Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Gdje je spomenik Kati Šoljić i njezinim sinovima?

Objavljeno

na

Foto: Damir Kukavica (ulje na platnu)

Ovo su dani sjećanja na hrvatske žrtve Vukovara i Škabrnje. Ali i ne samo njih. Na pola koplja trebale su, a nisu, biti i hrvatske zastave. Iza onih koji su preživjeli rat, ostale su razvaline i ruševine u dušama.

A kako je tek onima koji su nevini pali od srpskog i inog metka, a koji su već više od dvadeset i osam godina pod zemljom? Kako je, osobito ovih dana, majkama koje su čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremili u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

Vrijeme prolazi, a zlatna slova polako, jedna za drugim izbrisali su oni koji su u vrijeme agresije morali „na put“, u podrume ili se pak nisu htjeli „miješati“, jer to nije bio njihov rat, niti njihova borba za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Čekali su, kao hijene, da umre prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, da nestane Gojko Šušak, Janko Bobetko, da umru ili obole branitelji Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Knina, Saborskog, Pakraca, Zagreba i drugih gradova i mjesta, pa da oni povedu Hrvatsku, na žalost, u – „propast“.

U ove dane, ponosa i slave, najteže je hrvatskim majkama.

No, da je živa, najponosnija Majka u Hrvata, gospođa Kata Šoljić, (1922.-2008.), i sada bi bila s nama, i koračala u koloni, bez obzira na bolest.. I viknula bi – Ne, nećete proći bando crvena! Rekla bi: sram vas bilo što plešete Žikina kola s onima koji su ubili moja četiri nevina sina Miju, Ivu, Matu i Niku, ali i zeta, koji nisu poštedjeli ni njezine kćeri Mariju i Anu, koji su ubili i masakrirali sve što je te devedeset i prve disalo hrvatski, od Vukovara do Škabrnje, pa sve do Dubrovnika.

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili kako neki posprdno kažu – Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci pokraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih onih za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Za hrvatske majke svaki je dan isti- 18. studeni!

Nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove sinove i kćeri bez kojih bi svaka, „politička opcija“ mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, kako rekoh, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević, uz pomoć zločinačke JNA, SANU i ostale jadne četničke bagre.

Inače, u Vukovaru, Gradu Junaka, i ovog puta nešto je nedostajalo.

Spomenik –Kati Šoljić, odnosno svim hrvatskim majkama!

Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Znaš li sine tko je Šoljić Kata

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Šeks žestoko odgovorio Milanoviću: To je neodogovorno i osvetničko ponašanje jednog državnika

Objavljeno

na

Objavio

Vladimir Šeks poručio je u subotu Zoranu Milanoviću da se i predsjednik države treba pridržavati Ustava i zakona, a njegovu izjavu da je ponovno obilježavanje Dana državnosti 30. svibnja predizborni skup i ispunjeno obećanje jedne političke stranke nazvao je skandaloznom.

“To je nešto skandalozno, nečuveno i neozbiljno od predsjednika Republike. Pojedinac može imati mišljenje o nekom zakonu, ali zakon se treba poštivati i respektirati”, rekao je bivši predsjednik Hrvatskog sabora i jedan od tvoraca prvoga hrvatskog Ustava u izjavi za RTL televiziju.

Predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je na obilježavanju Dana državnosti samo sudjelovao na polaganju vijenca na groblju Mirogoju, rekao je da on ne bojkotira obilježavanje te ustvrdio da je riječ o predizbornom skupu i obećanju jedne političke garniture koju oni sad ispunjavaju.

Izjavio je da je na današnji dan prije 30 godina demokratskim načinom konstituiran višestranački Sabor u kojem je apsolutnu većinu imala politička opcija za koju je glasala relativna manjina hrvatskih građana. Po njegovim riječima, to onda ne može biti praznik svih, jer je bilo i drugih političkih opcija.

Šeks je nakon te izjave pozvao na opoziv predsjednika Republike, a Milanović mu je odgovorio “neka pokrene” te je dodao da će onda “možda netko i pokrenuti istragu o odgovornostima za zločine u Osijeku za vrijeme rata”.

Šeks tu izjavu smatra krajnje neozbiljnom i neodgovornom.

“To je poruka hrvatskom pravosuđu da je neke nedužne ili nevine dovodilo pred sud ili osuđiuvalo. A njegova tvrdnja da bih ja trebao možda odgovarati za neke zločine, on priželjkuje ono što je JNA i vojno tužiteljstvo podiglo protiv mene optužbe. On priželjkuje ono što priželjkuje Beograd i JNA i Srbija. Žalosno i bijedno”, ustvrdio je Šeks.

Na pitanje hoće li on pokrenuti opoziv predsjednika Republike, Šeks je objasnio da “nije govorio da će on pokrenuti opoziv”, nego da je govorio o predsjednikovoj povredi Ustava.

“Predsjednik Republike je vrhovni čuvar Ustava i zakonitosti. Svatko je dužan držati se Ustava. Ako Hrvatski sabor kao zakonodavac donese neki zakon, onda ga se i predsjednik Republike treba pridržavati. Ne mora se s njime slagati, ali ne može ga ignorirati i upućivati poziv građanima”, naglasio je Šeks.

Na tvrdnje novinara da predizborna kampanja službeno nije ni počela, a da je razina komuniciranja pala na niske grane, Šeks se nije složio.

“Od strane HDZ-a nije pala na nikakve niske grane, nego je na vrlo pristojnoj razini. HDZ se napada beskrupulozno, s uvredljivim klevetničkim izjavama, a u tu se kampanju uključio i Milanović”, zaključio je Šeks. (Hina)

Vladimir Šeks: Treba pokrenuti proces opoziva predsjednika Milanovića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari