugo nego predizborna kampanja. Ponajbolji dokaz tome je gostovanje predsjednika Federacije u kojem se on na gnusan način obračunava s neistomišljenicima koji se usuđuju ne-imati kolektivnu partijsku pamet.

Na upit o gostovanju generala Mije Jelića na jednoj od hrvatskih tv kuća, on je kao protuargument koristio ne protuteze izrečenim stavovima, nego činjenicu što je i zašto general Jelić u Zagrebu. Ako se netko ikada upitao zašto se hrvatski narod nalazi u političkoj situaciji kakvoj jeste, onda u ovim izjavama Marinka Čavare dobiva odgovor. Nositelj najviše izvršne funkcije u Federaciji ispred hrvatskog naroda dakle nema apsolutno nikakvog znanja o pravosudnoj agresiji Sarajeva nad hrvatskim braniteljima i zapovjednicima HVO-a. Kako od njega i politike koja ga je postavila na mjesto koje obnaša očekivati artikuliran odgovor na političku agresiju Sarajeva, ako nema minimum osjećaja za domoljubne vrijednosti i one koji su ginuli i stavljali svoje živote na kocku kada se ginulo za njih?

HRS je još prošle godine kada se nametala spomenuta Rezolucija tražio od hrvatskih zastupnika da se ne vraćaju na rad Parlamenta FBiH dok god se ne definiraju institucionalni mehanizmi zaštite ustavno pravne konstitutivnosti i legitimne volje hrvatskog naroda, no nije bilo sluha. Tražili smo također potpisivanje Deklaracije o neulasku u bilo kakve razgovore o definiranju izvršne vlasti na svim razinama, dok se ne definiraju ključne stvari za hrvatski narod u BiH, počevši od Izbornog zakona, izmjena Ustava, hrvatskog javnog tv kanala itd., no niti za to nije bilo sluha. Od predsjednika Federacije smo tri puta tražili upućivanje apelacije Ustavnom sudu po pitanju neuravnoteženog i neravnopravnog zakonskog tretmana zapovjednika i pripadnika HVO-a od strane pravosuđa BiH. Ni za to nije bilo sluha.

Zakon o tzv. izbornim jedinicama je protuustavan i to predlagači vrlo dobro znaju, ali im je isti potreban za marketinške svrhe. Hrvatski politički predstavnici vrlo dobro znaju kako imaju sve mehanizme u rukama čime će ga zaustaviti, tako da i njihovo „protivljenje i obrana nacionalnih interesa“ je isto tako marketing. Jedina suštinski realna stvar je volja za dominacijom bošnjačke politike i njihova institucionalna agresija nad Hrvatima, na što nema artikuliranog odgovora. No, to ne znači da ga neće biti. Vidimo se nakon listopada!  

Dio gostovanja Marinka Čavare u kojem se osvrće na izjave generala Mije Jelića možete pogledati na
linku: https://youtu.be/1OVAc_bYw6w

Hrvatska republikanska stranka

Bošnjački zastupnici u Zastupničkom domu izglasali Prijedlog zakona o izbornim jedinicama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori