Pratite nas

Vijesti

Gdje su nestali „ubijeni“ iz prvog ustaškog logora Danica?

Objavljeno

na

O ustaškim logorima u II. svjetskom ratu svatko ima svoju priču. Brojke o ubijenim i zatočenima nikako se ne slažu. Jugoslavenski povjesničari drže se „kao pijani plota“ „istine“ koja je o njima izrečena u vrijeme Tita i partije, kad se „napuhavalo“ sve pa i ono što se događalo u tim logorima, od kojih se najviše govori i piše o Jasenovcu, kao da drugi logori nisu ni postojali.

Srbi su najdalje otišli u iznošenju laži. Njih činjenice uopće ne zanimaju. S obzirom da su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata uz ostale bili i agresori na Republiku Hrvatsku itekako im odgovara ova tema, jer na taj način neprestano skreću pozornost od zločina koje su činili od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika.

Za njih postoji „samo“ Jasenovac, ali ne i brojni koncentracijski logori koje su otvarali, poglavito nakon okupacije Vukovara, i diljem Srbije.

Osim toga, zanimljivo je da se još ni jedan povjesničar nije dohvatio teme – partizanskih logora. Zar oni nisu postojali u vrijeme II. svjetskog rata? Partizani, odnosno tzv. antifašisti otvarali su logore i nakon 1945., od kojih su neki bili gori i od najznačajnijih fašističkih logora! O tome se uglavnom šuti, ili se marginalizira. Zašto?

Prvi ustaški logor u NDH

Srbi Hrvate optužuju da su stvorili državu na temeljima NDH. Te i takve laži gotovo svakodnevno plasiraju i diljem svijeta, a sve iz razloga da ih nitko ne pita: što su radili u Hrvatskoj od 1991.?

Nu, kad se već toliko govori o ustaškim logorima, zanimljivo je da je jedan ostao na margini, a riječ je o logoru Danica, (Koprivnica), prvom ustaškom logoru u NDH, u vrijeme II. svjetskog rata. Malo tko zna gdje se on nalazio i o kojem je zapravo logoru riječ.

Djelovao je od sredine travnja 1941. pa do rujna 1942.

U vrijeme komunizma o ovom su se logoru pisale same laži, obmane i neprovjerene činjenice, a u tome je prednjačio „Podravski zbornik“, koji je izlazio pod vodstvom bivšeg Udbaša Pavla Gažija.

Tada se svaki “povjesničar“ razbacivao o podatcima o logoru, a većina se natjecala tko će istaknuti veću brojku o ubijenima ili nestalima. Neki su išli tako daleko da su bez ikakvih činjenica pisali da je u logoru ubijeno čak i do trideset tisuća ljudi (najviše, dakako, Srba), da bi taj broj (nakon istraživanja Ernečića, Dizdara, Despota i dr.) danas došao na svega tri sobe, ali ni za njih nema potrebne dokumentacije.

Ne zna se ni točan podatak o broju logoraša. Naime, prema najnovijim istraživanjima kroz logor je prošlo oko 5.600 logoraša, dok podatci za njih navodno postoje za oko 4.200. To i štošta drugo u svezi ovog logora je manje-više na osnovu „rekla-kazala“, a „povjesničari“, poglavito u vrijeme komunizma, najviše su se služili „činjenicama“ koje su pročitali od nekih čuvara u logoru, koji su inače već davno pokojni.

Logor se danas nalazi pod okriljem Muzeja grada Koprivnice. Prof. Dražen Ernečić, kustos muzeja, već je nekoliko puta javno napomenuo da je današnje Spomen područje Danica smješteno na prostoru na kojem zatočenici uopće nisu boravili i gdje logorski sustav nije egzistirao. Također je rekao da je dobar dio bivšeg logora „zauzela“ Podravka, gdje je smjestila svoje kamione, odnosno vozni park.

Premještena na zagrebački Glavni kolodvor

Međutim, na te riječi i činjenice još do danas nitko nije reagirao. Prešućene su i marginalizirane.

U ovom Spomen području bila je izložena i lokomotiva (parnjača) koja je dovozila zatočenike u logor. Netko se 1991. dosjetio da joj ovdje „nije mjesto“, pa su je premjestili na zagrebački Glavni kolodvor, gdje se nalazi i danas.

Mnogi se pitaju, zbog čega je to i po čijem nalogu učinjeno, ali odgovora – nema.

Za tu lokomotivu vežu se i druge činjenice. Naime, prigodom jedne velike obljetnice u vrijeme komunizma, koju je organizirao Pavle Gaži, poslali se službeno vozilo po čovjeka koji ju je navodno vozio od željezničke postaje Koprivnica do Danice. Čovjek je došao, razgledao lokomotivu i rekao da – „to nije ta“! I preko toga se prošlo kao da se nikada nije dogodilo, a „neposlušni“ vlakovođa više nije bio „u prvom planu“, već si je morao i sam tražiti prijevoz do doma!

Dr. Zdravko Dizdar postavio je u koprivničkom Muzeju i zanimljivu izložbu na kojoj je po prvi puta izložio dokumente koje je prikupio tijekom dugogodišnjeg istraživačkog rada o logoru Danica, a koji su bacali drugačije svjetlo o ovom logoru. Očekivali smo da će se netko javiti i osporiti barem dio onoga što je izloženo.

Nitko se nije javio!

Spomenimo još i to da se na ovom mjestu svake godine polažu vijenci i pale svijeće za „sve poginule“ u logoru. Međutim, još nikada nitko nije rekao ime ni jednog koji je ovdje stradao!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Karadžić je kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednik ICTY-a, povećao je u srijedu kaznu zatvora ratnom vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću na doživotni zatvor za genocid u BiH ocijenivši da je 40 godina koliko je dobio u prvostupanjskom postupku neodgovarajuća kazna.

Žalbeno vijeće potvrdilo je gotovo sve elemente prvostupanjske presude. Karadžić (73)  je u prvostupanjskom postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osuđen na 40 godina zatvora za najteže zločine počinjene na području Europe od Drugog svjetskog rata. Prvostupanjska presuda kojom je 24. ožujka 2016. proglašen krivim za ratne zločine izrečena mu je temeljem optužnice koja ga je teretila po dvije točke za zločin genocida, po pet točaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri točke za kršenje zakona i običaja ratovanja što su ih počinile snage bosanskih Srba tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

Žalbeno vijeće potvrdilo je zaključke prvostupanjske presude o odgovornosti Karadžića za etničko čišćenje Muslimana i Hrvata u BiH, za genocid u Srebrenici, za višegodišnje teroriziranje Sarajeva i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, kao i o sudjelovanju Karadžića u četiri udružena zločinačka pothvata u okviru kojih su ti zločini počinjeni. Raspravno vijeće zaključilo je prije tri godine da je Karadžić počinio zločine sudjelovanjem u četiri udružena zločinačka pothvata s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

Činili su to zločinima u općinama diljem BiH te širenjem terora među civilnim stanovništvom Sarajeva pucanjem iz snajpera i granatiranjem. Kao udruženi zločinački pothvat okvalificirana je i kampanja uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) za taoce kako bi se NATO odvratio od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba. Udruženi zločinački pothvat odnosi se i na plan za uklanjanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice u srpnju 1995. godine. U prvostupanjskom je postupku Karadžić je proglašen krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubojstva, deportacije, nehumana djela  odnosno prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje civila, protupravne napade na civile i uzimanje talaca i taj je zaključak žalbeno vijeće također potvrdilo.

Žalbeno vijeće potvrdilo je dio presude raspravnog vijeća ICTY-a kojim je Karadžić oslobođen krivnje po optužbi za genocid u drugim općinama u BiH – Prijedoru, Bratuncu, Foči, Ključu, Sanskog Mostu, Vlasenici i Zvorniku i odbacilo je taj žalbeni osnov tužiteljstva.

Karadžić je tražio oslobađajuću presudu ili ponovno suđenje zbog nepravičnog postupka, što je odbačeno.

Sudac Vagn Prusse Joensen je ušao je u sudnicu i kazao kako neće čitati cijelu presudu, već samo sažetak. Potom je krenuo čitati detalje prvostupanjske presude te obrazlagati žalbeni postupak. Karadžić mirno prati suđenje i izlaganje predsjedavajućeg Vijeća.

Prvostupanjskom presudom donesenom nakon suđenja koje je počelo još 2009. a trajalo punih 499 dana pri čemu je iskaze dalo čak 586 svjedoka, Karadžić je oslobođen krivnje po optužnicama za genocid u drugim općinama u BiH, a tužiteljstvo MICT-a žalilo se upravo na taj dio presude te je zatražilo njezinu izmjenu kao i izricanje doživotne kazne zatvora.

Karadžićeva obrana u svojoj je pak žalbi tražila oslobađajuću presudu uz tvrdnju kako tijekom dokaznog postupka nije utvrđena njegova krivnja ni po jednoj točki optužnice.

Pravomoćnu presudu Karadžiću objavit će vijeće kojemu predsjedava sudac iz Danske Vagn Prusse Joensen a članovi su William Hussin Sekule iz Tanzanije, Jose Ricardo de Prada Solaesa iz Španjolske, Graciela Susana Gatti Santana iz Urugvaja te Portugalac Ivo Nelson de Caries Batista Rosa.

Na izricanje presude u Den Haag doputovali su brojni predstavnici udruga iz BiH koje okupljaju članove obitelji poginulih i nestalih tijekom ratnih sukoba u toj zemlji od 1992. do 1995. godine.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Pavle Kalinić: Iza prosvjeda u Srbiji stoji strana obavještajna organizacija

Objavljeno

na

Objavio

Gost Novog dana urednika Tihomira Ladišića bio je pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba Pavle Kalinić. Komentirao je prosvjede u Srbiji, aferu oko selefija u BiH te sigurnosnu vježbu američkog veleposlanstva u Zagrebu.

Pavle Kalinić smatra da iza prosvjeda u Srbiji stoji neka obavještajna organizacija izvana, te da je to uvijek slučaj kod ovakvih prosvjeda.

“Uvijek imate sto ljudi za, sto protiv i četiri milijuna nezainteresiranih. Sve je krenulo kao građanski prosvjed, a sada se desnica s Obradovićem želi izdignuti kroz prosvjede”, smatra Kalinić. Kaže da je Srbija u neizvjesnoj situaciji, ako Vučić prizna Kosovo on pada, a postoji mogućnost da onda i Vojvodina traži autonomiju, kaže naš gost.

“Na ovom prostoru se prelamaju različiti interesi. Organizacija ovog prosvjeda mora biti ozbiljna, vjerojatno postoji pomoć sa strane jer se želi dovesti u red Vučića da radi što treba raditi ili žele dovesti novu ekipu koja će bolje slušati”, zaključio je.

Komentirajući optužbe iz BiH da je SOA pokušala regrutirati pripadnike selefijskog pokreta kaže kako je teško odrediti što je točno s obzirom na informacije.

“Bit obavještajne zajednice je da prevenira neke stvari, prava obavještajna zajednica sama proizvodi probleme pa ih rješava, što nije neuobičajeno. S obzirom na količinu informacija s kojima raspolažem ne mogu točno tvrditi o čemu se točno radi. Mislim da će morati proći određeno vrijeme prije nego saznamo istinu, a pitanje je i hoćemo li i tada saznati”, smatra Kalinić.

Za vježbu evakuacije Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu kaže kako je riječ o ozbiljnoj vježbi ozbiljne države. “Oni ne žele ništa prepustiti slučaju. Izašli su s  veleposlanstvom iz centra grada, vrlo blizu su zračnoj luci, imaju svoju strategiju i znaju što se može prevenirati, a što ne. To je razlika između SAD-a i Hrvatske, oni razmišljaju pedeset godina unaprijed, a mi nismo u stanju razmišljati ni 15 minuta unaprijed”, komentirao je Kalinić u Novom danu N1 televizije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari